Da li su Amerikanci zaista bombardovali Srbe u Hrvatskoj za vreme Oluje ili je ipak to laž?

Hrvati kažu braća Rusi su nama pomogli više nego Amerikanci.
Slazem se s time, Amerikanci su hteli da rese situaciju pregovorima i oni su "gurali" Z4 plan koji Hrvatskoj nije nikako odgovarao, Amerikanci su kasnije promenili plocu- najvise zajvaljujuci tadasnjim Srpskim politicarima koji su bili nevidjeni idioti, po mo misljenju.
 
Hrvatska vojska je sve vrijeme imala pomoć Amerike. Ni jedan ruski komad oružja nije došao u Hrvatsku bez dozvole Amerike. Hrvatski povjesničar, profesor Hrvoje Klasić, pričao je da je, kao Hrvatski vojnik, dobio NATO uniformu namijenjenu Janku Bobetku koji je bio predebeo da u nju uđe. Samo oružje Amerikanci nisu slali, ali su slali sve drugo.

Na početku Oluje američki avioni su gađali sisteme veze krajiških Srba. Također, da je bilo koji srpski avion pokušao poletjeti, Amerikanci bi ga odmah srušili (kao što su rušili avione Reublike Srpske u BiH kad su išli pomoći Hrvatima u zamjenu za naftu tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba).

Devedesetih godina, kao što samo Amerikanci priznaju, Srbi su im bili "najveći" neprijatelj. Bošnjaci favoriti, Hrvati ulizice koje nisu cijenili, ali su im trebali protiv Srba.

Američki MPRI je pomogao u planiranju Oluje, ali i bez njega, krajiški Srbi, ostavljeni od Miloševića i Republike Srpske (dogovori Šarinić-Karadžić), nisu protiv Hrvatske vojske imali nikakve šanse. Krajina je tada imala manje od 200 000 stanovnika, Hrvatska gotovo 4.5 milijuna.




 
Poslednja izmena od moderatora:
Često čujemo tvrdnje da su Amerikanci maltene porazili Srbe u Hrvatskoj 90-ih a ne Hrvati odnosno da su u Oluji prvo Amerikanci svojim avionima bombardovali Knin i tako završili sav posao a Hrvati se samo ušetali kad je već sve bilo gotovo. Da li je to stvarno istina ili se naši samo teše? Da li postoje neki dokazi kao na primer dokumenta, fotografije, videosnimci gde se mogu videti ti američki avioni koji bombarduju Srbe u Hrvatskoj za vreme Oluje?
Bombardovali avionima, ne bih rekao, ne.
Ili su “samo” pre toga neprekidno napadali avijaciju RSK a za vreme same “Oluje” uništili centar veze VRSK?
 
Poslednja izmena:
Američki ambasador u Hrvatskoj za vreme Oluje Petar Galbraith tvrdi suprotno, on kaže da Amerika nije učestvovala u Oluji osim u obuci hrvatskih vojnika. Admiral hrvatske vojske koji je bio učesnik Oluje Davor Domazet-Lošo takođe priča da su srpske radare u Krajini za vreme Oluje gađali hrvatski migovi a ne američki avioni. Isto kažu ostali hrvatski generali učesnici Oluje Pavao Miljavac, Krešimir Ćosić itd. Tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak takođe isto tvrdi.
Dakle ti donosiš svoj sud o tome isključivo na osnovu izjava Tuđmanovih generala? FYI: Hrvatska ni dan danas NE poseduje antiradarske rakete za napade na radare, a kamo li ‘95. - bez toga je svako letenje u dometu sistema PVO samoubistvo. MiG-21 koji su imali nemaju ni mogućnost da uopšte otkriju da su ozračeni radarskim snopom.

Uništili su prvo avijaciju RSK, a za vreme samog napada su bombardovali glavni srpski centar veze.
 
Poslednja izmena:
Poslednja izmena:
Američki ambasador u Hrvatskoj za vreme Oluje Petar Galbraith tvrdi suprotno, on kaže da Amerika nije učestvovala u Oluji osim u obuci hrvatskih vojnika. Admiral hrvatske vojske koji je bio učesnik Oluje Davor Domazet-Lošo takođe priča da su srpske radare u Krajini za vreme Oluje gađali hrvatski migovi a ne američki avioni. Isto kažu ostali hrvatski generali učesnici Oluje Pavao Miljavac, Krešimir Ćosić itd. Tadašnji ministar odbrane Hrvatske Gojko Šušak takođe isto tvrdi.
Tebi je nekako jedino relevantno ono što “tvrde” Tuđmanovi? Presna laž:

"On 4 August 1995, NATO aircraft conducted air strikes against Croatian Serb air defence radars near Udbina airfield and Knin in Croatia."

https://www.nato.int/docu/comm/1997/970708/infopres/e-bpfy.htm
 
Postoje li dokazi da se to desilo poput dokumenta gde američka vojska daje takvu naredbu svojim pilotima ili na primer neka fotografija i video-snimak gde se vidi kako ti avioni bombarduju RSK? Ovaj tvoj kolega Pumpaj Dinastović piše da toga nije bilo i da su to Srbi umislili.
Evo ti dokaza genije:

"On 4 August 1995, NATO aircraft conducted air strikes against Croatian Serb air defence radars near Udbina airfield and Knin in Croatia."
https://www.nato.int/docu/comm/1997/970708/infopres/e-bpfy.htm
 
Dakle ti donosiš svoj sud o tome isključivo na osnovu izjava Tuđmanovih generala? FYI: Hrvatska ni dan danas NE poseduje antiradarske rakete za napade na radare, a kamo li ‘95. - bez toga je svako letenje u dometu sistema PVO samoubistvo. MiG-21 koji su imali nemaju ni mogućnost da uopšte otkriju da su ozračeni radarskim snopom.

Uništili su prvo avijaciju RSK, a za vreme samog napada su bombardovali glavni srpski centar veze.
Nisam znao da je "RSK" imala avijaciju. Zanimljivo. Ajde, možda koji helikopter, ali bio sam u uvjerenju da je sve ostalo bilo slano iz BiH i Srbije.
 
A pitanje koliko je Amerika pomogla Srbima kada je zaustavila hrvatsku vojsku pred Banja Lukom iza Oluje?
Nije Amerika “zaustavila hrvatsku vojsku” nego ste vi popili epske batine od VRS, kao volovi u kupusu.

Zapazimo ovaj zaplenjeni video snimak, Tuđman poslao snimatelja da ovjekoveči podvig, pa posle ‘dećki me ostavili’, (a i Una nekako duboka).
 
Hrvati kažu da su Rusi njihova braća koja su ih naoružala za Oluju.
Postoje li dokazi da se to desilo poput dokumenta gde američka vojska daje takvu naredbu svojim pilotima ili na primer neka fotografija i video-snimak gde se vidi kako ti avioni bombarduju RSK? Ovaj tvoj kolega Pumpaj Dinastović piše da toga nije bilo i da su to Srbi umislili.
Rusi su uvek bili na strani Hrvata, Bugara.
A mi kažemo da si ti hrvatski trol.
 
Kako onda postoje fotografije i video-snimke bombardovanja Vukovara, Osijeka, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Đakova, Požege, Virovitice, Zagreba, Bjelovara, Varaždina, Karlovca, Siska, Gospića, Zadra, Škabrnje, Biograda, Drniša, Skradina, Šibenika, Splita, Dubrovnika od strane JNA i vojske Republike Srpske Krajine 1991.-1995. ?
Misliš da si ti prvi izmislio lažno predstavljanje po forumima?
 
Nisam znao da je "RSK" imala avijaciju. Zanimljivo. Ajde, možda koji helikopter, ali bio sam u uvjerenju da je sve ostalo bilo slano iz BiH i Srbije.
Čitate li vi ljudi materijal koji vam se ponudi?
https://www.jutarnji.hr/globus/poli...a-istina-o-ulozi-amerikanaca-u-oluji-15610174


-------------------------------------------------------
27. rujna 1994. dolazi do potpisivanja sporazuma u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Washingtonu između ministra Šuška i generala Carla Vuona, potpredsjednika MPRI-ja, koji se odnosio na program pod nazivom Democracy Transition Assistance Program (DTAP). Bilo je to u vrijeme kada tijekom 1994. u NATO-ov program Partnerstvo za mir, koji se dominantno odnosio na demokratski obrambeni menadžment, ulaze Poljska, Češka i Mađarska. Hrvatska je dobila priliku za približavanje tom NATO-ovu programu kroz formalni početak hrvatsko-američke vojne suradnje s američkom tvrtkom MPRI.
---------------------------------------------------------------------------
Tijekom obilaska našeg kampa u Šepurinama, gdje se pod vodstvom pukovnika Wernera Ilića – kojega sam 20-ak godina kasnije sreo u Kabulu kao šefa osiguranja američkog veleposlanstva – provodila obuka prema najrigoroznijim standardima elitnog dijela francuske Legije stranaca, general Vuono bio je vrlo iznenađen viđenim i samo je rekao: “Pa vi nas trebate učiti, a ne mi vas. Tako smo mi to trebali raditi u Vijetnamu!” Nakon tog posjeta bilo im je potpuno jasno da Hrvatska vojska i njezini zapovjednici jako dobro znaju svoj posao, a MPRI se posvetio isključivo i jedino poslu za koji je imao mandat, a koji se odnosio na demokratski obrambeni menadžment, civilno-vojne odnose te uspostavljanje nastavnih planova i programa u dočasničkoj i časničkoj školi na Hrvatskom vojnom učilištu.
---------------------------------------------------------------
Toga 30. studenoga 1994. bilo je nevrijeme, spustila se snježna mećava, dobro poznata oštra zima u ovim krajevima. Otvaranje puta prema Kninu, preko Dinare, usred zime bio je cilj koji je graničio s ludošću. No bio je to jedini način da se brzo pomogne Bihaću. U snažnom prodoru hrvatske snage su preko Dinare i duž Livanjskoga polja probile liniju Čelebići-Rujani. Dok su kninski Srbi napadali Bihać, hrvatskim se snagama preko Crnog Luga i Dinare otvarao put prema Grahovu i Kninu.


Kad su pobunjeni Srbi za nekoliko dana shvatili što se događa, bilo je kasno. Hrvatski vojnik već je stajao na vrhu Dinare, a i Knin je bio već na dlanu. Pobunjeni hrvatski Srbi bili su primorani zaboraviti Bihać, a njegova opsada ubrzo je prekinuta. Bihać je bio spašen! Bila je to prekretnica rata u BiH i potpuno iznenađenje za Karadžića, Mladića i Martića te ih je dovela u stanje potpunog mentalnog ludila i ratnog bezumlja. Operacija Zima ‘94 demoralizirala je i lokalno stanovništvo, te je do kraja 1994. godine te prostore napustilo je gotovo 50.000 vojnih obveznika. U nekim dijelovima tih prostora vladala je bijeda, siromaštvo, neimaština, a prijetila je i glad jer su rezerve hrane i stoke bile na izmaku. Da je srpske redove zahvatio kaos i nered, pokazuju dokumenti vojske Republike Srpske. To najbolje ilustriraju i sadržaji razgovora Radovana Karadžića s predsjednicima općina (Grahovo, Glamoč, Drvar, Bihać, Prijedor, Šipovo, Ključ, Kupres…) u kojem je spomenuto da postoje “dezinformacije i glasine te napadi na vlast… nedostatak goriva, municije, obuće, odeće” te glasine “da je general Milovanović dobio milione maraka da ne osvoji Bihać, da ne funkcionira vojna i državna bezbednost, da neko namerno i organizovano ulazi u narod i vojsku i prenosi dezinformacije sa strašnim posledicama, da se podriva vlast i SDS, da se organizuju preki sudovi, da postoje neprijatelji u vlastitim redovima”, a optužuju se “ustaške snage i 5. korpus Armije BiH za koordinirane aktivnosti”
--------------------------------------------------------------
31. srpnja 1995. U novonastalim okolnostima uvodne riječi predsjednika Tuđmana s brijunskog sastanka od 31. srpnja 1995. najbolje ilustriraju ključni trenutak Domovinskog rata: “Gospodo, sazvao sam ovaj sastanak da bismo procijenili sadašnju situaciju, da bih čuo vaša mišljenja prije nego što donesem odluku o daljnjim našim pothvatima ovih dana. Kao što znate, mi smo bili odlučni da pođemo u daljnje operacije, čemu je ova operacija pothvat Grahovo – Glamoč trebala također poslužiti i u odnosu na Bihać, ali i radi opkoljavanja Knina. Svaka vojna operacija mora imati svoje političko opravdanje. Kada čujem vaše prosudbe i vaša mišljenja, znači onda ću donijeti odluku. Molim vaše mišljenje. Svatko od vas bit će odgovoran onda za ono što se dogovorimo za provedbu i za međusobnu suradnju jer bez veoma usklađene suradnje na svim bojištima ne bismo mogli postići uspjeh oslobođenja tih područja u kratko vrijeme. Prema tome, treba nam i smjelost, te da nam je politička situacija toliko povoljna da moramo imati u glavi i Knin i ući u njega što prije. Treba imati smjelosti, u jednoj općoj demoralizaciji, i slušajte, koliko imate iskustva, imam ga ja iz rata, koliko vi imate iskustva – u jednoj općoj demoralizaciji. Shvatite, gospodo, da je situacija u njihovim redovima takva, pa oni su napustili Glamoč, dva dana prije nego što smo mi ušli, a i samo Grahovo, a kakva će tu situacija biti nakon tih pobjeda Hrvatske... i još su glupi pa govore kako Hrvatsku vojsku vode američki generali i NATO-ovi avioni. To je jedna opća psihoza demoralizacije. Gledajte, taj svijet, čak i naši prijatelji, robovali su nekoj ideji da su Srbi toliko nadmoćni, od Maslenice pa nadalje, stalno su me upozoravali: ‘Doživjet ćete poraz’ itd.”


Zbunjenost američke administracije u to vrijeme ilustrira pismo ministra Williama Perryja hrvatskom ministru obrane Gojku Šušku od 18. srpnja 1995., dakle dva tjedna prije samog početka Oluje, u kojem traži mirno rješenje krize dogovorima i pregovorima te izražava “puno razumijevanje Vlade SAD-a za sve probleme s kojima se Hrvatska susreće, od stotina tisuća izbjeglica do činjenice da pobunjeni Srbi na više od jedne četvrtine hrvatskog državnog teritorija ne priznaju hrvatsku vlast, kao i činjenicu da je Hrvatska tek u tim teškim ratnim vremenima bila prisiljena stvarati svoje oružane snage”. No naglasio je da im je “unatoč srpskim provokacijama, hrvatska suzdržanost u ovom trenutku izuzetno važna kako bi se izbjegla daljnja eskalacija sukoba, koja bi mogla destabilizirati čitavu regiju”
. Nekoliko dana kasnije gđa Madeleine Albright u svom dopisu od 3. kolovoza 1995. upućenom Clintonovu savjetniku za nacionalnu sigurnost g. Talbotu, s kojim sam imao priliku susresti se u Bijeloj kući, sukladno nedavno objavljenim tajnim transkriptima State Departmenta izražava svu konfuznost američke službene politike u tom trenutku prema krizi u BiH. Tek nakon Oluje i drugih vojnih operacija Hrvatske vojske u BiH, posebno operacija Maestral i Južni potez, dolazi do ozbiljnih promjena u američkoj politici prema BiH, kada su hrvatske snage stigle na 20-ak kilometara od Banje Luke.
 
PVO SVK bio je najkvalitetniji dio pobunjeničke strukture i najefikasniji. Za razliku od nekih drugih postrojbi, protuzrakoplovci su znali što rade i više puta su pogađali hrvatske zrakoplove, a nekada i rušili, jednako avione i helikoptere, a posebno je bilo "zabavno" letjetiti za Bihać, što su u nekom trenutku prepustili ukrajinskim i ruskim plaćenicima baš zbog PZO-a. Nakon nekoga vremena piloti HRZ-a prilagodili su se situaciji i letjeli nekonvencionalno u udarima na SVK. Amerikanci jesu gađali Udbinu, ali u studenom 1994.

Za Oluje su jedino letjeli jedino HRZ sastavi jer bio krajinski PZO rušio standardne NATO letače bez po muke, a jedino su hrvatski piloti znali kako doći doma u komadu.
 

Back
Top