Da li se plašite euforije?

Jasna

Stara legenda
Banovan
Poruka
89.439
Euforija je preterana radost.

Preterana radost. Nisam znala da u radosti može da se pretera.

Pretražujem nešto o euforiji i ništa pametno ne mogu da nađem. U svim
tekstovima se pominje droga. Kao da čovek može biti euforičan jedino
kad se izdrogira. Al ako mu se slučajno i bez droge desi to je opasna
preterana radost gde se naglo troše zalihe hormona i nakon toga može
da se padne u očaj. :lol: Znači, kad ti se desi euforično stanje, odmah
da se uplašiš toga i da se spustiš na zemlju. Gubimo realnu sliku o
sebi i svetu. A koja je to slika realna?

Šta je to preterana radost i ko je postavio granice?

Da li se vi plašite euforije?
 
Euforija je preterana radost.

Preterana radost. Nisam znala da u radosti može da se pretera.

Pretražujem nešto o euforiji i ništa pametno ne mogu da nađem. U svim
tekstovima se pominje droga. Kao da čovek može biti euforičan jedino
kad se izdrogira. Al ako mu se slučajno i bez droge desi to je opasna
preterana radost gde se naglo troše zalihe hormona i nakon toga može
da se padne u očaj. :lol: Znači, kad ti se desi euforično stanje, odmah
da se uplašiš toga i da se spustiš na zemlju. Gubimo realnu sliku o
sebi i svetu. A koja je to slika realna?

Šta je to preterana radost i ko je postavio granice?

Da li se vi plašite euforije?
Euforija moze da se postigne i bez narkotika, to je kao neka vrsta preterane ili iznenadne radosti ali ako covek ne zna kako da reaguje u datom momentu moze da bude i lose, sve zavisi kako se covek postavi.
 
Ne znam da li baš mora neko da se drogira da bude euforičan.
Evo, na primer, navijači po internetu u bilo km sportu.
Euforija posle bilo kakve pobede ali i euforično pljuvanje najgore vrste posle poraza.
Ljudi idu iz ekstrena u ekstrem...bez ikakve sredine...
Takve su reakcije i u saobračaju, u pošti ili banci kad se čeka...
Ili svi glume zombije do mere da se uplaćiš, ili bukvalno kreće tuća.
Nema sredine...
 
Euforija je preterana radost.

Preterana radost. Nisam znala da u radosti može da se pretera.

Pretražujem nešto o euforiji i ništa pametno ne mogu da nađem. U svim
tekstovima se pominje droga. Kao da čovek može biti euforičan jedino
kad se izdrogira. Al ako mu se slučajno i bez droge desi to je opasna
preterana radost gde se naglo troše zalihe hormona i nakon toga može
da se padne u očaj. :lol: Znači, kad ti se desi euforično stanje, odmah
da se uplašiš toga i da se spustiš na zemlju. Gubimo realnu sliku o
sebi i svetu. A koja je to slika realna?

Šta je to preterana radost i ko je postavio granice?

Da li se vi plašite euforije?
Najvise sam se radovao kada su mi se rodile kcerke,ali nisam bio euforican,vec jednostavno veseo.
 
Euforija moze da se postigne i bez narkotika, to je kao neka vrsta preterane ili iznenadne radosti ali ako covek ne zna kako da reaguje u datom momentu moze da bude i lose, sve zavisi kako se covek postavi.
Da, može da se postigne duhovnim praksama. Već sam pominjala
primer onih ljudi koji su izlazili sa liturgije, a ja mislila da su iz kafane
izašli. Meni se dešavalo nakon redovnih meditacija. Ali i kada slikam.
Prošlog leta sam se zaslikala nekih mesec dana. Meni su obrazi
goreli, kao da imam temperaturu. Malo sam spavala, malo mi je i
hrane trebalo. Plašila sam se da izađem među narod da ne pomisle
da sam pijana ili drogirana. Ali se tačno ne sećam da sam potrošila
zalihe hormona i pala u bedak.. :think:
 
Šta je to preterana radost i ko je postavio granice?

Da li se vi plašite euforije?

Preterana radost je euforija. Neko može preterano da se raduje svom ili uspesima bliskih ljudi. Navijači euforično reaguju kada njihov klub odnese pobedu. Mislim na sve sportove.

Preterana radost kod osobe koja se preterano radovala nekom uspehom, i preterana radost kod navijača, traju kratko. Dobro raspoloženje je prolazno.

Posle tih radosnih događaja i uspeha, niko ne upada u fazu potištenosti koja je jedan korak do depresije.

I tu se postavlja granica. Postavlja ih medicinska struka, mislim na psihijatre.

Kod nekih osoba euforija koja traje duže od četiri dana prerasta u hipomaniju. Hipomanija je poremećaj raspoloženja suprotan od depresije.

***
Ne plašim se euforije, ne sećam se ni kada sam bila euforična, pa je posle toga usledilo neutralno raspoloženje.

Uglavnom sam neutralno raspoložena. Ne osećam preteranu radost niti preteranu tugu.
 
Ne izbacuju samo tuga i bes čoveka iz koloseka, kod kontrole emocija treba naučiti kontrolu i onih pozitivnih
Da. Na telesnoj psihoterapiji se uči da se napravi kapacitet za pozitivne
emocije. Dok sam imala panične napade jednako su ih izazivale neželjene
situacije, kao i iznenadne radosti. Nisam bila naviknuta na takva osećanja
u dužem periodu.

A i nekakvih sujeverja u našem narodu ima vezanih za radost. Nemoj da
se raduješ, posle ćeš plakati. Nemoj mnogo da se raduješ, nešto će
poći naopako. Pa svakako ćeš nekad plakati i svakako će nekad nešto
poći naopako.
 
Da. Na telesnoj psihoterapiji se uči da se napravi kapacitet za pozitivne
emocije. Dok sam imala panične napade jednako su ih izazivale neželjene
situacije, kao i iznenadne radosti. Nisam bila naviknuta na takva osećanja
u dužem periodu.

A i nekakvih sujeverja u našem narodu ima vezanih za radost. Nemoj da
se raduješ, posle ćeš plakati. Nemoj mnogo da se raduješ, nešto će
poći naopako. Pa svakako ćeš nekad plakati i svakako će nekad nešto
poći naopako.
Postanes i ranjiv tako radostan pa ne donosis najtrezvenije odluke, isto kad si presrecan zbog neke bezvezne stvari nestaje ti pokretac da menjas nesto kod sebe nabolje
 
Pa ja guglala šta je to hipomanija. Nisam do sad za to čula. Simptomi
su to što sam napisala.. ima ih još..

Dobro, hipomanija je jedan od simptoma bipolarnog poremećaja. Zašto neko nenormalno troši, ne spava, ispoljava agresiju, pa posle nekoliko dana pada u depresiju?

Odgovor je- osoba možda ima bipolarni poremećaj, jer su sve to simptomi tog poremećaja.

Ne znam kako se osećaju te osobe. Nemam taj poremećaj. Možda im je teško i kada su preterano raspoložene i depresivne.

Čitala sam da neke od osoba sa tim poremećajem same traže hospitalizaciju.
 
Da, može da se postigne duhovnim praksama. Već sam pominjala
primer onih ljudi koji su izlazili sa liturgije, a ja mislila da su iz kafane
izašli. Meni se dešavalo nakon redovnih meditacija. Ali i kada slikam.
Prošlog leta sam se zaslikala nekih mesec dana. Meni su obrazi
goreli, kao da imam temperaturu. Malo sam spavala, malo mi je i
hrane trebalo. Plašila sam se da izađem među narod da ne pomisle
da sam pijana ili drogirana. Ali se tačno ne sećam da sam potrošila
zalihe hormona i pala u bedak.. :think:
..to nije euforija, to je umetnicki zanos...
 

Back
Top