Da li oprostiti prevaru? A ako jeste zasto?

  • Začetnik teme Začetnik teme Zloca
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
ne znam sto se tacno podrazumjeva pod to - oprostaj
ako nesto uradis slucajno, onda kazes - oprosti... i to razumijem
ali prevara nije... slucajna..... to bi bilo kao da me je osamario pa onda trazio da - oprostim?

hm...

ta veza bi tu stala... i morao bi da se udalji od mene dok ne izduvam
a onda, negjde u buducnosti, mogao bi da se bori za moje povjerenje kao sto je i prvog puta, pa ako uspije...
mada, tesko
nisam osoba koja prevrce po grobovima
sto ostavim iza sebe, ne pauziram zivot cekajuci da dodje pameti

a djeca, ako ih ima, ne bih im zeljela uskratiti primjer dobrog oca i boljeg odnosa muskarca prema zeni
nego sto je on bio

.Ja sam odrasla bez oca i to je bila velika patnja moga zivota
izvini ali, lol
 
ja ne bih mogla da oprostim prevaru, jer neko ko bi me prevario zauvek bi izgubio moje poverenje, i kakva bi to veza, brak bili bez poverenja, i kad svaku njegovu recenicu, izlazak stavljas pos zanak pitanja...
cak kad bih ostala sa tom osobom i sebi i njemu bih zivot pretvorila u pakao, tako da bolje dobar razvod od loseg braka..
 
Ne bih mogla.I ne razumem ono oprosticu al necu zaboraviti :roll: To mi kao da pravdas sebe sto mu prastas pa kao al bar necu zaboraviti...Ne bih oprostila pa ni zbog dece.Mozda ce biti ljuti na mene, ako su mali, sigurno to ne bi razumeli...Ali hoce kasnije.I nema tu prevara za jednu noc, duze varanje...Znam da nije isto - ali meni je izdaja kako tako, da sujetna sam...I bolelo bi me razilazenje ali vise bi me bolelo da kad god ga pogledam/poljubim/vodimo ljubav da mi u glavi bude to... Tako da, nema puno filozofiranja kod mene.
 
Pa to stoji, ali onda o bilo cemu na temu sta biste uradili kad...ili tako nesto, ne bismo trebal da pricamo uopste jer ne znamo jel...:) Pricamo o trenutnim osecanjima i misnjenjima, naravno uvek se mozemo predomisliti ;)
Ja sam rekla moje misljenje koje stvarno-ne znam sta da se desi pa da ga promenim...Jako se tesko otvaram, poveravam, kad se o osecanjima tice, ni sad nemam potpuno, ono 100% poverenja prema decku, a blizu smo svadbe (ali to sam ja :rumenko:), opet, veoma sam blizu :) I vreme je bilo :roll: I onda tako nesto da mi se desi, srusio bi mi ne samo to jedva steceno poverenje, vec i buduce, nikad ali nikad ne bi mogao da ga povrati sta god da se desilo...A da zivim polovicnim zivotom sa njim i sa polovicnim poverenjem ili s crvicem sumnje koji bi kad tad izbio - pogotovo da se pravim da je sve cool ili da ubedjujem sebe-sto je najgore od svega i kod mene apsolutno neprihvatljivo, to ne mogu, to nisam ja.Mogla bih da probam-kao i svi mi, ali znam da ne bi uspelo.
 
Oprostila bih prevaru.

Ne bih mogla da trpim da ima drugu zenu uporedo pored mene,da je to ozbiljna veza itd.Ono sto nikako ne bih mogla da istrpim je da me neko javno ponizava.

A, neku avanturu bih oprostila. Mada..bolje da i ne saznam. Sto ne znam-ne moze me povrediti.:)

Vremenom sam dosla do spoznaje da je pitanje vernosti ustvari najvecim delom pitanje sopstvene sujete.Sve ostalo je pitanje poverenja i razumevanja.
 
Ne razumeme kada neko kaze da bi oprostio/la prevaru jer je on dobar otac/ona majka. Pa kakve to veze ima??? On je preverio mene kao zenu, dete je tu totalno van price. Najverovatnije opet ona prica... prastam zbog dece... ma dajte bre.
otac je djetetu primjer ponasanja
kako moze biti dobar otac ako ga uci da je nepostovanje zene i braka ok?
i kako to moze da ne utice na djete?
 
ne znam...evo dok ovo pisem dobijam nervni slom na samu mogucnost da me prevari neko, , a mogu misliti sta bi bilo da saznam za prevaru...
zajebane su to situacije, sada mislim da ne bih oprostila, ali covek nikad ne zna sta bi zaista uradio da mu se to desi...
u svakom slucaju nesto duboko nije u redu u tom odnosu...
ne bih mogla da se osobodim misli tokom seksa da je to isto radio i sa njom dok je bio sa mnom...sama pomisao da je pozeleo neku drugu cak i da nista ne oseca prema njoj i da je to sproveo u delo je strasna izdaja.
iznervirala sam se unapred, odoh sa teme, po ovakvim emocijama koje imam iako nista nisam saznala nikad, a sigurno me je neko prevario nekad, mislim da bih dozivela rastrojstvo i zadavila bih ga.:evil:
 
sve je ovo naglabanje šta bi bilo kad bi bilo
dok te ne drmne situacija, dok vidiš šta je sve u igri, iluzorno je pričati...

jer sad bi rekla ne nikako, a kad bi se našla u toj situaciji onda to već nisam sigurna da bi bilo baš tako

ima ovde dona i onih koji su to iskusili..
kad sam se nasla u takvoj situaciji - oprostila sam..
a da pre toga nisam imala stav po tom pitanju, jer pre toga nisam bila varana..
i sad posle toga tvrdim - da NIKAD vise preko prevare ne bih presla..
samo bih nastavila dalje.. bez tererata onoga koji u buduce treba da sumnja u sve..

e sad pitanje je sta je kome od nas bitno kod partnera..
meni nije bitno materijalno stanje, ni plave oci, ni atletska gradja..
bitna mi je iskrenost u emocijama i odnosu..
ako smo u semi - da to znamo oboje..
ako je nesto mnogo cvrsce, opet da znamo oboje..
i ako se oko istog oboje slozimo, problema nema..
ni da u vezi budemo samo nas dvoje, ni da istu prosirimo za jos nekog..:mrgreen:
 

Back
Top