Da li oprostiti prevaru? A ako jeste zasto?

  • Začetnik teme Začetnik teme Zloca
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ne varam, a samim tim ni prevaru ne opraštam...
Briga me koji su razlozi, ako me prevario znači da nismo dobri i dovoljni jedan drugome...

:klap: Uh, noćas sam sanjala da mi je muž čak i priznao beznačajni seks sa jednim mediokritetom od profesorke engleskog iz moje srednje (oni su tu negde istih godina) i kako sam ga ja onda olomila od batina. I onda sam se probudila i malo je falilo da i na javi nastavim da ga bijem, koliko sam se iznervirala. :lol:
 
Hm?
Prevara.
=Fizicka zelja za nekim.
=Pozuda.
=Strast.

Boli sama pomisao da neko do koga ti je stalo moze da pozeli nekog drugog, cak i bez ljubavi.Prije samog tog cina morala je postojati zelja.

E sad...
Pitanje je koliko ko moze da podnese, koliki je neciji prag tolerancije, koliko nesto vrijedi
...

Ja licno bih mogla da oprostim prevaru,al naravno prije toga bih dobro izvagala sta gubim ,a sta dobijam, i onda donijela odluku.


Slazem se sa ovim.
Ali, kad razmislim, ni sama ne znam kako bih podnela takvu situaciju..
I to zavisi od mnogo toga.. sa kim te prevari i koliko te dugo vara.

Mene bi licno ubilo da saznam da me on vara vec dugo ili da je spavao sa bivsom, jer u tom slucaju kapiram da ima emocija (recimo, prema toj bivsoj..)

I sama cesto umisljam, pa brinem da nece mozda sresti neku bivsu i imati seks sa njom.. iako tvrdi da je protiv prevara (jer je sam imao odvratna iskustva u proslosti sa drugim devojkama koje su ga varale, pa ga to stalno "pece")

Ali, ne znam.. tesko pitanje i jos teza odluka.
Cinjenica je da nikad ne znas sta veza donosi. :neutral:
 
Ne znam sta bi bilo kad bi bilo. Sad bih mozda rekla ne, ali ako bi se to stvarno desilo, velika je verovatnoca da bih oprostila:???:

:shock: Ma kakvi! Uštrojila bih ga na spavanju! Ako sam ja njemu verna a stvarno mi ne daje dovoljno povoda da to i ostanem, očekujem da ni on mene ne vara. Ljudi kažu, sa akcentom na ono poslednja a ja akcentujem ono uvek: Žena uvek poslednja sazna. Dakle, to mu je predočeno a što se samo nasmejao i očigledno me nije ozbiljno shvatio, sam je kriv.
 
Nikad nisam dosla u takvoj situaciji, tako da neznam kako bih odreagovala... Ja mislim da ne bih oprostila ali :think:
Mozda bih nekako presla preko toga ako bi se desilo samo jednom i ako bi se on iskreno pokajao, ako bi molio za oprastaj, mozda bih pokusala da spasem brak... Ali nikako ne bih zaboravila i nista ne bi bilo kao pre...
A ako se prevara ponovi, e onda ne bih oprostila NIKAD...:thumbdown:
 
Nikad nisam dosla u takvoj situaciji, tako da neznam kako bih odreagovala... Ja mislim da ne bih oprostila ali :think:
Mozda bih nekako presla preko toga ako bi se desilo samo jednom i ako bi se on iskreno pokajao, ako bi molio za oprastaj, mozda bih pokusala da spasem brak... Ali nikako ne bih zaboravila i nista ne bi bilo kao pre...
A ako se prevara ponovi, e onda ne bih oprostila NIKAD...:thumbdown:

Placi, moli
tu pomoci nema
drugi je kraj mene
sad sam srecna zena
:(
 
Kada muskarac zenu prevari prvi put(ili zena muskarca)onaj koji je prevario je kriv.
Svaki drugi put....onaj koji je prevaren je kriv:(
Ne bih oprostila.
Ali bih se zapitala isto koliko o njegovoj krivici toliko i o svojoj.
Da li sam ga zapostavila?Da li sam ga nekad ignorisala?Bila sebicna,previse samoziva ili posesivna...?
I ne bih trazila oprostaj za svoju prevaru.
Jer,ne smatram to tolikom izdajom,kolikim prekidom nekog starog plamena,nekog izazova,i poverenja.
Zasto,ako mu ovo ili ono ne odgovara samnom ne kaze to meni,lepo i otvoreno,vec popravlja to negde drugde...?:think:
 
Citam ove vase postove i secam se kako sam i ja nekada mislila kako ne bih nikada oprostila.Ali nikada ne reci nikad!
Kada sam saznala da mi se to desava,nisam mogla verovati svojim ocima.
I pokusala sam u svemu sebe da preispitam, da li sam ja negde pogresila.Njegovo objasnjenje je bilo da sam bila hladna i ne zainteresovana za njega.Moram reci da smo u to vreme imali velikih problema sa detetom,da sam ja boravila van grada na neko vreme zajedno sa detetom, i da je u to vreme 90% mojih misli bilo usmereno na to sta cemo i kako uspeti da detetu pomognemo.Ali sta je sa onim "i u dobru i u zlu" sto svi izgovaramo kada u brak ulazimo.Da li je on pokusao da se meni priblizi ako smo se vec udaljili? Nije naravno,nego se covek prepustio.
Zbog postojanja dvoje dece nisam se okrenula i otisla (sto bih inace najradije ucinila),nego se trudim da nastavimo dalje.Njegovo ponasanje je krajnje pokajnicko, maksimalno je pazljiv ali to naravno sada za mene ne znaci mnogo.Tu bol u dusi ne mogu opisati, i stalno govorim sebi da svako moze da pogresi i da je ljudski oprostiti.
Izmedju toga da ostavim decu bez oca zbog svojih emocija i toga da pristajem da ostanem u braku da bi deca imala kompletnu porodicu izabrala sam ovo drugo.Ja sam odrasla bez oca i to je bila velika patnja moga zivota,i iz tog razloga ne zelim to svojoj deci. a cinjenica je da onaj ko se upustio u prevaru nije razmisljao sta ce biti kada ja za to saznam,da li ce on rasturiti porodicu.Samo sam mu dala do znanja da drugi put necu oprostiti i on to vrlo dobro zna.Ali brak bez poverenja i postovanja....ne znam gde ce nas to odvesti,ali ja sam taj put izabrala.
Iza nas je 20 godina,trecina tokom zabavljanja i ostalo u braku.Ludo smo se voleli i nekada ,cinilo mi se jako dobro razumeli i sada ne mogu verovati da smo tu gde jesmo.
 

Back
Top