Da li los covek moze biti....

Slepom crtati i gluvom govoriti jednako je zaludan posao .


Човјек једном прошапута Богу: “Боже реци ми нешто”.
У том тренутку шева запјева…

…али човјек то није чуо.

Стога човјек узвикну: “Боже реци ми нешто”,
и грмљавина се проломи небом…


…али човјек то није примијетио.

Осврне се човјек око себе и рече: “Боже допусти ми да те видим”.
Сјајна звијезда засја…

…али човјек то није видио.

И повиче човјек: “Боже покажи ми чудо!”.
И живот се роди…

…али човјек то не опази.

Већ разочаран проплака: “Само ме дотакни и знат ћу да си ту”.
Због тога Бог спусти руку и дотаче човјека…

…али он само отресе лептира и настави.

И не схвати човјек да је Бог у малим, свакодневним стварима око нас, у родитељима, пријатељима, пијеску и вјетру, напокон…

Hoćeš da kažeš da Bog pati od komunikacione disfunkcije? :mrgreen:

Zamisli da ležiš sa slomljenom nogom i hoćeš da ti žena donese novine iz druge sobe. Možeš lepo da vikneš "Hermengilda, donesi mi novine, molim te".

Može i ovako:
Čekaš da se Hermengilda sama seti da bi ti da čitaš novine. Al ona ljušti lukac za prebranac i pevuši "kad bi ove ruže male".
Ti i dalje čekaš i već te svrbe leđa u donjem delu kičme koji vernici nazivaju krsta, a komunisti petokraka, al Hermengilda uporno ljušti lukac.
Postaješ nervozan i zavrljačiš koru od pomorandže na luster.
Hermengilda i dalje ljušti lukac.
Zavežeš rezervne gatje na vrh štake i počneš da mašeš kao zastavom uzvikujući "Uuuuuuhaaaaaa"
Hermengilda dovikuje iz kuhinje "Si kazo nešto, ljubavi?"
Ne odgovaraš. Uzimaš papuču i pokušavaš da pogodiš prekidač za svetlo. Promašio si. Papuča upada u akvarijum.
Čekaš. Čuješ kako Hermengilda pevuši u kuhinji dok dinsta lukac, a lukac cvrči.
Uzimaš paklo šibica, pališ jednu po jednu šibicu i bacaš ih na mačku. Kada je kutija već pri kraju, uspevaš da zapališ mačkino krzno.
Izbezumljena žvotinja počinje da mjauče i da trči po sobi. Plamen zahvata zavesu i kolekciju časopisa "sam svoj majstor".
Aktivira se protivpožarni alarm i automat brizga gustu maglu vodenih kapljica po sobi.
Osećaš se mokar, napušten i usamljen. U nozdrvama ti je miris prebranca koji spokojno krčka u rerni.
Nakon čitave večnosti Hermengilda ulazi sa tacnom na kojoj je tanjir već ladnog prebranca, lebac, čaša vode, ruža i novine.
- Šta se ovde desilo?! :eek: - pita široko razrogačenih očiju.
- Dođi da ti šanem - kažeš ti.
Hermengilda prilazi sa tacnom u rukama, a ti dohvataš štaku i pokušavaš da pogodiš tacnu, al promašiš. Lupiš samog sebe po onoj slomljenoj nozi, padaš iz kreveta, akvarijum se prevrće i voda iz akvarijuma ti kvasi lice.
Plaćeš.
- Ebo te prebranac! - jedva uspevaš da istisneš.
 
Tražio sam Snagu . . . I Bog mi je dao Poteškoće koje su me osnažile.
Tražio sam Mudrost . . . I Bog mi je dao Probleme koje je trebalo riješiti.
Tražio sam Bogatstvo . . . I Bog mi je dao Mozak i Tijelo da mogu raditi.
Tražio sam Hrabrost . . . I Bog mi je dao Prepreke koje je trebalo svladati.
Tražio sam Ljubav . . . I Bog mi je dao Ljude kojima je trebalo pomoći.
Tražio sam Usluge . . . I Bog mi je dao Prilike.

Ako shvatis o cemu pricam za tebe bolje...

Da nemaš oruđe za obradu, teško da bi bilo šta od datog materijala bilo upotrebljeno na pravi način.
I šta je sa onima kojima je bog dao, a nisu umeli da iskoriste prilike?
Ne moraš da se trudiš da shvatiš o čemu pričam, biće ti isto...
 
Pa mozda ima istine ali rimski krstovi su postojali i kad bi osudjenika skidali prvo bi skinuli coveka a krst bi ostao..
Ne, ne. Osuđenika su skidali zajedno sa prečkom. Zato se u Svetom pismu nakon tog trenutka kaže "drvo", a ne krst.
Ovo nema nikakve verske, već praktične razloge. Nisu mogli da ga skidaju tako da u vazduhu otkivaju jedan zglob, pa da ga pridržavaju dok neotkuju drugi zglob. Mislim, mogli su, ali nije praktično.

Ovde ima još jedan problem. Svaki osuđenik je nosio svoj patibulum. A to je bila nepovratna ambalaža. Misim, niko ga nije nosio SA Golgote.

Nista manje nisu okupatori od arapa i oni su jednom to isto bili ,neko pre neko posle ali da su stradali kroz istoriju jesu.
Pa sad... I Srbi su tu i tamo bili okupatori. :)

Kazi mi sta je lose u tome sto je govorio cega netreba da se pridrzavamo...
Ne bih se upuštao u deljenje saveta drugima.
Mogu reći čega se ja lično ne pridržavam.

Ne pridržavam se onoga "ljubi neprijatelje svoje", mada nisam ni pristalica jevrejskog "oko za oko..."
Ja sam za "maksimalna raspoloživa sila odmazde".
To ne zbog nekog osećaja pravde, već jednostavno praksa pokazuje da maksimalna sila primenjena na neprijatelja dovodi do gašenja budućih konflikata. Kasnije te ostave na miru, to jest. :D

A jesam za ono "oprosti 7x77 puta". Ako imaš priliku i pre nego što je načinjena šteta.
 
Ne, ne. Osuđenika su skidali zajedno sa prečkom. Zato se u Svetom pismu nakon tog trenutka kaže "drvo", a ne krst.
Ovo nema nikakve verske, već praktične razloge. Nisu mogli da ga skidaju tako da u vazduhu otkivaju jedan zglob, pa da ga pridržavaju dok neotkuju drugi zglob. Mislim, mogli su, ali nije praktično.

Ovde ima još jedan problem. Svaki osuđenik je nosio svoj patibulum. A to je bila nepovratna ambalaža. Misim, niko ga nije nosio SA Golgote.



Pa sad... I Srbi su tu i tamo bili okupatori. :)


Ne bih se upuštao u deljenje saveta drugima.
Mogu reći čega se ja lično ne pridržavam.

Ne pridržavam se onoga "ljubi neprijatelje svoje", mada nisam ni pristalica jevrejskog "oko za oko..."
Ja sam za "maksimalna raspoloživa sila odmazde".
To ne zbog nekog osećaja pravde, već jednostavno praksa pokazuje da maksimalna sila primenjena na neprijatelja dovodi do gašenja budućih konflikata. Kasnije te ostave na miru, to jest. :D

A jesam za ono "oprosti 7x77 puta". Ako imaš priliku i pre nego što je načinjena šteta.


Da ne zalazim dalje da li jeste ili nije ,sta ako su verni kasnije sami sklopilii krst ili je to drvo postalo sveto pa pa je sledici kako kazes patibulum nebitan, to je samo posledni onaj koji je ostao na drvetu..Moze i tako da se gleda ako trazis sitnice .Koje nisu ni bitne za duhovnost.
Niko ne ocekuje da mi prastamo ipak smo samo ljudi i za takvo prastanje je potrebna velika duhovna snaga...Meni je isto to jako tesko ali se trudim .
 
..Moze i tako da se gleda ako trazis sitnice .Koje nisu ni bitne za duhovnost.
Ovde imamo problem. Nije sitnica da li je Konstantinov pronalazak bio falsifikat ili original.
Jer, taj falsifikat je omogućio hrišćnastvu da proguta Evropu, da potisne autentičnu duhovnost koja se brusila hiljadama godina i da umesto svega što je evropske narode činilo u duhovnom smislu usadi jevrejsku sektu.
A rezultate smo videli.
Niko ne ocekuje da mi prastamo ipak smo samo ljudi i za takvo prastanje je potrebna velika duhovna snaga...Meni je isto to jako tesko ali se trudim .
Praštanje ponekad može biti veoma produktivno. Nije mudrost umeti oprostiti. Mudrost je znati kada treba i kada ne treba oprostiti. :)
 
sheep.jpg
 

Back
Top