Da li je normalno ponasanje...

Nije ni pomenuto da "dete od sedamnaest godina budi majku u pola noći..." To ste sami isprojektovali koristeći fragmente koje sam ranije naveo. Moguće je da negde postoji i takav svetao primer, možda baš ovaj. Ali ne verujem da tim i takvim ponašanjem iko mora biti oštećen i uskraćen, za ma šta.

Uporediti postavljanje hrane sa seksualnim nastranostima? Što da ne, ukoliko nekoga to čini sretnim, ali ipak bih se suzdržao od daljih komentara u tom pravcu. Sad, možda sam to samo ja :mrgreen:, iako bih imao da kažem koju reč u odbranu potonjih. Ali ne na ovoj temi.
 
Колико сам ја схватила овде не причамо о једном конкретном случају, него уопште о свим таквим случајевима...ја сам их раније навела неколико за које знам...
Ако пунолетни син зове маму која је на службеном путу и драми што још није дошла кући да му да вечеру јер је гладан, и мама вози као суманута (ризикујући и свој и мој живот) да ''дете не би гладовало''...шта је то него патологија?
Ако дете од 10 година не иде на рекреативну наставу са школом зато што ''нема ко тамо да му брише гузу'' јер то још увек ради мама....?
Ако дете од 7 година бежи и скрива се кад год види било коју непознату особу јер је мама држи изоловану од свега плашећи је другим људима (''не бој се, неће теби та тета ништа, ту је мама да те чува...'')...???

Хоћеш ли да кажеш да ова наведена деца нису оштећена или ускраћена за нешто?
Па ускраћена су на првом месту за самопоштовање и самопоуздање, а даље да не причам...

Узгред, садизам и мазохизам нису само сексуалне настраности, то је много шири појам!
 
Ova prica dobija pomalo smesan ton! Stvarno nije bilo govora o budjenju u pola noci i sl. Mislim da je rec samo o previse razmazenom detetu (koje vidim nije jedino takvo na svetu). Znam da nema govora o tome da majka ne voli sina.
Mnoge majke rade stvari instiktivno ali to ne znaci da sebe smatraju mucenicama i da im treba strucna pomoc.

A, sto neko od vas ne pomisli da majka grabi te neke "poslednje" trenutke da iskaze neznost...
Slazem se i pokusala sam nesto tako da napisem.

Osim toga deca cije primere navodimo nisu vise bas deca, da bi se reklo tako su vaspitani. Odrasli su ljudi i imaju moc rasudjivanja pa je veliki deo odgovornosti bas na njima. Trebalo bi da su u tim godinama sposobni da razluce dal je majka umorna, da primete da takvo ponasanje ne postoji u kucama njihovih drugova... Ja nebih svu krivicu svalila na majke. Pogotovu ako se zna da je to ponasanje pocelo da se iskazuje bas u vreme puberteta kad pocinju da se otudjuju od majki. I ne mislim da je dete nikakva ZRTVA, vec beskrajno bezobrazno!

Inace, najcesce su bas oni koji najglasnije propovedaju znacenje ljubavi ti kod kojih postoji problem i sumnja u ispravnost postupaka.
 
Чуј, може мени моје ''безобразно и размажено'' дете (ко ли га је учинио таквим?) да нареди да му додам чашу воде или да му поставим вечеру, али ако ја то одбијем он може само да то уради сам и ништа друго! (Или да се једи и дречи, ал ко га шиша, нек дречи па ће престати!)
ЗАШТО маме пристају на то да буду слушкиње???
Ко их тера? Имају ли оне своју вољу и смаопоштовање?
Зашто се правдају ''љубављу'' или дететовим безобразлуком када је то ДВОСМЕРАН ОДНОС! Они живе у једној врсти симбиозе и свако ту има своју прихолошку добит, иначе не би играли ту игру! С тим што је родитељ, као одрасла особа која је заслужна за формирање таквог оноса, једини одговоран!
Од родитеља зависи какав однос ће формирати са дететом, а не од детета!
Дете не постаје ''безобразно и размажено'' одједном, у 10., 20. или 30. години, оно се тако формира од најранијих дана свог живота и за то је одговоран родитељ!!!
 
Inace, najcesce su bas oni koji najglasnije propovedaju znacenje ljubavi ti kod kojih postoji problem i sumnja u ispravnost postupaka.

Не капирам, шта значи ''проповедати значење љубави''?

Сваки нормалан родитељ ће увек преиспитивати своје поступке, не видим ништа лоше у томе, напротив, сумњиви су ми они који су увек апсолутно сигурни у исправност својих поступака....
 
Hellen:
ЗАШТО маме пристају на то да буду слушкиње???
Ко их тера? Имају ли оне своју вољу и смаопоштовање?
Зашто се правдају ''љубављу'' или дететовим безобразлуком када је то ДВОСМЕРАН ОДНОС! Они живе у једној врсти симбиозе и свако ту има своју прихолошку добит, иначе не би играли ту игру! С тим што је родитељ, као одрасла особа која је заслужна за формирање таквог оноса, једини одговоран!
Naravno! Ovo je toliko ocigledno! Jedino sto kada spomenemo da majka koja se tako ponasa ne cini to iz ljubavi vec iz svojih razloga (igra igru) to zvuci kao svetogrdje, jer je majka svetinja.

Nazalost, stvari nisu uvek onakve kako izgledaju, a roditeljska ljubav PODRAZUMEVA ODGOVORNOST.

Uprkos OSECANJU ljubavi, koje takva majka ima, njeno ponasanje nije PONASANJE ljubavi. To nije ona ljubav kada vi volite brata ili sestru, prijatelje,ili bilo koga. RODITELJSKA ljubav podrazumeva OBAVEZU, tj odgovornost.

Ali to nije nesto sto je nametnuto! Prirodno je da roditelj koji zaista voli svoje dete na zdrav, roditeljski, odgovoran nacin, oseca potrebu da to dete OSAMOSTALI, a ne da ga na bolestan nacin veze za sebe tako sto ce mu biti neophodan.
 
Harmony:
Naravno! Ovo je toliko ocigledno! Jedino sto kada spomenemo da majka koja se tako ponasa ne cini to iz ljubavi vec iz svojih razloga (igra igru) to zvuci kao svetogrdje, jer je majka svetinja.

Nazalost, stvari nisu uvek onakve kako izgledaju, a roditeljska ljubav PODRAZUMEVA ODGOVORNOST.

Uprkos OSECANJU ljubavi, koje takva majka ima, njeno ponasanje nije PONASANJE ljubavi. To nije ona ljubav kada vi volite brata ili sestru, prijatelje,ili bilo koga. RODITELJSKA ljubav podrazumeva OBAVEZU, tj odgovornost.

Ali to nije nesto sto je nametnuto! Prirodno je da roditelj koji zaista voli svoje dete na zdrav, roditeljski, odgovoran nacin, oseca potrebu da to dete OSAMOSTALI, a ne da ga na bolestan nacin veze za sebe tako sto ce mu biti neophodan.

Prirodno je da roditelj voli svoje dete, da ga "odgaji" da se maksimalno potrudi da ga ucini stabilnim, sposobnim za samostalan zivot, i da shvati da ce to "dete" jednog dana otici, imati svoj zivot, baviti se svojom decom. E to je nesto na svaki roditelj treba da bude spreman, i to je tesko. Ali to je to i drugacije ne moze biti. Ostaje ono, moje dete je uvek moje dete pa imalo i pedeset godina. Roditelji su tu (dok su tu) da utrce ako zatreba. I to je sasvim normalno. Ja sam veoma srecna sto su mi neka deca sada veca velika (neka su jos mala), vrlo "na svojim nogama", imaju svoje stavove, ideje, itd., ali iskreno hocu da se raspadnem od tuge kada pomislim da ce da odu jednog dana. Ali o tom raspadanju ćutim. Jer to je nesto o cemu deca koja tek krecu u zivot ne treba da razmisljaju.
 
Ja imam zivi primer toga u svojoj kuci i izludjuje me svaki put kad odem tamo. Moja mama tretira svog tridesetogodisnjeg sina kao debila. Iz mene ne govori ljubomora da neko ne shvati pogresno, imam svoju kucu i svoju porodicu daleko od njih. Ali jednostavno mi titra po zivcima kad ga pita koje pantalone da mu ispegla za sutra, posebno kuva za njega jer mu ne prija sve zelucu, servira se sve na sto... a on dodje kuci i osorno joj odgovara sa "da" i "ne" na njena dobrocudna pitanja. Izuzetno je hladan i grub prema njoj a ona se polomi ugadjajuci mu. Ako on nedajboze nema vremena da dodje kuci na rucak ona sve popakuje u plasticne kutijice i otpesaci do njegovog stana i stavi u mikrotalasnu (i to mu je kupila da olaksa). On se kao odvojio i ima svoj stan koji ona cisti, pere i pegla njegov ves i on ide svaki dan kod njih na rucak. Samo spava sam. Stalno ga sazaljeva kako puno radi i hoda na prstima kad on prilegne popodne ( kod njih naravno), a on ima svoju firmu i radi kad hoce i koliko hoce (3-4 sata dnevno max). Dok ona odrzava 2 kuce, kuva i pere za njih dvojicu, ide na posao i jos je srcani bolesnik. Nikada ga nisam cula da je rekao "nemoj ti mama, ja cu".
Znam da je ona sama kriva zbog tog odnosa, ali mi ju je zao a ne mogu nikako da pomognem. Svega sam jednom ili dva puta nabacila nesto na tu temu i nasla se uvredjena i rekla mi da se ne petljam jer ne znam koliko on jadan radi i kako je stalno umoran. Digla sam ruke.
Da naglasim da sam starija i skroz drugacije vaspitana, ne zbog neke patrijarhalnosti u porodici nego sto ona kaze: toliko smo razliciti karakterom da nas mora razlicito i vaspitavati.
Izgleda da se taj njihov odnos razvio kad sam ja dosta rano otisla od kuce, a zbog razlike u godinama on je jos bio "mali", pa je ona usmerila svu ljubav i paznju na njega. Mozda je to objasnjenje, ali u svakom slucaju nije opravdanje da pravi debila od njega. Jadna njegova zena ako je ikada nadje.
 
iskreno hocu da se raspadnem od tuge kada pomislim da ce da odu jednog dana. Ali o tom raspadanju ćutim. Jer to je nesto o cemu deca koja tek krecu u zivot ne treba da razmisljaju

Mоја деца су још мала, али наравно да желим (ако буду хтеле) да оду у други град на студије (ебеш студирање у свом граду!), и не желим им да се после тога враћају да живе код мене, желим им да створе своје породице, нека долазе да се виђамо, бићу увек ту да чувам унучиће или за сваку другу врсту помоћи...али њихова самосталност је мени као мајци награда за ''добро обављен родитељски посао'', зар не?
Тако некако су моји родитељи увек гледали на то, врло рано су почели да ме пуштају саму, да остајем сама код куће, да путујем на летовање сама са друштвом (са 15 година!)...кад сам отишла на студије знала сам да по месец дана не дођем кући, али зато су се створили код мене једне ноћи у 1 сат, по леденој киши и са неисправним брисачима кад су чули да сам болесна...
И дан данас су ту да прискоче кад год затреба, али пуштају ме да сама бијем своје битке и да сама одлучујем...
Некако мислим да ћу и ја тако према својој деци.
Кад ми је ћерка била на настави у природи ја сам је само 3 пута звала телефоном, јер сам већ у првом разговору видела да јој је лепо, да је заузета и да нема времена да разглаба са мном телефоном јер јој се управо дешавају многе узбудљиве ствари...
А учитељица ми се жалила како су многе маме децу звале по двапут дневно са:''Јел ти недостајем? Да ли си ме се зажело? Јако ми је тешко без тебе,једва чекам да се вратиш...'' и да су се та деца после сваког разговора осећала утучено и просто као да су криви што се добро проводе и немају времена да пате за родитељима!
 
Можда је ово право место за овај цитат:

''Ваша деца нису ваша деца.
Она су синови и кћери живота који чезне за собом.
Она долазе кроз вас, али не од вас.
И мада су са вама, она вам не припадају.

Можете им дати своју љубав, али не и своје мисли,
јер она имају властите мисли.
Можете удомити њихова тела, али не и њихове душе,
јер њихове душе обитавају у дому сутрашњице
који ви не можете посетити чак ни у сновима.
Можете стремити да будете попут њих,
али не настојте да их учините сличнима себи.
Јер живот не иде натрашке нити се задржава на јучерашњици.

Ви сте лукови из којих се ваша деца као живе стреле одапињу.

Нека стезање у вашој шаци стрелца буде на радост!''


Kalil Gibran
 
gudajoka:
Da naglasim da sam starija i skroz drugacije vaspitana, ne zbog neke patrijarhalnosti u porodici nego sto ona kaze: toliko smo razliciti karakterom da nas mora razlicito i vaspitavati.
Ooo, za ovo je sascim u pravu. Moji sinovi ne da nisu razliciti, vec su dijametralno suprotni po ponasanju i karakteru. Dok je jedan izuzetno vezan za mene drugi je toliko samostalan da me odusevljava. Stariji, 5 godina, uvek se oslanjao na nasu pomoc u svemu. Mladji, 2,5 god, jos uvek ne prica kako treba, kad pokusam da ga obucem samo ponavlja "ja, mama", hoce on sam. Sam se svuce, sam se obuce, sam sebe hrani vec odavno. Mladji je zivahniji, hiperaktivan, dok je stariji miran, usporen.
Koliko god bih zelela da im jednako posvetim paznju, ipak ne ide. Imaju razlicita interesovanja i sve se svodi da stariji dobija vise paznje.
Daleko od toga da je mladji zapostavljen, ali jednostavno s njim ne treba da radim neke stvari koje sam radila sa starijim u tom istom periodu.
Cak sam i ja drugacija osoba, tolerantnija i opustenija. Vec sam jednom pisala o tome i ponovicu, starijeg sina sam podizala u grcu, sve cekajuci nesto, te da prohoda, te da progovori, te ovo, te ono i cini mi se nisam se nauzivala u njegovom odgajanju, dok sa mladjim svaki odnos je opusten.
Trudicu se da uvek budem tu, za njih kada me budu trebali, ali jednostavno znam da ce stariji uvek da se oslanja na ostale clanove porodice, ma gde bio,a mladji nece.
 
Hellen:
Можда је ово право место за овај цитат:

''Ваша деца нису ваша деца.
Она су синови и кћери живота који чезне за собом.
Она долазе кроз вас, али не од вас.
И мада су са вама, она вам не припадају.

Можете им дати своју љубав, али не и своје мисли,
јер она имају властите мисли.
Можете удомити њихова тела, али не и њихове душе,
јер њихове душе обитавају у дому сутрашњице
који ви не можете посетити чак ни у сновима.
Можете стремити да будете попут њих,
али не настојте да их учините сличнима себи.
Јер живот не иде натрашке нити се задржава на јучерашњици.

Ви сте лукови из којих се ваша деца као живе стреле одапињу.

Нека стезање у вашој шаци стрелца буде на радост!''


Kalil Gibran


Ovo su divni stihovi i izmedju ostalog nalaze se na uvodnoj strani "Dece iz Samerhila". Medjutim "Summerhill" iz nekog razloga nije dugo opstao. Verovatno negde cuci neki problem.
 
Hellen:
Mоја деца су још мала, али наравно да желим (ако буду хтеле) да оду у други град на студије (ебеш студирање у свом граду!), и не желим им да се после тога враћају да живе код мене, желим им да створе своје породице, нека долазе да се виђамо, бићу увек ту да чувам унучиће или за сваку другу врсту помоћи...али њихова самосталност је мени као мајци награда за ''добро обављен родитељски посао'', зар не?
Тако некако су моји родитељи увек гледали на то, врло рано су почели да ме пуштају саму, да остајем сама код куће, да путујем на летовање сама са друштвом (са 15 година!)...кад сам отишла на студије знала сам да по месец дана не дођем кући, али зато су се створили код мене једне ноћи у 1 сат, по леденој киши и са неисправним брисачима кад су чули да сам болесна...
И дан данас су ту да прискоче кад год затреба, али пуштају ме да сама бијем своје битке и да сама одлучујем...
Некако мислим да ћу и ја тако према својој деци.
Кад ми је ћерка била на настави у природи ја сам је само 3 пута звала телефоном, јер сам већ у првом разговору видела да јој је лепо, да је заузета и да нема времена да разглаба са мном телефоном јер јој се управо дешавају многе узбудљиве ствари...
А учитељица ми се жалила како су многе маме децу звале по двапут дневно са:''Јел ти недостајем? Да ли си ме се зажело? Јако ми је тешко без тебе,једва чекам да се вратиш...'' и да су се та деца после сваког разговора осећала утучено и просто као да су криви што се добро проводе и немају времена да пате за родитељима!


Ja jesam srecna što su moja veca deca samostalna, svoja, znaju gde ce, sta ce itd. Mogu reci da sam - uspesno obavila roditeljski zadatak i to je super, ali opet, jednostavno ne mogu da se ne najezim kad pomislim da ce da odu, mada ih ja sama "huškam" da završavaju to još što imaju od škole i da brišu odavde.
 
Vidim da se tema već pomalo iscrpela, žao mi je što se ranije nisam prijavila na forum :-( .
Ali eto, daću svoj skromni doprinos.
Majka sam trogodišnjim bliznakinjama + devetomesečna beba. Moj najveći cilj kao majke jeste da od njih napravim dobre ljude, samostalne, odgovorne i sa određenom dozom saosećanja prema drugima. Na žalost, život nije bajka, puno je okrutnosti i teškoća na tom putu i jedino što mogu da uradim za njih to je da ih naoružam pravim osobinama. Ne mogu, a i ne želim da živim njihov život umesto njih.
Konkretno, uvek im postavljam neke izazove, ajde sad probaj sama da se skineš, probaj sama da se obučeš, probaj sama dohvatiti sebi šta ti treba i posmatram ih. Ako vidim da se iskreno trude, ali ne uspevaju, naravno priskačem u pomoć, ali često se i sama iznenadim šta su sve današnja deca u stanju da urade i da ih samo malo treba podstaknuti.Moje cure su već sa dve godine znale čisto pričati sve kompletno sa slovom "r" i smatram da u tome ima i moje zasluge, jer sam uvek s njima razgovarala kao sa odraslima, mislim bez onog stupidnog tepanja i izvrtanja reči. Ja ne radim nigde, na žalost :-( , ali sam svoje cure dala u vrtić jer se tamo bolje zabavljaju i imaju više koristi od tavorenja sa mnom. Kad dođu kući odlično se ispričamo, razmenimo utiske, slatko se nasmejemo. Da ne spominjem, možete naslutiti, da sam imala nekoliko fajtova sa okolinom i porodicom u smislu kakva sam ja to majka koja želi da se reši svoje dece. Idiotizam . Srećom, nisam se obazirala niti sam se upuštala u rasprave sa takvima, moja deca i ja znamo koliko se volimo.
 
ja bi tu majku kaznila za maltretiranje i ometanje deteta u razvoju.
samo zamišljem kako j etaj momak bahat!
kakav će sutra biti u svojo porodici, koju bi trebao da stvori?
neko reče voska..koja bre vojska,
pa t aista glupača će sve učiniti da on ne ode u vosku.
dive reče..kako njena sestra...trule voćke...
so what?
ne bi mu dala bre da jede. ništa.
ne samo voćke.
da vidiš kako bi sve osvanulo drugačije.
kako i gudina mama..sam živiš?
ok..zna se koje su obaveze i posledice osamostaljivanja.
ma pobrkani lončići.
moja deca od 5 i 7 god.
sama sve sređuju u svojoj sobi.
(ja odradim prepravke kada nisu prisutni)
kada jedu stave prljavo u sudoperu, št aje za vraćanje u frižider-vrate...
lagano ih učimo da se osamostaljuju.
samo biraju šta oblače
(ok, "opasne" odevne predmete sam lukavo sklonila do adekvatnog godišnjeg doba:lol: )
polako. to se radi dok su još bebe:) mada nikad nije kasno...
ali...ovde treba opametiti majku, ne dete!
njegovo je da proba:p
 
Hm, moja se mama vrlo slicno ophodi prema mom sinu, koji ima 10 godina. I prema meni je bila slicna. Ocito je tip, koji voli da ugadja drugima, a uz to i ne voli, da joj neko dira stvari po kuci.

Zanimljivo, da sam i ja i moj sin imali potrebu, da sami uradimo neke stvari ali nam ona nije dala. No, sad kad je vec starija, unuku dozvoljava da uradi ponesto sam. A sto se mog sina tice, kod kuce je sasvim drugaciji, vrlo je samostalan, npr. sam sebi sprema dorucak i veceru, a ume da skuva i neki instant rucak po uputima sa embalaze.
I
 
... za musko dete od 17 godina da nece da jede ako mu majka ne da tj postavi, spremi, isece, namaze. Da nece da pije ako na stolu vec ne stoji casa... Da je ne uzme sam vec tera majku da ustaje da mu dosnese... Da kad udje u kucu ne kaze "zdravo" vec "daj mi da jedem"... Da budi majku iz sna kako bi mu "prinela ustima" umesto da uzme sam... Da kad mu prinese ustima kaze kako ne valja ovo ili ono...

Koji je motiv majke da to i radi? (umesto sto jednostavno ne kaze "uzmi ako si gladan")

Da li je neko imao prilike da opazi neko slicno ponasanje?

Svakako ponasanje koje iritira, ali bih volela da cujem vase komentare...

Kakva je to "porodicna klima"?


Zašto majka to radi ?

Da li je to dijete bilo uvek zdravo i napredno ? Da li majka imala urednu trudnoću ?

Poznajem jednu takvu majku ali je dete rodjeno od šest meseci i bilo ke dugo u inkubatoru ta majka je i dalje upravo takva kao gore opisano iako je njen sin već čovek i ima svoju porodicu
Žive posebno ali u jednoj kući ona i dan danas nosa majice za njim , presvuci se , obuci se , nemoj znojav sjediti , kuva i peče po celi dan , sprema doručak za posao

I jedne prilike je samo rekla “jače je od mene , džaba sve ja tako moram “
 
... za musko dete od 17 godina da nece da jede ako mu majka ne da tj postavi, spremi, isece, namaze. Da nece da pije ako na stolu vec ne stoji casa... Da je ne uzme sam vec tera majku da ustaje da mu dosnese... Da kad udje u kucu ne kaze "zdravo" vec "daj mi da jedem"... Da budi majku iz sna kako bi mu "prinela ustima" umesto da uzme sam... Da kad mu prinese ustima kaze kako ne valja ovo ili ono...

Koji je motiv majke da to i radi? (umesto sto jednostavno ne kaze "uzmi ako si gladan")

Da li je neko imao prilike da opazi neko slicno ponasanje?

Svakako ponasanje koje iritira, ali bih volela da cujem vase komentare...

Kakva je to "porodicna klima"?
Jeste normalno,...za majku koja rodi i odgaja sina de.ila!
Malteriraće prvo majku, sutra ženu.
Same od njih naprave idiote,... posle se pitaju, šta da rade?
NEMA RUČKA i ĆAO!
P.S.Vidim tek sad,...tema još iz 2007-e, taj je sad već ozbiljni "mlatađžija".
 
Poslednja izmena:

Back
Top