Da li je normalno ponasanje...

Ako je to obrazac ponašanja kome je on naučen, onda je to normalno. Znam slične primere koji su stariji od opisanog, i iako su izuzetno vredni i sposobni u onome čime se bave, u kući ne bi ni prstom mrdnuli, već stalno neko mora da pred njih postavlja i za njima posprema. Jednostavno, za njih je oduvek tako i nemaju potrebu za promenama.
 
Venturia:
Ej bre, MINOBACAC!

Zar nije malo kasno sa 18 godina nekog preobraziti. Svakako malo iskustva i odvajanja od kuce nije lose.

Muka cud menja! Kad se ne bude kupao 3-4 nedelje na 35 stepeni, a ****** mu se ucrveni kao u majmuna od ojeda, a nema mame da mu ugadja, mislis da ce ponovo da te zeza!

Ne zna on sta sve moze da mu se desi u zivotu!
 
Venturia:
Cudi me da ne postoji osecanje odgovornosti kod tog malog? Tj da ga nije zao majke, koja je uz sve to i bolesna.
Majka je ta koja ga nije naucila da se obazire na druge. Kakvo saosecanje ocekivati od njega? Ne vaspitava se tako sto ce mu se reci "sine, umorna sam" i onda ipak ustati i usliziti ga. Nekim ljudima je lakse da sluze nego da istrpe sukob, a nazalost bez sukobljavanja vaspitavanje ne moze da prodje. Mozda sam gruba, ali je meni stav takve majke sebican iako ona izgleda kao zrtva. Ona ni u kom slucaju nije zrtva, vec neko ko svoje rodjeno dete nije pripremio za zivot. Roditelj na to NEMA PRAVO!
 
Harmony:
Nije se rodio sa 17.
Neko ga je vaspitavao sedamnaest godina.
Ko ga je vaspitavao?
Da li cemo se zacuditi ako 17 godina podsticemo jedan model ponasanja, kada taj model ima tendenciju da potraje?

Ima ljudi kojima je lakse da budu robovi nego da preuzmu odgovornost da vaspitavaju dete tako da zivi kao dostojanstven covek koji postuje i sebe i druge. Ta majka ne da nije za zaljenje, vec je za osudu, jer je svoje dete dovela u veoma opasnu zabludu - da svet postoji da bi njemu bilo udobno. Cena za ovakav zivotni stav je veoma visoka.

(Sada je mozda vec prekasno. Sta je sledeci sinovljev potez? Mozda fizicko nasilje ako odbije da ga usluzi?)
Baš vala.
 
Harmony:
Majka je ta koja ga nije naucila da se obazire na druge. Kakvo saosecanje ocekivati od njega? Ne vaspitava se tako sto ce mu se reci "sine, umorna sam" i onda ipak ustati i usliziti ga. Nekim ljudima je lakse da sluze nego da istrpe sukob, a nazalost bez sukobljavanja vaspitavanje ne moze da prodje. Mozda sam gruba, ali je meni stav takve majke sebican iako ona izgleda kao zrtva. Ona ni u kom slucaju nije zrtva, vec neko ko svoje rodjeno dete nije pripremio za zivot. Roditelj na to NEMA PRAVO!
Slažem se. Ovoj majci je potrebna strična pomoć.
 
Hm, moja se mama vrlo slicno ophodi prema mom sinu, koji ima 10 godina. I prema meni je bila slicna. Ocito je tip, koji voli da ugadja drugima, a uz to i ne voli, da joj neko dira stvari po kuci.

Zanimljivo, da sam i ja i moj sin imali potrebu, da sami uradimo neke stvari ali nam ona nije dala. No, sad kad je vec starija, unuku dozvoljava da uradi ponesto sam. A sto se mog sina tice, kod kuce je sasvim drugaciji, vrlo je samostalan, npr. sam sebi sprema dorucak i veceru, a ume da skuva i neki instant rucak po uputima sa embalaze.
 
cokoladic@:
Hm, moja se mama vrlo slicno ophodi prema mom sinu, koji ima 10 godina. I prema meni je bila slicna. Ocito je tip, koji voli da ugadja drugima, a uz to i ne voli, da joj neko dira stvari po kuci.

Zanimljivo, da sam i ja i moj sin imali potrebu, da sami uradimo neke stvari ali nam ona nije dala. No, sad kad je vec starija, unuku dozvoljava da uradi ponesto sam. A sto se mog sina tice, kod kuce je sasvim drugaciji, vrlo je samostalan, npr. sam sebi sprema dorucak i veceru, a ume da skuva i neki instant rucak po uputima sa embalaze.
Odnos unuk-baka je nesto drugo! Baka i moze da popusti, ali nije njen posao da vaspitava dete. To je prvenstveno duznost roditelja (mada bi bilo dobro da i bake i deke budu uskladjeni sa porodicnim pravilima).

Ako dete ima zdravu osnovu kod kuce, nece mu skoditi da se malo opusti kod bake, ali ako se podstice da se bahato ponasa i da tretira roditelje kao svoje robove, ako odrasta u uverenju da je to normalno i da na to ima pravo, onda je to NEODGOVORAN RODITELJSKI POSTUPAK. Sta takvu osobu ocekuje na poslu, u braku, medju bliznjima?
Ako smo roditelji, imamo obavezu da naucimo svoje dete da POSTUJE druge ljude, njihove zelje i potrebe, zato sto ce zabludu da svet postoji da bi njemu bilo udobno platiti dete, a ne roditelj.
 
A sto se mog sina tice, kod kuce je sasvim drugaciji, vrlo je samostalan, npr. sam sebi sprema dorucak i veceru, a ume da skuva i neki instant rucak po uputima sa embalaze.

I ovaj ume, al nece! :-)

Gore sam napisala da zena ima i drugo dete, starije, koje nije bilo tretirano na taj nacin.

Moguc je zamor od roditeljstva i vaspitavanja, godine, bolest, ali neko je gore rekao da roditelj ne sme sebi to da dozvoli.
 
Ne baš da misli da tako treba, već da tako nešto želi za njega; njeno dete će biti neko oko koga će se drugi truditi i koje neće morati da se bakće sa sitnicama. Ovako nešto se može videti i sa ženskom decom, ali kod muške je kao stereotip, bzv. I majka nema problema sa tim, dok može da postigne sve što dete zahteva (što je naviklo da zahteva). Dete pogotovu nema problema, jer je naučeno da tako prihvata. Jedino što nekome sa strane, ko nije iz slične priče, sve to deluje nenormalno. A da li je zaista, ne mogu da presudim.

Ponegde sam primetio, doduše, jednu pomalo poremećenu situaciju koja može dovesti do ovoga, vezano za mušku decu: ukoliko je to muško dete rođeno nakon dugo vremena u braku, neretko nakon ženskog deteta, i ukoliko je majka do tada bila osporavana kao neko ko nije u stanju da izrodi naslednika kuće. Tada je njen sin njeno priznanje i potvrda, i dolazi do opsesivne privrženosti kojom mu se ona "zahvaljuje".
 
dboskan:
Ne baš da misli da tako treba, već da tako nešto želi za njega; ".njeno dete će biti neko oko koga će se drugi truditi i koje neće morati da se bakće sa sitnicama.".
:shock:
Jedino što nekome sa strane, ko nije iz slične priče, sve to deluje nenormalno. A da li je zaista, ne mogu da presudim.".
Da li zaista u dilemi?

dboskan:
Ponegde sam primetio, doduše, jednu pomalo poremećenu situaciju koja može dovesti do ovoga, vezano za mušku decu: ukoliko je to muško dete rođeno nakon dugo vremena u braku, neretko nakon ženskog deteta, i ".ukoliko je majka do tada bila osporavana kao neko ko nije u stanju da izrodi naslednika kuće. Tada je njen sin njeno priznanje i potvrda, i dolazi do opsesivne privrženosti kojom mu se ona "zahvaljuje".".
bolesno...
 
Знам доста сличних случајева, и блажих, али богами и тежих...

Мама не пушта свог сина у 4. основне на наставу у природи јер ''не зна сам да брише гузу, то му мама ради''...
Мама се враћа са службеног пута и вози 140 на сат (а ја у колима) зато што ју је османаестогодишњи син назвао и рекао:''Ја сам гладан, где си ти да ми даш да једем?''
Око 8 увече оба родитеља се узвртела у једној кућној посети и извињавају се јер њихов тридесетчетворогодишњи син (неожењен, инжењер) обично вечера око 8, па нема ко да му псотави ако они не дођу на време...
Девојчица од 7 година скроз дивља и неповерљива према људима јер је мама држи само уз себе и кад год се у кући појави неко непознат она јој говори:''Не брини, ту је мама, неће ти тај чика (тета) ништа учинити, ја сам ту, не бој се чике (тете)...!''

Уосталом, писао је о томе још Коста Трифковић у ''Избирачици''...вазда је било сличних примера...
 
Venturia:
... za musko dete od 17 godina da nece da jede ako mu majka ne da tj postavi, spremi, isece, namaze. Da nece da pije ako na stolu vec ne stoji casa... Da je ne uzme sam vec tera majku da ustaje da mu dosnese... Da kad udje u kucu ne kaze "zdravo" vec "daj mi da jedem"... Da budi majku iz sna kako bi mu "prinela ustima" umesto da uzme sam... Da kad mu prinese ustima kaze kako ne valja ovo ili ono...

Mene ovo podseća na mog ćaleta samo što on nema 17 godina nego 55 i ne radi to sa svojom mamom nego sa mojom (s njegovom ženom)...al dobro, to nije tema...a i njemu je već kasno za prevaspitavanje....Valjda ga je tako moja keva vaspitala u braku a on uživa. Ja nemam te crte (mene nervira da mi se servira, osećam se kao invalid), dok recimo opet brat koji je 10 godina mlađi od mene vuče na ćaleta. Doduše ne ni približno toliko drastično, ali uhvati ga...
 
ta majka nije ni svjesna da sinu ne cini nikakvu uslugu time sto ga toliko pazi i mazi.da li je ona svesna toga da ce on kad tad otici iz kuce, htjet se ozeniti a koja ce ga zena takvog trpiti.ja ni u ludilu ne bi zivjela sa takvim covjekom.i mislim kao sto je vec neko prije pisao da je to jedna od onih majki koje citav zivot upravljaju sa sinom i nijedna snaja joj nece valjati jer niko nece znati da mu udovolji kao ona.a to je malo bolesno ponasanje.
 
Imam i ja jedan skoro pa isti primer. Brat od tetke od kad je poceo da radi tako se ponasa. Ima 20 godina i do pre godinu dana je bio zlato. Pre neku godinu tetka je bila nekoliko dana u bolnici i on me zove tel. da mu kupim mleveno meso i dodjem na klopu (tad je imao oko17). Ja dolazim, cela kuca sija od cistoce, on na jednoj ringli kuva corbu na drugoj pece palacinke (nikada nisam probala palacinke bolje od njegovih) a pored sporeta daska za peglanje i pegla. Dok njegova sestra lanza sa drugaricama.
Medjutim od kad je poceo da radi sve se preokrenulo. Postao je bas takav naopak. Nece ni hleb da isece kad mu stoji ispred njega. Stalno je umoran, majka ga masira kad dodje s posla, hoda se na prstima kad on dodje iz nocne. Uzas blagi. A tek kako razgovara sa majkom, to je tek prica. Ja sam pokusala da razgovaram sa njim ali nikoga ne zarezuje i tera tako.
Meni je zao tetke jer smatram da to spada u kategoriju psihickog nasilja, ali kapiram da mu ona to dozvoljava. Svi znamo da moze ali prosto nece. Za takvo ponasanje uvek je potrebna povratna reakcija. Dakle da mu ona ne dozvoljava on to ne bi ni radio.
 
Debela Berta:
Imam i ja jedan skoro pa isti primer. Brat od tetke od kad je poceo da radi tako se ponasa. Ima 20 godina i do pre godinu dana je bio zlato. Pre neku godinu tetka je bila nekoliko dana u bolnici i on me zove tel. da mu kupim mleveno meso i dodjem na klopu (tad je imao oko17). Ja dolazim, cela kuca sija od cistoce, on na jednoj ringli kuva corbu na drugoj pece palacinke (nikada nisam probala palacinke bolje od njegovih) a pored sporeta daska za peglanje i pegla. Dok njegova sestra lanza sa drugaricama.
Medjutim od kad je poceo da radi sve se preokrenulo. Postao je bas takav naopak. Nece ni hleb da isece kad mu stoji ispred njega. Stalno je umoran, majka ga masira kad dodje s posla, hoda se na prstima kad on dodje iz nocne. Uzas blagi. A tek kako razgovara sa majkom, to je tek prica. Ja sam pokusala da razgovaram sa njim ali nikoga ne zarezuje i tera tako.
Meni je zao tetke jer smatram da to spada u kategoriju psihickog nasilja, ali kapiram da mu ona to dozvoljava. Svi znamo da moze ali prosto nece. Za takvo ponasanje uvek je potrebna povratna reakcija. Dakle da mu ona ne dozvoljava on to ne bi ni radio.

Onda tu pada teorija da ga je ona (majka) tako vaspitala.
 
Па није проблем у тој деци, проблем је у РОДИТЕЉИМА!
Није дете размажено и неспособно, него је мајка која га таквим направи - болесна! (Ово болесна нисам мислила у увредљивом смислу, него заиста болесна! Њој је потребна стручна помоћ.)
 

Back
Top