Da li je ijekavski govor srbskiji od ekavice?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Тако ти је то, кад им црно на бело предочиш шта је о ијекавици написао сам Вук Караџић, они крену да гуслају нешто што везе са животом нема...

Кад их питаш јесмо ли се одрекли Срба икаваца пошто икавица није ушла у језички стандард, они ни да зуцну...

Шта су знали ти сријемски варошани(периферија, ко зна којег поријекла) шта је српски језик. Шта је Стара Херцеговина и који значај има
као стара српска средњевијековна земља.

Управо је ијекавица била тај мост који је зближавао и уједињавао Србе икавце са екавцима.
А зна се ко се је одрекао Срба икаваца због њихове вјероисповијести.
 
Шта су знали ти сријемски варошани(периферија, ко зна којег поријекла) шта је српски језик. Шта је Стара Херцеговина и који значај има
као стара српска средњевијековна земља.

Управо је ијекавица била тај мост који је зближавао и уједињавао Србе икавце са екавцима.
А зна се ко се је одрекао Срба икаваца због њихове вјероисповијести.

Srijemci su bar polovinom (ako ne i vise) porijeklom Bosanci, Ercegovci, Crnogorci, Rasani itd. Znaci, jezik njihovi baba i djedova je za njih "horvatski"? Jel moguce?
 
Evo do čeg dovodi neukost i površnost. Lehsandar je nabrojao mnoštvo
rastrgnutih navoda bez smisla i slijeda, tako da bi trebalo dane i dane da se
pokaže kakva je sve to fikcija (usput, nije se elegantno udostojio odgovoriti
na navedene i podkrijepljene tvrdnje koje kazuju posve suprotno).

Nu, bit će dosta da se samo osvrne na njegovo navođenje Antuna Radića.
Brat je Stjepana Radića bio posve jasan glede hrvatskoga jezika. Vidi se to
u njegovim recenzijama gramatike vukovca Tome Maretića (Gramatika i stilistika
hrvatskog ili srpskog književnoga jezika, 1899.). Navodim dijelove kritike Antuna
Radića, nalazeće se u njegovim sabranim djelima, a prama knjizi "Jezikoslovne
rasprave i članci", ur. Marko Samardžija, MH, Zagreb 2001.

Ovako Radić ocjenjuje Maretićevu gramatiku (tekst u tri dijela naslovljen je "Hrvatski književni jezik") ..

G. se M. ne može obraniti od prigovora, da je u svojoj gramatici zatajio nepobitnu istinu:
da je hrvatski književni jezik star, jedan od najstarijih jezika evropskih.
Velim: zatajio, jer gosp. dr. M. govori o hrvatskom književnom jeziku, o
njegovu osnovu, o njegovoj normi, a spominje samo jedinoga Vuka, i
gdješto Daničića- a nijednoga drugoga hrvatskoga književnika....
Iz ovoga se postupka jasno vidi, da on pristaje uz one, koji kažu, da
Hrvati do Vuka ili nijesu imali književnoga jezika, ili da su svoj književni
jezik zamijenili drugim. A istina je naprotiv ono, kako je mislio Ivan Mažuranić:
što je osjećanje svih obrazovanih Hrvata: da je ilirski pokret
samo preporod stare hrvatske knjige.

Treba li ovomu dokaza ?

Za obrazovane Hrvate ne treba. Svaki obrazovani Hrvat zna, da nije moguća
ni pomisao o ilirskoj, pače o čitavoj današnjoj hrvatskoj književnosti bez stare
književnosti hrvatske. Što je današnja hrvatska književnost bez ilirske književnosti ?
Što je ilirska književnost bez Mažuranića ? Što je Mažuranić bez Gundulića ?
Što je ? Ništa. Disjecta membra.

... G. dr. M. ignoruje u svojoj gramatici ne samo hrvatsku književnost prije Vuka,
nego i poslije Vuka, a piše gramatiku hrvatskoga književnoga jezika. ....

Dotle, dok "hrvatski" i "srpski" nješto znači, i to dok svako znači nješto drugo,
dotle je hrvatski književni jezik i srpski književni jezik- dvoje....Pokojni je Broz
vrlo dobro prvi, što ja znam, napisao: da mu ono "ili" spaja prije dvoje, nego
jedno isto, pa zato ga nije rado ili nikako pisao.
...
A evo, kako je s toga gledišta s hrvatskim i srpskim književnim jezikom.

God. 1818. piše Vuk Stefanović Karadžić (u predgovoru svoga rječnika):
"Tek 1783. će godine prvi je Dositej Obradović kazao, da treba pisati
srpskim jezikom kao što narod govori, i sam je počeo koliko je znao, tako
pisati. Za njim su pošli mnogi učeni Srblji; ali...do danas još nemamo ni
jedne knjige, da je napisana..kao što narod govori."

God. 1847. piše Daničić: "I tako je dakle u nas Srba...Vuk...narodnoj
književnosti temelj udario" (Rat za srpski jezik i pravopis, str. 62)
...
Što iz svega ovoga vidimo ? Vidimo, da prvi sinovi onoga dijela
našega naroda, koji se zove srpskim imenom- Vuk Karadžić i Daničić-
nijesu ni znali, ili nijesu ni htjeli znati za kakovu srpsku književnost, za
kakav srpski književni jezik prije Vuka.

A Hrvati istoga doba ?

Već sam rekao da se preporod hrvatske književnosti ne može
ni pomisliti bez stare književnosti hrvatske.
Drugo je dakle književni jezik hrvatski, drugo književni jezik srpski;
hrvatski je književni jezik starinom svojom među prvim jezicima kulturnih
evropskih naroda, srpski je književni jezik među najmlađima......

Nije to glavno, što g.dr. M cituje koji oblik, ili riječ iz Vukova kojega djela
mjesto iz Gundulićeva ili Kačićeva, nego se tu radi o principu:
hoćemo li se učiti pisati od naših starih i novih svestrano obrazovanih
književnika i pjesnika, ili od jednoga jedinoga samouka pisca ?

Struja, kojom ide g.dr. M. sa svojom gramatikom, odlučila se je za
ovo drugo. To bio bila-kad bi nesrećom ova struja prevladala- dekadenca u
našem kulturnom životu, takova dekadenca kojoj opet ni u jednoga kulturnoga naroda ne nalazimo primjera.....

Zato ja razumijem borbu Srbina Karadžića i Daničića s onim srpskim
književnicima, koji su pisali jezikom besmislenim i narodu nerazumljivim.
A hrvatska je književnost prije Vuka pisana-kako to kaže i sam g. dr. M., pa
je to jedino mjesto gdje tu književnost spominje-hrvatska je, velim, književnost
prije Vuka pisana narodnim govorom, pače najvredniji dio te književnosti
pisan je onim govorom, kojim je najposlije i Vuk pisao; narodnim je govorom
pisana i hrvatska književnost poslije Vuka, a g. dr. M. ignoruje u svojoj gramatici i
jednu i drugu.
....
Neka je Vuk bio, ne znam, kako veliki um, tako velik ipak nije bio, da mu
ravna ne bi mogla roditi stoljeća n.pr. u engleskom, franceskom ili poljskom
narodu-pa ga ipak ne rodiše. A zašto ? Imadu ovi narodi i mudrijih gramatičara
od Vuka, ali ti gramatičari imadu nešto, čega Vuk nije imao: imadu poštovanja starine
......

Vuk je prosto pogazio književne tradicije srpske, pa je imao slobodne ruke.
I naši su ilirci pošli novim putem, odijelivši se od starine. Ali kakva je tu razlika ?
Brzo se požuriše i novim pravopisom pretiskaše i dadoše narodu sa zanosom i
oduševljenjem milu starinu.
 
To je iz sadašnjega očišta. No, u to doba, jači su glas
imali u književnosti Lukijan Mušicki, Sima Milutinović Sarajlija,
Miloš Svetić, Milovan Vidaković, Jovan S. Popović itd.
Osim tog, Njegošev jezik nije kao Vukov, jer ima mnoštvo crkvenoslavizama
u misaono-pjesničkom izričaju, dok je Vukovski jezik folklorni.
Da ne idemo u detalje:

Hm, ako oces mogu ti nabrojati sve pisce koji su u to isto vrijeme pisali ijekavicom. Ima ih kolko oces. I ima ih bar jednako tolko kolko ovije drugi a po znacaju i vaznosti nijesu nista manji.
Naravno da je jezik Vuka i Njegosa, na najtanjim crtama razlicit, Njegos je bio knjizevnik a Vuk lingvisticar.

* mnogi, pa i oni iz Srbije, nili su iritirani Karadžićevim, napose kasnijim
tipom jezika koji im je djelovap prevoše "zapadno" ili "katolički".
Pogotovo jer je oko 1840. sam Vuk rekao (i provei u djelo)
da "ne piše više hercegovački, nego dubrovački".

A "dubrovacki" i "hercegovacki" se razlikuju kolko? "Zapadno" i "katolicki" je pitanje prije svega pisma a ne ovog ili onoga govora. Vuk je u Durbovniku bio tek pod stare dane, ako se ne varam.
Do tad je vec napisao i uradio sve sto se moglo uraditi.

* kulturna elita Srba je bila u Vojvodini, a Beograd je
bio "vojvođanski" u tom smislu kad je došao u vlast kneževine
Srbije. Ne samo protivnici Karadžićevi, nego i pristaše
i kasniji tvorci srpskoga književnoga jezika, bijahu
Srbi iz Vojvodine ili okolice ( B. Radičević, J. Jovanović Zmaj,
Laza Kostić, Jakov Ignjatović, Đura Jakšić, Ilarion Ruvarac,
Laza Lazarević, ranije Mateja Nenadović, Nićifor Ninković, ...)
kojima je ijekavica bila nešto tuđe i strano. Sami ijekavci su prirodno, bez nekih dekreta,
prelazili na ekavicu, jer je na njoj, osim Vuka (koji je u početku pisao miješano)
napisana moderna srpska kultura od oko 1810 do 1870 (i kasnije, no govorim
o prijelaznom razdoblju).

Kultturni centar Srba je bio u Austriji i Ugarskoj, kasnije u Austro-Ugarskoj. Ne samo u danasnjoj Vojvodini, nego i u Budimu, Pesti, Sent Andreji, Vijeni, Dalmaciji itd.
I nije to bas crno-bijelo. Naravno da su u kulturnom smislu Srbi iz Juzne Ugarske odigrali ogromnu ulogu uopste u kulturi i na kraju u jeziku, ali ne i presudnu. Niti se u Beogradu na njih cesto gledalo sa simpatijom.
Poslje odlaska Turaka, Beograd je bio srbijanski, a u njega se slivao narod sa sviju strana, vecinom Srbi iz Austrij, Ugarske i Turske, ali i nesrbi. Sve je to igralo ulogu.

Branko Radicevic je Slavonac, i to Zapadni Slavonac, znaci rodjeni ijekavac. Isto u Srbiji prihvatio zvanicni govor. L. Kostic, Jaksic, Laza Lazarevic, Nicifor Ninkovic ... svi su starinom Hercegovci.
Mateija Nenadovic, Crnogorac.
Dakle ijekavica im nikako nije mogla biti "nesto tudje i strano". Sasvim sigurno da su im tako babe i djedovi pricali, ako vec oni sami nijesu.

Opet, svi ti ijekavci koji su presli na ekavicu, to rade tek po odlasku u Beograd i kad stvaraju i rade u Beogradu.

* sumarno, srpski ijekavci su bili kulturno-kreativno
puno slabiji od ekavaca (ne samo demografski, nego
i po produkciji), pa je stoga prirodno što je ekavica
postala glavni standard izgovora u srpskom.

Opet, netacno. Mogu nabrojiti jednak boj jedni i drugi, ako ne i vise ovije prvi. Tek na samom kraju 19. vijeka ili na pocetku 20. mozda bi se moglo reci da dolazi do prevage ekavskog pisanog govora.

U Hrvatskoj je od kraja il isredine 18. st. postojala tendencija
da se stvori opći nacionalni jezik mjesto
pokrajinskih. Okvirno, uzima se razdoblje od 1790. do 1835.
(Gajev prijelaz na štokavštinu). Neki od ključnih ljudi su bili
biskupi- Antun Mandić i Maksimilijan Vrhovac.
To su bili učeni ljudi koji su govorili preko 5 jezika, a obojica
su preferirali dubrovačku štokavštinu za opći jezik Hrvata.
Požežanim Mandić, kasnije biskup, bio je taj
koji je i Srbima pokušao nametnuti Stulićev štokavsko-jekavski rječnik;
Vrhovac kao mecena bio predhodnikom Gaja, pa i više-
od skupljanja pjesama, neke je sam napisao na ijekavskoj štokavštini,
do rada oko tiskare i sl.

http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=38569

http://hebeta.lzmk.hr/Natuknica.aspx?ID=65481

Dakle, integracijski procesi kod Hrvata ojačali su
na prijelazu stoljeća, i to kao odpor madžarizaciji
i u duhu vremena. Ilirski pokret nije pao s Marsa, nego
je naravni nasljednik tih tijekova. Konačno, grof Janko Drašković
objelodanjuje 1832., dakle uoči Ilirskoga pokreta,
"Disertaciju" pisanu dubrovačkim tipom
štokavštine.

Jezik nije bio cilj toga nego politika. Ilirizam je politicki pokret prije svega. Naravno da nista nije nastalo "iz nicega", ali nije ni nastalo "prirodno i brez velike muke", a i dosta je vremena trebalo za to.

Ne mogu više pisati, imam drugih poslova. Samo kratko- za Mrkalja: interesantno.
Jedino mogu reći da sam, tu i tamo čitavši Moguša, Milku Ivić i Aleksanda Mladenovića,
koji su pisali o Mrkaljevu jeziku, stekao dojam da je on pisao ekavski,
što su oni-posebno Mladenović- naglašavali.

U pravu si polovicno. Sad sam pregledao neke knjige i povremeno Mrkalj se jest koristio ekavskim pisanim govorom. Zasto ne znam. Mozda da bi pridobio svoje protivnike, koji su svi bili u Vojvodini, ekavci.
 
I da reknemo koju o Karadžiću, a da ne ostane samo na razini prepucavanja.

To da je njegovrad dio političkoga projekta, poznato je i nema smisla o tom pisati.
Čak i njegova ijekavica je baš tim objašnjiva. No, to su opća mjesta.

U svojoj reformi, da je ozbiljno htio obnoviti jezik, a ne ići na radikalan prijelom,
mogao je:

* ostaviti umjesto j slova iz ćirilice: grčko i s dvotočjem, ili kao što pišu Rusi
Ovako je samo nepotrebno iritirao ljude

* mogao je ostaviti jat, kao što je Gaj činio-a neki sljedbenici
i do 1860-ih, u vidu ĕ. Tako bi bio sličan ostakim pravoslavnima narodima
pišućima ćirilicom, a ako bi jat ispao, kao što je kod Rusa dekretom Lenjina,
to bi sama budućnost odlučila.

* nije trebao ostaviti sve te turcizme i orijentalizme

* nije trebao toliko progoniti baš sve crkvenoslavizme, kad je i Njegoš dobro
pokazao da se velik dio- ne svi- mogu dobro uklopiti
u ustroj srpskoga jezika i time bi taj jezik dobio izražajnu možnost koju je teško
stjecao preko 100 godina nakon njegove reforme

* mogao je pokušati sačuvati razliku u množinskim padežima, kao
Ilirci. Koliko bi to išlo, pokazalo bi vrijeme. Ovako je uništio mogućnost
raznovrsnosti i bolje izražajnosti

* no važniji je progon participa, koje je izgonio kao crkvenoslavizme,
i time osiromašio jezik. Ruski ima kojih 4 puta manje zavisnih rečenica nego
srpski. Primjer: Vidim dolazeću ženu. Po Vuku. Vidim ženu koja dolazi.

* nepotrebno je "aritmetički" išao u pravopisu. Ni tu nije bio dosljedan.
Ostavio je d u predsjednik, iako bi po jednačenju trebalo biti
pretsjednik. OK- a zašto onda nije ostavio srbski ? Može gradski
(nema jednačenja)- ali ne može srbski, kašubski, polabski,..
Nije stvar u tom što je njeka jednačenja uveo: bolje je rasjeći nego razsjeći, ili
iskon nego izkon,...no u dijelu je propisa pretjerao u jednačenjima.
Srpski bode oči, ali ima toga još-n.pr. pothodnik, potforum, otkuda,
natpis, potkova,...

* slažem se da je slavenosrbska škola bila anakrona, no iz nje, ili
pomirljivijega dijela, mogao je izaći kompromis u kojim bi srpski jezik bio
"narodniji", a sačuvao nacionalno-civilizacijske stečevine.
Nu, njegov radikalizam je to spriječio.

To je bila posljedica politike, ali i neodgovornoga stava u obožavanju
narodskoga (narotskoga) jezika, bijeg iz grada u selo. Tako se ne dotjeruje jezik u 19. st.
 
Hm, ako oces mogu ti nabrojati sve pisce koji su u to isto vrijeme pisali ijekavicom. Ima ih kolko oces. I ima ih bar jednako tolko kolko ovije drugi a po znacaju i vaznosti nijesu nista manji.
Naravno da je jezik Vuka i Njegosa, na najtanjim crtama razlicit, Njegos je bio knjizevnik a Vuk lingvisticar.

Nabroji. U to doba, okvirno 1810-1870, malo je ijekavaca, a u
stručnijoj literaturi ih i nema. samo nemoj među "ijekavce" stavljati one
pišuće rusko-srpskij, jer to je ruski utjecaj.
Dosta je pgledati Deretića pa da se vidi da je tom perodu
praktički sve na ekavici, uz nješto iznimaka.


A "dubrovacki" i "hercegovacki" se razlikuju kolko? "Zapadno" i "katolicki" je
pitanje prije svega pisma a ne ovog ili onoga govora. Vuk je u Durbovniku bio
tek pod stare dane, ako se ne varam.
Do tad je vec napisao i uradio sve sto se moglo uraditi.

Bitno promjene je obavio baš pod dubrovačkim utjecajem, kako
govornim, tako-što se rjeđe govori-
i publikacija dubrovačkih pisaca koja su počela izlaziti od 1830-ih.
Uveo je /h/, što je morfološka nužnost i bitnost; uveo je tj umjesto ć (tjerati-ćerati); uveo
je dj umjesto đ (djevojka-đevojka), ... Rekao je da je taj dubrovački jezik gospodski i "varoški"
i preporučio ga. Htio je uvesti ć za /št/ i h mjesto /v/ u (opći, muha,..), ali je, da bi izbjegao daljnje svađe
sa srpskom hijerarhijom da im nameće katolički ili hrvatski jezik, od toga odustao.

Kultturni centar Srba je bio u Austriji i Ugarskoj, kasnije u Austro-Ugarskoj. Ne samo u danasnjoj
Vojvodini, nego i u Budimu, Pesti, Sent Andreji, Vijeni, Dalmaciji itd.
I nije to bas crno-bijelo. Naravno da su u kulturnom smislu Srbi iz Juzne
Ugarske odigrali ogromnu ulogu uopste u kulturi i na kraju u jeziku, ali ne i
presudnu. Niti se u Beogradu na njih cesto gledalo sa simpatijom.
Poslje odlaska Turaka, Beograd je bio srbijanski, a u njega se slivao
narod sa sviju strana, vecinom Srbi iz Austrij, Ugarske i Turske, ali i nesrbi. Sve je to igralo ulogu.

Branko Radicevic je Slavonac, i to Zapadni Slavonac, znaci rodjeni ijekavac.
Isto u Srbiji prihvatio zvanicni govor. L. Kostic, Jaksic, Laza Lazarevic,
Nicifor Ninkovic ... svi su starinom Hercegovci.
Mateija Nenadovic, Crnogorac.
Dakle ijekavica im nikako nije mogla biti "nesto tudje i strano". Sasvim sigurno
da su im tako babe i djedovi pricali, ako vec oni sami nijesu.

Opet, svi ti ijekavci koji su presli na ekavicu, to rade tek po odlasku u
Beograd i kad stvaraju i rade u Beogradu.


Čudan stil razmišljanja. Što to uopće znači tko je komu bio djed ili sl ?
Ništa. Ako su oni to znali, a knjige su u to doba mogli tiskati u Vojvodini
i drugdje- zašto ih nisu tiskali ? Zašto, kad je Vuk oko 1847. već bio priznat,
a reforma mu je oko 1860. posve priznata i u Srbiji- zašto su to izbjegavali ?
Najbolji među njima, kojima je to, kako veliš, bio rodni govor ?
Tu si ti dužan objasnidbu, a ne ja.
Nije odgovor u njekom dekretu vlasti iz Beograda, napose jer
ovaj nije ni imao moći.

Opet, netacno. Mogu nabrojiti jednak boj jedni i drugi, ako ne i
vise ovije prvi. Tek na samom kraju 19. vijeka ili na pocetku 20. mozda bi
se moglo reci da dolazi do prevage ekavskog pisanog govora.

Napiši glavne srpske pisce u 19. st.
Umjetničke književnike.
Pravne, političke, povjesničare.
Filologe i etnografe.
Prirodne znanstvenike.

Pa da vidimo. Čekam.

Jezik nije bio cilj toga nego politika. Ilirizam je politicki pokret prije svega.
Naravno da nista nije nastalo "iz nicega", ali nije ni nastalo "prirodno i brez
velike muke", a i dosta je vremena trebalo za to.


Istina, ali to je druga tema. Najbolje obrađena u knjizi Zlatka Vincea koju sam spomenuo:
008729_250x500.JPG
 
То се од 1815. зове кнежевинa Србијa, од 1830. у стaтусу вaзaлне кнежевине (дaкле никaквa покрaјинa, него кнежевинa) историјскa нaследницa средњовековне српске држaве.

Mislio sam da je tadasnja knezevina Srbija bila samo jedna od pokrajina u kojima zive Srbi. Jedna od..., kako god da okrenes i izvrnes, to je fakat za tu 1830. godinu.
Niti je do tad ikad, njezina terirorija, cinila jednu drzavno-politicku cijelinu pod bilo kojim srpskim vladarom. Dakle, more biti sdamo rijeci o obnavljanju drzavnosti, a ne o "nastavku" i "nasljedju".
Tu kontinuiteta nema. Centar je nekad bio u Turskoj, nekad u Ugarskoj, nekad u Crnoj Gori, nekad u Austriji.
Kroz cijeli 19. vijek trajalo je nadmetanje izmedju Srbije i Crne Gore, oko toga, ko ce biti centar, oko koga ce se okupiti Srbi na Balkanu. Srbija je nadjacala tek na kraju 19. vijeka.

Не знaм колико је у оно време имaлa стaновникa кнежевинa Србијa, aли знaм дa су сви њени стaновници, по природи ствaри, морaли бити Срби, дaкел свaко ко је имaо пребивaлиште нa територији кнежевине смaтрaо се Србином, они који нису хтели то били су приморaни дa оду, тaко је отишaо велики број муслимaнa по вери који су се ето смaтрaли Турцимa.

У исто време, aустроугaрски пописи, нпр. у БиХ не помињу Србе, већ пописују премa верској припaдности.

http://sr.wikipedia.org/sr/Попис_становништва_Босне_и_Херцеговине_1879.

Znaci, Srbi u Bosni su po tebi sta? Bosansko-hercegovacke ustanke su dizali Marsovci? To je prije A-U okupacije, a ima crno na bijelo u pisanijama ustanika, kako su se izjasnjavali i sta su bili u njihovim rijecima.
Mozda su stanovnici tadasnje knezevine/kraljevine Srbije, bili na papiru Srbi, ali mnogi to po porijeklu i po osjecaju nijesu bili. Naravno niko im nije to ni nametao, neki su se prikljucili Srbima a neki nijesu.

Дaкле, центaр нaције, тј. мaтицa је тaмо где је створенa држaвa у новије време.

To je danas, kad okolo centra, nije preostalo gotvo nista. Jer centar da je bio centar, on bi oko sebe okupio ostale dijelove, a ne rasuo ih i izgubio za sva vremena. Ali to je izgleda najmanji problem, ima se more se.
 
Модераторе, ти овде не реагујеш на расистичке испаде и прозивање Срба Биограђана као тамонопутих наспрам белих Цетињана, вређање и аутошовинизам дела сопственог народа (и то ове беде и чемера које смо удомљавали и који су бежали из свог крша и камењара и довлачили се код нас) ти не смета, али овде опомињеш за неке споредне ствари, због чега то?

Pa to je evidentno da su dinarci vislji i ratnicki nastrojeni. Zar je rasizam to primjetiti da su Kinezi niski a Skandinavci bijeli i visoki... Meri Edit Daram,Engleskinja je to rekla da se cudi da su pripadnici istog naroda oni na Cetinju i Biogradu,a kazu da su svi Srbi,a Mis Irbi da je srb jezik u Biogradu najruzniji,a na Cetinju najljepsi. Meri Daram rece niski i tamniji u bgd a visoki bijeli u cg. Radi se o tome da je u Cg doslo plmstvo iz herc sv Sabe,Zete..koji nece da se pokore.a u Biograd se svatsa naselilo,u etnickom smislu i veca je sredina pa i samim tim...i Srba i Cincara,Jermena,Jevreja,ovih onih..kako je pol.centar tako se mnogi posrbise kao u Hr sto imas masu njem,madj i dr prezimena,ceskih..pa su sada Hrvati. To je normalno. Ko je isao u cg krs? samo poklisari,niko normalan,svi bjeze iz tog kamenjara i tamo se srbstvo bolje ocuvalo u izvornijoj formi. Dobro te je ovaj pitao,gdje su ekavci guslari? Imaju gusle veze sa temom,jer dokazuju da posto ekavaca guslara nema,nema ni ratnika ekavaca,posto su gusle opjevavanje ratnika,zivotni ideal nasih predaka. da udju u pjesme,zato je melodija onako kao naricanje i tuzna...mnogima i ruzna.

Ako u ekavskim sredinama ima guslanja to su ih dobijeli iz ovih ijekavskih sredina. Filip Visnjic nije bio ekavac.i dr. To jos jednom dokazuje da je ekavstina vise vlaska,a ijekavica i samim govorom uzvisenija,govor viseg staleza,Serba,a ne posrbljenih vlaha i ostalih. Srbe znaju svi kao ratnicki herojski narod, granicare.

Mislim cak da je ikavica isto identicna ekavici,jer je prosta,jednostavna. Mliko,lipo,mleko,lepo,nema razlike. Ali mlijeko, lijepo,vec ima dozu dostojanstva i uzvisenosti svake rijeci. A sto mi se spocitava sto pisem Biograd to je bas nedopustivo,kao kada bi ja tebi zamjerao sto pises Beograd. Ako su Marko Miljanov,Vuk K.i dr.tako govorili i pisali,sto ne i ja,iako je masi nepoznato da takav termin postoji. Meni je hr Srijem islo na zivce kao njihova izmisljotina (jer oni vole da izmisljaju rijeci) dok nisam sreo kod Srba da su rabili taj termin,ali se na zalost i Zagreb ekavizirao u odnosu na Biograd i mnogo sta drugo. Svjestenik se pisalo kod mojih predaka,sada svi kazu svestenik,a zasto? kada on siri duhovnu svjetlost?svjetost.Mislim da je novosadskim nekim jezickim sporazumom doslo do toga da mnogi ekavizmi udju u sh jezik.
 
A istina je naprotiv ono, kako je mislio Ivan Mažuranić:
što je osjećanje svih obrazovanih Hrvata: da je ilirski pokret
samo preporod stare hrvatske knjige.

Pa cuj, i Antun Radic pocetkom 20.vijeka,kao hr megaloman (kojem su hr gradovi Trebinje,Banjaluka,S.Mitrovica...) kaze za Cg:

SRBI IMADU PAČE DVIE SVOJE DRŽAVE I DVA VLADARA, T.J. SRBIJU I CRNU GORU. Antun Radić, "Dom" 1.5.1900.

cg i srb srb zemlje.jpg


..........

SRBLJI CRNOGORCI I SRBLJI SUMADINCI

srblj.jpg


.......

A CRNOGORCI SU SRBLJI

cg.jpg


a krajem istog 20.vijeka,nakon mnogo jezuitskih ulozenih para isti ljudi ne samo da kazu da nisu Srbi, vec da to ni njihovi preci nikada nisu ni bili,a i sa podjednakom mrznjom mrze Srbe i na Ceinju vici ubij zakolji da Srbin ne postoji, iako jos imaju Obilica poljanu..

http://www.telegraf.rs/sport/249613-ubi-zakolji-da-srbin-ne-postoji-orilo-se-na-cetinju

"Ubij, zakolji, da Srbin ne postoji", orilo se na Cetinju!

Kako je to moguce nego istim receptom indoktrinacije,a preko ovog pisma je i otkriveno odakle vjetar puse:

http://www.novosti.rs/vesti/naslovn...atikan-trazio-da-se-sa-Lovcena-protera-Njegos

„Svima je jasno da sadašnji narod nema više ništa zajedničko sa nekadašnjim narodom orijentisanim velikosrpskom ideologijom koja je zloupotrebila ovaj narod, koji eto može se reći potpuno izumire. Novi narod sa novim navikama i novim životom je narod budućnosti i novih pregnuća, pa je voljan Sv. Otac Papa da ovaj narod svesrdno pomogne i da ga povrati u pravu Hristovu vjeru zašto je voljan i da uloži velika sredstva.

Dakle velika sredstav su ulozena da se cg desrbizira. Antun Radic pise o Srbima u Cg a sada tamo vecinski srb jezik ni u skolama ne moze da se uci!

http://sr.wikipedia.org/wiki/Црна_Г...BA.D0.B8_.D1.81.D0.B0.D1.81.D1.82.D0.B0.D0.B2

српски језик

42,88%
црногорски језик

36,97%

..............

E, pa sada je jasno zasto i Mazuranic kaze da je ilirski preporod samo preporod stare hr knjige,jer je on i sam Srbin porijeklom. Meni je Jovanka Broz rekla da Mile Budak prije rata svaki put je navracao u njihovu kucu,jer smo rod,znao je svoje porijeklo,ali je ipak poturica gori od turcina i otisao je u hr ekstrem,kao katolik...i bio je veliki ustasa...

Mažuranić na ćirilici!

Uostalom, za Mažuranića se zna da je bio pokatoličeni Srbin od roda Janković Stojana

Jovanka SIMIĆ | 17. maj 2010. 21:00 | Komentara: 11

Ekskluzivno: Nesvakidašnje otkriće u Arhivu SANU u Sremskim Karlovcima. Prepisku sa patrijarhom Samuilom Maširevićem hrvatski ban vodio ćiriličnim krasnopisom

ĆIRILICU je poštovao i Ivan Mažuranić! Najznačajniji stvaralac Hrvatskog narodnog preporoda, pesnik, jezikoslovac, ban i političar, uvažavao je srpsko pismo, i lično, ponekad, pisao ćirilicom!
Mažuranićeva prepiska sa srpskim patrijarhom Samuilom Maširevićem iz 1862. godine otkrivena je tek ovih dana u Arhivu srpske akademije nauka i umetnosti u Sremskim Karlovcima. Svoja pisma, učtiva i puna uvažavanja prema srpskom patrijarhu, Mažuranić je pisao ćiriličnim krasnopisom. Prepiska se odnosila na plate učitelja u sremskokarlovačkoj bogosloviji.
Istoričar i direktor Arhiva SANU u Sremskim Karlovcima, Žarko Dimić, kaže da je “ćirilični Mažuranić” i za njega veliko iznenađenje, mada se u ovom arhivu čuva i fond srpskog narodnog pokreta 1848-1849. godine.
- Bilo je to vreme kada su Srbi i Hrvati, prvi put u svojoj istoriji, zajedno pokušali da ostvare neke političke rezultate u okviru Habsburške monarhije - ističe Dimić, i dodaje da se kopije Mažuranićevih pisama na ćirilici sigurno nalaze i u hrvatskim arhivama, ali da njihovo obnarodovanje nije u interesu novog hrvatskog jezika.
Međutim, novosadski lingvista prof. dr Dragoljub Petrović kaže da su u Mažuranićevo vreme mnogi Hrvati u prepisci sa pravoslavnim Srbima pisali ćirilicom.
- To nije teško objasniti i razumeti. Bio je to znak “građanskoga reda” i potvrda činjenice da su i oni znali koje je srpsko pismo. Uostalom, za Mažuranića se zna da je bio pokatoličeni Srbin od roda Janković Stojana - navodi profesor Petrović, podsećajući da je autor epa “Smrt Smail-age Čengića” bio pod uticajem Vuka Karadžića i Đure Daničića.
- Docnije, tokom svog sedmogodišnjeg banovanja, Mažuranić se nije libio da se založi i za zabranu srpskog pisma kojim je samo 11 godina ranije komunicirao sa patrijarhom Maširevićem. I Marija Terezija, poznato je, bila je veliki protivnik ćirilice, ali niko srpskom pismu nije naškodio kao jugoslovenski komunisti posle Drugog svetskog rata, koji su svaki pomen ćirilice tumačili kao pojavu srpskog nacionalizma.

JELAČIĆEV POTPIS
I HRVATSKI ban Josip Jelačić (1801 -1859) pisao je ćirilicom. U sremskokarlovačkom arhivu pronađeno je njegovo protokolarno pismo iz 1849. godine, upućeno srpskom patrijarhu na kitnjastoj ćirilici. Ćirilica je i u ovom slučaju očigledno bila način da se srpskom crkvenom poglavaru ukaže dužno poštovanje. Ipak, ban Jelačić je na kraju pisma, uz srdačne pozdrave, svoje ime ispisao - latinicom.

http://www.novosti.rs/vesti/kultura.71.html:273604-Mazuranic-na-cirilici
 
To tvoje trcanje kako je stokavska ijeavica hrvatski jezik je smijesno. Istina je ovakva.To je jezik velikog broja sadasnjih Hrvata koji to nisu bili pa su postali. Ne mogu zbog toga sada taj jezik nazivati hrvatskim, kao sto ni narodne pjesme o Kraljevicu Marku ne mozete zvati hrvatskim,jer bi morale pjevati o Subicima i slicnima da bi bile narodne hr,u smislu velicanja svojih junaka. Svoje da ne velicate a tudje velicate,haha! Ta stok ijekavica se ne moze nazvati hr i stoga sto kada je uvedena zna se sta je hr jezik,horvatski,dekadentna kajkavstina,koja da je ista vrijedila postala bi knjizevni jezik. Zato ste se morali kititi nasim perjem, (INACE I LAT. RIJEC PERSONA NASTAJE OD NASE PERJANIK,koji je imao drustvenu ulogu sudije,glasnika,poreznika,redarstvenika,policije...) i dati mu novu boju, kao sto su i sve vase "nac" institucije promjenile ime:

VJESTACKI NAROD - KAMELEONSKE INSTITUCIJE

cro.jpg


Kako su danasnji Hrvati ne kompaktan narod u etnickom smislu,vec ideoloska pripadnost ili tzv narod koji Vatikan stvara na osnovu katolicke vjere od Srba i drugih...tako su i njihove osnovne "nacionalne" institucije naknadno dobijale hrvatsko ime. Valjda bi trebalo da institucijama prethodi narod i narodno ime pa da se zove npr HRVATSKI SABOR, MATICA HRVATSKA, HRVATSKA AKADEMIJA ZNANOSTI, HR ZAVOD SV JERONIMA itd...Kod njih je bas sve ovo,temelj,na staklenim nogama,jer je politika isla za tim da se kalkulisanjem vrsi nasilje nad istorijom i etnickom pripadnoscu...

.............


SLAVONSKI SABOR JE POSTAO KASNIJE HRVATSKI SABOR!

Zagreb, kameleonske institucije: SLAVONSKI pa tek kasnije HRVATSKI SABOR, od kada je hrvatski od tada je srbomrzacki

A evo kako je sve bilo:

Prvi poznati sabor, sa sačuvanim zapisnikom i zaključcima, održan je u Zagrebu 19. travnja 1273. godine. Tada je utvrđen i naziv sabora: Opći sabor čitave kraljevine Slavonije (Congregatio Regni tocius Sclavonie generalis), a njegove se odluke nazivaju statuta et constitutiones (odredbe sa zakonskom snagom). Odluke Sabora svojim pečatom potkrepljivao je ban. Na Saboru su donesene odredbe o sudovanju, dizanju općeg ustanka (insurrectio) u obrani zemlje, porezima i ostalim javnim davanjima. Njegovi su zaključci prvi poznati i cjelovito sačuvani zaključci Sabora (na slici: prijepis isprave Zaključci Sabora Kraljevine Slavonije održanog u Zagrebu 1273., koje je potvrdio ban Matija, prijepis Čazmanskog kaptola iz 1350.godine).

DAKLE SLAVONSKI A NE HRVATSKI SABOR!

http://www.sabor.hr/Default.aspx?sec=404

..........

NA HR WIKI PISE I OVO:

Tada je kod sela Podbrižane, koje se nalazilo južno od Benkovca u Lučkoj županiji, održana skupština (congregatio) na kojoj je plemenu Virevića potvrđena pripadnost instituciji dvanaest plemena.[4] Tijekom kasnoga srednjeg vijeka postoje dva sabora, hrvatski i slavonski. Dva sabora su uglavnom funkcionirala odvojeno. Slavonski sabor je 1515. odbio pomoć banu Petru Berislaviću za obranu prostora južno od Velebita uz obrazloženje da su slavonski staleži „po starom običaju dužni braniti samo svoju kraljevinu,“ dakle Slavoniju, ali ne i Hrvatsku.

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatski_sabor

..........

ZAVOD SVETOG JERONIMA, ilirski,pa hrvatski,opet ilirski,pa iz 2.pokusaja opet hrvatski


ZAVOD SVETOG JERONIMA


Zanimljiv je primer pokušaja pohrvaćenja Dubrovčana katolika u ne tako davnom vremenu - 1901. godine. Hrvatski državotvorci su i godinama pre toga svojski radili na tom poslu. Između ostalog, bacili su oko i na „Zavod Svetog Jeronima” u Rimu, kojeg su osnovali i izdržavali Srbi Dubrovčani. Papa Lav Trinaesti je bio uveren da su Dubrovčani, početkom 20. veka, već bili pripremljeni za prevođenje u hrvatstvo, pa je, svojom bulom, ovaj zavod preimenovao u „Hrvatski zavod Svetog Jeronima”.

Dubrovčani katolici su žestoko protestovali protiv ove odluke pape Lava Trinaestog. Papa je ustuknuo. Bojao se, tada, duže polemike o suštini srpstva i hrvatstva, a i rasprave o pravoslavlju i katoličanstvu. Poslao je pismo Dubrovčanima katolicima, obaveštavajući ih da se iz imena ovog zavoda briše dodata reč „hrvatski”. No, i posle ovog izvinjenja, papa je i dalje strahovao od pokretanja javne rasprave o narodnosti i jeziku Dubrovčana, pa im se obraća, kao Srbima katolicima, telegramom i 1903. godine.

Pismo i telegram pape Lava Trinaestog Dubrovčanima objavljeni su u srpskom listu „Dubrovnik”, ali su ti brojevi godinama traženi i uništavani od strane budnih graditelja hrvatske države i nacije, pa je pitanje da li su, pored onih u arhivi Vatikana, ovi tekstovi Lava Trinaestog igde još sačuvani.

Pohrvaćenje Srba Dubrovnika i Srba drugih srpskih krajeva činjeno je krađama, između ostalog, lirskih i junačkih narodnih pesama, koje su skupljali Srbi katolici, pa čak i katolički sveštenici. Te pesme je Matica hrvatska objavljivala kao „hrvatske narodne pjesme”. Ovakav postupak Matice hrvatske podstakao je Dubrovčanina katolika (Srbina) Luju Vojnovića, brata pesnika Ive Vojnovića, da u srpskom listu „Dubrovnik” (1897, u broju 35) napiše oštru kritiku Matičnog postupka, proročki nagoveštavajući iščezavanje Srba katolika, uz genocid Hrvata nad Srbima. On svoj članak zaključuje ovim rečima:

„Srbi preko Drine! I ta se lozinka slijepo sluša i slušaće se do onog usudnog dana koji mora da dođe, kad će jedan veliki kataklizam oboriti sve te umjetne ograde, ili... ili, jaoh, porušiti i posljednje bedeme narodne srpske zgrade i tada će Hrvati biti zadovoljni!” Nakon ovog napisa, proglašen je za Bana.


.............

U vreme Berlinskog kongresa, 1878.g., u crnogorskom primorju je zivjelo oko pet i po hiljada katolika. "Za ove katolike uspjelo je bilo knjazu Nikoli da sklopi sa Vatikanom konkordat, relativno povoljan (izmedju ostaloga dozvoljena je bila upotreba slovenskog jezika pri bogosluzenju). Cilj, ostvareni cilj, crnogorske vlade je bio da se taj dio katolika, kome je na celu stajao katolicki arhiepiskop u Baru kao PRIMAS SRPSKI, odrzi za srpstvo. Pregovore za konkordat je vodio SRBIN KATOLIK IZ DUBROVNIKA KONTE LUJO VOJNOVIC, crnogorski ministar pravde. Vodio ih je dobro, posteno, patriotski." Papa je tada dekretom potvrdio starodrevnu titulu barskog nadbiskupa kao PRIMASA SRPSKOG. I danasnji nadbiskup barski MILINOVIC je SRBIN KATOLIK iz Perasta. Milinovic i Vojnovic su se u Rimu SUPROSTAVILI da Zavod sv.Jeronima ima HRVATSKI pridjev, a o tome je veliki ruski istoricar Pavle Rovisnki pisao: "Trud je krunisan tim uspjehom. Izaslo je (papisnko) breve kojim je ustanovljen naziv ilirski za kolegijum, pri cemu je objasnjeno da se DRUGIM IMENOM RAZUMIJU SVI SRBI-KATOLICI svih strana, i da i oni imaju prava na Zavod. Pored toga, crnogorskim opunomocenicima je uspjelo bilo da se u kolegijumu predaje SRPSKI JEZIK SA CIRILICOM. Crna Gora je trijumfovala i imala je osnova da trijumfuje, jer ja ne poznajemdrugi primjer u istoriji papstva da je nepogresivi papa mijenjaosvoje rjesenje. Nije moguce ne diviti se tome sto je papa ucinio koncesije Crnoj Gori i Srbima katolicima."

.............

Zavod Svetog Jeronima je rimokatolički zavod, crkva, i društvo u Rimu, glavnom gradu Italije, u kojem se danas školuju hrvatski sveštenici. Nazvan je po Jeronimu Stridonskom.

Poreklom seže u XIII vek. Dugo je imao naziv slovenski, a u XV veku se ime zamenjuje nazivom ilirski. Ovaj Zavod je 1842. Austrijsko carstvo preuzelo pod zaštitu, a 1862. u njemu je osnovan kolegijum Sv. Ćirila i Metodija za klirike i sveštenike, koji su učili u Rimu. Među njegovim kanonicima neko vreme je bio Franjo Rački (1857-1859), najodaniji drug i savetnik biskupa Josipa Juraja Štrosmajera.

Po breveu Lava XIII „Slavorum gentem“ imao se taj Zavod preurediti u bogoslovsko semenište i predati u ruke Hrvatima, od 29. jula / 1. avgusta 1901. pod imenom „Collegium Hieronymianum pro Croatica gente“. U prvom članu zakona tog kolegijuma se kaže, da se kolegijum osniva za hrvatski narod, u koji se primaju samo pitomci za sveštenike, koji su rodom i jezikom Hrvati. Članom 9. nabrojane su biskupije koje su ovlašćene da šalju svoje pitomce. Kneževina Crna Gora 1901. uložila je protest u Vatikanu zbog novog naziva „Collegium Hieronymianum pro Croatica gente“ zato što su i Srbi katolici iz barske nadbiskupije imali pravo na taj zavod. O Zavodu Sv. Jeronima u Rimu, odnosu Crne Gore i Vatikana po pitanju imena ovog Zavoda, pa i Vatikana prema Srbima uopšte 1901-1902. Do preimenovanja zavoda na hrvatski, zavod su izdržavali Srbi katolici.

...........

Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima (tal. Pontificio Collegio Croato Di San Girolamo a Roma, lat. Pontificium Collegium Croaticum Sancti Hieronymi) ili skraćeno Zavod Sv. Jeronima ustanovljen je Apostolskim pismom Slavorum gentem 1. kolovoza 1901. U ovom pismu Leona XIII. bio je nazvan Collegium Hieronymianum pro Croatica Gente (Svetojeronimski zavod za hrvatski narod), no zbog diplomatskih intervencija protiv osnivanja Zavoda i poglavito protiv njegova naziva; 7. ožujka 1902. promijenjeno mu je ime u Collegium Hieronymianum Illyricorum (Ilirski Zavod Sv. Jeronima).

Odredbom pape Pavla VI. od 22. srpnja 1971.. Zavod nosi ime Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi (Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima), što je priznala i talijanska država dekretom Predsjednika Republike 11. listopada 1982..

............
 
Poslednja izmena:

Zagreb, kameleonske institucije: MATICA ILIRSKA 1842-1874, pa MATICA HRVATSKA, Kod Srba MATICA SRPSKA UVIJEK!


Ilirski pokret je vođen pod ilirskim imenom kako zbog velikih ambicija, tako i zbog toga što je hrvatsko ime tada bilo ograničeno na područje sjeverozapadne Hrvatske.


Kronologija Matice ilirske
1838. 4. kolovoza, osnovana je u Zagrebu Ilirska čitaonica; predsjednik grof Janko Drašković (1838-1850).
1842. 10. veljače, na prijedlog Janka Draškovića, u krilu Ilirske čitaonice osnovana je Matica ilirska, kao glavnica.
1842-1850. predsjednik Matice ilirske Janko Drašković.
1842-1846. prvi tajnik Matice ilirske Vjekoslav Babukić.
1842-1853. izlazi devet knjiga časopisa »Kolo«. U nakladi Matice ilirske izlaze: knj. IV (1847)-VIII (1851). Urednici: Dragutin Rakovac, Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinović, Andrija Torkvat Brlić, Mirko Bogović.
1844. tiskana je u Matici ilirskoj prva knjiga: Osman Ivana Gundulića, s dopjevima Ivana Mažuranića i rječnikom Ivana i Antuna Mažuranića.
1846-1851. tajnici Matice ilirske: Stanko Vraz, Jakov Užarević, Andrija Torkvat Brlić.
1846-1886. s prekidima, Matica ilirska djeluje u zgradi Narodnog doma (Dvorana; danas Opatička ulica 18)
1850. utrnula Ilirska čitaonica. Otad je Matica ilirska samostalna.
1851-1858. predsjednik Ambroz Vranyczany; tajnici 1851-1878: Ivan Perkovac, Josip Praus, Ante Starčević (dobrovoljnji tajnik), Adolfo Veber Tkalčević, Janko Jurković, Vatroslav Jagić, Tadija Smičiklas, Luka Mrazović.
1852-1857. izlazi časopis »Neven«; urednici: Mirko Bogović, Ivan Perkovac, Vojko Sabljić, Josip Praus.
1858-1872. predsjednik Matice ilirske Ivan Mažuranić.
1864-1866. izlazi časopis »Književnik«; urednici Franjo Rački, Vatroslav Jagić, Josip Torbar.
1868-1873. Matica ilirska surađuje s Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
1869-1903. izlazi časopis »Vienac«. Urednici: Đuro Deželić, Ivan Perkovac, Ivan Dežman, Franjo Marković, August Šenoa, Vjekoslav Klaić, Josip Pasarić, Bartol Inhof, Jovan Hranilović, Đ uro Arnold, Stjepan Bosanac, Milan Šenoa, Ksaver Šandor Gjalski, Milivoj Dežman.
1872-1874. predsjednik Matice ilirske Matija Mesić.
1873. Matica ilirska opet je samostalna.
1874. 29. studenoga, Matica ilirska mijenja naziv u Matica hrvatska.
….....

Prvih36 godina je bila Matica ilirska. Tek 1874.postaje Matica hrvatska. Matica bi trebala da je centar kulturnog života jednog naroda, a ovdje je ime ilirsko, a Iliri su odavno nestali pod tim imenom. Dakle, političke kalkulacije. Masa kasnijih Hrvata se tada nisu osjećali Hrvatima, pa ta matica za njih pod tim imenom ne bi imala nikakvog značaja. Ali preko trojankog konja su mnogi pretvoreni u Hrvate.

Matica srpska je naučno, književno i kulturno društvo sa sedištem u Novom Sadu. Matica srpska populariše i razvija umetnost, nauku i književnost.
Misao o osnivanju jednog takvog udruženja dao je Lukijan Mušicki Milošu Svetiću, koji ju je i osnovao 1826. u Pešti. Osnivači su bili on i još šestorica trgovaca i ljubitelja književne prosvete. To je udruženje Svetić nazvao „Maticom srpskom“ a zadatak mu je bio da od priloga i uloga izdaje dobre knjige.
Matica srpska se tako zove od svog osnivanja do danas.

...........

Zagreb, kameleonske institucije: JAZU 1866-1991, pa HAZU 41 do 45.pa JAZU pa HAZU od 1991.do danas. Kod Srba SANU stalno!


Štrosmajer je imao značajnu ulogu u osnivanju JAZU (JUGOSLAVENSKE akademije znanosti i umjetnosti) 1867. u Zagrebu. Danas ta ustanova nosi ime HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) i to od 1991.

Predsjednici JAZU (današnje HAZU)

http://hr.wikipedia.org/wiki/HAZU


* Franjo Rački (1866.-1886.) - JAZU
* Pavao Muhić (1887.-1890.) - JAZU
* Josip Torbar (1890.-1900.) - JAZU
* Tadija Smičiklas (1900.-1914.) - JAZU
* Tomislav Maretić (1915.-1918.) - JAZU
* Vladimir Mažuranić (1918.-1921.) - JAZU
* Gustav Janeček (1921.-1924.) - JAZU
* Gavro Manojlović (1924.-1933.) - JAZU
* Albert Bazala (1933.-1941.) - JAZU
* Tomo Matić (1942.-1946.) - HAZU
* Andrija Štampar (1947.-1958.) - JAZU
* Grga Novak (1958.-1978.) - JAZU
* Jakov Sirotković (1978.-1991.) - JAZU
* Ivan Supek (1991.-1997.) - HAZU
* Ivo Padovan (1997.-2003.) - HAZU
* Milan Moguš (2003.-) - HAZU
 
Poslednja izmena:
Pa kakva je stvar sa institucijama ista je i sa jezikom! ilirski koji Gaj smatra srbskim, ste imali problem kako ga nazvati pa je i tu bilo domisljatosti,dok na kraju kameleonstinom nije vjestacki postao hrvatski

Zašto se nije zvala HAZU od osnivanja!? To je bilo daleko prije svake Jugoslavije i zajednice sa Srbijom.
Razlog je taj što se tadašnji Slavonci i veliki dio Dalmatinaca ne osjeća Hrvatima. Uostalom, evo istorijskih citata:

Poslje govora banovog rekao je KUKULJEVIĆ i ovo:

“Zaista nije bilo Horvata, SLAVONACA i Srba, ili bolje da rečem ni jednog poštenog Slavjana.”

U 4.sjednici od 17.siječnja 1861, pod br.4. nalazi se:
"G.Kukuljević pročita proglas na narod hrvatsko-SLAVONSKI".
U istom proglasu, na četiri mjesta veli se narod hrvatsko - SLAVONSKI.

Kukuljevic u pismu Medi Puciću: "od kad smo mi Hrvati i SLAVONCI"

………………….

Jelačić je 1849. izdao Srbima ovaj proglas:

“Srbi braćo! ...a braća vaša Hrvati i SLAVONCI..." U OSEKU dne 3.(15.)
maja 1849 JELAČIĆ BAN, s.r.

………………….

IVAN MAŽURANIĆ, potonji ban 1860 piše: "Da se jezik narodni hrvatsko SLAVONSKI…"

………………….

U 3.sjednici od 10.prosinca 1860. se našlo i ovo: “naređujem hrvatsko slavonski jezik...”

………………….

U članku “SRPSKA VOJVODINA” u 56. broju POZORA za 1863. reklo se: "mi Hrvati i SLAVONCI... Ili zar su Hrvati i SLAVONCI, tako netolerantni..."

………………….

“Hej! Vi visokomudri Horvati, koji nećete ništa da čujete o imenu ilirskom! Kojim pravom možete vi i pomisliti samo, da se naš narod južni, naš jezik, naša literature imenom horvatskim ovenča? Kažite mi, molim vas, otkad vam se računa glavni vaš grad Zagreb da spada u Horvatsku? Ja u starini samo slavonsko ime tamo nalazim. “Bani tocijus Sklavonije” imadijahu oblast od Hortija do Dunava. Gdi je tad Horvatska bila? U starini nalazim trevornu Slavoniju… O ovoj Slavoniji veli se da njezina stara moneta s natpisom “Moneta Regis Slavonie” s jedne strane ima istu spomenutu kunu među dvema rekama i bodljikavim ružami… A DE POKAŽITE VI MONETU ILI NOVAC KRALJEVSTVA HORVATSKOG. VIDITE ako ćete na to, IMAMO I MI DOKAZAH ZA NAŠE IME, i čim nekoji naši nesuđeni rođaci i krasni prijatelji NASTOJE TOGA IMENA NAS LIŠIT, tim nam to ime naše draže je i milije postaje…”

MATO TOPLAOVIĆ, istaknuti ilirac, 1842. u knjizi “Odziv rodoljubnog serdca”, objavljenoj u Požegi.

………………….

Nakon prihvatanja srpskog književnog jezika kao sopstvenog, i odricanja od kajkavskog, te nakon Bečkog dogovora srpskih i hrvatskih intelektualaca, konkretan problem Račkog i Štrosmajera je bio, kako će se taj jezik zvanično nazivati u Hrvatskoj i Slavoniji. Hrvatski sabor je 1861.godine vodio o tome raspravu i prihvatio zvanični predlog lingviste i kanonika zagrebačkog kaptola Adolfa Vebera Tkalčevića, inspirisanog stavovima Štrosmajera i Račkog, A POVODOM ODLUČNOG ODBIJANJA SLAVONACA DA SE KNJIŽEVNI ŠTOKAVSKI JEZIK NAZOVE HRVATSKIM. Tkalčićev osnovni stav suštinski je izražen sljedećim riječima:

“Istina, da je ČUDNOVATO I NEČUVENO, DA NEMAMO IMENA ZA SVOJ NARODNI JEZIKMi sada nećemo popustiti ime hrvatsko, a SLAVONCI NEĆE DA SE KAŽE HRVATSKI JEZIK… Hrvati ne bi rado da se slavonski naziva; Srbima se također ovi izrazi ne dopadaju… Ja mislim da bi se morao pronaći nekakav posredniji izraz, i mislim da bi se mogla upotrijebiti riječ JUGOSLAVENSKI.”

Tako, zbog činjenice da u Slavoniji nije bilo nikakve hrvatske nacionalne svjesti, saborskom odlukom prihvaćeni srpski književni jezik proglašen je JUGOSLOVENSKIM, uz punu slobodu služenja latiničnim ili ćiriličnim pismom. Šest godina kasnije, na osnovu Štrosmajerovih političkih stavova, donešena je saborska odluka po kojoj je srpski narod proglašen potpuno istovjetan i ravnopravan sa hrvatskim. Nema nikakve sumnje da je Štrosmajer imao ključnu ulogu u sijanju hrvatstva u Slavoniji i podvođenju slavonskih katolika u hrvatski nacionalni korpus. Ideja jugoslovenstva đakovačkom biskupu dobro je poslužila i pri podsticanju političkih zahtjeva da se Dalmacija u administrativnom pogledu priključi Hrvatskoj i Slavoniji, s obzirom da je PREMA HRVATSKOM ETNIČKOM NAZIVU U DALMATINSKOM STANOVNIŠTVU POSTOJALA JOŠ VEĆA AVERZIJA NEGO U SLAVONSKOM.

Da ne dođe do zabune, nekadašnji Slovini, Slavonci ili Slovenci (i sada je lingvisticka slicnost Slavonija Slovenija) su bili kajkavci, njihov je vladar bio Ljudevit Posavski koji je prebjegao Srbima preko Save... Doseljavanjem hrvatskih vladara među ove Slovence oni vremenom postaju Hrvati, kako kaže Antun Radić. A Slavonci o kojima je sada riječ spadaju u današnje značenje Slavonije, dakle narod štokavskog narječja (ikavskog, ijekavskog i ekavskog dijalekta), bilo katolici ili pravoslavni. Katolici se tu nisu osjećali Hrvatina nego Šokcima, Slavoncima, i o tome je riječ kada banovi i drugi govore o Hrvatima (tada kajkavcima) i Slavoncima (štokavcima), mada izvorno nisu ni jedni pravi Hrvati kao što su cakavci. A i svi hrvatski istorijski spomenici su napisani cakavstinom, uglavnom glagoljicom, a ponekad i cirilicom (kao Poljicki statut).

Eto, to je sva istina, a ti se sada i dalje cudi mojoj povrsnosti, neukosti i sl klevetama!
 
Poslednja izmena:
Da Lehsanda poštedimo od daljnjih muka koja mu
pričinjaju munje i gromovi strjelovitih mentalno neprobavljenih
umnih utvara, neka jednostavno odgvori na 3 pitanja:

1. kako i zašto su stručnjacu Kristek i Aquaviva držali
jiš u 16. stoljeću da je najppogodniji jezik za sve, a napose
južne Slavene, hrvatski (lingua croatica), slijedom čeg je Kašić
napisao prvu gramatiku i preveo cijelo Sv. Pismo ?
http://hrvatski-croatian.blogspot.c.../09/hrvatski-jezik-je-normiran-i-moderan.html

Pokazano i dokazano. Odgovor.


2. zašto Vuk u predgovoru "Pesnarici", 1815., naziva štokavsko-jekavski govor/jezik
horvatskim ?
http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/S-II-1585
http://scc.digital.bkp.nb.rs/view/S-II-1585&e=t&p=005&z=2&x=0&w=980&h=600&x=i
vuk_pesn.jpg

Odgovor, molim.

3. zašto 1793. srpska komisija naziva jezik Stulićev,
štokavsko-ijekavskim, hrvatskim- a ne srpskim.
Prijepis Đorđa Magaraševića, MS.

http://forum.krstarica.com/showthre...z-povijest?p=11833246&viewfull=1#post11833246

Odgovor, molim.
 
Poslednja izmena:
Шта су знали ти сријемски варошани(периферија, ко зна којег поријекла) шта је српски језик. Шта је Стара Херцеговина и који значај има
као стара српска средњевијековна земља.

Управо је ијекавица била тај мост који је зближавао и уједињавао Србе икавце са екавцима.
А зна се ко се је одрекао Срба икаваца због њихове вјероисповијести.

Не сријемски, него баш сремски, нема ѣ иза р, погледај Вукову Пѣснарицу, тада је још увек писао старим правописом, који нас није цепао по изговору, него обједињавао. А шта су знали? Па они су ваљда били народ, тај апсолут који је увек у праву, то нисам ја измислио него Вук. Или су народ само ови са кршева и из вукохебина, а ови образованији и имућнији су само неко кога треба опљачкати?

А та иста Херцеговина је пограничан крај према хрватским земљама, па је логично сматрати да у говору тог краја постоји хрватски утицај, баш као што је у говору пиротског краја очит утицај бугарског.
Тај говор је наравно и периферни говор хрватског језика, па смо његовим усвајањем за стандард дошли у ситуацију да се у српским и хрватским привредним, културним и популационим центрима говори "неправилно", и да они треба да уче говор од шачице људи по камењарима.

А цела она кампања са "величанственим" народним стваралаштвом, поезијом, прозом, "уметношћу" и сл, све је то било осмишљено и финансирано од Беча како би се тај говор "прогурао", наравно у најбољем интересу монархије да на тај начин прошири свој утицај на што више јужних Словена.

А те флоскуле о "мостовима" и "уједињавањима" продај некоме другоме, то нема везе с мозгом.

- - - - - - - - - -

Srijemci su bar polovinom (ako ne i vise) porijeklom Bosanci, Ercegovci, Crnogorci, Rasani itd. Znaci, jezik njihovi baba i djedova je za njih "horvatski"? Jel moguce?

То је тако данас, после разних офанзива, углавном на туђа имања. Пре 200 година није било тако.
 
Mislio sam da je tadasnja knezevina Srbija bila samo jedna od pokrajina u kojima zive Srbi. Jedna od..., kako god da okrenes i izvrnes, to je fakat za tu 1830. godinu.
Niti je do tad ikad, njezina terirorija, cinila jednu drzavno-politicku cijelinu pod bilo kojim srpskim vladarom. Dakle, more biti sdamo rijeci o obnavljanju drzavnosti, a ne o "nastavku" i "nasljedju".
Tu kontinuiteta nema. Centar je nekad bio u Turskoj, nekad u Ugarskoj, nekad u Crnoj Gori, nekad u Austriji.
Kroz cijeli 19. vijek trajalo je nadmetanje izmedju Srbije i Crne Gore, oko toga, ko ce biti centar, oko koga ce se okupiti Srbi na Balkanu. Srbija je nadjacala tek na kraju 19. vijeka.

Znaci, Srbi u Bosni su po tebi sta? Bosansko-hercegovacke ustanke su dizali Marsovci? To je prije A-U okupacije, a ima crno na bijelo u pisanijama ustanika, kako su se izjasnjavali i sta su bili u njihovim rijecima.
Mozda su stanovnici tadasnje knezevine/kraljevine Srbije, bili na papiru Srbi, ali mnogi to po porijeklu i po osjecaju nijesu bili. Naravno niko im nije to ni nametao, neki su se prikljucili Srbima a neki nijesu.

To je danas, kad okolo centra, nije preostalo gotvo nista. Jer centar da je bio centar, on bi oko sebe okupio ostale dijelove, a ne rasuo ih i izgubio za sva vremena. Ali to je izgleda najmanji problem, ima se more se.

1. Не може се статус једне кнежевине, која је уз то носила име по титуларном народу изједначавати са статусом некаквих територија које ем што су биле нижег ранга, ако су уопште имале неки ранг, ем у називу нису имале никакав народносни атрибут.

2. Нова српска држава у настајању је јасно показала у свој својој идеологији, борби и стремљењима да се сматра баштиницом средњовековне Србије. Зар само име државе не говори довољно? Никада пре тога није показана ни најмања воља да језгро формирања нове државе буде у Угарској, из простог разлога што средоњевековна држава географски није никада заузимала те просторе. Тек у другој половини XIX века настаје Војводство Србија, наслоњено на већ формирано језгро јужно од Саве и Дунава.
О Цислајтанији да и не говоримо, тамо не постоји ни најмања идеја да би се могло формирати нешто налик на српску државу, тамо сте се тога сетили тек 1990, пошто је на власт у Србији дошао Слободан Милошевић.
Између Србије и Црне Горе је заиста било надметања око жезла српства на Балкану, али то настаје такође касније, за време Кнеза Николе, савремени црногорски историчари говоре да је све то било у сврху освајања што више територија.
И опет, довољан је сам назив државе да се схвати како ствари стоје, како може држава или кнежевина која се зове Црна Гора да претендује да буде матица народа који се зове српски, поред живе и здраве државе Србије (додуше, Србија данас није здрава, као ни српски народ, један од разлога јесте управо то што је идеја државе матице и окупљања око државе матице осуђена и у самој Србији, а и од оних ван Србије којима је то уствари најјачи интерес и који су тешко пострадали и још увек страдају због тога).
И ево, узмимо за пример данашњу Црну Гору, ерозија српске идеје тамо поприма невиђене размере управо због концепта матица је свуда где су Срби (да се грубо изразим). Тако Срби у Црној Гори не знају да ли је Црна Гора њихова матична држава или је то Србија, док су сви други формирали националне мањинске савете и уз подршку својих држава раде на очувању и ојачавању својих позиција тамо, Срби нису у стању ни да се изборе за службену употребу свог језика иако је тај језик по попису већински. Нису у стању да остваре ни било каква друга права иако их има скоро трећина, разлог томе је јер не знају како да се поставе у кључној ствари, да ли је Црна Гора њихова (матична) држава или није. И тако ће, као добар материјал за производњу других нација за пар година и деценија њихов број опасти, они неодлучнији ће се претопити у Црногорце, остали ће се иселити у Србију или треће земље, највише због дискриминације у запошљавању, а Србија ће добити још једног антисрпског суседа.

3. Да ли су устанци и погибије највиши домет који Срби (у Босни или другде) могу да постигну? Живео си са Хрватима и у Хрватској толико времена а ништа од њих ниси научио. Најлакше је подићи устанак и изгинути или бити етнички очишћен, а тражи много више памети и стрпљења добро се организовати и одбранити своје интересе уз минималне људске и материјалне жртве.

4. Твоје пребацивање онима који нису по пореклу Срби па су то постали је напросто срамно. Уместо да нам буде драго што су људи прихватили српски народ и државу као нешто своје, ти им пребацујеш. Можда је било боље да се поставе непријатељски према нама, а да их ми ниподаштавамо и да им бројимо крвна зрнца?
Ти мислиш да је на такав начин могуће саградити функционалну државу и друштво?

5. Центар је био центар све док није разбијена сама идеја центра и формирања јаке националне државе, а то се десило кад су на власт дошли масони Карађорђевићи. Југословенска идеја је значила потпуно духовно разарање српске нације и свега што је цео један век брижљиво грађено од стране Обреновића, мада ни они нису без грешака. И зато је цео XX век био век испаштања.

Али колико видим, поуке нису извучене, духовно, морално и материјално разорена матица не само да није у стању да артикулише интересе свог народа, већ су је, следећи традиције југословенства и касније комунизма зајахали и окупирали управо они припадници српског народа који мисле као ти, Србија није матица, матица је сваки крај где живе Срби.
Па господо, ако је већ тако, зашто онда не живите у тим својим крајевима, и зашто се тамо не борите и не изборите за било шта? Зашто сте уместо тога избегли у Србију, па још булазните небулозе?

Али наравно, за ово смо подједнако криви и ми остали, јер једноставно нисмо у стању да осмислимо и наметнемо једини могући концепт, то се више него добро очитава у језику, нисмо у стању чак ни језик да уредимо онако како су уређени сви други језици у цивилизованом свету, са једним стандардом, што подразумева једно писмо и један изговор.
 
Pa to je evidentno da su dinarci vislji i ratnicki nastrojeni. Zar je rasizam to primjetiti da su Kinezi niski a Skandinavci bijeli i visoki... Meri Edit Daram,Engleskinja je to rekla da se cudi da su pripadnici istog naroda oni na Cetinju i Biogradu,a kazu da su svi Srbi,a Mis Irbi da je srb jezik u Biogradu najruzniji,a na Cetinju najljepsi. Meri Daram rece niski i tamniji u bgd a visoki bijeli u cg. Radi se o tome da je u Cg doslo plmstvo iz herc sv Sabe,Zete..koji nece da se pokore.a u Biograd se svatsa naselilo,u etnickom smislu i veca je sredina pa i samim tim...i Srba i Cincara,Jermena,Jevreja,ovih onih..kako je pol.centar tako se mnogi posrbise kao u Hr sto imas masu njem,madj i dr prezimena,ceskih..pa su sada Hrvati. To je normalno. Ko je isao u cg krs? samo poklisari,niko normalan,svi bjeze iz tog kamenjara i tamo se srbstvo bolje ocuvalo u izvornijoj formi. Dobro te je ovaj pitao,gdje su ekavci guslari? Imaju gusle veze sa temom,jer dokazuju da posto ekavaca guslara nema,nema ni ratnika ekavaca,posto su gusle opjevavanje ratnika,zivotni ideal nasih predaka. da udju u pjesme,zato je melodija onako kao naricanje i tuzna...mnogima i ruzna.

Ako u ekavskim sredinama ima guslanja to su ih dobijeli iz ovih ijekavskih sredina. Filip Visnjic nije bio ekavac.i dr. To jos jednom dokazuje da je ekavstina vise vlaska,a ijekavica i samim govorom uzvisenija,govor viseg staleza,Serba,a ne posrbljenih vlaha i ostalih. Srbe znaju svi kao ratnicki herojski narod, granicare.

Mislim cak da je ikavica isto identicna ekavici,jer je prosta,jednostavna. Mliko,lipo,mleko,lepo,nema razlike. Ali mlijeko, lijepo,vec ima dozu dostojanstva i uzvisenosti svake rijeci. A sto mi se spocitava sto pisem Biograd to je bas nedopustivo,kao kada bi ja tebi zamjerao sto pises Beograd. Ako su Marko Miljanov,Vuk K.i dr.tako govorili i pisali,sto ne i ja,iako je masi nepoznato da takav termin postoji. Meni je hr Srijem islo na zivce kao njihova izmisljotina (jer oni vole da izmisljaju rijeci) dok nisam sreo kod Srba da su rabili taj termin,ali se na zalost i Zagreb ekavizirao u odnosu na Biograd i mnogo sta drugo. Svjestenik se pisalo kod mojih predaka,sada svi kazu svestenik,a zasto? kada on siri duhovnu svjetlost?svjetost.Mislim da je novosadskim nekim jezickim sporazumom doslo do toga da mnogi ekavizmi udju u sh jezik.

Најпре, јесу ли Срби словенски народ? Шта су то Динарци, и имају ли Динарци карактеристике Словена?

Ратнички настројени? Где се деде то ратништво кад је највише требало, 1915-1918? Него оставише ниске и тамнопуте Србијанце да ратују, а они побегоше кућама.
Шта би са ратништвом 1991, од свега остаде песма са Ловћена вила кличе опрости нам Дубровниче.
Не засмејавај ме молим те, једино за шта је тај менталитет способан је пуњење својих џепова преко туђе грбаче.

У Црну Гору дошло племство? Дај неки податак леба ти, ко, кад, где, са којом титулом? Ко се то није покорио? Можда они из 4 нахије? Нахије, еј, знаш ли ти шта су нахије? Постоје подаци о масовном турчењу племства, на памет ми паде "непокорни" кнез из Херцеговине, Ахмет паша Херцеговић, син Стјепана Вукчића Косаче, еј, Ахмет.

Непокорни ратнички Динарци, са највећим % исламизације на овим просторима, у једном Врању, где су Турци владали дуже није ни приближно исламизација ухватила толико корена.
Али јбг, седење на туђој грбачи, привилегије, у то време их је доносио ислам, као што их у данашње време доносе друге ствари. А они алави на то, увек били, јел ти сад можда јасније?

Какви екавци гуслари, екавци имају друга посла, а да завија има ко ће, еј, буна против дахија спевана на ијекавском, једни градили државу, а други им присвајали победе, арлаукали уз гусле и гледали где ће да дограбе коју фотељу, видели да се окреће...

Екавштина влашка? Јел ти знаш зашто муслимани Србе у БиХ зову Власима? Не знаш? Неважно.

А што се осталог тиче, како се ствари крећу, до миле воље ћеш моћи да протерујеш екавизме, ево ствара се црногорски језик, па се укључи у ту работу, можда те и која фотеља западне, наравно о трошку Србије (как оби другачије), као оног Миленка Перовића, који је декан у Новом Саду, и главни је идеолог стварања црногорског језика, шта га брига, деканска плата од Србије, а посао лак, има се времена за бављење и другим стварима..
 
Da Lehsanda poštedimo od daljnjih muka koja mu
pričinjaju munje i gromovi strjelovitih mentalno neprobavljenih
umnih utvara, neka jednostavno odgvori na 3 pitanja:

1. kako i zašto su stručnjacu Kristek i Aquaviva držali
jiš u 16. stoljeću da je najppogodniji jezik za sve, a napose
južne Slavene, hrvatski (lingua croatica), slijedom čeg je Kašić
napisao prvu gramatiku i preveo cijelo Sv. Pismo ?
http://hrvatski-croatian.blogspot.c.../09/hrvatski-jezik-je-normiran-i-moderan.html

Pokazano i dokazano. Odgovor.


2. zašto Vuk u predgovoru "Pesnarici", 1815., naziva štokavsko-jekavski govor/jezik
horvatskim ?
http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/S-II-1585
http://scc.digital.bkp.nb.rs/view/S-II-1585&e=t&p=005&z=2&x=0&w=980&h=600&x=i
Pogledajte prilog 318401
Odgovor, molim.

3. zašto 1793. srpska komisija naziva jezik Stulićev,
štokavsko-ijekavskim, hrvatskim- a ne srpskim.
Prijepis Đorđa Magaraševića, MS.

http://forum.krstarica.com/showthre...z-povijest?p=11833246&viewfull=1#post11833246

Odgovor, molim.

To nisu argumenti.

1. Kristek je Čeh koji je u zabuni napisao lingua croatica; za kardinala Akvavivu molim citat potvrde da on ilirski jezik naziva hrvatskim.

2. i 3. Dnevno-politička prepucavanja u kojima se često govnetom naziva i ono što ne smrdi. Vuk jezik ne naziva hrvatskim nego kaže da bi mu se "Sremci" tako rugali da u pesmaricu nije i poneku ekavsku pesmu stavio. U stavci dva tzv. "hrvatski" se stavlja u opoziciju sa ekavicom, a u stavci 3. tzv. "hrvatski" stavlja se u opoziciju sa slavjanoserbskim, što samo po sebi potvrđuje da se pojam u oba slučaja koristi iz potpuno pragmatičnih razloga. Vuk se pravda zašto se nije držao jednog standarda, a Đorđe Magarašević prepričava kako se 1792. episkop Petar Petrović branio od uvođenja srpskog narodnog jezika, tj. radikalne promene postojećeg sistema u srpskim školama.
 
Poslednja izmena:
Vuk ne naziva hrvatskim nego kaže da bi mu se "Sremci" tako rugali da nije i poneku ekavsku pesmu stavio.

Неће бити. Прочитај, поставио сам линк. Вук објашњава зашто је све песме "испечатао" онако како их је чуо (прави народни језик, никакав стандард, никаква правила, дакле хаос, који је био добар кад је требало затрети и оно мало што је остало од старог језика после турског ропства).

И испечатао их је онако како их је чуо, тј. како су испеване, јер, како каже, да је мењао оне испеване на херцеговачком дијалекту (дакле да је уместо ијекавице те песме написао екавски) бунили би се Сарајевци, Мостарци итд, како им је неко нагрдио песме.
А да је сремске изменио по херцеговачки (дакле да је уместо екавице ставио ијекавицу), Сремци би га питали што им намеће хрватски језик.

Ствари су дакле јасне.
 
Poslednja izmena:
Evo, odgovoricu ti, da bi bilo jasnije o cemu se radi. Kako je Hrvatska i Slavonija u to vrijeme jedna politicka cjelina, pod jednim banom u Zagrebu, radilo se na tome da se ponizi Slavonsko ime i izbrise ovaj vezni i i da sve bude Hrvatskam pa se to i vidi u tome sto danas niko ne kaze Hrvatska i Slavonija, vec samo Hrvatska, a Slavonija samo kao pokrajina, geo.a ne i politicka oblast,jer je u Hr bio gl grad te oblasti. Radilo se na tome da i Slavonci ponesu hr ime tj da se osjecaju Hrvatima,a to u vrijeme ilirskog pokretan nije bio slucaj,zbog cega ilirski pokret i nastaje,a da bi do toga doslo trebalo je uzeti jedan zajednicki knjizevi jezicki standars. Kako je taj prozelitizam bio nemoguc na nacin da se vecinskim stokavcima nametne dekadentna kajkavstina logicno je bilo da se slavonski govor stokavska ijevaica (iako je tu i ikavica), uzme za taj knjizevni. Ali, Hrvati su prenaglili sa tom namjerom da Slavonce hrvatiziraju,pa su oni koji bi i prihvatili "prljavi vlaski" kako su zvali taj jezik za knjizevni odmah htjeli da ga nazovu hrvatskim jezikom.

To se ni malo nije dopalo slavonskoj inteligenciji, medju ostalima i istaknutom ilircu, katolickom svjesteniku, Mati Topalovicu i zato on tako energicno zamjera Hrvatima:

“Hej! Vi visokomudri Horvati, koji nećete ništa da čujete o imenu ilirskom! Kojim pravom možete vi i pomisliti samo, da se naš narod južni, naš jezik, naša literature imenom horvatskim ovjenča? Kažite mi, molim vas, otkad vam se računa glavni vaš grad Zagreb da spada u Horvatsku? Ja u starini samo slavonsko ime tamo nalazim. “Bani tocijus Sklavonije” imadijahu oblast od Hortija do Dunava. Gdi je tad Horvatska bila? U starini nalazim trevornu Slavoniju… O ovoj Slavoniji veli se da njezina stara moneta s natpisom “Moneta Regis Slavonie” s jedne strane ima istu spomenutu kunu među dvema rekama i bodljikavim ružami… A DE POKAŽITE VI MONETU ILI NOVAC KRALJEVSTVA HORVATSKOG. VIDITE ako ćete na to, IMAMO I MI DOKAZAH ZA NAŠE IME, i čim nekoji naši nesuđeni rođaci i krasni prijatelji NASTOJE TOGA IMENA NAS LIŠIT, tim nam to ime naše draže je i milije postaje…

MATO TOPLAOVIĆ, istaknuti ilirac, 1842. u knjizi “Odziv rodoljubnog serdca”, objavljenoj u Požegi.

Pogledajte prilog 318409

"Kojim pravom možete vi i pomisliti samo, da se naš narod južni, naš jezik, naša literature imenom horvatskim ovjenča?[/B]"
"...i čim nekoji naši nesuđeni rođaci i krasni prijatelji NASTOJE TOGA IMENA NAS LIŠIT, tim nam to ime naše draže je i milije postaje…"

Iz izdvojenog se vidi:

-bilo je pokusaja da se taj ilirski, slavonski, stokavski nazove hrvatskim imenom, i da se on energicno buni protiv toga!
-on iz drugog dijela navoda ne kaze da Hrvati zele da ih lise njihovog jezika (upravo su Hrvati liseni svog jezika,jer tada su Hrvati samo kajkavci, pa se medju njime neki bune zbog toga) vec: nastoje toga imena NAS LISITI, dokazuje, da ti koji i prihvacaju stokavstinu za svoj knjizevni, dakle maternji Topalovicev, bar kao komprimis zele da ga kameleonski nazivu hrvatskim, pa bi im eto to bilo prihvatljivo, ali i taj kompromis Mati je neprihvatljiv, i kaze, niti dopustam da se nas narod juzni, NASA LITERATURA NAZIVA HR IMENOM, niti dopustam da nas lisite naseg ilirskog imena! Pa onda prihovara da je i sam Zagreb nekafa bio slavonski a ne hrvatski! i kako Slavonci a ne Hrvati imaju novac u istoriji itd... aludirajuci da su i ti kajkavski krajevi pohrvaceni kako sada zele i sa Slavonijom i Slavoncima.

Topalovicu godi da se u Zagrebu uvede, medju katolike, kajkavce njegov ilirski jezik kao visi, knjizevni, ali ne dopusta ni da se nazove odrekne naziva toga jezika, a kamoli da se ta knjizevnost i taj jezik nazovu hvatskim imenom.

Dakle imamo Hrvate=kajkavce i Slavonce=Ilirce=stokavce. Jedni Hr se bune protiv toga da za knjiz uzmu ilirski. A koji su za, zele da se naoze LAZNO, HRVATSKIM IMENOM, kao kompromis: vi nama jezik, mi vama ime. Slicno se desilo u Bugarskoj gdje su izvorni ratnici neslaveni Bugari nametnuli Slavenima ime, a posto su manjina, slavenzirani su, i tako je bugarski danas jedan od slavenskih jezika,jer to i je,ali nosi neslavensko ime. Opet kameleonstina kao i u slucaju:
-Slavonski pa hrvatski SABOR
-Matica ILIRSKA pa hrvatska
-ILIRSKI ZAVOD SV JERONIMA pa hrvatski, pa kako nije uspjelo iz prve, opet ILIRSKI, pa konacno hrvatski
-JAZU, HAZU (NDH), JAZU, HAZU.

Tako i jezik. Nikada se nije zvao hrvatskim kroz svu istoriju, ta ilirska stokavstina, a sada odjednom Hrvati zele da ga usvoje pod uslovom da se nazove hrvatskim, sto je kasnije preko ilirskog, hrvatsko-slavonskog, jugoslavenskog, srbsko-hrvatskog ili hrvatsko-srbskog, konacno i ucinjeno pa danas kazete hrvatski jezik. Dakle, niste bez kameleonstine i kicenja tudjim perjemm nemate!

Interesantno da ti u tom nazivanju stokavske ijekavice ne ides u dubinu i starinu, kao dokaz da je to hr jezik, sto bi bilo nuzno, kao sto mi imamo dokaza za to ime, da se u predtusko i tursko vrijeme taj jezik smatra i naziva srbskim, od Pribislava Pohvalica, preko ilahija na srbskom jeziku pisano arpaskim pismom, preko srbskog kao diplomatskog jezika otomanskog carstva (svakako preko poturica koji su najvecim dijelom bili ijekavci, bar za one koje znamo, kao Mehmed Pasa Sokolovici i dr.). Ti navodis kao dokaz vrijeme kada je zaba stavljena u vodu, tiho podgrijavana, neprimjetno, do kljucanja i kada se opustila, i umrla. Hocu reci, kako je u startu bilo pobune od Mate Topalovica i drugih, kasnije ih nije bilo i mic po mic Zagreb je preko ilirskog pokreta i kasnije uspjeo da se ta stokavska ijekavica nazove hr imenom.

Zasto Topalovic nije taj jezik zvao srbskim vec i drugi katolici, ilirskim, slovinskim i sl? Vec sam rekao. Kako iz predturskog vremena jos pravoslavlje nije sinonim za srbstvo, jer ima dosta Srba katolika, tako Pribislav Pohvalic, katolik iz bosne opusteno moze taj svoj jezik da zove srbskim. Ili Reljkovic da prizna da su Slavonci citali i pisali serbski, dakle cirilicom. Kasnije je skandal i da se to pismo naziva cirilica, jer asocira na Srbe i pravoslavlje, pa hrvatizirani Ceh Ciro TRUHELKA izmislja neistorijsko ime bosancica, samo da distancira pismo Kulina Bana od srbskog naziva za pismo, koje su ocuvali. Pa kako je Kulin Ban (ok,njegov pisar Radoje) po Antunu Radicu, hr megalomanu pisao hrvatskim jezikom, tako je isto po objektivnom (po tom pitanju) Jagicu pisao srbskim jezikom!

VATROSLAV JAGIC O JEZIKU U BOSNI,ZETI...

„Nije moguće vjerovati da ne bi bili u Bosni, Zahumlju, Diokleciji itd. već davna prije Kulina bana počeli pisati ćirilicom, a narodnim jezikom srpskijem“, kaže V. Jagić u „Historiji književnosti“ na strani 142.

http://www.google.hr/books?id=AhYEAAAAYAAJ&printsec=frontcover&dq=Jagić&lr#v=onepage&q&f=false

Kad bi ovu rečenicu dali da nam prevede Zagreb, ispalo bi umesto onoga „srpskijem“ – „hrvatskijem“. Takav jedan „prevod“ između mnogih drugih nailazimo u „suvremenoj“ hrvatskoj „povijesti“ gde se kaže: „ U 17. i 18. vijeku javljaju se u Bosni i neki pjesnici muslimani, koji pjevaju hrvatskim jezikom, služeći se arapskim (turskim) pismom“. („Hrvatski List“ od 14. VI. 1939.). Ovo je zaista izrečano na način, koji je samo Hrvatima svojstven. Zaista se u 17. i 18. veku pojavljuju bosanski muslimani kao književnici, ali svoj jezik ne nazivaju hrvatskim, već srpskim. Pesnik i književnik Muhamed Hevaji Uskjufi, ostavio je početkom 17. veka iza sebe, između ostaloga, i ciklus pobožnih pesama zaista pisanih arapskim pismom, ali srpskim, a ne hrvatskim jezikom, jer pisac tim pesmama daje sam naslov „Ilahije na srpskom jeziku" i „Poziv na vjeru na srpskom jeziku" („Ilahi be zebani srb" i „Beran daveti iman be zebani srb")

http://en.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaji_Uskufi_Bosnevi

..............

http://bs.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Hevaija_Uskufija

Historija kujiz̄evnosti naroda hrvatskoga i srbskoga. Knj.l.Staro doba
Napisao/la Vatroslav Jagić

http://www.google.hr/books?id=AhYEAAAAYAAJ...

NA 2.STRANI OVDE PISE DA NA NERETVI ZIVE SRBI!

.........

146.STR.

http://www.google.hr/books?id=AhYEAAAAYAAJ...

SRBSKI JEZIK DIPLOMATSKI JEZIK TURSKOG,UGARSKOG I RUMUNSKOG DVORA!

..............

Povelja bosanskog kralja Stefana Dabiše

Prevod prva dva reda: "U ime Oca i Sina i Svetoga Duha Amin. Mi Stefan Dabiša po milosti Gospoda Boga kralj Srba (jedina etnička odrednica u intitulaciji), Bosne, Pomorja, Humske zemlje, Donjih Kraja, Zapadnih strana, Usore, Soli i Podrinja (intitulacija po oblastima - zemlje kojima vladar vlada ili kojima pretenduje da vlada)."

Stjepan Dabiša je bio bosanski kralj koji je vladao Bosnom u periodu od 1391. do 1395. godine. Dakle nije vladao Raskom, Srbijom, a opet je kralj SRBA, pa onda navodi kojih oblasti: Bosne, Pomorja...Usore i Soli-koji tada nisu Bosna i tu nema Bosnjaka itd...

.......

Cak Vjekoslav Klaic ne spori da su Rasku i Zetu osnovali Srbi:

raska zeta.jpg


.............

Ivan Franjo Jukić, Zemljopis i poviestnica Bosne, Zagreb, 1851

Zahumljani su Srbi, ZAHUMLJE SA STONOM,ZIVE SRBI!!! KNEZ MIHAILO,PAPA IVAN X mu pisao.

zahumlje sbrsko.jpg
 
Poslednja izmena:
Da Lehsanda poštedimo od daljnjih muka koja mu
pričinjaju munje i gromovi strjelovitih mentalno neprobavljenih
umnih utvara, neka jednostavno odgvori na 3 pitanja:

1. kako i zašto su stručnjacu Kristek i Aquaviva držali
jiš u 16. stoljeću da je najppogodniji jezik za sve, a napose
južne Slavene, hrvatski (lingua croatica), slijedom čeg je Kašić
napisao prvu gramatiku i preveo cijelo Sv. Pismo ?
http://hrvatski-croatian.blogspot.c.../09/hrvatski-jezik-je-normiran-i-moderan.html

Pokazano i dokazano. Odgovor.


2. zašto Vuk u predgovoru "Pesnarici", 1815., naziva štokavsko-jekavski govor/jezik
horvatskim ?
http://scc.digital.bkp.nb.rs/document/S-II-1585
http://scc.digital.bkp.nb.rs/view/S-II-1585&e=t&p=005&z=2&x=0&w=980&h=600&x=i
Pogledajte prilog 318401
Odgovor, molim.

3. zašto 1793. srpska komisija naziva jezik Stulićev,
štokavsko-ijekavskim, hrvatskim- a ne srpskim.
Prijepis Đorđa Magaraševića, MS.

http://forum.krstarica.com/showthre...z-povijest?p=11833246&viewfull=1#post11833246

Odgovor, molim.

1. Kristek i Akvavia svojevremeno nikada nijesu nazvali naš narodni jezik "hrvatskim imenom" nego "ilirskim". Ostalo si sam usljed poznatog sindroma atribuirao istom.

2. Vuk u Pesnarici nigdje nije nazvao jezik "horvatskim", pogotovo što ga on sam nikad tako nije nazivao nego hrvatski misleći na jezik čakavačkog idioma i to u Kovčežiću. Pritom besramno je i to što sam atribuiraš konstruišeš da je u istom kontekstu Vuk pominjao ili aludirao na "štokavsko-jekavski narodni jezik" što nigdje ne stoji (dobro poznata stara tehnika šulekovskog baronisanja zar ne ?).

3. Prepis Magaraševića po pomenu episkopa Petrovića je argument u ravni "rekla-kazala da se Srbima nameće 'horvatski jezik'" i ne zavređuje bitnije razmatranje. Ako je uistinu to episkop Petrović izgovorio mogao je učiniti iz animoziteta prema rimokatoilcizmu, ili unijaćenju, ali svakako niko nije mogao pouzdano reći niti ustvrditi da je tadašnji narodni jezik Srema, zapadne Hercegovine, Dubrovnika u to vrijeme bio hrvatski, čak ni kod samih rimokatolika. Znači, besmislica.
Inače, Štulićev rječnik je manje više prepisan Orfelinov rječnik čija je građa ako ju je Vuk imao na dohvat ruke bila korisna u pogledu sinteze opšte narodne leksike srpskog jezika.

Idemo dalje... :zzzz:
 
A kako vi sve srbsko bojkotujete i okrecete na hr,pored Radica koji stavlja tri tocke kada treba citirati Reljkovica,serbski stili i pisali...tako i cirilicu nazivate bosancicom, neistorijski naziv, a zove se srbsko pismo,ili krace,i ispravnije srbica...tako izbjegavate navesti pune titule i pune nazive:

Hercegovina sv Sabe!

Herceg Stipan 1448. g. se prozvao hercegom i od tada se Hum zove
Hercegovina; STR 320/NI RIJECI O SV SAVI! http://www.ffst.hr/.../izda.../predavanja/Dragic_poetika.pdf

Ali evo sta jos nehrvatizirani Jukic kaze:

Jukic: Bratja Hrvati i Bosnjaci,dakle Bosnjaci nisu Hrvati niti se on osjeca Hrvatom! Ipak ga tako danas “Hrvati” predstavljaju,pa koliko je on bio Hrvat toliko su i oni sami

hr i bosnj.jpg


A za Hercega sv Sabe navodi:

imao je za zenu KATARINU, KCER STIEPANA HERCEGA SV SAVE

sv saba.jpg


......

ta pise na njenom grobu:

sava.jpg


Dakle, iako katolkinja, kao i Ozana Kotorska i mnogi drugi kasnije, nisu zato morali biti manje Srbi, jer svi kraljevi Bosne su kraljevi Srba! po poveljama. Prema tome smijesna je Radiceva tvrdnja da je KULIN BAN pisao hr jezikom! Jer sv Saba nije pisao hr jezikom, a ovo je Hercegovina sv Sabe, mada je Starcevic u svojoj pomahnitalosti i Nemanjice smatrao Hrvatima!

............

Iz Ljetopisa popa Dukljanina: IX ...Srbiju, pak koja se naziva i Zagorje, podijelio je u dvije pokrajine:jednu od velike rijeke Drine prema zapadnoj strani, sve do planine Pini, koju je nazvao još Bosnom. Drugu, pak, od iste rijeke Drine prema istočnoj strani sve do Lipljana i Laba, koju je nazvao Raškom.

http://www.montenegrina.net/pages/p...etopis_pop_dukljanina_latinicna_redakcija.htm

A da Racki i popa Dukljanina smatra Srbinom dokazuje u svojim spisima (pored cinjenice da je tu kasnije primas SRBSKI ane hrvatski,koji nikad anije ni postojao)

Franjo Racki kaze,politicki spisi o Mihajlu Visevicu da je: str 306 i 307."...mu se vlast rasrilila se i nad Travunijom i Dukljom. Na taj nacin Mihajlova Knezevina bila bi opsizala veci dio Konstantinove (porfir) DALMATINSKE ILI PRIMORSKE SRBIJE. Zalosno je sto jedan Hrvat korist ovako jedan istinit termin,a sami srbski istoricari nece nikada reci DALMATINSKA SRBIJA(dalm u starijem periodu je bila siri pojam,i isla preko bosne i do bojane i draca). navodi POPA DUKLANINA kao domoljubnog ljetopisca, na str 320 i 321.navodeci ga kada govori o padu Caslavljeve Srbije: tada-KAKO JADIKUJE DOMOLJUBNI LJETOPISAC- OSTADE ZEMLJA BEZ GLAVE... Dakle Racki popa Dukljanina smatra srbinom katolikom,jer to i je.

primas srbski.jpg


Primas srpski!

........

A i Miosic tu zemlju naziva zemlju Srba kao i Skilica, a tu su danas ijekavci!

http://dzs.ffzg.unizg.hr/html/Kacic.htm

Na 1077. Kraljevaše u srbskoj zemlji kralj Mihajlo.
Na 1100. Kraljeva je u srbskoj zemlji i u Dalmaciji kralj Bodin.

A crkva Mihajla i njegova freska je u Stonu! Iako je bio katolik to su Srbi katolici, pa ne cudi da su se vratili nekii srbskom imenu, samo da im se ne nametne hrvatsko!

Radic: "...a na jugu naprotiv OSOBITO PRI MORU OKO DUBROVNIKA I KOTORA IMA VEC DOSTA "SRBALJA KATOLIKA" STO VISE U SAMOM DUBROVNIKU I OKOLICI, CUJEM, SEST RIMSKIH,KAT.LAT.,POPOVA KOJI KAZU DA SU SRBLJI...Srblji se dice sto ima Srba katolika..."

Pogledajte prilog 318417
 
Неће бити. Прочитај, поставио сам линк. Вук објашњава зашто је све песме "испечатао" онако како их је чуо (прави народни језик, никакав стандард, никаква правила, дакле хаос, који је био добар кад је требало затрети и оно мало што је остало од старог језика после турског ропства).

И испечатао их је онако како их је чуо, тј. како су испеване, јер, како каже, да је мењао оне испеване на херцеговачком дијалекту (дакле да је уместо ијекавице те песме написао екавски) бунили би се Сарајевци, Мостарци итд, како им је неко нагрдио песме.
А да је сремске изменио по херцеговачки (дакле да је уместо екавице ставио ијекавицу), Сремци би га питали што им намеће хрватски језик.

Ствари су дакле јасне.

Da, da, to kažeš ti koji ijekavicu i danas smatraš hrvatskim jezikom. Idi vidi jesam tamo.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Da, da, to kažeš ti koji ijekavicu i danas smatraš hrvatskim jezikom. Idi vidi jesam tamo.

То кажу Сремци, а преноси Вук. Кажу и ови што су им наметали Штулићев речник...

А ја кажем да нам је данашњи језик уствари дијалекат који је настао мешањем са хрватским језиком током бројних сеоба, постоје сачуване књиге из којих се види какав је био хрватски језик некада, а какав је био српски..
 
Poslednja izmena od moderatora:
VJESTACKI NAROD - KAMELEONSKE INSTITUCIJE

Pogledajte prilog 318386


ZAVOD SVETOG JERONIMA, ilirski,pa hrvatski,opet ilirski,pa iz 2.pokusaja opet hrvatski


ZAVOD SVETOG JERONIMA


Zanimljiv je primer pokušaja pohrvaćenja Dubrovčana katolika u ne tako davnom vremenu - 1901. godine. Hrvatski državotvorci su i godinama pre toga svojski radili na tom poslu. Između ostalog, bacili su oko i na „Zavod Svetog Jeronima” u Rimu, kojeg su osnovali i izdržavali Srbi Dubrovčani. Papa Lav Trinaesti je bio uveren da su Dubrovčani, početkom 20. veka, već bili pripremljeni za prevođenje u hrvatstvo, pa je, svojom bulom, ovaj zavod preimenovao u „Hrvatski zavod Svetog Jeronima”.

Dubrovčani katolici su žestoko protestovali protiv ove odluke pape Lava Trinaestog. Papa je ustuknuo. Bojao se, tada, duže polemike o suštini srpstva i hrvatstva, a i rasprave o pravoslavlju i katoličanstvu. Poslao je pismo Dubrovčanima katolicima, obaveštavajući ih da se iz imena ovog zavoda briše dodata reč „hrvatski”. No, i posle ovog izvinjenja, papa je i dalje strahovao od pokretanja javne rasprave o narodnosti i jeziku Dubrovčana, pa im se obraća, kao Srbima katolicima, telegramom i 1903. godine.

Pismo i telegram pape Lava Trinaestog Dubrovčanima objavljeni su u srpskom listu „Dubrovnik”, ali su ti brojevi godinama traženi i uništavani od strane budnih graditelja hrvatske države i nacije, pa je pitanje da li su, pored onih u arhivi Vatikana, ovi tekstovi Lava Trinaestog igde još sačuvani.

Pohrvaćenje Srba Dubrovnika i Srba drugih srpskih krajeva činjeno je krađama, između ostalog, lirskih i junačkih narodnih pesama, koje su skupljali Srbi katolici, pa čak i katolički sveštenici. Te pesme je Matica hrvatska objavljivala kao „hrvatske narodne pjesme”. Ovakav postupak Matice hrvatske podstakao je Dubrovčanina katolika (Srbina) Luju Vojnovića, brata pesnika Ive Vojnovića, da u srpskom listu „Dubrovnik” (1897, u broju 35) napiše oštru kritiku Matičnog postupka, proročki nagoveštavajući iščezavanje Srba katolika, uz genocid Hrvata nad Srbima. On svoj članak zaključuje ovim rečima:

„Srbi preko Drine! I ta se lozinka slijepo sluša i slušaće se do onog usudnog dana koji mora da dođe, kad će jedan veliki kataklizam oboriti sve te umjetne ograde, ili... ili, jaoh, porušiti i posljednje bedeme narodne srpske zgrade i tada će Hrvati biti zadovoljni!” Nakon ovog napisa, proglašen je za Bana.


.............

U vreme Berlinskog kongresa, 1878.g., u crnogorskom primorju je zivjelo oko pet i po hiljada katolika. "Za ove katolike uspjelo je bilo knjazu Nikoli da sklopi sa Vatikanom konkordat, relativno povoljan (izmedju ostaloga dozvoljena je bila upotreba slovenskog jezika pri bogosluzenju). Cilj, ostvareni cilj, crnogorske vlade je bio da se taj dio katolika, kome je na celu stajao katolicki arhiepiskop u Baru kao PRIMAS SRPSKI, odrzi za srpstvo. Pregovore za konkordat je vodio SRBIN KATOLIK IZ DUBROVNIKA KONTE LUJO VOJNOVIC, crnogorski ministar pravde. Vodio ih je dobro, posteno, patriotski." Papa je tada dekretom potvrdio starodrevnu titulu barskog nadbiskupa kao PRIMASA SRPSKOG. I danasnji nadbiskup barski MILINOVIC je SRBIN KATOLIK iz Perasta. Milinovic i Vojnovic su se u Rimu SUPROSTAVILI da Zavod sv.Jeronima ima HRVATSKI pridjev, a o tome je veliki ruski istoricar Pavle Rovisnki pisao: "Trud je krunisan tim uspjehom. Izaslo je (papisnko) breve kojim je ustanovljen naziv ilirski za kolegijum, pri cemu je objasnjeno da se DRUGIM IMENOM RAZUMIJU SVI SRBI-KATOLICI svih strana, i da i oni imaju prava na Zavod. Pored toga, crnogorskim opunomocenicima je uspjelo bilo da se u kolegijumu predaje SRPSKI JEZIK SA CIRILICOM. Crna Gora je trijumfovala i imala je osnova da trijumfuje, jer ja ne poznajemdrugi primjer u istoriji papstva da je nepogresivi papa mijenjaosvoje rjesenje. Nije moguce ne diviti se tome sto je papa ucinio koncesije Crnoj Gori i Srbima katolicima."

.............


Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima (tal. Pontificio Collegio Croato Di San Girolamo a Roma, lat. Pontificium Collegium Croaticum Sancti Hieronymi) ili skraćeno Zavod Sv. Jeronima ustanovljen je Apostolskim pismom Slavorum gentem 1. kolovoza 1901. U ovom pismu Leona XIII. bio je nazvan Collegium Hieronymianum pro Croatica Gente (Svetojeronimski zavod za hrvatski narod), no zbog diplomatskih intervencija protiv osnivanja Zavoda i poglavito protiv njegova naziva; 7. ožujka 1902. promijenjeno mu je ime u Collegium Hieronymianum Illyricorum (Ilirski Zavod Sv. Jeronima).

Odredbom pape Pavla VI. od 22. srpnja 1971.. Zavod nosi ime Pontificium Collegium Chroaticum Sancti Hieronymi (Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima), što je priznala i talijanska država dekretom Predsjednika Republike 11. listopada 1982..

............


Zagreb, kameleonske institucije: MATICA ILIRSKA 1842-1874, pa MATICA HRVATSKA, Kod Srba MATICA SRPSKA UVIJEK!


Ilirski pokret je vođen pod ilirskim imenom kako zbog velikih ambicija, tako i zbog toga što je hrvatsko ime tada bilo ograničeno na područje sjeverozapadne Hrvatske.


Kronologija Matice ilirske
1838. 4. kolovoza, osnovana je u Zagrebu Ilirska čitaonica; predsjednik grof Janko Drašković (1838-1850).
1842. 10. veljače, na prijedlog Janka Draškovića, u krilu Ilirske čitaonice osnovana je Matica ilirska, kao glavnica.
1842-1850. predsjednik Matice ilirske Janko Drašković.
1842-1846. prvi tajnik Matice ilirske Vjekoslav Babukić.
1842-1853. izlazi devet knjiga časopisa »Kolo«. U nakladi Matice ilirske izlaze: knj. IV (1847)-VIII (1851). Urednici: Dragutin Rakovac, Stanko Vraz, Ljudevit Vukotinović, Andrija Torkvat Brlić, Mirko Bogović.
1844. tiskana je u Matici ilirskoj prva knjiga: Osman Ivana Gundulića, s dopjevima Ivana Mažuranića i rječnikom Ivana i Antuna Mažuranića.
1846-1851. tajnici Matice ilirske: Stanko Vraz, Jakov Užarević, Andrija Torkvat Brlić.
1846-1886. s prekidima, Matica ilirska djeluje u zgradi Narodnog doma (Dvorana; danas Opatička ulica 18)
1850. utrnula Ilirska čitaonica. Otad je Matica ilirska samostalna.
1851-1858. predsjednik Ambroz Vranyczany; tajnici 1851-1878: Ivan Perkovac, Josip Praus, Ante Starčević (dobrovoljnji tajnik), Adolfo Veber Tkalčević, Janko Jurković, Vatroslav Jagić, Tadija Smičiklas, Luka Mrazović.
1852-1857. izlazi časopis »Neven«; urednici: Mirko Bogović, Ivan Perkovac, Vojko Sabljić, Josip Praus.
1858-1872. predsjednik Matice ilirske Ivan Mažuranić.
1864-1866. izlazi časopis »Književnik«; urednici Franjo Rački, Vatroslav Jagić, Josip Torbar.
1868-1873. Matica ilirska surađuje s Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti u Zagrebu.
1869-1903. izlazi časopis »Vienac«. Urednici: Đuro Deželić, Ivan Perkovac, Ivan Dežman, Franjo Marković, August Šenoa, Vjekoslav Klaić, Josip Pasarić, Bartol Inhof, Jovan Hranilović, Đ uro Arnold, Stjepan Bosanac, Milan Šenoa, Ksaver Šandor Gjalski, Milivoj Dežman.
1872-1874. predsjednik Matice ilirske Matija Mesić.
1873. Matica ilirska opet je samostalna.
1874. 29. studenoga, Matica ilirska mijenja naziv u Matica hrvatska.
….....

Prvih36 godina je bila Matica ilirska. Tek 1874.postaje Matica hrvatska. Matica bi trebala da je centar kulturnog života jednog naroda, a ovdje je ime ilirsko, a Iliri su odavno nestali pod tim imenom. Dakle, političke kalkulacije. Masa kasnijih Hrvata se tada nisu osjećali Hrvatima, pa ta matica za njih pod tim imenom ne bi imala nikakvog značaja. Ali preko trojankog konja su mnogi pretvoreni u Hrvate.

Matica srpska je naučno, književno i kulturno društvo sa sedištem u Novom Sadu. Matica srpska populariše i razvija umetnost, nauku i književnost.
Misao o osnivanju jednog takvog udruženja dao je Lukijan Mušicki Milošu Svetiću, koji ju je i osnovao 1826. u Pešti. Osnivači su bili on i još šestorica trgovaca i ljubitelja književne prosvete. To je udruženje Svetić nazvao „Maticom srpskom“ a zadatak mu je bio da od priloga i uloga izdaje dobre knjige.
Matica srpska se tako zove od svog osnivanja do danas.

...........

Zagreb, kameleonske institucije: JAZU 1866-1991, pa HAZU 41 do 45.pa JAZU pa HAZU od 1991.do danas. Kod Srba SANU stalno!


Štrosmajer je imao značajnu ulogu u osnivanju JAZU (JUGOSLAVENSKE akademije znanosti i umjetnosti) 1867. u Zagrebu. Danas ta ustanova nosi ime HAZU (Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti) i to od 1991.

Jedna velika pohvala Lehsandre na ovoj konciznoj skici etapa i procesa kako je nastajala hrvatska nacija kao geopolitička projekcija teokratske države Vatikana na Balkanskom poluostrvu. Lijepo si skicirao kako je došlo do pomenutog "kameleonisanja" u duginim bojama, a sve u makijavelističkoj namjeri ostvarenja cilja po svaku cijenu. Hrvati su u istoriji mijenjali i po pet znamenja na "svojim" institucijama da je iluzorno i govoriti o bilo kakvoj permanentnosti da je mogla postojati kod njih u pogledu njegovanja vlastitog jezika i kulture.

No, naravno ovo što se ima danas prilike vidjeti je samo posljedica šta se može učiniti istrajnim naporom na polju indoktrinacije jednog puka u cilju stvaranja zombija ispranog mozga kojima riječi prošlosti više ništa ne znače.
 
Poslednja izmena:
Pogledajte prilog 318418

U “Domu“ od 14.4.1904. Antun Radić piše: “Na jugu, osobito pri moru oko Dubrvnika i Kotora ima dosta “Srbalja katolika“. Što više, u samom Dubrovniku i okolini ima čak šest rimskih popova, koji kažu da su Srblji.“

JUG, I SRBSKO KATOLICKI U 20.VIJEKU!

...........

SJEVER NEHRVATSKI KRAJEM 19.VIJEKA I MEDJU KATOLICIMA:

Antun Radić piše u “Domu“ od 10.11.1904:

“Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi samo prije 20 godina dosli tamo u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat, i da su oni ljudi tamo Hrvati – vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo među gospodom, nego još više među seljacima: i to su bili “Raci“ i “Šokci“- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ima i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio? Tko je te Hrvate tako reći ,,stvorio“?
To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starčevića, ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”

VINKOVCI.jpg


........

A ONDA IZMEDJU, U DUBLJOJ STARINI BEZ IKAKVE OSNOVE VIDI KULINA BANA KAO NEKOGA KO PISE CISTIM HR JEZIKOM!!!

kulin hrvat haha.jpg


Pa kako je moguce da katolici i krajem 19 i poc.20.vijeka nisu Hrvati i neki su Srbi, u katolickim monarhijama, a da je jeretik Kulin Ban pisao hr jezikom?

Ali zato Jagic opravdano kaze da je jezik kulina bana srbski:

VATROSLAV JAGIC O JEZIKU U BOSNI,ZETI...

„Nije moguće vjerovati da ne bi bili u Bosni, Zahumlju, Diokleciji itd. već davna prije Kulina bana počeli pisati ćirilicom, a narodnim jezikom srpskijem“, kaže V. Jagić u „Historiji književnosti“ na strani 142.

http://www.google.hr/books?id=AhYEAA...page&q&f=false

........

Radic doduse priznaje da su se BH pravosl i musl,dogovorili da im je zajednicki jezik srbski i pismo cirilica,ali opet Zaemun i Kotor naziva hrvatskim gradovima!

DOMACI JEZIK U BIH NEKA SE ZOVE SRBSKI JEZIK I NEKA SE PISE CIRILICOM, A NE HRVATSKIM PISMOM PO LATINSKOM NACINU.

To su potpisali i na to se zakleli BH pravoslavci i muslimani!

Antun Radic, DOM, pocetkom 20.vijeka!

Pogledajte prilog 318424

A, onda opet nelogicnosti pa navodi da mu je Zemun u Donjoj Hrvatskoj, iako sam prizna da do prije 20 god i u Vinkovcima da kazete katolcikam da su Hr da bi vas i istiukli!

»Evo vi znate, kako se zovu njeki hrvatski gradovi i mjesta, n. Pr. Dubrovnik, Petrinja, Mitrovica, Banjaluka, Ivanić, Osiek, Priedor, Privlaka, Trebinje, Brod, - i tko bi ih sve nabrojio.« Kasnije nabraja i »Sisak, Zemun, Kotor, Bihać, Zadar...«

toboze hr gradovi.jpg
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top