Vidim da navodis samo pravoslavce kao Srbe, ali ako Pribislav Pohvalic iz predturskog perioda pise u Bosni, ikavicom, cirilicom, i taj jezik naziva vise puta srbskim, jasno je da nije samo pisanje pravoslavaca ijekavaca srbko vec i katolika i ostalih. One pjesme onog muslimana sto sam naveo,su na arapskom pismu pa kaze srbskim jezikom... Reljkovic rece za Slavonce da su serbski stili tj citali i pisali,tj cirilicom, srbskim jezikom. Itd itd... Nodilo za Dubrovxane da se odvajkada pricalo srbskim. To sto si naveo gomilu knjiga o "hr" jeziku sve otpada jer je jasno da je nemoguca tolika heterogenost jednog jezika! da imas i kajkavske ekavce i cakavske ikavce i ekavce, i stokavske ikavce,ekavce i ijekavce i sve Hrvat do Hrvata. Puno je istinitije i smislenije, stokavci su jedan narod, kajkavci drugi, cakavci treci. U vreme ilirskog preporoda,zacetaka,hrvatski je samo dekadentna kajkavska ekavstina,pa se Mato Topalovic svadja sa Hrvatima da ne zeli da se njima Ilirima namece hr jezik! desilo se obrnuto kajkavskom i tada vec hrvatskom Zagrebu je za knjiz.nametnuta stokavska ijekavica! SOK! aLI NISTA NOVO,I sve "nac"hr institucije su kameleonstina i u startu ne nose hr ime no ilirsko,jugoslavensko,slaveonsko(sabor) itd...pa je preimenovano i za svaki se zna tocno koje godine.
Dakle novine iz Bosne,Crne Gore, Hercegvoje sv sabe su na srbskom jeziku, kako kod pravoslavnih tako i kod ostalih,a moze se reci da je i Vecernjak i Jutarnji na srbskom jeziku i dan danas,jer koristi stokavsku ijekvicu.To sto su mnogi katolici ijekavski stokavci kasnije postali Hrvati ne daje za pravo anahronizmu da se taj srbski jezik nazove hr,kao sto nas ne obavezuje ni Daniciceva liberalna politika jezickog popustanje da se desi da se najbolji dios rb jezika nazove na kraji hrvatskim.
Dakle "precanski Srbi nisu samo u genocidu stradali i raznim asimilacijama vec i u smislu etnocida, otet im je jezik, nazvan raznim drugim imenima,drugih naroda ili oblasti, a sama Srbija je nametnula prostu=jednostavniju i manje uzvisenu ekavstinu kao dominantan govor. Dakle Srbi ijekavci su ugrozeni jezicki jer osim RS nemaju politicko utociste u jezickom smislu. Jer potrebna je drzava,jezik,narod,a u Srbiji se govori drugacije od vecinskog srbstva,koje je ugrozeno.
Od svega sto si rekao,mogu da prihvatims amo da se Biograd presaltao na ekavstinu zbog srbiziranja bugarso srb krajeva, klanjajuci se time vlasima a napustajuci uzviseniji srbski stalez.Mozda je to bilo i smisljeno, masonska podvala, tesko je reci, bas da bi doslo da otimacine za taj jezik od srugih izroda.
Kako je moguce da svi stranci kazu da su Hr preuzeli srb jezik,pa i sam Gaj a i od katolika nehrvata vidimo kojim su jezikom pricali,a da sada neko pored svega toga odbacuje te cinjenice,Uostalom vi ste u vasim lazima toliko daleko otisli da ste i jednog Matu Topalovica predstavili kao Hrvata,a covjek tako opipljivo govori protiv Hrvata!
Puno emocija, malo znanja.
Za početak, bar nekoliko kraćih tekstova koji dijelom zahvaćaju tu problematiku:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=29865
http://www.matica.hr/vijenac/516 - ...smislu nije sastavni dio srpske književnosti/
http://www.scribd.com/doc/105475573/Mirko-Tomasović-Jovan-Splavić-ponovljen
..
No, da ne idemo u besmislena natezanja: postopisac pravi niz logičkih pogrješaka.
N.pr., u Relkovićevu slučaju radi s eo pismu, kojeg on kao Slavonac doživljava "srbskim", jer
je to i bilo dominantno pismo Srba. Relković nigdje jezik ne zove srbskim, nego slavonskim,
a taj je izvadak iz "Satira" samo pokazatelj njegova (netočnog) mnijenja da su katolici
u Slavoniji nekad pisali ćirilicom. On jasno luči jezik od pisma, kao i Matija Divković
u Bosni početkom17. st.
Sami Slavonci su se smatrali nasljednicima "ilirske" pismenosti i književnosti, a ne srpske.
Tako i Ignjat Alojzije Brlić, Karadžićev prijatelj, piše Vuku: "“istina, da ste Vi narodu serbskomu
pisali, a ja Slavoncem pišem, ali mislim da se ipak razumiemo, i da na sverhi o jednoj i istoj
stvari bavimo se, i jedan jezik obrađujemo, s tom razlikom, da Vi u Vašemu
narodu pervi bili jeste, koji ste se usudili (što pravo i jest) s čistim materinskim jezikom
pisati ..( g. 1825., cit. prama Vukova prepiska, Bg 1910, V, 79-80)
Ostalo je samo nekoliko uobičajenih pogrješno shvaćenih citata, dok "suprotnih"
ima na vagone. Neke sam dao, glede spomena pojma "hrvatski Jezik" (na latinskom, lingua croata ili lingua croatica)
i na slijedu o sadašnjem jeziku u Dubrovniku.
http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/i-lj/kova-mate/14753-stozernik-hrvatske-jezicne-kulture.html
Nu, nabacivati se citatima je jalovo. Ja bih prije uputio autoru njekoliko pitanja.
1. kako to da su štokavci, katolici, praktički svi u 19. st. "proglasili" Hrvatima, tj. sudjelovali
u Ilirskom pokretu, a ne u srpskim kulturnim gibanjima, i to bez nekoga odpora ?
Dapače, za srpska književna gibanja znali su koliko obaviješteni i zainteresirani
stranci. Kako to da ih jednačba štokavci = Srbi nije uvjerila ? Nego su osjećali
da pripadaju istomu korpusu kao i čakavci i kajkavci ?
Usput- ni Slovence, osim 1-2 iznimke, nije ta priča uvjerila, pa su ostali
kod svoga, slovenskoga jezika, a Hrvati kajkavci, neki od glavnih pisaca još
u 19. st., jasno su dali do znanja da su jedno s ostalim Hrvatima, bez obzira
na filološka domišljanja rane slavistike. N.pr. poznati romanopisac Ksaver Šandor Gjalski,
ljutito je, u tekstu "Contra philologiam militantem", doslovno popljuvao
sva slavistička nastojanja da se štokavština proglasi za nehrvatsku, i
izrijekom kazao da on osjeća srodnost i pripadnost istomu narodu kao
i katolički štokavci i kajkavci- a ne sa Slovencima.
Jednostavno, filološke konstrukcije slomile su se na
zbilji.
2. da ne idem u daljnja natezanja- zar nije autor posta zapravo uvrijedio
govornike i pisce srpskoga ekavskoga jezika ? Po svemu, većina od
preko 80% svih tekstova, uključiv i govrne zapise (film, TV,..) je ekavskom
(govorim, naravno, o srpskom jeziku). Točno je da postoji manjina koja
govori i piše na ijekavici, napose u BH, ali i drugdje (recimo, od poznatijih,
Šantić, pa romanopisac Lubarda, pa dio povjesničarskih djela Ćorovićevih,..)-
no to je manjina. I nema smisla govoriti da ta manjina govori ili piše
istim jezikom kao hrv. standardni jezik. Sam jat tu nije dostatan, jer
se radi o drugačijem ustroju gramatike (v. npr. u knjizi "Južnoslovenski jezici"
tekst P. Pipera o razlikama između hrvatskoga i srpskoga, slovničkima),
o drugačijem rječniku, terminologiji, pravopisu, a i pismu (ćirilica).
Kad bi većina ili svi Srbi prihb+vatil ijezični tip iz Banja Luke- nazovimo
ga tako- ne bi se izgubila individualnost srpskoga u odnosu na hrvatski, ni obratno.
A to je nerealno, i jednostavno smiješno. To je apsurdno kao i onaj Skerlićev
prijedlog da se Hrvati odreknu ijekavice, a Srbi ćirilice, pa da to bude jedan jezik.
Objašnjenje je da je "ekavica pogodnija za poeziju". Ovdje se pak jedna nebuloza
"ubija" drugom.
