Bolujem od depresije 41 g. Zadnjih 23 g. sam na antidepresivima. Iz godine u godinu uzimao sam sve više lijekova. Danas sam na sljedećoj terapiji koja je upravo zastrašujuća:
Seroxat 30 mg. 2,00
Mirzaten 45 mg. 0,0,1
Lyrica 75 mg. 2,2,2
Lamal 100 mg. 1,1,1
Olandix 5 mg. 1/2, 0, 1
Normabel 5 mg. p.p.
Unatoč svim tim lijekovima jedva preživljavam od depresije i anksioznosti. Čini mi se da je sve gotovo. Suicidalan sam u mislima svakog dana. Jutro mi je po buđenju najgore od svega. Jedva ustajem iz kreveta da bih krenuo za obavezama.
Žao mi što to prolaziš, ali lekovi sami po sebi nisu dovoljni. Slične lekove dajem majci svakoga dana, ali bez fizičke aktivnosti i pozitivnih priča , to nije dovoljno.
Znam svaki lek napamet, i ponekad joj korigujem terapiju, zavisno od raspoloženja. Njena doktorica u Srbiji me je savetovala kako sve to da ispratim.
Crne misli ima svakog dana, ponekad danima ne mogu da joj izvučem osmeh na lice. Ujutro joj dam terapiju, odem na posao, vratim se i odmah šetnja sa njom oko 5 km.Uveče higijena, terapija i spavanje. Pozitivan sam, i trudim se da što više prenesem na nju. Puno joj pričam, tešim, hrabrim, ne dam joj da potone. Na poslu mi nije lako, i tamo sam pod pritiskom, ali ona to ne sme da oseti.
Ti si svestan, ona često ne zna ni dan ni godinu, ni tablicu množenja, zbrajanja, deljenja... Ti možeš da razumeš, alkohol i lekovi za depresiju, će te dovesti u manijačnu i agresivnu fazu, napravićeš još veći problem sebi i okolini.
Ti nije rešenje.
Probaj u moru negativnosti, pronaći bar jednu kap pozitivnosti, svaki dan probaj da nadješ bar nešto lepo, neku pozitivnu sitnicu po kojoj ćeš zapamtiti taj dan.
I zaboravi prošlost,jer nesrećni i depresivni ljudi nemaju ništa drugo osim nje.