Da li je depresija uvek izleciva?

Oprosti samo situacija je zavisna od osobe do osobe. Itekako smatram da je sve realisticno, a da i idem ojasnjavat nema smisla jer bi se evisevkao moj intimu, a to ne zelim. Svaka psihijarijska dijagnoza za sobom vuce drugo. Nemam izmisljene misli nngo starne traumatske. O psihi bimogao pisati jako puno, ali samo o mojoj i sa osobnog stajalista. Ne samo da se treba razmisljati nego i puno raditi na sebi. Radio sam na sebi jako puno. matrao sam se kraljem dizanja koliko sam puta pao i bio doslovno na rubu. Jos uvijek sam ovdje i tipkam sta znaci da borba jos uvijek traje. meni je zaop ljudi koji imaju sizofreniju samo ti ljudi imaju problema sa realnoscu, a ne ja sa svojom dijagnozom.
po mom shvatanju problem sa realnošću nisu samo halucinacije i deluzije nego i kad negativno percipiraš sve što ti se događa.što je čest slučaj kod depresivnih ljudi. Pesimizam i prateći osećaj bespomoćnosti plus ruminacija (automatsko motanje mračnih misli po glavi) plus okidači u vidu negativnih događaja vode u depresiju
 
Ima puno ljudi koji se godinama i decenijama lece od depresije i uvek su i dalje u depresiji.
Depresija ne može uvek da se izleči.Da se zaleči i čeka da ponovo bukne , to da.Da se drži pod nekom vrstom kontrole, to da.Zavisi od osobe, od načina života, od razloga zbog kojeg se depresija i pojavila.od mnogo stvari.Svako depresiju drugačije nosi i drugačije je preživljava(ako preživljava).I ne, nije depresija ni dosada, ni besposlenost , ni dokoni um.
 
po mom shvatanju problem sa realnošću nisu samo halucinacije i deluzije nego i kad negativno percipiraš sve što ti se događa.što je čest slučaj kod depresivnih ljudi. Pesimizam i prateći osećaj bespomoćnosti plus ruminacija (automatsko motanje mračnih misli po glavi) plus okidači u vidu negativnih događaja vode u depresiju
Nemoj me krivo shvatit i da te vucem za rijec. Problem je jedno. Problem je kada se posvadas sa sefom i ako nadete rijesenje problem nestaje. S takvim i slicnim problemima nemam problem. Ustvari kad sam spomenuo primjer ja sam tu problem jer se ne dam zaj.. i trazim svoja prava. Meni su problem moje kolege beskicmenjaci koji laju okolo kao i vecina ljudi.

Ja sam istraumatiziran, a uz traumu se samo nadodavaju problemi. Zanemariti cu sad traumu i pisati o bespomocnosti. Ne znam koji su uzroci kod drugih za bespomocnost, ali kod mene je to sputavanje da se situacija rijesi i da se ide na bolje.

Bespomocnost je po meni i uzrok pesimizmu. Pesimizam, trauma i ostali problemi dovode do depresije. ne znam sad ako ide takav redosljed. Imam srecu u nesreci da sam aktivan tip, a ne pasivan jer da sam pasivan bilo bi mi gore jer bi zakuhao iznutra, a ovako kad zakuham izlazi van.

Uz sve sta me muci i moj nacin zivota bi li primjerice trebao biti sretan sta zivim skoro kao po spagi dok drugi nakupi raznorazne kazne od 50k eura i oproste mu. Sta je najtragicnije ne j.. ga to i nastavi dalje. Mozda glup primjer samo taj mi je prvi poznati pao na pamet.

Trebalo bi izbjegavat klasifikacije u psih. problemima i svako misli da je njegov problem najveci. (rijeci psihologa dok sam isao na psihoterapiju) Osobno to ne vjerujem jer koliko god sam istraumatiziran meni je puno strasnije da primjerice imam sizofreniju iako se ona kontrolira dobro s terapijom.

Isao sam na psihoterapiju dva puta. Jednom su me stavili u krivu grupu i onda sam shvatio neke stvari. Problemi se dodatno multipliciraju ako se covjek ne zna postavit.
 
Ovaj svet je ekstremno zlo mesto, ljudi se otvoreno raduju tudjim nesrecama i cak ih i sutiraju dok istovremeno lizu gu*zice mocnijima ili uspesnijima zrtvujuci one u losim situacijama, ljudi i sistem su jako nasilni i nepravedni, ne postoji nikakva sigurnost i sloboda, samo nepravde, nasilje, licemerje, nema reci kojima bih opisao ljude i sistem, od ovoga moram da pobegnem i jedino resenje je da zavrsim sa zivotom, sve ostalo su kratkotrajne, nerealne ili simbolicbe gluposti.
 
Mene niko ne voli i velika vecina me mrzi, smatra kretenom, i zeli mi sve najgore, cak i ako me ne poznaju znam da imaju takvo misljenje prema meni slicnima i u slicnim okolnostima. Jako sam usamljen i samo ce biti sve gore i gore, i ne mogu nista tu da ucinim niti da cekam, u situaciji sam sada da cak i da je neko nestvarno ljubazan i susretljiv prema meni, da hoce prijateljstvo i sl. da ce taj odnos prestati kad-tad ili da ce ubrzo prestati, to znam sigurno i zato ne mogu da imam poverenja ni prema najljubaznijoj osobi na svetu, ne verujem nikom i nema nacina da poverujem ikom, i nemam vise cemu da se nadam. Neka mi neka visa sila uzme zivot sada.
 
Mene niko ne voli i velika vecina me mrzi, smatra kretenom, i zeli mi sve najgore, cak i ako me ne poznaju znam da imaju takvo misljenje prema meni slicnima i u slicnim okolnostima. Jako sam usamljen i samo ce biti sve gore i gore, i ne mogu nista tu da ucinim niti da cekam, u situaciji sam sada da cak i da je neko nestvarno ljubazan i susretljiv prema meni, da hoce prijateljstvo i sl. da ce taj odnos prestati kad-tad ili da ce ubrzo prestati, to znam sigurno i zato ne mogu da imam poverenja ni prema najljubaznijoj osobi na svetu, ne verujem nikom i nema nacina da poverujem ikom, i nemam vise cemu da se nadam. Neka mi neka visa sila uzme zivot sada.
ljudi ne vole da se druže sa onima koji sve gledaju mračno...probaj da se malo promeniš pa će se i odnos drugih prema tebi promeniti...na kraju nije bitno da te drugi vole...bitno je da ti voliš sebe i da ti voliš druge...
 
ljudi ne vole da se druže sa onima koji sve gledaju mračno...probaj da se malo promeniš pa će se i odnos drugih prema tebi promeniti...na kraju nije bitno da te drugi vole...bitno je da ti voliš sebe i da ti voliš druge...
Nemam prilike da se druzim ni sa kim, jeste da ovde mracim ali nisam zbog toga usamljen, u ostalim slucajevima i ne pricam, ne znam da pricam i da vodim razgovor ni sa kim, u svakom kolektivu sam skroz povucen. Voleo bih ja da se provodim ali onda dodje mracna vecina, dezurni kriticari, moralisti. Ko je gori, oni ili ja, a takva je vecina ljudi i kritikovanja i moralisanja se tolerisu, a ja od takvih ne smem da se ponasam veselo, oni su 100 puta gori od onih koji se zale a kao normalni su ljudi, udruzena mrznja prema pojedincima se tolerise a zaljenje ne. Ako sam veseo, za kamenovanje sam, ako sam nesrecan onda jedem g i kao negativac sam, a ja sam takav zbog negativne vecine. Ali ko me ne bi prihvatio cak i onakvog taj mi i ne treba, ne mogu da glumim ceo zivot.
 
Da li su oni koji vrse vrsnjacko nasilje, koji sire mrznju prema raznim manjinama, koji udruzeno ponizavaju slabije, vrse diskriminacije i sl, da li su oni negativni ili usamljeni zbog toga, ne, cak je takva vecina ljudi i mnogi se udruzuju u mrznji na takav nacin. Ali uvek je problem u onima koji su nesrecni zbog takvih i koji se zale na to, jedino su oni negativci koje treba izbegavati, dok su u stvari ovi nabrojani najveci generatori patnji na svetu. Zrtva je kod nas dobila negativnu konotaciju dok je nasilje podrzavano. 100 puta je veci negativac od mene neko osudjuje i smatra manje vrednim nekoga ako je debeo, zivi sa roditeljima, pije i sl, jer time vredja druge, nego ja sada, ali onim drugima se to ne zamera i nisu usamljeni zbog svoje mrznje jer je takva vecina.
 
Bolujem od depresije 41 g. Zadnjih 23 g. sam na antidepresivima. Iz godine u godinu uzimao sam sve više lijekova. Danas sam na sljedećoj terapiji koja je upravo zastrašujuća:
Seroxat 30 mg. 2,00
Mirzaten 45 mg. 0,0,1
Lyrica 75 mg. 2,2,2
Lamal 100 mg. 1,1,1
Olandix 5 mg. 1/2, 0, 1
Normabel 5 mg. p.p.
Unatoč svim tim lijekovima jedva preživljavam od depresije i anksioznosti. Čini mi se da je sve gotovo. Suicidalan sam u mislima svakog dana. Jutro mi je po buđenju najgore od svega. Jedva ustajem iz kreveta da bih krenuo za obavezama.
 
Jedino što me kod takve odluke brine kako bih noću spavao. Imam iskustvo od ranije da kad navečer popijem alkohol zaspem na dva-tri sata i onda se probudim napetih živaca i ne mogu više zaspati, a užasno sam umoran i pospan. Sjećam se priče o jednom liku koji je pio vino po cijeli dan i onda kad bi se noću probudio na pišanje usput bi nagnuo naiskap cijeli lončić nerazrijeđenog crnog vina i nastavio sa spavanjem. Na kraju krajeva i pok. djed po majci radio je nešto slično. Cijelu noć do jutra bi naizmjenično dva sata spavao pa dva sata pio vino i pušio. 🤷🏻‍♂️Ne znam. Možda je alkohol riješenje za moju depresiju. Ionako mislim da mi nije preostalo više od petnaestak godina života pa zašto onda ne pokušati tako.
 
Opojen treba uvijek biti. U tome je sve: početak i svršetak mudrosti. Da ne osjećate strahovit jaram Vremena, koji vam tišti ramena i prigiba vas zemlji, morate se bez daha opajati.
A čime? Vinom, poezijom ili krepošću - kako vam drago. Ali opajajte se. Pa ako se ponekad probudite na stepenicama kakve palače, na zelenoj travi jarka, u sumornoj samotinji svoje sobe, kad je pijanstvo već malo popustilo ili sasvim prošlo, pitajte vjetar, val, zvijezdu, pticu, uru, sve što bilježi, sve što jeca, sve što putuje, sve što pjeva, sve što zbori, pitajte koliko je sati. I vjetar, val, zvijezda, ptica, ura, odgovorit će vam: "Čas je da se opajate! Da ne budete mučenici i robovi Vremena, opajajte se bez prestanka! Vinom, poezijom ili krepošću - kako vam drago."
party
~Charles Baudelaire~
party
17:56 | Give me a sign (15) |
 
Nervira me sto se u sistemu i drustvu ogranica opcija da moze da se zavrsi sa zivotom ako ga neko ne zeli nego ga drzi u nekoj vrsti ropstva, jel imaju svi prava na dostojanstven zivot u praksi, nemaju. Ne postoji nikakva sigurnost, sloboda, pravda, jel ja moram da ceo zivot zivim potlaceno, ponizeno, sa problemima, preprekama, pod raznim prinudama, da me svi vredjaju, da mi se indirektno preti svim i svacim, a da nemam nista dobro sto bi bilo jace od svega toga, da nemam cak ni osnovnu sigurnost. Muka mi je vise od nesigurnosti i dozivotnog trpljenja svega i svacega, gde je pravda, nema je nigde. Ako ja imam strah od beskucnistva, gladi, zlostavljanja na raznim mestima, ako sam izopsten, ako moram da cutim i trpim sve i svasta samo za cisto obitavanje, zasto nemam pristupacno pravo na to? Usamljenost nisam ni pomenuo jer nemanje toga je luksuz. Trud se delimicno nagradjuje, zavisno od pravde, ali sta je sa trpljenjem? Ako ja sada nemam sta da pijem samo zato sto ispunjavam tudja naredjenja da ne budem alkoholicar i ako sad tako moram da trpim ovakvu agoniju, ako ne idem na posao zbog takvih agonija svaki drugi-treci dan i ne zaradjujem nista, i da inace zivim kao u zatvoru jer nemam prava cak ni da se opustim necim, sta drugo da radim? Mozda hocu lekove za smirenje ali nema, mora da se donese recept u apoteku. Uslovljavanja na sve strane. Uvek se desi da promenim misljenje i resim da kao krenem "napred", svaki put je to bila greska, uvek i jedino to mi se namece kao trajno i sigurno resenje, jedino me strah sprecava, jedino za sebe moram da nadjem resenje, druge za mene nema, i to je to, 1000 doktora ne moze da me uveri u suprotno, jedino promena drustvenog sistema ali posto se to nece desiti ja moram da gledam svoj put.
 
Poslednja izmena:
Bolujem od depresije 41 g. Zadnjih 23 g. sam na antidepresivima. Iz godine u godinu uzimao sam sve više lijekova. Danas sam na sljedećoj terapiji koja je upravo zastrašujuća:
Seroxat 30 mg. 2,00
Mirzaten 45 mg. 0,0,1
Lyrica 75 mg. 2,2,2
Lamal 100 mg. 1,1,1
Olandix 5 mg. 1/2, 0, 1
Normabel 5 mg. p.p.
Unatoč svim tim lijekovima jedva preživljavam od depresije i anksioznosti. Čini mi se da je sve gotovo. Suicidalan sam u mislima svakog dana. Jutro mi je po buđenju najgore od svega. Jedva ustajem iz kreveta da bih krenuo za obavezama.
Žao mi što to prolaziš, ali lekovi sami po sebi nisu dovoljni. Slične lekove dajem majci svakoga dana, ali bez fizičke aktivnosti i pozitivnih priča , to nije dovoljno.
Znam svaki lek napamet, i ponekad joj korigujem terapiju, zavisno od raspoloženja. Njena doktorica u Srbiji me je savetovala kako sve to da ispratim.
Crne misli ima svakog dana, ponekad danima ne mogu da joj izvučem osmeh na lice. Ujutro joj dam terapiju, odem na posao, vratim se i odmah šetnja sa njom oko 5 km.Uveče higijena, terapija i spavanje. Pozitivan sam, i trudim se da što više prenesem na nju. Puno joj pričam, tešim, hrabrim, ne dam joj da potone. Na poslu mi nije lako, i tamo sam pod pritiskom, ali ona to ne sme da oseti.
Ti si svestan, ona često ne zna ni dan ni godinu, ni tablicu množenja, zbrajanja, deljenja... Ti možeš da razumeš, alkohol i lekovi za depresiju, će te dovesti u manijačnu i agresivnu fazu, napravićeš još veći problem sebi i okolini.
Ti nije rešenje.
Probaj u moru negativnosti, pronaći bar jednu kap pozitivnosti, svaki dan probaj da nadješ bar nešto lepo, neku pozitivnu sitnicu po kojoj ćeš zapamtiti taj dan.
I zaboravi prošlost,jer nesrećni i depresivni ljudi nemaju ništa drugo osim nje.
 
Depresija se ne može izlečiti!
Moja majka je dobila depresiju u 40-oj. Četiri puta je hospitalizovana. Pije gomilu lekova i od njih je kao zombi. 23 godine živi sa depresijom i psihozom.

Inače, ja sam nasledio depresiju od nje. Ugojio sam se 60 kg. od raznih lekova koje mi je poturala pizzda od psihijatra. Sada imam 135.

Pouka. Ako dobijete depresiju, nemojte da dajete lovu za nekvalifikovane lopove poput psihologa i psihijatra i da dajete brdo love farmako-maffiji za lekove. Jednostavno, ostanite u statusu kvo i postanite fatalista. Tako ćete se najbolje nositi s tim.

I NAJVAŽNIJE: IZBEGAVAJTE LJUDE, SAMO ĆE VAM UNOSITI NEGATIVNU ENERGIJU, NOSIĆETE KOMPLEKS NIŽE VREDNOSTI I SVE VIŠE POMIŠLJATI NA SAMOUBISTVO!
 
Depresija se ne može izlečiti!
Moja majka je dobila depresiju u 40-oj. Četiri puta je hospitalizovana. Pije gomilu lekova i od njih je kao zombi. 23 godine živi sa depresijom i psihozom.

Inače, ja sam nasledio depresiju od nje. Ugojio sam se 60 kg. od raznih lekova koje mi je poturala pizzda od psihijatra. Sada imam 135.

Pouka. Ako dobijete depresiju, nemojte da dajete lovu za nekvalifikovane lopove poput psihologa i psihijatra i da dajete brdo love farmako-maffiji za lekove. Jednostavno, ostanite u statusu kvo i postanite fatalista. Tako ćete se najbolje nositi s tim.

I NAJVAŽNIJE: IZBEGAVAJTE LJUDE, SAMO ĆE VAM UNOSITI NEGATIVNU ENERGIJU, NOSIĆETE KOMPLEKS NIŽE VREDNOSTI I SVE VIŠE POMIŠLJATI NA SAMOUBISTVO!
Depresija nije nasledna, a video si kako ti majka prolazi, mogao si pripremiti neku preventivu, da i sam ne oboliš. 135 kg je veliki problem, to ti dodatno uništava samopouzdanje.
 

The depression gene​

A British research team isolated a gene that appears to be prevalent in multiple family members with depression. The chromosome 3p25-26 was found in more than 800 families with recurrent depression.

Scientists believe that as many as 40 percent of those with depression can trace it to a genetic link. Environmental and other factors may make up the other 60 percent.
 
Ovaj svet je ekstremno zlo mesto, ljudi se otvoreno raduju tudjim nesrecama i cak ih i sutiraju dok istovremeno lizu gu*zice mocnijima ili uspesnijima zrtvujuci one u losim situacijama, ljudi i sistem su jako nasilni i nepravedni, ne postoji nikakva sigurnost i sloboda, samo nepravde, nasilje, licemerje, nema reci kojima bih opisao ljude i sistem, od ovoga moram da pobegnem i jedino resenje je da zavrsim sa zivotom, sve ostalo su kratkotrajne, nerealne ili simbolicbe gluposti.
nisu svi takvi. Recimo blag sam prema slabijima, a zestok prema jakima i mocnima i imam problem sa autoritetima zbog toga :>P
 
Depresija se ne može izlečiti!
Moja majka je dobila depresiju u 40-oj. Četiri puta je hospitalizovana. Pije gomilu lekova i od njih je kao zombi. 23 godine živi sa depresijom i psihozom.

Inače, ja sam nasledio depresiju od nje. Ugojio sam se 60 kg. od raznih lekova koje mi je poturala pizzda od psihijatra. Sada imam 135.

Pouka. Ako dobijete depresiju, nemojte da dajete lovu za nekvalifikovane lopove poput psihologa i psihijatra i da dajete brdo love farmako-maffiji za lekove. Jednostavno, ostanite u statusu kvo i postanite fatalista. Tako ćete se najbolje nositi s tim.

I NAJVAŽNIJE: IZBEGAVAJTE LJUDE, SAMO ĆE VAM UNOSITI NEGATIVNU ENERGIJU, NOSIĆETE KOMPLEKS NIŽE VREDNOSTI I SVE VIŠE POMIŠLJATI NA SAMOUBISTVO!
Kako to depresija i psihoza? Mislis manicno depresivna? Nije to isto sto i depresija obicna... nisi se ugojio od lekova, nego
sto jedes vise, a ne trosis. Ako hoces da smrsas, budi stalno gladan i ima da ode... eto, sad ne izbegavas ljude i ne fali ti nista...
 
Oprosti samo situacija je zavisna od osobe do osobe. Itekako smatram da je sve realisticno, a da i idem objasnjavat nema smisla jer bi se previse uvukao moj intimu, a to ne zelim. Svaka psihijarijska dijagnoza za sobom vuce drugo. Nemam izmisljene misli stvarne traumatske. O psihi bi mogao pisati jako puno, ali samo o mojoj i sa osobnog stajalista. Ne samo da se treba razmisljati nego i puno raditi na sebi. Radio sam na sebi jako puno. Smatrao sam se kraljem dizanja koliko sam puta pao i bio doslovno na rubu. Jos uvijek sam ovdje i tipkam sta znaci da borba jos uvijek traje. Meni je zao ljudi koji imaju sizofreniju samo ti ljudi imaju problema sa realnoscu, a ne ja sa svojom dijagnozom.
Sizofrenija je poremecaj licnosti. Obicno jako losi ljudi. Znam po sebi, meni su nakarikirali samo psihozu, jer zapravo nisam djubre i poremecen lik.
A krkali me vise antipsihoticima nego sizofrenicare :>P
No shvatio sam Bibliju bukvalno pa sam se shodno tome i ponasao :>P
Psihoza, ili alter state je super, kada si pozitivac. Nema nikakvih halucinacija ako se ne istripujes, a ostaje samo mudrost.
Mozes da budes u psihozi u alteru u full-u i pazis sta pricas i kako se ponasas i sve pet :>P
Ionako onda, zivis religiju i te stvari su za tebe stvarne :>P
 
Ima puno ljudi koji se godinama i decenijama lece od depresije i uvek su i dalje u depresiji. Mislim da se previse potencira preterani pozitivisticki stav dok se realno oni nisu oslobodili depresije pa se i dalje bore. Depresija pravi i vrzino kolo, uzrokuje da pojedinac propusta mnogo a time opet ima razloga za depresiju i ona se odrzava. I baksuzne zivotne okolnosti nisu neki faktor koji vadi iz depresije, nije to ni iskljucivo hemija u mozgu.
Јако тешка тема и за размишљање и за депресивне људе :(
 
Јако тешка тема и за размишљање и за депресивне људе :(
Eto ja iz vlastitog iskustva mogu reći da depresija nije izlječiva. Postoje samo lakše i teže faze. Nekad toliko teške da čovjek kao izlaz vidi jedino u samoubojstvu. Mnogi se depresivni ljudi ubijaju. Ja se držim jer samo mislim na djecu. Pogotovo na mlađe dijete. Bio bi to za njih udarac od kojeg se vjerojatno nikad ne bi oporavili.
 
Eto ja iz vlastitog iskustva mogu reći da depresija nije izlječiva. Postoje samo lakše i teže faze. Nekad toliko teške da čovjek kao izlaz vidi jedino u samoubojstvu. Mnogi se depresivni ljudi ubijaju.
Слажем се, из личног искуства мада сам чуо за случајеве излечења

Сада, да ли је та особа једнако функционална у животу као они који никада нису били у депресији , не знам тачно
 
Слажем се, из личног искуства мада сам чуо за случајеве излечења

Сада, да ли је та особа једнако функционална у животу као они који никада нису били у депресији , не знам тачно
Ja sam zbog depresije koja traje već 41 g. jako puno propustio. Ljubavi, dobre poslove, školovanje...Nema što nisam.
 

Back
Top