Da li je depresija uvek izleciva?

Bitno je i kako si ziv, bolje biti mrtav nego ziv planirati smrt. A lose stanje se odrzava iz mnogo razloga, za nesto dobro se treba krvnicki boriti pa cak ni tad ne dolazi uspeh, dok lose dodje nepozvano i s lakocom. Niti u zivotu postoji sigurnost, niti sloboda, niti pravda, sve ovo je samo odgovor na to. Treba da kroz zivot juris napred kao hrcak u tocku koji se vrti u mestu, pa ko bi vise bio lud da non-stop cini jedno te isto.

Ljudi su cak i najveci faktor za nesrecu, jer su licemerni i nepravedni. Kad se sapletem o nesto i padnem ne ljutim se na zakon gravitacije, ali na ljude koji te prevare a prodaju ti neku suprotnu licemernu pricu i teraju te na moral dok su oni dno, i te kako.
 
Nema od izlečenja ništa, to je pakao, znamo samo mi koji je imamo... Može nas jedino spasiti neko čudo da oko nas budu dobri ljudi.. Ni posao ne mogu naći, jer treba veza. Završio studije.. Po glavi mi se vrti da upišem još jedne studije... Gadi mi se mesto i ljudi gde živim, vrlo loša okolina, sve ide preko veze, posebno crnogrska i bosanska veza, pored njih čovek može imati 3 doktorata, nikad neće naći posao u ovoj vukojebini gde živim.
Završio gimnaziju, visoku medicinsku školu, srednju medicinsku školu, za farmaceutskog tehničara i za strukovnog farmaceuta, imam i položen stručni ispit, jedva se domogao stažiranja i to iz Bačke u Sremskoj Mitrovici... Jer treba veza i za stažiranje... U mojem mestu 5 apoteka ima, janković, radi 6 devojaka, tačnije ništa ne rade, sve preko veze primljene, dve prodaju lekove, ostale 4 stoje i primaju platu, Benu apoteka u 30 metara kvadratnih radi 5 tehničara i farmaceut, jedna nedavno preko veze kupila diplomu neki kurs u privatnoj medicinskoj školi i radi, sestra magistar je zaposlila, a devojka ne zna šta je H20.. gALEN PHARM, tu mađari i rusini rade godinama, jedino lilly ima, ali oni imaju foru da svaka 2 meseca menjaju tehnčare, da ne plaćaju porez...

Sad sam se prijavio u janković i galen farm da PONOVO stažiram za farmaceutskog tehničara, u mojem mestu, kažu ,,prebukirano,,, onda vidim nekog debila koji ne zna šta da radi sa robom koja mu je došla, ne znam kako su ga tamo zaposlili... Meni rekli pre mesec dana da nema mesta, tad on nije radio..
Znači, završim gimnaziju kao vukovac, visoku medicinsku(državnu) smer strukovne studije farmacije(to je kao zdravstvena nega, strukovna medicinska sestra 6. stepen), oni se prave ludi, pre će zaposliti nekog sa srednjom nego nas koji smo učili ispite i imali 33 ispita na tim strukovnim studijama.. Odradio prekvalifikaciju u srednjoj medicinskoj školi, ništa nisam morao da učim, jer je prelako, kad sam završio visoku medicinsku školu, muka me je hvatala kakvi sve prekvalifikanti dolaze, jedna me pitala da li imamo farmakologiju, a radila je godinu dana u liliju preko veze i prodavala lekove.. Strašna nepravda... Likuša ne zna osnovne stvari, plus bez diplome radila u apoteci, apoteka joj plaćala prekvalifikaciju... Sve preko veze..

Pa sad planiram farmaceutski fakultet da upišem i da im ***** svima mamu, neznalicama. I da im nabijem na nos da imam završenu gimnaziju, srednju medicinsku, visoku mediicnsku i farmaceutski fakultet, a oni ni pola od toga. Mislim na ove iz mojeg mesta kod Vrbasa..

i kako čovek da ima volju za životom... nepravde na sve strane...

Pa ako me u mojem mestu ne prime da ponovo stažiram za niži stepen! Odlazim u Beograd, odande me zovu stalno i trebaju im tehničari, samo soba je minimum 200 evra... Pa pokušaću tako...

Neki mi kažu, da mi je bolje da nastavim u Bijeljini na farmaceutskom fakultetu kad se zaposlim nego da opet počinjem iz početka za magistra.. I ja mislim da je to pametnije... Videću... Iz jedne apoteke su me zvali, minimalna plata tehničaru je 60 hiljada u Bg, a vremenom dostigne do 110 hiljada dinara... Dok u Vojvoidini tehničari ne prelaze preko 60 hljada i to iskusni koji rade godinama... Strašno...

Verovatno ću da odem u Bg u februaru i u roku od dan ću se zaposliti, jer me zovu, vide da sam na evidenciji na birou. I onda nastavim na farmaceutskom faksu u Bijeljini četvrtu godinu i posle toga bih master studije na PMF za profesora hemije upisao, jer me zanima rad u prosveti.

Mada ako ne budem iao keš za farmaciju, upisao bih prehrambenu tehnologiju, i taj rejon me zanima. Tu još imam i tetku koja ima veze u poljoprivredi i i prehrambenoj industriji, pa bi me ubacila nakon faksa negde...

A farmacija, medicina, stomatologija, zdravstvena nega, to su sve sektaši, ako nisi doktorsko dete, nema šanse posao da dobiješ, osim ako nisi ajnštajn, on sa svim desetkama na faksu, pa ti ponude neku mizeriju da im budeš asistent, ali i tada te šutnu, jer će doktorov sin sa prosekom 7,00 da te zameni nakon godinu dana i postane profesor... Tako to ide na državnim medicinskim fakultetima... Sranje.


I onda kako da ne budem u debrepsii, u bedaku, glava me boli...

Poslušna, ti si u pravu, nema tu leka, a i ti antidepresivi su otrov... Ja pijem čaj od kantariona, lekove sam izbacio, on je zamena za antideprresive, a čaj od matičnjaka mi je neki anskiolitik, opušta... Nekad koristim i kapi od valerijane, kupim u zdravoj hrani.. Ali tu su minus i plus faze, ali jedno znam, apsolutno je isti efekat pio te lekove ili čajeve, pa bolje onda čajeve piti, nego se trovati onom hemijom, koja stvara zavisnost... Ništa mi nije bilo bolje odk sam lekove koristio, nego sad čajeve... Isti efekat... Tako da sam ja izabrao čajeve.
 
Ja sam u tri navrata isao kod doktora, pio vise razlicitih antidepresiva mesecima, i nista.

Mene je usamljenost unistila. Vecito sam morao da zamisljam da imam neki drustveni zivot iako sam uvek sâm kuci. Kao i devojke, samo se zaljubljujem u neke daleke devojke i u neke javne licnosti, dok u realu nemam nikakve sanse, sve sto mogu je da mastam i tu stvarno nema nikakvog izlaza..

Kasnije je dosao i posao a sada se preplicu i usamljenost i egzistencija, pa sta povremeno nadvlada. Naravno, kao i uvek i svuda, ne uklapam se. Ljudi gadni, cinicni, svi se vec medjusobno i privatno poznaju, ja vecinu i ne poznajem tamo, pod stresom non-stop iako sam trazio posao sto jednostavniji samo da bih izbegao stres, i sve to u kombinaciji sa skroz usamljenim privatnim zivotom i propustenoscu svega. Radim honorarno jer drugacije uopste ne bih ni mogao da radim, ali zadnje dve godine vise ne radim nego sto radim.

Jako je bedno kad je ceo tvoj prozivljeni ljubavni i drustveni zivot u koji si vecinu dana udubljen zapravo sve samo ono sto si izmastao dok si fakticki u samici, i kad je takva situacija bezizlazna, to je samo da izludis. Tesko bih se sad i zaljubio, sto zbog nikakve egzistencije a za ljubavni zivot je potrebno to, sto zbog toga sto je malo verovatno da je neka slicna onima u koje sam zaljubljen, mada za to drugo i nisam skroz siguran jer mi se prilike ne desavaju.

Mnogo lepo bude i kad sanjam, nekad kad treba da spavam smatram da tad idem u zivot.

Meni bi ljubavni zivot ali bez podstanarstva bio ogroman vetar u ledja za funkcionisanje.
 
Poslednja izmena:
Nema od izlečenja ništa, to je pakao, znamo samo mi koji je imamo... Može nas jedino spasiti neko čudo da oko nas budu dobri ljudi.. Ni posao ne mogu naći, jer treba veza. Završio studije.. Po glavi mi se vrti da upišem još jedne studije... Gadi mi se mesto i ljudi gde živim, vrlo loša okolina, sve ide preko veze, posebno crnogrska i bosanska veza, pored njih čovek može imati 3 doktorata, nikad neće naći posao u ovoj vukojebini gde živim.
Završio gimnaziju, visoku medicinsku školu, srednju medicinsku školu, za farmaceutskog tehničara i za strukovnog farmaceuta, imam i položen stručni ispit, jedva se domogao stažiranja i to iz Bačke u Sremskoj Mitrovici... Jer treba veza i za stažiranje... U mojem mestu 5 apoteka ima, janković, radi 6 devojaka, tačnije ništa ne rade, sve preko veze primljene, dve prodaju lekove, ostale 4 stoje i primaju platu, Benu apoteka u 30 metara kvadratnih radi 5 tehničara i farmaceut, jedna nedavno preko veze kupila diplomu neki kurs u privatnoj medicinskoj školi i radi, sestra magistar je zaposlila, a devojka ne zna šta je H20.. gALEN PHARM, tu mađari i rusini rade godinama, jedino lilly ima, ali oni imaju foru da svaka 2 meseca menjaju tehnčare, da ne plaćaju porez...

Sad sam se prijavio u janković i galen farm da PONOVO stažiram za farmaceutskog tehničara, u mojem mestu, kažu ,,prebukirano,,, onda vidim nekog debila koji ne zna šta da radi sa robom koja mu je došla, ne znam kako su ga tamo zaposlili... Meni rekli pre mesec dana da nema mesta, tad on nije radio..
Znači, završim gimnaziju kao vukovac, visoku medicinsku(državnu) smer strukovne studije farmacije(to je kao zdravstvena nega, strukovna medicinska sestra 6. stepen), oni se prave ludi, pre će zaposliti nekog sa srednjom nego nas koji smo učili ispite i imali 33 ispita na tim strukovnim studijama.. Odradio prekvalifikaciju u srednjoj medicinskoj školi, ništa nisam morao da učim, jer je prelako, kad sam završio visoku medicinsku školu, muka me je hvatala kakvi sve prekvalifikanti dolaze, jedna me pitala da li imamo farmakologiju, a radila je godinu dana u liliju preko veze i prodavala lekove.. Strašna nepravda... Likuša ne zna osnovne stvari, plus bez diplome radila u apoteci, apoteka joj plaćala prekvalifikaciju... Sve preko veze..

Pa sad planiram farmaceutski fakultet da upišem i da im ***** svima mamu, neznalicama. I da im nabijem na nos da imam završenu gimnaziju, srednju medicinsku, visoku mediicnsku i farmaceutski fakultet, a oni ni pola od toga. Mislim na ove iz mojeg mesta kod Vrbasa..

i kako čovek da ima volju za životom... nepravde na sve strane...

Pa ako me u mojem mestu ne prime da ponovo stažiram za niži stepen! Odlazim u Beograd, odande me zovu stalno i trebaju im tehničari, samo soba je minimum 200 evra... Pa pokušaću tako...

Neki mi kažu, da mi je bolje da nastavim u Bijeljini na farmaceutskom fakultetu kad se zaposlim nego da opet počinjem iz početka za magistra.. I ja mislim da je to pametnije... Videću... Iz jedne apoteke su me zvali, minimalna plata tehničaru je 60 hiljada u Bg, a vremenom dostigne do 110 hiljada dinara... Dok u Vojvoidini tehničari ne prelaze preko 60 hljada i to iskusni koji rade godinama... Strašno...

Verovatno ću da odem u Bg u februaru i u roku od dan ću se zaposliti, jer me zovu, vide da sam na evidenciji na birou. I onda nastavim na farmaceutskom faksu u Bijeljini četvrtu godinu i posle toga bih master studije na PMF za profesora hemije upisao, jer me zanima rad u prosveti.

Mada ako ne budem iao keš za farmaciju, upisao bih prehrambenu tehnologiju, i taj rejon me zanima. Tu još imam i tetku koja ima veze u poljoprivredi i i prehrambenoj industriji, pa bi me ubacila nakon faksa negde...

A farmacija, medicina, stomatologija, zdravstvena nega, to su sve sektaši, ako nisi doktorsko dete, nema šanse posao da dobiješ, osim ako nisi ajnštajn, on sa svim desetkama na faksu, pa ti ponude neku mizeriju da im budeš asistent, ali i tada te šutnu, jer će doktorov sin sa prosekom 7,00 da te zameni nakon godinu dana i postane profesor... Tako to ide na državnim medicinskim fakultetima... Sranje.


I onda kako da ne budem u debrepsii, u bedaku, glava me boli...

Poslušna, ti si u pravu, nema tu leka, a i ti antidepresivi su otrov... Ja pijem čaj od kantariona, lekove sam izbacio, on je zamena za antideprresive, a čaj od matičnjaka mi je neki anskiolitik, opušta... Nekad koristim i kapi od valerijane, kupim u zdravoj hrani.. Ali tu su minus i plus faze, ali jedno znam, apsolutno je isti efekat pio te lekove ili čajeve, pa bolje onda čajeve piti, nego se trovati onom hemijom, koja stvara zavisnost... Ništa mi nije bilo bolje odk sam lekove koristio, nego sad čajeve... Isti efekat... Tako da sam ja izabrao čajeve.
Ja sam u totalnom bloku, na bolovanju preko 1 mjesec,strahovi, umjerena depresija, idem na dnevnu bolnicu , 3x recidiv, cini mi se najtezi, a ad pijem tek 10 dana...funkcionisala sam sa ad..nikad 100 % sem kad je sin bio mali i bila u braku, bas se trudila, sad sama ko pašče, drugarice svoje, i 52 mi godine, gdje sad naci novo drusto....tesko je bas, danas sam navratila do posla, odnijela doznaku, malo zirnula u svoj comp..nisam sigurna ni da bih se znala spremiti na posao, pospana, a i pitanje kako bih radila, napamet izgleda
 
Не могу на свом примеру ништа да ти кажем, јер никада нисам имао проблем ни са најблажом депресијом. Иначе, данас људи воле да кажу да су у депри, чак и када су тужни. Дакле мешају појмове, односно стања т.ј. емоције.

Имао сам проблем са тугом и меланхолијом, али мени је то увек имало неку рационалну позадину. Дакле, упао сам у ту емоцију или стање, зато што сам доживео то и то или зато што нисам или јесам урадио то и то, остварио тај и тај циљ итд. Онда када исправиш ту грешку или прескочиш тај проблем, то негативно стање нестаје и није ти потребна никаква медицинска помоћ.

Код депресије је тотално друга прича и ту је потребна помоћ психијатра и медикамената.
 
Не могу на свом примеру ништа да ти кажем, јер никада нисам имао проблем ни са најблажом депресијом. Иначе, данас људи воле да кажу да су у депри, чак и када су тужни. Дакле мешају појмове, односно стања т.ј. емоције.

Имао сам проблем са тугом и меланхолијом, али мени је то увек имало неку рационалну позадину. Дакле, упао сам у ту емоцију или стање, зато што сам доживео то и то или зато што нисам или јесам урадио то и то, остварио тај и тај циљ итд. Онда када исправиш ту грешку или прескочиш тај проблем, то негативно стање нестаје и није ти потребна никаква медицинска помоћ.

Код депресије је тотално друга прича и ту је потребна помоћ психијатра и медикамената.
Jesam i na ad i na dnevnoj 3x , isto mi , prije me Velafax podizao i hrabrost mi davao, sad Duxet 14.dan nista, doduse mozda je rano. A pitala sam za klinicku pravu depresiju, onu kad jedva ustaneš, ako neko ima iskustva🙏
 
Ja uglavnom ne radim, ni to nisam u stanju kako treba, uzrok toga je trajna i bezizlazna usamljenost i cekam da skroz propadnem zbog toga, a usamljenost opet ne mogu da resim bez para i jer ne mogu nikog da dovedem kod sebe kuci, i iz svega toga nema izlaza a ne mogu ovako vise da cekam, sve sam propustio i tako nastavljam i dalje.
 
Ja uglavnom ne radim, ni to nisam u stanju kako treba, uzrok toga je trajna i bezizlazna usamljenost i cekam da skroz propadnem zbog toga, a usamljenost opet ne mogu da resim bez para i jer ne mogu nikog da dovedem kod sebe kuci, i iz svega toga nema izlaza a ne mogu ovako vise da cekam, sve sam propustio i tako nastavljam i dalje.
Ne radis sto ne mozes zadrzati posao, ili nemas nikakav posao?
Ja sam sinoc odlucila da vratim svog psa,kojeg nisam bila u stanju izvoditi, a sama zivim i samoca me ubila skoro. Za sada, mislim da mi je ovo odlican potez, kuhala joj poslije dnevne, setala jutros s njom ujutro u 06 h, pa oko 14 h....i dosta dobro mi ide kakva sam bila, samo u krevetu, klinicka depra 3x
 

Prilozi

  • received_2117277751794645.jpeg
    received_2117277751794645.jpeg
    89,6 KB · Pregleda: 4
Da li je depresija uvek izleciva?
sa ovdašnjim psihijatrima nije izlečiva...to su mahom medicinari priučeni frojdovim metodama a to čeprkanje po traumama iz prošlosti kod lečenja depresije ne daje rezultate a pitanje je da li igde i daje...drugo lekovi mogu da daju neke efekte ali samo dok se piju...znači nisu lek nego samo uklanjaju simptome delimično... kognitivna terapija daje rezultate jer menja stil na koji neko objačnjava događaje u svom životu od pesimizma u optimizam...ali toga ovde kod nas baš i nema puno...
 

Back
Top