Као нпр. овај случај.
Incident u školi ističe osetljivo pitanje jezika u Ukrajini
28. oktobar/listopad, 2020.
Incident u školi u Odesi, gde je ruski jezik dominantan i gotovo 30 godina pošto je Ukrajina stekla nezavisnost posle kraha Sovjetskog Saveza, otkrio je duboko ukorenjene emocije koje neki građani gaje prema dva jezika.
Podijelite
Pogledajte komentare
Odštampaj
Koji god jezik neko govorio, teško da ovaj snimak može mirno preslušati: Nastavnica likovnog u osnovnoj školi u Odesi žestoko grdi učenicu zbog odgovora na ukrajinskom, a ne ruskom jeziku, brzo je dovodeći do suza pred školskim drugovima, piše redakcija
Radija Slobodna Evropana engleskom jeziku.
Pričajući uglavnom na ruskom jeziku, nastavnica naređuje devojci da ustane i izdvaja je, uz prekor što se "usudila ovde da govori ukrajinski i što je stavila sebe iznad drugih".
Udruženje roditelja objavilo je
audio snimaki identifikovalo nastavnicu kao Rajisu Pirohovu. Otpuštena je 12. oktobra zbog "nemoralnog ponašanja koje nije u skladu s profesionalnim dužnostima".
Incident u crnomorskom lučkom gradu, gde je ruski jezik dominantan i gotovo 30 godina pošto je Ukrajina stekla nezavisnost posle kraha Sovjetskog Saveza, otkrio je duboko ukorenjene emocije koje neki građani gaje prema dva jezika. Takođe se čini da se uklapa u trend u kojem se uloge ruskog i ukrajinskog jezika, kako kažu stručnjaci, postepeno menjaju.
Od 1991. godine, dva istočnoslovenska jezika su se nadmetala za dominaciju u svakodnevnom govoru i medijima, na radiju, televiziji i internetu.
Sudbina ukrajinskog jezika često je poistovećivana s ukrajinskom vekovnom borbom za državnost nasuprot ruske dominacije, s carističkom politikom suzbijanja i marginalizovanja njegove upotrebe i sekundarnim statusom u sovjetsko vreme.
Kada je Ukrajina stekla nezavisnost, ruski je uglavnom bio lingva franka u većini područja života uprkos nacrtu ustava – odobrenom 1996. godine – koji je ukrajinski odredio kao zvanični jezik.
Tokom protekle decenije, međutim, Kijev je usvojio mere i propise kako bi podigao status ukrajinskog i učinio ga vidljivijim u društvu. Zakon koji je potpisao tadašnji predsednik Petro Porošenko malo pre nego što je napustio funkciju pošto je izgubio na izborima 2019. godine nedvosmisleno tvrdi da je ukrajinski jedini zvanični jezik u zemlji.
Usvojeni su zahtevi za sadržaj na ukrajinskom u svim medijima – televiziji, radiju, internetu i štampi. Takođe je donet zakon o obrazovanju koji nalaženje da je učenje ukrajinskog obavezno u osnovnim školama.
https://www.slobodnaevropa.org/a/incident-u-školi-ističe-osetljivo-pitanje-jezika-u-ukrajini/30915569.html
Држава Украјина се бори да сачува Украјински језик на сличан начин на који се држава Србија бори да сачува ћирилично писмо.
У неким случајевима је претерала, али вероватно од страха од великог суседа. Свакако, треба радити на толеранцији и инклузивности, али то се не ради кроз Милосрдног анђела и сличне специјалне војне операције.