Sa sto godina zakasnjenja, moje iskreno saucesce zbog tvog tate.
Bas mi je zao bilo kada sam procitala, nisam imala mnogo veze sa tim ratom pa moje iskustvo nikako ne moze biti u ravni tvog. Izvini ako sam ikada bila nepristojna i uvredila bilo kojim tvrdim stavom.
U Hrvatskoj sam sada bila u Rovinju. Gradic je nalickan iako lici na muzej, kao da niko u njemu ne zivi, puno nasih, puno Siptara, rade ljudi skupa...prazan stomak je prazan stomak i ja to razumem.
Hvar je sigurno lep, Korcula takodje, ne znam koliko mirisu, Rovinj ne mirise, kao dete sam letovala samo na Bracu. U nekom mestu koje se zove Bol, moji su tu voleli i isli svake godine.
Ni u Crnoj Gori nisam bila dvadeset godina ali kod njih bih sutra otisla, njima nista ne zameram, ma kakvu politiku imali danas. Uvek sam nas smatrala skoro pa jednim narodom.
Sa tim u vezi, davno sam citala knjigu. Dolazi Nemac posle nn godina od zavrsetka rata na odmor u neki primorski grad, on je sada profesor, odavno nije vojnik, mesto mu je kao poznato i pocinje da vidja streljanog coveka za vreme rata. Da li se moze prevazici takav greh, to je negde tema...ja mislim da ne moze, Pekic (pisac te knjige) takodje neguje ideju kroz roman da stvari moraju na povrsinu. I to nikako nije vezano za jednog Hrvata, meni je potpuno svejedno da li je Rundek Srbin ili Hrvat. Meni je on lep pa lep, moze da bude i Marsovac. Radi se o tome da ne bude zle krvi, da se ne vampire stare rane jer je sukob u tom slucaju samo zamrznut ali ne i resen.