Да ли играте игрице?

Slagao sam :hahaha: ili zaboravio..godine....
Poslednje je bila igrica top eleven fudbal...ustajao u 2,3 nocu kad sam imao neki mec..
Screenshot_2024-04-21-10-34-31-422_com.google.android.googlequicksearchbox-edit.jpg
.a obozavao sam da igram....turnir nas nekoliko...
Screenshot_2024-04-21-10-33-17-131_com.google.android.googlequicksearchbox-edit.jpg
 
Приметила сам да се многи зачуде кад кажем да играм неку игрицу...Јууууу, матора жена, свашта...
Играте ли ви игрице, на фону, компу, конзоли?
И шта је то што вас од игрица опушта и мало удаљи од свакодневице?

Da
 
Кад се та игрица појавила, толико се ружног писало о њој, наводили су и примере да су људи бивали згажени на пешачком тражећи покемона :lol:
И даље играш?
П.С. не бавим се психолошким игрицама ни у рл, ни овде :lol:
Али, може да буде занимљива тема, неко их радо игра у свим сферама живота...
secam se tih negativnih naslova po medijima, ali mediji su jedno a zivot nesto sasvim drugo
i da, postoji odredjena grupacija ljudi koja u svemu vidi nesto lose, na keca ali daleko je vise dobrih dusha svuda, pa tako je i bilo sa poki go ekipama
u odredjenom trenutku igrica je uvela borbe u arenama za koje je neophodno bilo skupiti min desetak trenera i tada smo se jos vise povezali
napravili smo whatsapp grupe po kraju, a za arene po centru prilazilo nam je i mnogo turista :D silne smo ljude upoznali i lepo se druzili, a mnogi se druzimo i u kontaktu smo i dalje :D

mada bilo je interesantno kada je jedan nas drugar otisao u Japan, video arenu u kojoj borba pocinje i petnaestak igraca okolo i krenuo sav radostan da im mase i pozdravlja ih :D a oni ni da beknu :( ko autisticna deca niko ni sa kim i ne prica, diskonektovani nacisto..

tako da uvek i svuda do ljudi je, ne do tehnologije, okolnosti il bilo cega
 
secam se tih negativnih naslova po medijima, ali mediji su jedno a zivot nesto sasvim drugo
i da, postoji odredjena grupacija ljudi koja u svemu vidi nesto lose, na keca ali daleko je vise dobrih dusha svuda, pa tako je i bilo sa poki go ekipama
u odredjenom trenutku igrica je uvela borbe u arenama za koje je neophodno bilo skupiti min desetak trenera i tada smo se jos vise povezali
napravili smo whatsapp grupe po kraju, a za arene po centru prilazilo nam je i mnogo turista :D silne smo ljude upoznali i lepo se druzili, a mnogi se druzimo i u kontaktu smo i dalje :D

mada bilo je interesantno kada je jedan nas drugar otisao u Japan, video arenu u kojoj borba pocinje i petnaestak igraca okolo i krenuo sav radostan da im mase i pozdravlja ih :D a oni ni da beknu :( ko autisticna deca niko ni sa kim i ne prica, diskonektovani nacisto..

tako da uvek i svuda do ljudi je, ne do tehnologije, okolnosti il bilo cega
U svemu svako od nas nadje nešto za sebe,zavisi od polazne tačke. Mene igrice zabave,opuste,volim dan da počnem u tišini.
 

Back
Top