Da li biste bili u vezi sa osobom koja je invalid?

Samo nastavi tako da pojis negativno o sebi i zavrsices kao ja. 10 godina nemam devojku. Meni su devojke koje govore o sebi negativno i nemaju dovoljno samopouzdanja JAKO simpaticne ali NAZALOST 99% ljudi to NE VOLI i zato nemam devojku jer sam ja takav.

Zavisi kako ko dozivljava neciji stav. Ne mislim da sam nesto narocito negativno govorio o sebi. Sebe postujem, znam da imam i kvaliteta, ali isto tako znam i kolika su mi ozbiljna ogranicenja. I sad ako to kazem ispada da sam negativan. Mislim, mogu ja i da lazem i sebe i druge o sebe kako 'ja mogu sve' kako sam 'sposoban za sve', ili kako sam uvek nasmejan, raspolozen cool, ali to naprosto nije istina. Meni je i Giovanna dobronamerno napisala da 'prestanem da se samosazljevam' iako nisam pisao moje postove sa tom namerom. Al ok mozda iz onog sto sam pisao ljudi vide ono sto ja ne vidim. Svako ima pravo na svoje misljenje i na sopstveni dozivljaj necijeg stava. Ja sam postavio pitanje i ostalo je bez odgovora(naravno):'ako je jedino problem u razmisljanju i stavu, zasto onda od veza sa Osi najcesce odustaju i kada je necije razmiljanje ok, pozitivno'. Mislim da svi mi ovde znamo da problem kod ovakvih veza naprosto nije samo u razmisljanju i stavu nego i u objektivnom problemu koji se zove fizicki hendikep. Drugim recima da uprostim sa primerom: ako neko ne moze da vozi auto, iz objjektivnih razloga onda mu junacenje i foliranje pozitivnog stava tu nece pomoci. Ono sto covek ne moze, ne moze. A ono sto moze, moci ce, ma kako god razmisljao. A to sto 99% ljudi ne voli ljude sa losim raspolozenjem ili ljude koji pricaju o svojim problemima, to je po mom misljenju zato sto ljudi najcesce zele da budu u necijem drustvu kada je nesto lepo, ljudi vole da se foliraju(i sebe i druge), da se prave da je ok i cool cak i kada to nije tako. I samim tim verovatno vise vole one ljude koji kao satro pokazuju da su jaki, cvrsti, da su 'uvek pozitivni'. Eto, ja nisam od tih i verovatno zato me ljudi dozivljavaju na drugaciji nacin. Ne svi ljudi, odredjen broj ljudi. Al, mislim da nije poenta u zivotu biti medju svima omiljen, to je nemoguce. Nije ni prirodno. Ja ne umem da se foliram, na meni se svaka promena svako desavanje u zivotu vidi po mom raspolozenju. Kada je dobro, pozitivan sam kada je lose neraspolozen sam. Zene verovatno beze i od toga jer mislim da zene vole muskarca sa uvek jakim stavom i jakim karakterom, makar da ostavlja takav utisak. Mozda ne mogu da govorim u ime drugih OSI, al mogu u svoje. Meni ocigledno treba partnerka koja ce u celini biti jaca od mene. I fizicki i psiholoski.

ps: Budi ono sto jesi i kakav jesi. Najprirodnije i najiskrenije da te neka osoba pozeli i da te zavoli takvog kakav jesi. Pa ako uspe uspe. To sto 10 godina nisi imao devojku..., pa znam primere i sa duzim stazom bez devojke. A u pitanju su potpuno zdravi pravi ljudi. Zivot je nepredvidiv i cudan, sta je tu je. ;) Nadam se da ces naci onu pravu, i da ces biti zadovoljan u ljubavnom zivotu. Zelim da ti se zelje ostvare kao sto i samom sebi zelim. Pa mozda i uspemo jednog dana :bye:
 
Poslednja izmena:
Mislim da su svi ljudi vise-manje prvo vizuelni. I prvo seksualni. Odnosno, reakcija na suprotni pol, na zelju za upustanjem u vezu, u intimne partnerske odnose, ona prvenstvena reakcija u hormonima(u dopaminu) koja stvara fluid, ono sto zovemo 'hemija', i osecaj pocetne privlacnosti, to prvo dolazi od fizuelnog dozivljaja, i seksualnog, senzualnog dozivljaja. Da je to tako, pokazatelji su razni. I da to nema uvek veze sa tim da li je neko OSI ili ne je i cinjenica da i zdravi ljudi koji su debeli, gojazni ili niski, ili naprosto nisu iz nekog razloga(koji nema veze sa hendikepom) fizicki i seksualno privlacni(bez obzira na floskulu kako je 'lepota u oku posmatraca' i kako je 'lepota relativna stvar') cesto imaju problem u ostvareju ljubavnih i seksualnih bracnih veza. Fizicki hendikep je samo jedna od prepreka vise. Bez preterivanja mozemo reci da je ogromnoj vecini ljudi(i muskarcima i zenama) vizuelni dozivljaj veoma bitan, seksualni fluid je veoma vazan. Da bi se uopste razmisljalo o nekom kao o potencijalnom partneru, partnerki. Ono duhovno, intelektualno, karakterno, to dolazi uz to, vazno je jako, al mislim da je vise manje svim ljudima ovo prvo vaznije. Vaznije je za taj prvi pocetni fluid. I pitanje vizuelnog i seksualnog dozivljaja, to se jednako gleda, bez obzira da li je neko zdrav ili je OSI. Pa i OSI umeju biti jako probirljivi. Barem iz mojih nekih iskustava sa OSI devojkama, zenama, i njihovim probirljivostima. A ni ja sam bas nisam bez ikakvih kriterijuma. Dakle, probirljivost, kriterijumi, nije nesto sto je vezano samo za zdrave ljude, niti samo za zene, ili samo za muskarce.. Vec je vezano za ljude uopste.
 
Poslednja izmena:
pa dobro, dva osija se nadju pa onda tako bezfluidni naprave neki fluid
:sad2:

:mrgreen: pa nije bas da smo mi koji smo OSI 'bezfluidni'. :) Samo, cinjenica jeste da taj fluid, tu 'hemiju' mozda teze izazivamo kod zdravih ljudi. Ne treba generalizovati, naravno. Ali nekako okvirno jeste kao neka opsteprihvacena cinjenica. Ipak, nemoj misliti da ce muskarac osi i zena osi obavezno da naprave fluid(ono kao u stilu sta je tu je daj sta das), jer fluid napravljen iz nuzde to zapravo nije fluid to je imitacija istog. A kada govorimo o pravom fluidu, onom kao i kod svih ljudi, cesto se dogodi da izmedju dva osija taj fluid ne uspe, ne proradi, nema ga.. kao sto moze da izostane izmedju bilo koje druge dve osobe. Kao sto sam juce rekao, svi smo ljudi(bilo zdravi bilo osi) i kao ljudi imamo svi na neki svoj nacin neke kriterijume, prohteve, ukuse. Ma fluid je cudna hemija, cesto se dogodi da izostane tamo gde se naizgled po logici ocekuje(npr izmedju dva osi). I obrnuto proradi tamo gde se najcesce ne ocekuje(izmedju zdrave osobe i osi). ;)
 
Poslednja izmena:
Ako bi me ta osoba očarala nekim svojim kvalitetima i ako bih u njoj našla srodnu dušu, onda mislim da bih. I pored toga, ako bih osećala da mogu i umem da se nosim sa tim.
A zašto takve osobe teško nalaze partnera... pa mislim da su ključne dve stvari.
-Prva - osobe koje nisu invalidi, često ne žele da se upuštaju u veze sa osobama sa invaliditetom. Zbog straha, predrasuda, nekad prisutnog osećaja sažaljenja, prosto iz nemoći da se nosi s tim.
-Druga - osobe koje su invalidi često su zbog toga ograničene u izvesnom smislu, pohadjaju specijalne škole, sprečene su za obavljanje raznih grupnih aktivnosti i učestvovanje u nekim dogadjanjima isl. dakle u nekoj meri im je ograničeno kretanje, mešanje, kontakti, pa su im samim tim i šanse za upoznavanje, vezu i ostalo, manje u odnosu na neku prosečnu osobu koja nije invalid.

ja sam invalidno lice samo fizicki i imam taj problem da nemogu imati zenska radi to sto sam invalid ne gleda to niko i nije tako kad bi rekla -da bila bi sa njim- neka ze zamisli i neka iskreno odgovore koliko je sigurna u sebe
 
ja sam invalidno lice samo fizicki i imam taj problem da nemogu imati zenska radi to sto sam invalid ne gleda to niko i nije tako kad bi rekla -da bila bi sa njim- neka ze zamisli i neka iskreno odgovore koliko je sigurna u sebe

Mi koji smo invalidi, ili ajd da upotrebim opsteprihvacen termin tzv korektnosti, osobe sa invaliditetom (muski, zenski) trebalo bi vise da ulazimo u veze, brakove jedni sa drugima. Realno, bolje poznajemo problematiku, znamo sta znaci imati fiizcko ogranicenje, i na osnovu toga specificno formirane zivotne navike svakodnevne. A i pitanje privlacnosti, 'hemije' i seksualnosti, tj fluid izmedju muskarca invalida i zene invalida ne bi trebalo da bude problem. Barem bi trebalo da bude manje izrazen problem nego u slucaju kada u vezu treba da udju zdrava osoba i osoba sa invaliditetom. I kao sto sam vec ranije napisao, cudno je da dosta invalida nekako nadje nacin da izbegne vezu sa drugim invalidom, invalidima. Uglavnom se ocekuju i prizeljkuju veze sa zdravima. Ok, svako ima pravo da zeli, pa i da pokusa da bira. Ipak, mislim da dok god se mi invalidi medjusbno izbegavamo za veze, onda objektivno ne mozemo pa na neki nacin mozda nemamo ni pravo ocekivati da ce zdravi ljudi biti voljni i spremni na veze sa nama. I ako hocemo posteno da pricamo, retko kad na ovakvim temama procitam da i invalidi bas nesto imaju otvoren stav za vezu sa drugim invalidima. Uglavnom se napise o tome kako eto zdravi ljudi nece sa nama..itd a precuti se to da li mi medjusobno imamo sprenost na takve veze. Koliko smo mi, invalidi, medjusobno spremni, otvoreni i sigurni u mogucnost veze medju nama, medju invalidima. To se na ovakvim temama takodje uglavnom precuti.

I dodao bih nesto jos za pricu o ogorcenosti, samopouzdanja, sigurnosti u sebe..ne postaju svi ljudi invalidi ogorceni, ali smatram da je razumljivo kada se to javi. Najcesce kada se javi ogorcenost to je zato sto covek u zivotnim uslovima pritisnutim svakodnevnim ogranicenjma uzme pa pokusava i pokusava i pokusava i prizeljkuje nesto a to nesto nikako da uspe da ostvari. I onda nekako razumljivo moze da se javi jaka ogorcenost zbog konstantnih sudaranja sa neuspesima. Dakle ogorcenost koju zdravi ljudi cesto upucuju kao kritiku nama invalidma, ili samosazaljivost..itd ne javlja se bas bez razloga. Sudaranje sa teskocama i sa neuspesima radja ogorcenost. Ne samo kod invalida, vec generalno kod ljudi. Ali kod nas invalida cesto jeste izrazenije. :( Protiv tog negativnog osecanja se treba boriti ali to nije jednostavno, ni malo... Misim da samo rezultati i uspesi u zivotu, svakodnevnom zivotu, uspesna inkluzija u drustvo uljucujuci i emotivni zivot, dakle Prihvatanje od strane okoline(i okoline samih invalida kao i okoline zdravih), moze uspesno da pomogne invalidima u otklanjanju osecaja ogorcenosti, nesigurnosti.
 
Poslednja izmena:
http://www.blic.rs/Vesti/Drustvo/371523/Slikarka-bez-ruku--zeli-na-Akademiju

Iz teksta se zakljucuje da je secnija od vecine ljudi. Lepa i pozitivna devojka, ima decka koji je mnogo voli...

Ovaj tekst u Blicu sam tek sada primetio, pa moram da se osvrnem.

Lepa devojka. Veoma lepa.

Mada, pretpostavljam da bi mnogi drugi rekli sasvim drugacije. Al ok svi mi imamo neko svoje misljenje, to je zivot. Isto tako, mnogi ljudi kada se souce sa ovakvim fotografijama reci ce jao jadna, nema ruke, kako li ona zivi, nesposobna..itd, i ok to jeste razumljiva reakcija. Ipak, ako smem da kazem ljudi cesto reaguju zaboravljajuci pritom da ima cesto i zdravih sa obe ruke i obe noge, koji u svojim svakodnevnim zivotima ne znaju sta ce sa sobom, nemaju nikakav motiv ni cilj, ne umeju skoro ni u cemu da se snadji, ponekad neki ne umeju sebi ni obicno jaje da isprze, a kamoli da slikaju. Naravno da ne budem pogresno shvacen, ne mislim da je imati hendikep nesto sto treba prizeljkivati, to svakako ne, naravno da svako voli prvo da se rodi i da bude zdrav prav. Al kada se kao ljudi suocimo sa ovakvim primerima mozda se treba ponekad zapitati koje tu zapravo 'nesposoban' a ko 'sposoban'(kada se pocne sa tezama o fizickim teskocama i nesposobnostima invalida kao uzrocima za izbegavanje ulaska u vezu).

U svakom slucaju, i mi koji smo ivalidi a i zdravi mogli bi ponesto, podosta da naucimo od ovakvih primera. Od primera kao sto je ova devojka ili Nik Vujicic..itd S tim sto je razlika o uslovima zivota i otvorenosti drustva u kojima je Nik odrastao i u kojem zivi tamo preko mnogo drugacija, povoljnija od uslova u nasem drustvu. To isto treba imati na umu, opste uslove u drustvu i stepen otvorenosti drustva za osobe drugacije od vecinske zdrave populacije. Tim pre su ovakvi primeri kao sto je ova devojka cak i znacajniji(mada je svaki primer vazan i vredan paznje), s obzirom na opste uslove u nasem drustvu i opste stanje svesti. U svakom, slucaju ovoj devojci svaka cast, i reci cu nesto kao muskarac i kao osoba sa invaliditetom: ovakvu devojku vredi upoznati i kao osobu i kao devojku, i zbliziti se sa njom i biti s takvom devojkom u vezi. Po mom misljenju. Svako moze da kaze samo u svoje ime. Ne znam, meni se pomenuti clanak bas dopao. Nadam se da me nece 'optuziti' da sam previse pristrasan prema tematici o OSI i vezama, da sam i ja ovde ' otvoreno poceo da promovisem veze sa invalidima jer sam sam invalid', i tako to. Ok, jesam i sam invalid, al Trudim se da izbegnem to, taj previse subjektivan odnos, pristrasnost. Al ponekad covek ne moze da bude potpuno nepristrasan i bez subjektvnosti. Koliko sam primetio u tekstu pise da je u vezi, i drago mi je iskreno mi je drago ako je tako. Iz teksta se vidi da je devojka bas borac i po mom misljenju bas je slatka. I da, zaista iz teksta deluje da je srecna. Nadam se da je zaista tako.
 
Poslednja izmena:
Slazem se sa ovim sto ghost pise. Resenje je da se nadju i spoje slicni ljudi. Isto vazi za sve ljude.
Evo ja recimo cetiri godine bez klasicne veze. Sto je jos gore nisam imao ni privremene varijante. Da sam se potrudio verovatno sam mogao nesto na krace, ali nisam taj tip.
Ili volim ili ne volim. Ako se ne zaljubim, tesko sve ostalo.

Ne znam da li se neko seca voditelja Vanje Bulica na bk. U jednoj emisiji je doveo mladog coveka u ranim dvadesetim, generacija Marka Jarica.
Decko je bio odlican kosarkas, veliki potencijal. Medjutim imao je saobracajku, povredio kicmenu mozdinu, ne moze da hoda.
Ubrzo nakon toga ga ostavila devojka, a on je tvrdio da to nije razl9g raskida.
Ukratko tokom cele emisije se trudio da ostavi utisak snazne osobe, ali se videlo da jednostavno ne zeli sebi da prizna neke stvari.
Sad mozda je to i bolje za njega, taj mehanizam, da ne klone duhom, ali koliko se secam osecalo se tu malo i gorcine koja se vremenom sve vise nakuplja.
Zato je mozda i bolje da realno sagledas i nadjes sebi slicnog ako vec ne ide drugacije.
Pokusavao sam ranije da nadjem taj snimak, ali nista. Bas bih ponovo odgledao, ostavio je tada jak utisak na mene.

Takodje mislim da je zenskim osobama sa nekim hendikepom za nijansu lakse da nadju partnera. Opet zavisi od osobe i samog hendikepa, ali ako pogledamo onu devojku bez ruku - sveukupno je simpaticna i meni to ne bi smetalo (sto ne znaci da bi ona htela mene i da bi se meni svidela svaka devojka bez ruku).
 
@Starks

Jedna od centralnih stvari gde mi koji smo invalidi mislim da gresimo(bar mi koji nemamo mentalnih teskoca, psiho-motornih teskoca, koji imamo ono sto se naziva mentalnu svesnost i poslovnu sposobnost) dakli mi kojima nije neophodna tudja nega 24h dnevno i sl je to da ne verujemo dovoljno u svoju seksualnost. Dosta invalida(i muskih i zenskih uopste ne veruje u svoju seksualnost). Taj kompleks je delimicno nametnut od strane drustva, opstim stavom, sazaljenjima, predrasudama, a delimicno i sami invalidi izgradjuju takav defetisticki stav, suoceni sa neuspesima na ljubavnom polju. Unapred odbacujemo svoju seksualnost, misleci da seksualnost dopire i izvire samo iz izgleda.

A cinjenica je(iako to ljudi ne vole bas tako eksplicitno i banalno da kazu, da se prizna) Sve se vise ili manje u ljudskom rodu, u musko zenskim odnosima vrti oko seksualnosti. To je baza, ostalo je nadgradnja. Zene koriste seksualnost da bi dosle do ostvarenja ljubavi, a muskarci koriste ljubav da bi dosli do ostvarenja seksualnosti, i sve to zajedno. Uglavnom seksualnost je srz koja tece ljudskim bicima, ono sto ih pokrece na musko zenske odnose.

Da li je seksualnost vezana samo za zgodno telo, za privlacno telo, za privlacnu spoljasnost, za prihvatljivu spoljasnjost, ili je seksualnost kod ljudi dublja. To je vec pitanje za analizu. Licnno mislim da nije vezano samo za izgled, ali da je izgled deo toga. Dosta ljudi ce reci kako invalidi su nespojivo sa seksualnoscu i privlacnim izgledom. Ne znam, mozda je to tako, ne znam. Al seksualnost je zapisana u svim ljudima, u celom ljudskom rodu pa tako i u nama koji smo sa tzv 'greskom'. Invaliditet hendikep prosto ne moze anulirati izbrisati prirodni kod seksualnosti. Seksualnost tece u hormonima(muskim i zenskim) bez obzira da li su ljudi zdravi ili hendikepirani. Ima ljudi koji su uvereni cak da su invalidi aseksualni, da su bezfluidni. Mislim da je to pogresno uverenje i cesto zasnovano generalizacijom, nepoznavanjem, strahom, odbojnoscu, predrasudama. Hendikep ne amputira ne odstranjuje seksualnost, niti je hendikep a priori, 'uvek' 'nosilac losih gena'. Iako je i ovo jedna od njcescih pretpostavki. Pretpostavki koja unosi dosta straha i nesigurnosti, u odnosima recimo izmedju zdravih i invalida. Straha u zdrave ljde a nesigurnost i kompleks u invalide.

Muski i zenski hormoni obezbedjuju u ljudima seksualnost, sa ili bez hendikepa. seksualnost je prirodno usadjena, svim ljudima. samo se to naknadno odstranjivanje, selekcija dogadja u slojevima ljudske podsvesti. Zato je zenama invalidima mozda za nijansu lakse jer su one takodje zene, i kao sve zene sveta zele biti zavedene, osvojene, dakle da one budu 'meta' muskarceve zelje, zavodjenja, osvajanja, snage, zastite...itd Kao sto sve zene sa ili bez hendikepa zele i to da muskarac preuzme ulogu u vezi, u braku. Zato se i ja slazem sa prethodno izrecenom konstatacijom da je kombinacija zdrav muskarac-hendikepirana zena za nijansicu izglednija da se zapocne i da opstane, nego hendikepiran muskarac-zdrava zena. I verovatno je to i razlog zasto cesto i hendikepirane zene izbegavaju hendikepirane muskarce, jer kao i sve zene zele da muskarac ostvaruje svoju prirodnu ulogu, u vezi, u braku. Ali sve to ne treba da pokoleba nas muskarce sa hendikepom da se odreknemo svoje muskosti i seksualnosti, prirodno usadjene. Iako to nazalost cesto cinimo.

Kao sto sam vec rekao kombinacija muskarac invalid i zena invalid meni u ovoj zivotnoj fazi i nakon raznih pokusaja neuspesnih u svetu zdravih, recimo deluje izglednije da se zapocne i da opstane.I u ovoj zivotnoj fazi vise sam fokusiran na tu stranu, puno vise nego ranije. Ali ne mislim da se treba zatvoriti iskljucivo 'realisticno' samo u tome, vec biti otvoren za sve musko-zenske kombinacije. Ja sam u jednom od svoji ranijih komentara rekao samo da mi koji smo invalidi treba vise da se fokusiramo jedni na druge kada je rec o izboru partnera, partnerki, ulaska u vezu, brak. Al nisam rekao i ne kazem da treba zatvoriti vrata za zdrave. U svakom slucaju, svako ce sam za sebe odlucii sta i kako. Sto se mene tice ja sam otvoren i ostajem otvoren za obe varijante: i za zene sa hendikepom i za zene bez hendikepa. Samo sto opet kazem mislim da je prva kombinacija izglednija na uspeh, prirodnija. U svakom slucaju kako god bilo treba biti otvoren.za onu konkretnu pravu Osobu. Pa ako bude bude. Nije svakom sudjeno mozda ni da ima oupste vezu, niti ozbiljnu, pravu vezu, brak porodicu, mozda je to tako negde tamo zapisano, bez obzira da li je neko zdrav ili bolestan. Ko zna...

Da, znam za tu emisiju Vanje Bulica, isla je ranije cesto na tv-u, al se ne secam bas konkretno te price. Pokusacu da je nadjem na netu pa da pogledam, bas me zanima sad.
 
Poslednja izmena:
Mislim da nije cilj da se invalidi grupisu medjusobno tjs spajaju vec da se ukljuce u normalan zivot. Isto kao sto smatram da se brakovi izmedju Roma npr i onih koji to nisu moze desiti i da se na taj nacin ne pravi nikakva razlika, ne znam koliko je ovo dobar primer za uporedjivanje. Uglavnom, mislim da se na taj nacin stvara jos veca barijera izmedju invalida i onih koji to nisu umesto da bude suprotno i da se razlike prevazidju
 
Poslednja izmena:
Izvinjavam se na pitanju, a zasto se invalidi, ne bi spajali vise medju sobom? Gde to iskljucuje ukljucivanje u normalan zivot? Zasto bi se u ljubavnom zivotu invalidi distancirali od invalida a pritom kao sa 'punim pravom ocekivati' od zdravih prihvatanje. To nekako nije logicno. Neko bi cak mogao reci da je i po malo licemerno. Jer to onda moze da se shvati i ovako: da mi invalidi zapravo ceznemo za vezama sa zdravim da bi kroz to pronasli supstitut(zamenu nadoknadu) za osecaj potpuno normalnog zivota. A pritom prvi jedni druge medjusobno iskljucujemo. Po mom misljenju, to je pogresno i pogresan motiv. I ne vidim zasto bi samo spajanje izmedju zdravih i invalida percepiralo uslove za normalan zivot, za ukljucivanje u normalan zivot.. Naravno da ne treba ici na zatvaranje samo u okviru populaciji invalida, kao sto sam vec rekao treba biti otvoren za sve mogucnosti. Ipak, ocekivati samo veze sa zdravima, i percipirati ideju o normalnom zivotu kroz iskljucivo veze sa zdravima, mislim da to nije realno. Bez namera da bilo koga obeshrabrujem. Ukljucivanje u normalan zivot, ikluzija, da, ali insistiranje na vezama izmedju zdravih i invalida kao jedini oblik za normalno percipiranje ljubavnog zivota, to mislim da nije realno. Ne kada su u pitanju tezi i vidljivi hendikepi. Pustimo mi primer Nik Vujicic ili Stiven Hoking, svaka njima cast, iz toga se moze dosta nauciti, al to su izuzetci, i to u sasvim drugaciji drustvima, drugacijim od naseg. U drustvima kao sto je nase, ideja o iskljucivom prizeljkivanju veza, brakova izmedju zdravih i invalida, mislim da nije realna. Nije iz vise razloga, a jedan od ih razloga je prvo sto mi invalidi medjusobno imamo laksu mogucnost medjusobnog prilagodjavanja, nego u vezi izmedju zdravih i invalida. Jer ne zaboravimo nije smo rec o konkretnim ogranicenjima i teskocama, nego i o podsvesnim barijerama. Zdravi ljudi teze ce preskociti tu podsvesnu barijeru da uopste sebi dopuste da se zaljube u osobu sa tezim hendikepom, cak i kada je osoba sa hendikeppom samostalna. A kamoli kada toj osobi treba briga, pomoc i sl. Naprosto osoba bez hendikepa najcesce nema ni osnovnu predstavu sta je to hendikep i sa cim se sve treba suocavati svakog dana. I samim tim hendikep je teg koji usporava zdravu osobu u takvom odnosu jer se da bi veza opstala mora prilagodjavati hendikepiranoj osobi. S druge strane izmedju dve osobe sa hendikepom, ta prica o prilagodjavanju, o preskakanju podsvesnih barijera, prilagodjavanju sa misljenjem porodice okoline, ne bi trebao biti problem. Bar ne toliki. Ne znam, bar ja tako msilim. Iako me iskustvo poucilo da se skoro svi ustezu kada treba doneti odluku o zapocinjanju takve veze. Mada, nije smo pitanje uci u vezu nego i odrzati je. Primer sa inkluzijom Roma ili drugih manjinskih zajednica, pa i nije bas adekvatan za poredjenje. Jer, nacionalne, rasne, ili verske razlike kako god obrnemo ne uticu nuzno na kvalitet jedne veze, braka. A fizicka ogranicenja ipak dosta uticu. Odnosno u ljudskoj podsvesti se tako dozivljavaju, problematicno, cak onda i kada ne uticu previse.
 
Poslednja izmena:
ps. Da dodam..inkluzija po mom misljenju podrazumeva pre svega da drustvo omoguci uslove za koliko toliko funkcionalan svakodnevni zivot. Pa kada zivot postane funkcionalan, maksimalno u skladu sa mogucnostima osoba sa hendikepom, onda ce verovatno i sanse za ostvarenje ljubavnog zivota biti koliko toliko izglednije i olaksane. I kao sto rekoh, najbolji nacin za inkluziju na polju ljubavnog zivota, je biti otvoren za sve mogucnosti. Ne zatvarati se ni u jednu opciju , ali ni ne fantazirati. Ne potcenjivati niti precenjivati sopstvene sanse i mogucnosti. Biti sto realnji. To treba da svako od nas izgradi u sebi, sam za sebe. Koliko god je moguce, jer naravno svi smo m samo Ljudi, sa manama i vrlinama, dakle nesavrseni i kvarljivi. Isto tako, nema 'opstih formula' niti garancija za uspeh. Sve je relativno.
 
Poslednja izmena:
Hm, jednakost je medju ljudima, mislim da je utopija i da je nedostizna, naprosto zato jer ne postoje dve 'jednake' jedinke na svetu, skoro ni u cemu. To je prosto zakon prirode(iako ne volim da se pozivam na ovaj eugenisticki princip), ali na neki nacin priroda jeste uredila nejednakost medju ljudima. Da li je to lose ili dobro ne znam, ali samo konstatujem da je tako kako je. Samim tim mi koji smo invalidi, dakle sa fizickim hendikeima, ostecenjima, ogranicenjima, posebno mi sa vidljivim deformitetima tela, u pokretima, ili u kolicima npr i sl, realno nismo bas 'jednaki' kao i zdravi ljudi. Po mom misljenju. Cak i kada smo prilicno pokretni i samostalni, cinjenica da imamo nesto sto vecina drugih ljudi nema a to je fizicki hendikep i neka ogranicenja, definise nas kao nejednake. Poci cu prvo od samog sebe, sa oblikom cp koji imam, vrlo izrazenim, sa fizickim ogranicenjima koja imam, realno ne mogu za sebe reci da sam bas sasvim isto sto i potpuno zdrav prav covek. Covek takodje jesam, ljudsko bice, relativno cak i sposoban s obzirom na tezinu hendikepa, al da sam sasvim jednak kao i svaki drugi potpuno zdrav covek, to bi bilo pretenciozno pa i netacno reci. E sad, ono sto pretpstavljam da je bila poenta tvoje primedbe jeste da bi ljudi trebali imati ravnpravan tretman, prava, i koliko toliko ravnopravne sanse. Tu se slazem. Treba razlikovati jednakost i ravnopravnost. Nego, postavio bih ti jedno pitanje, ako nemas nista protiv? S obzirom da si autor teme i s obzirom da si i sama osoba sa hendikepom(ako sam pravilno razumeo od pocetka teme?). Na pitanje mozes odgovoriti ako zelis a ako ne budes zelela, ok nema problema. Nije nikakva provokacija, nego, me cisto zanima, s obzirom da nekako insistiras na iskljucivo vezi izmedju invalida i zdravih(ispravi me ako gresim u zakljucku)..dakle moje pitanje je sledece: da li bi ti usla u vezu sa muskarcem koji je hendikepiran, i to recimo sa tezim hendikepom? Ili bas iskljucivo preferiras vezu sa nekim zdravim? Ok, znam da je sve stvar prava na odabir naravno i fluid izmedju dve konkretne osobe, al eto zanima me zbog cega bas toliko akcenat stavljas na veze izmedju zdravih i invalida a ne izmedju recimo i dve osobe sa invaliditetom? Zasto mislis da je ispravno da zdravi prihvate veze sa nama invalidima, ako se mi sami medjusobno izbegavamo? Sta je sa 'pravom na sansu', ravnopravan tretman medju samim invalidima? Zasto bi jedan invalid uskratio sansu i jednak tretman drugom invalidu(zbog hendikepa), a tu istu sansu ocekivao od zdrave osobe? Poenta je da se za ravnopravan tretman bori i zalaze tako sto se prvo sami medjusobno ne iskljucujemo,ne bezimo prvo mi sami jedni od drugih. Pa onda to mozemo ocekivati i od drustva kao celine i od zdravih kao vecine.
 
Poslednja izmena:

Back
Top