Da li biste bili u vezi sa osobom koja je invalid?

ja procitala celu temu i bas me vesele komentari onih sto rekli da bi ostali. kuma moja takodje je ostala uz svog coveka posto su ga psihicki obogaljili i sa moje tacke gledista to dan danas dosta fino funkcionise
a videla sam i drugi primer, sestra dobrog mi druga rodjena bez ruke(daleko bilo) i nasla devojka nekog finog decaka potpuno sposobnog, sad ne znam dal su i dalje skupa nismo se videli ima godina...

invalida gledam kao svakog drugog normalnog coveka, ne vidim invaliditet, samo osobnost.

osobu koju volim ne bih ostavio da joj se desi nedajboze bilo sta, nepostoji razlog, ne bih mogao cak ni manje da je volim da joj se neka nesreca desi, stvarno, ne bih mogao ni sebi to da uradim da nekog otudjim zbog tako neceg, ne.

isto, da upoznam devojku koja mi se svidja a ima neki takav problem pa ne bih video taj problem.

na kraju krajeva ni nama zdravima zdravlje ni dugovecnost nije zagarantovana, ko zna da li smo i koji smo na listi cekanja da se nama samima tako nesto desi.
 
Ja sam osoba sa invaliditetom. U kolicima sam poslednja 3 meseca, mada ne moram da budem ako stalno hocu da hodam sa nekim (jedina stvar koju nemam je ravnoteza, kao imam Misicnu Distrofiju). A i potrebna su mi za treninge (stoni tenis) jer stalno idem vamo tamo.

Imala sam decka 3.5 god koji me je obozavao, raskinuo je sa mnom pre 10 meseci, sad imam novog koji me takodje obozava.....i jos nekoliko koji se polomise da budu u vezi samnom. Al, vec sam izabrala....

Ne vidim nikakav problem samnom osim toga sto nemam ravnotezu i ne mogu imati biolosku decu (samo da usvojim).
 
Dakle,da li biste mogli da budete sa nekim ko je osoba sa invaliditetom?Cinjenica je da takve osobe danas tesko pronalaze partnere za vezu,brak?Sta mislite,zasto?

Imao je jedan fizički nedostatak, ne invaliditet ali meni nije bilo problem, da budem sa Njim u vezi, tada dve godine, jer smo se zaista voleli. Svakako jeste bio vidan i primetan, ali naprosto moja Ljubav je to anulirala. Niko od mojih nije niti komentarisao niti pridavao tome značaja. On je tačno znao zbog čega sam ja Njega kao Čoveka cenila, zavolela i vrednovala. I to je tako ostalo i do dana današnjeg, iako je proteklo pa...više od osam godina. Zbog toga smo danas u odličnim prijateljskim odnosima.

Jednom u Životu, sam bila sa Emotivnim invalidom. Uvek je problem Psihe, kao Psihe bio i ostao najgore Prirode. Kada je ta stvar, stvar Glave polupana, onda i ne može a da ne nadrljate. Tu en bih polemisala više, jer je apsolutamento nebitno i nije vredno ni neke dublje analizice. MiSim, da Vas ne zamaram...:mrgreen:

:hvala:
 
Imao je jedan fizički nedostatak, ne invaliditet ali meni nije bilo problem, da budem sa Njim u vezi, tada dve godine, jer smo se zaista voleli. Svakako jeste bio vidan i primetan, ali naprosto moja Ljubav je to anulirala. Niko od mojih nije niti komentarisao niti pridavao tome značaja. On je tačno znao zbog čega sam ja Njega kao Čoveka cenila, zavolela i vrednovala. I to je tako ostalo i do dana današnjeg, iako je proteklo pa...više od osam godina. Zbog toga smo danas u odličnim prijateljskim odnosima.

Jednom u Životu, sam bila sa Emotivnim invalidom. Uvek je problem Psihe, kao Psihe bio i ostao najgore Prirode. Kada je ta stvar, stvar Glave polupana, onda i ne može a da ne nadrljate. Tu en bih polemisala više, jer je apsolutamento nebitno i nije vredno ni neke dublje analizice. MiSim, da Vas ne zamaram...:mrgreen:

:hvala:

Mozda je ipak u vezu lakse uci, nego vezu odrzati, i pretvoriti je u nesto, nesto vise sadrzajnije, u zajednicki zivot. To zavisi od dosta faktora. Ali mislim da jedan od tih faktora ipak jeste u cinjenici da li je recimo partner-ka invalid fizicki samostalan ili manje samostalan ili veoma malo. Koliko moze objektivno da funkcionise a kolki ovisi od tudje pomoci(ili koliko postoji navika da se oslanja na tudju pomoc). Jer, zabavljati se u vezi ipak nije isto sto i ziveti zajedno, doneti odluku za zivot u dvoje, za porodicu, za potomstvo. Naravno, ne kazem da svaka veza pa ni veza sama po sebi 'mora' da vodi tome, ali nekako kada razmisljamo o emotivnoj, ljubavnoj, intimnoj vezi izmedju dvoje, nekako logicno je prirodno je da na umu imam vezu kao stazu u zajednicki zivot, porodicu. I ljubav, obostranu ljubav kao motiv za to, naravno. Ali ne samo metafizicku ljubav kao volsebno osecanje,(jer mislim da to za realni zivot ipak nije dovoljno), vec odnos u kojem ce partneri na selu konkretno jedno drugom biti podrska, oslonac..itd Kakav je neko covek jeste veoma vazno, ali rekao bih da nije dovoljno. Meni je recimo jedna devojka sa kojom sa pokusavao kracu vezu da odrzim rekla:'kako ces mi biti oslonac kada ovisis o drugima'. Mislim da je time htela reci da to sto sam u osnovi ok covek(mada svakako ne bez ljudskim mana), ipak nece nam pomoci kada nastanu realni zivotni problemi, ako sve, ili vecina toga spadne na nju. Prvo sam se ljutio na tu konstataciju, sujetno, a onda sam shvatio da ima puno istine u tome. Ljudi mogu biti u vezi mesec, dva tri, pet godinu, dve, deset. Ali kuda to vodi, ako ne vodi zajednickom zivotu i stvaranju u dvoje. A doneti odluuku za to, mislim da to danas generalno nije jednostavno. I bez cinjenice necije invalidnosti. Mozda je cela ova tema, i nebitna za analizu. Ali, opet, mozda je i korisna. Zavisi, kako kome. Neko ce mozda reci da se od previse razmisljanja ne zivi, al ipak mislim da se ne moze ici kroz zivot a da se ne razmislja o onom sto nas okruzuje, sta nam se dogadja..itd. Kad neko ima fizicki hendikep ima ne moze reci, ah to me ne zanima, to ne utice na mene, to nema uticaja na moj zivot, na zivote ljudi oko mene, na svakodnevni, na ljubavni zivot. Ne treba da postane dominantna opsesija i jedini fokus, slazem se, ali ipak utice. Cak i kada se trudimo ili se pravimo da ne utice. A sto se tice 'emotivnih invalida'. ne znam sta se tacno podrazumeva pod tim, ali ne bih se saglasio da tu po automatizmu spadaju svi oni koji se sazaljevaju ili kojima je tesko(kako je neko konstatovao). Nekad je ljudima tesko i prosto ne vide izlaz, ili ne umeju da ga nadju, al po mom misljenju, to ne znaci da ne umeju da vole i da nemaju osecanja. Problem psihe...hm... mozda i jeste, ali opet, nismo svi psiholoski jaki. Svi razlicito psiholoski reagujemo na zivot i zivotne izazove.
 
Poslednja izmena:
Nemoj da se ljutiš, Ghost Rider ali preteruješ. Preopterećen si svojim hendikepom i previše analiziraš.
Nisam invalid, ali one koje znam i koji jesu žive sasvim normalnim životom i imaju partnere. Tvoja glava i način razmišljanja te mnogo više koči nego sam hendikep.
Niti smo mi svemogući niti sposobni za sve. Taj ko kaže da može sve laže.
Ako nastaviš da razmišljaš tako, teško ćeš nači bilo koga. Moj dobronameran savet je menjaj se, i prestani da se samosažaljevaš.
Ja imam zdravstvanih problema već duže vreme, imam problem sa srcem, pritiskom, vertigo se pojavio, pa se ljuljam po kući ko pijana, pitaj boga koliko će i kad da me služi, možda umrem sutra, imam krize, jer ne mogu da dišem, pa mi smeta svašta nešto, ali to nije razlog da prestanem da verujem da ću ozdraviti i nastaviti normalan život. Tako i ti. Sve najbolje i molim te nemoj da se ljutiš što sam bila iskrena.
 
ne znam da li ste se setili tog Nick Vujicic, eto covek nema ni ruke ni noge a nasao je ljubav i to bas lepu devojku.

sve je do toga kako se covek oseca. ja licno invalide ne diskriminujem i kako sam vec napisao fizicki nedostatak na devojci koja mi se svidja ili je volim ne bih video. vise bi mi smetalo da je na primer lenja ili neuredna ili slaba ne znam glupa...
 
Nemoj da se ljutiš, Ghost Rider ali preteruješ. Preopterećen si svojim hendikepom i previše analiziraš.
Nisam invalid, ali one koje znam i koji jesu žive sasvim normalnim životom i imaju partnere. Tvoja glava i način razmišljanja te mnogo više koči nego sam hendikep.
Niti smo mi svemogući niti sposobni za sve. Taj ko kaže da može sve laže.
Ako nastaviš da razmišljaš tako, teško ćeš nači bilo koga. Moj dobronameran savet je menjaj se, i prestani da se samosažaljevaš.

Ja imam zdravstvanih problema već duže vreme, imam problem sa srcem, pritiskom, vertigo se pojavio, pa se ljuljam po kući ko pijana, pitaj boga koliko će i kad da me služi, možda umrem sutra, imam krize, jer ne mogu da dišem, pa mi smeta svašta nešto, ali to nije razlog da prestanem da verujem da ću ozdraviti i nastaviti normalan život. Tako i ti. Sve najbolje i molim te nemoj da se ljutiš što sam bila iskrena.

Nemam razloga da se ljutim, svako kaze ono sto misli. :bye:

Nije mi bila namera da te iznerviram.

Ok to, za 'preveliko analiziranje' :) 'opsirno pricanje', to je mozda i moja profesionalna, strucna 'deformacija'. :) A i deo moje licnosti, to je deo mene. E sad, mozda zene ne vole muskarce koji puno pricaju i analiziraju u 'sitna crevca'.:mrgreen: :) Salim se malo. ;)

Ne znam, mozda ja ne umem da pridjem devojkama, zenama, mozda je i to problem(mada to je neka sasvim druga tema). A mozda previse pokusavam sa tim prilascima, ko zna. Jedan od razloga zasto sam se prikljucio ovoj temi je i da kroz razmenu misljenja spoznam sta je u pitanju.

Ma jasno je da niko nije apsolutno sposoban za sve. Nisam ni rekao da ja zelim da budem sposoban za sve. Samo sam rekao da uvidjam da koliko god pokusaja kod suprotnog pola imao, nekako uvek dobijem isti odgovor, odgovor koji se vrti oko hendikepa. Ne znam koji bih drugi zakljucak mogao da formiram, osim ovog koji imam? E sad, da li je taj razlog uvek to, ili i sve ovo drugo, ne znam. Kazem samo ono sto sam ja najcesce dobijao kao odgovor(nekad na direktan a cesce na indirektan nacin). Iz tog razloga sam formrao misljenje na taj nacin. Svako formira misljenje iz sopstvenih iksustava. Ok, to jete usko, ogranicen nacin razmisljanja, ali tako je. Sto su iskustva pozitivnija i uspesnija i misljenje ce biti pozitvnije, stav ce biti pozitivniji. I obrnuto. Moje misljenje je da je u ostvarenju veze o kojoj ovde na temi pricamo ipak hendikep glavni problem. Bar u mom primeru. To mislim tako, jer u vecini raznih pokusaja sa devojkama, dobio sam takav odgovor. I kada sam bio opusten i kad nisam bio opusten. Mozda ja i gresim u svom zakljucku, ali ja to tako vidim, to tako dozivljavam. E sad, da li je to razlog da se prestane da se veruje, to nisam rekao. I dalje pokusavam. Nisam okrenuo ledja ljubavnom zivotu. Ali mi se cini da sto vise pokusavam, i dalje stojim na istom. To je razlog za neprijatan, tezak osecaj, na neki nacin i faze razocaranje(ja bih to tako pre nazvao nego samosazaljenje). Reakcije na neuspehe zavisi od coveka do coveka. Nekom neuspesi u zivotu, nisu razlog ni za trunku razocaranja(sto je pohvalno), a kod mene recimo jesu(sto verovatno nije pohvalno). Vec sam rekao, ne sporim da ima i tih primera OSI, koji imaju partnere, partnerke. I to jeste ohrabrenje. Sto se tice saveta za promene, vec sam to pojasnio. Cp nema mogucnost 'ozdravljenja', to je fizicko stanje takvo kakvo jeste. I sa tim sam se ja pomirio. Postoje vezbe, fizikalna terapija, sve to ja radim od kada znam za sebe. Vezbe koje radim su tu da odrzavaju stanje koliko toliko podnosljivim. Ako uspem naci partnerku koja moze da prihvati to tako kako jeste, ok, ako ne, sta je tu je. A sto se tice promene u vecoj opustenosti i sl. tu bi moglo da se nesto konkretno uradi, mozda odlazak kod psihologa ne bi bilo lose resenje. Kad vec nisam ranije, onda mozda treba sad. Otkud znam.

Takodje, sve najbolje i hvala na savetima.
 
Poslednja izmena:
Srela sam druga iz srednje prije neki dan, pricamo, kaze nasao djevojku...ko je, sta je, kaze mi..a nju ne znam licno, znam iz vidjenja, i prica drugih ljudi. uglavnom djevojka je jako lijepa i dobra, bila je i zdrava, sve ok, al je dobila neki tumor na kicmi i ostala je u kolicima, bukvalno preko noci.Al ona je zivot nastavila najnormalnije, izlazila je, isla na matursko vece, upisala fax, otisla daleko od svojih, i eto sad se krenula zabavljati s njim.I on je zadovoljan njom takvom kakva jeste i mene je licno odusevio, znam da vecina njegovih vrsnjaka (24godine) ne razmislja na taj nacin i bas mi je bilo drago zbog nje, jer je nasla tako dobrog decka bez obzira na sve.
 
Na tu promenu sam i mislila. Probaj, ne može da škodi...

Ne moze da skodi, slazem se. Nisam nikad ranije o tome razmisljao, al sad nesto eto mozda bi i trebalo da i to pokusam.

Zanima me tvoje misljenje. Ok, recimo da je moje razmisljanje problem u nekim pokusajima i nekim situacijama. a kako objasniti onda one situacije u kojima jesam bio opusten(ili ajmo reci potrudio sam se da budem) i potrudio se da emotivno, intimno doprem do nekih osoba koje su mi se svidjale(koje su cak rekle da se svidjam i ja njima) ali jednostavno veza se nije dogodila. Rekle su da ne mogu. Ok znam ti ces reci da se ne poznajemo licno, da ti nisi psiholog. ni ne trazim to od tebe, nego prosto me zanima, kad vec pricamo.:bye:
 
Mislim da bi za ovu temu bilo vrlo zanimjivo i korisno, kao i za ljude koji osim mene redovno citaju ovu temu, koje bi mozda zanimalo, interesovalo(a i da ne bi tema zamrla) da se javi jos ljudi koji su imali ili imaju iskustva u takvim vezama, brakovima. Posebno bi bilo korisno da se javi jos OSI, oni koji su u duzim, ozbiljnijim vezama, ili u brakovima(a koji su u te veze i brakove usli sa vec postojecim zdravstvenim stanjima, znaci od starta), da opisu svoja iskustva. kako funkcionise, kako se prevazilaze svakodnevne fizicke poteskoce, psiholoske faze, tipa kompleksi, faze neraspolozenja, povucenosti(tamo gde ih ima), i navike zivotne formirane na osnovu toga. kako su njihovi partneri, partnerke(nebitno da li su njihovi partneri-ke zdravi ili takodje OSI) reagovali prilikom ulaska u veze, da li je bilo komplikovano doneti odluku za takvu vezu, brak. Zatim, kako su se oni sami snasli sa svojim partnerima partnerkama, kome je trebalo duze vremena da se prilagodi takvom odnosu...itd. I koji je po njihovom misljenju najbolji nacin da se u takvim specificnim okolnostima ostvari veza.
 
Poslednja izmena:
Ja sam od pocetka moje prve i prave (za mene) veze imala problem sa ravnotezom, tj.nisam je imala, i sve je funkionisalo potpuno normalno. Cesto smo izlazili, posle i poceli da putujemo, zajedno ziveli (3 god sa mojima, pola godine sami), imali smo privatnu kompaniju, puno para..... Ne vidim kako se nasa veza razlikovala od bilo koje druge. Samo verovatno smo bili mnogo vise seksualno aktivni nego vecina al to nije bitno.

Inace on je bio Britanac, zivi u Srbiji vec malo vise od 4 god.
 
Dakle,da li biste mogli da budete sa nekim ko je osoba sa invaliditetom?Cinjenica je da takve osobe danas tesko pronalaze partnere za vezu,brak?Sta mislite,zasto?
Ako nema sposobnost govora, to joj je VELIKA prednost kod mene. Bar u pocetku. Kada ostarim mozda mi bude trebalo da progovorim sa nekim ap postane mana.
Ako je slepa i to moze biti prednost ali obicno slepe osobe imaju ruzne oci tako da to otpada,
Ruke, noge i ostalo, sa tim invaliditetom NIKAKO ne bih mogaod a budem jer mi deluje ruzno , odbija me telesno.
Ima ko bi mogao..
 
Srela sam druga iz srednje prije neki dan, pricamo, kaze nasao djevojku...ko je, sta je, kaze mi..a nju ne znam licno, znam iz vidjenja, i prica drugih ljudi. uglavnom djevojka je jako lijepa i dobra, bila je i zdrava, sve ok, al je dobila neki tumor na kicmi i ostala je u kolicima, bukvalno preko noci.Al ona je zivot nastavila najnormalnije, izlazila je, isla na matursko vece, upisala fax, otisla daleko od svojih, i eto sad se krenula zabavljati s njim.I on je zadovoljan njom takvom kakva jeste i mene je licno odusevio, znam da vecina njegovih vrsnjaka (24godine) ne razmislja na taj nacin i bas mi je bilo drago zbog nje, jer je nasla tako dobrog decka bez obzira na sve.

Ako izgleda BAS BAS dobro, i ja bih razmislio o tome da budem sa njom. Pod uslovo da mi odgovoara kao osoba, naravno.
 
Mozda je ipak u vezu lakse uci, nego vezu odrzati, i pretvoriti je u nesto, nesto vise sadrzajnije, u zajednicki zivot. To zavisi od dosta faktora. Ali mislim da jedan od tih faktora ipak jeste u cinjenici da li je recimo partner-ka invalid fizicki samostalan ili manje samostalan ili veoma malo. Koliko moze objektivno da funkcionise a kolki ovisi od tudje pomoci(ili koliko postoji navika da se oslanja na tudju pomoc). Jer, zabavljati se u vezi ipak nije isto sto i ziveti zajedno, doneti odluku za zivot u dvoje, za porodicu, za potomstvo. Naravno, ne kazem da svaka veza pa ni veza sama po sebi 'mora' da vodi tome, ali nekako kada razmisljamo o emotivnoj, ljubavnoj, intimnoj vezi izmedju dvoje, nekako logicno je prirodno je da na umu imam vezu kao stazu u zajednicki zivot, porodicu. I ljubav, obostranu ljubav kao motiv za to, naravno. Ali ne samo metafizicku ljubav kao volsebno osecanje,(jer mislim da to za realni zivot ipak nije dovoljno), vec odnos u kojem ce partneri na selu konkretno jedno drugom biti podrska, oslonac..itd Kakav je neko covek jeste veoma vazno, ali rekao bih da nije dovoljno. Meni je recimo jedna devojka sa kojom sa pokusavao kracu vezu da odrzim rekla:'kako ces mi biti oslonac kada ovisis o drugima'. Mislim da je time htela reci da to sto sam u osnovi ok covek(mada svakako ne bez ljudskim mana), ipak nece nam pomoci kada nastanu realni zivotni problemi, ako sve, ili vecina toga spadne na nju. Prvo sam se ljutio na tu konstataciju, sujetno, a onda sam shvatio da ima puno istine u tome. Ljudi mogu biti u vezi mesec, dva tri, pet godinu, dve, deset. Ali kuda to vodi, ako ne vodi zajednickom zivotu i stvaranju u dvoje. A doneti odluuku za to, mislim da to danas generalno nije jednostavno. I bez cinjenice necije invalidnosti. Mozda je cela ova tema, i nebitna za analizu. Ali, opet, mozda je i korisna. Zavisi, kako kome. Neko ce mozda reci da se od previse razmisljanja ne zivi, al ipak mislim da se ne moze ici kroz zivot a da se ne razmislja o onom sto nas okruzuje, sta nam se dogadja..itd. Kad neko ima fizicki hendikep ima ne moze reci, ah to me ne zanima, to ne utice na mene, to nema uticaja na moj zivot, na zivote ljudi oko mene, na svakodnevni, na ljubavni zivot. Ne treba da postane dominantna opsesija i jedini fokus, slazem se, ali ipak utice. Cak i kada se trudimo ili se pravimo da ne utice. A sto se tice 'emotivnih invalida'. ne znam sta se tacno podrazumeva pod tim, ali ne bih se saglasio da tu po automatizmu spadaju svi oni koji se sazaljevaju ili kojima je tesko(kako je neko konstatovao). Nekad je ljudima tesko i prosto ne vide izlaz, ili ne umeju da ga nadju, al po mom misljenju, to ne znaci da ne umeju da vole i da nemaju osecanja. Problem psihe...hm... mozda i jeste, ali opet, nismo svi psiholoski jaki. Svi razlicito psiholoski reagujemo na zivot i zivotne izazove.

Samo nastavi tako da pojis negativno o sebi i zavrsices kao ja. 10 godina nemam devojku. Meni su devojke koje govore o sebi negativno i nemaju dovoljno samopouzdanja JAKO simpaticne ali NAZALOST 99% ljudi to NE VOLI i zato nemam devojku jer sam ja takav.
 
BTW, licno se nikad ne bih zabavljala sa mentalnim bolesnikom. Cak iako je neko veoma malo bolestan. Jednostavno to ne dolazi u obzir.

Meni vise smeta fizicki invaliditet osim govornog i mozda ociju od psihickog. Ako je malo neuroticna ili sta znam, pomalo depresivna. Mozda i moze da prodje. Zavisi od toga koliko dobro izgleda i kakva je osoba osim te neuroticnosti koja MENI zna da bude i simpaticna.
 
U proseku, zenama ne smeta toliko fizicki invaliditet kod muskarca.
Zene nisu 100% vizuelna bica, gledaju vise facu u muskarca a nekada im cak ni to nije toliko bitno.
Zavisi od zene do zene. Neka ima vise a neka nize kriterijume.
Osim face, telesni kvaliteti muskarca nisu toliko bitni.
Tako sam svojevremeno u domu za studente invalide. "Mika Mitrovic". Video coveka bez ruku i nogu sa devojkom VEOMA PRISTOJNOG izgleda, nje neki vrh ali
pristojnog.
Video sam i jednog tipa u kolicima sa devojkom 7 godina mladjom od njega koaj ga voli vise nego on nju. Cak je vise puta prevario u sta sam se licno jednom uverio tj. video ga kako mu druga sedi u krilu i ljube se u koliicima.
Cak sta vise, pola devojaka iz doma je bilo ludo za njim.
Nisam video NI JEDNU devojku sa invaliditetom, cak i one koje izgledaju BAS dobro sa nekim deckom tamo a da isti nije invalidan.
Iz toga ali i brojnih drugih primera sam zakljucio da zenama invaliditet ne smeta toliko jer nisu 100% vizuelni tipovi, osim face, kazem.
Naravno, ipak je bolje kada mozes sa nekim da prosetas po strafti ili da te zagrli u krevetu nocu itd.
Laksi su i exualni odnosi itd...
S te strane im SIGURNO nije bas sve jedno.
Ali posto zene nisu toliko opterecene sexom kao muskarci, vecini poslednje i ne smeta toliko.
 

Back
Top