RickRoss
Buduća legenda
- Poruka
- 32.714
Sad ću poslati ovo Šukoviću na mejl.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ако сам успео схватити, Иван Боројев је ипак лик из традиције, тј. нема га у примарним изворима?Pre svega hvala gospodinu Markušu na ovoj objavi i informaciji.
Jovan Jošo Ivanišević, jedan od najučenijih Crnogoraca svoga vremena i desna ruka ministra pravde Valtazara Bogišića, je 1892. godine napisao tekst o svom pretku i prvom stanovniku današnjeg Cetinja, o Ivanu Borojeviću (i o njegovim potomcima) koji je (zamislite) došao iz Srbije i poreklom je sa Zlatibora!
Koliko li Cetinjana danas vuče poreklo od njega? Koliko Cetinjana ima poreklo srbijansko?
Šta na to kaže Stari? Da li nosi neko od ovih prezimena?
Pogledajte prilog 592880
Cetinjanin učitelj Jovan Jošo Ivanšević, poreklom Šumadinac.
![]()
Prenosilo se usmenim putem, jer retko ko je tada bio pismen, ali ima nekoliko znakova koji idu u prilog priči.Ако сам успео схватити, Иван Боројев је ипак лик из традиције, тј. нема га у примарним изворима?
Ja sam pročitao "Deobe" . Ovo je iz "Deoba",ali to je totalno van konteksta. Kod mene u Hrvatskoj to često citiraju i uzimaju zdravo za gotovo.Da li može izvor odakle je tačno pokupljen ovak Ćosićev citat? Stranica, naslov dela...zahvaljujem.
Не знам, али ми се чини да су све ово претпоставке.Prenosilo se usmenim putem, jer retko ko je tada bio pismen, ali ima nekoliko znakova koji idu u prilog priči.
Najstarija crkva, ali i najstariji objekat na Cetinju se zove ''Vlaška crkva'' i nju je po tradiciji podigao upravo Ivan Borojević, poreklom sa Starog Vlaha po kojem je crkva i dobila ime.
Drugo, Ivan je tražio da zajedno sa suprugom bude sahranjen u dvorištu te crkve, što bi moglo da objasni upravo dva stara groba i spomenika koji se tamo i nalaze.
Takođe Cetinjani veruju i podržavaju ovu priču, a valjda znaš koliko je za njih teško da priznaju da nemaju veze sa starom Dukljom i da su poreklom iz Srbije.
па у наставку пишеVelika narodna skupština u Podgorici 26. novembra 1918, kojoj su prisustvovali izabrani poslanici sa “bjelaške“ i “zelenaške“ strane, poimeničnim glasanjem jednoglasno je odlučila, između ostalog, “da se Crna Gora ujedini sa bratskom Srbijom pod dinastijom Karađorđevića, te tako ujedinjenji stupe u zajedničku otadžbinu našeg troimenog naroda Srba, Hrvata i Slovenaca“.
Odluku o ujedinjenju u Kraljevinu SHS donijela je i Narodna skupština Kraljevine Srbije 29. decembra 1918.godine, što znači da je Kraljevina Srbija kao i Kraljevina Crna Gora prestala da postoji kao suverena država. Ovu nespornu činjenicu političari i režimski istoričari u Crnoj Gori uporno prećutkuju.
Takođe se prećutkuje da je prvi konzult naroda, ili referendum u istoriji Crne Gore, održan 28. novembra 1920. godine. Najviše podataka o razlozima za održavanje referenduma je ostavio posljednji predsjednik vlade u egzilu Kraljevine Crne Gore i politički vođa Božićne pobune Jovan Plamenac. Poslije povratka iz egzila Jovan Plamenac je saslušan kod prvostepenog suda, 30. oktobra 1926. g. U zapisniku piše, između ostalog, sljedeće: “Stalna istorijska bila je želja naroda Crne Gore, da se podigne veliko i ujedinjeno Srpstvo…Svi mi, bilo da smo bili na prestolju, ili u kolibi, bili smo za narodno i državno ujedinjenje i u času, kad su pale Centralne Sile – u godini 1918. samo, što su jedni smatrali da se to ima sprovesti jednim putem, dok su drugi govorili da to treba izvršiti drugim putem…“.
те у наставку још пишеVelike sile saveznice usvojile su svojim odgovorima rečeni predlog crnogorske vlade. Ostalo je velikim silama, da izaberu trenutak, kad će se moći u pomenutom cilju konsultovati narod Crne Gore.
Kad su velike sile doznale, da će se na dan 28. novembra 1920. god. vršiti izbori u državi Srba, Hrvata i Slovenaca za njenu Narodnu Ustavotvornu skupštinu, one su odlučile, da toga dana budu provedeni izbori i na teritoriji Kraljevine Crne Gore i da to bude gore rečeni konsult. O toj odluci – o rečenom izbornom danu, kao i o imenima lica, koja su određena kao članovi Kontrolne delegacije – velike sile saopštili su Crnogorskoj vladi sa svojim notama.
Значи, уједињење двије српске државе у једну а касније у заједничку краљевину СХС, није само утемељено одлуком тзв Подгоричке скупштине, него и рефереундумом, плебисцитом народа Црне Горе 28.11.1920., који је био и под међународном контролом.U vezi sa ovim napominjem: dok sam ja još bio ministar predsednik raspuštena je crnogorska vojska. To je bilo u prvoj polovini 1921. godine.“( Legat dr Pera Šoća, Centralna biblioteka Cetinje, kutija 7, fasc. 33. pred. 21/2)
Jovan Plamenac kao nekadašnji narodni poslanik, predsjednik Narodne skupštine, ministar raznih resora, državni savjetnik i tadašnji predsjednik Vlade dobro je znao, što i navodi u izjavi, da su velike sile prihvatile rezultate izbora od 28. novembra 1920. kao legitimno izraženu volju naroda Crne Gore za budući život u državi Srba, Hrvata i Slovenaca. Kao iskusni političar i državnik svjestan je bio da donošenjem Ustava države Srba, Hrvata i Slovenaca prestaje i formalno važenje Ustava i Kraljevine Crne Gore kao međunarodnog subjekta tj. kao posebne države.....
Danas kao da se namjerno, vjerovatno iz dnevnopolitičkih razloga, prećutkuje nekoliko nespornih činjenica kada se govori o kraju Kraljevine Crne Gore: Prva, da su Kraljevina Crna Gora i Kraljevina Srbija de fakto (stvarno) prestale da postoje 1918. godine, u korist nove države Kraljevine SHS. Crnogorci su to prihvatili na Velikoj narodnoj skupštini od 26. novembra 1918, a Srbijanci na Narodnoj skupštini od 29. decembra 1918.godine.
Druga, da je u Crnoj Gori provjerena volja naroda, na izborima od 28. novembra 1920. godine, što je međunarodna zajednica tretirala kao referendum (konzult naroda), za koji su dali saglasnost kralj i vlada u emigraciji. Znači, ne samo na Podgoričkoj skupštini, već i na referendumu, narod u Crnoj Gori se izjasnio za ujedinjenje. Vjerovatno da bi se prikrila činjenica da je održan referendum, danas političari i režimski istoričari, nedovoljno informisanoj javnosti pominju samo odluke tzv.Podgoričke skupštine, ali ne i odluku naroda Crne Gore na referendumu koji je bio pod međunarodnom kontrolom.
To Slavene care! Ako se sećaš baš sam ti se radi ovoga obratio pre izvesnog vremena. Vidim da si u međuvremenu pronašao original.
Više puta je to Šuković ponavljao. Čak i kada mu je u emisiji (ako se dobro sećam) taj potpis (''vojevodič srpskoj zemlji'') spomenuo i dr Momčilo Vuksanović, Šuković je odgovorio da je to falsifikat ili laž.
Ovo je po meni u samom vrhu, a možda i najjači pisani argument o srpstvu Crne Gore, jer je napisan rukom utemeljivača dinastije Petrović Njegoš.
Osim naravno ako se ne služimo onom čuvenom ''srpstvo jednako pravoslavlje''.
Чудна титулатура. Године 1732. је хабзбуршка Србија још постојала, а Османско царство није било у сукобу са било ким у том делу свету. Има ли негде контектст овакве интитулације?
Једно је да је нешто у Српској земљи, друго је да је неко управник Српске земље. Не кажем да је фалсификат, само да доноси неке чудне импликације (осим ако војеводич не значи нешто друго).Pojam srpska zemlja od strane pravoslavnog (u sklopu srpske Crkve) sveštenstva u vreme ranog modernog razdoblja nije bio neuobičajen na teritoriji nekadašnje, predturske, srpske države (ili možda preciznije reči, onoga što su oni smatrali da je zemlja negdašnje srednjovekovne srpske države). U ćirilskim dokumentima, na našem jeziku, lokacija manastira ili nešto drugo, bilo bi katkad navedeno da se nalazi u srpskoj zemlji. Što se tiče ovog vojevodic moram priznati da mi malo jeste neobično, tj. da se ne sećam postoji li još neki dokument u kojem se javlja ta reč, ali na osnovu poređenja svih rukopisa nema nikakvog spora da se radi o Danilovom autografu (А. Младеновић, Језик владике Данила, Нови Сад 1973).
Što se tiče samog povoda da se vladika Danilo potpiše na ovaj način, može biti upravo to što si spomenuo (inspiracija).
Ово је текст који служи да легитимизује династију и да јој што старије корене. Ако нема неког стварног доказа о Шћепановој титули, ово не треба разматрати озбиљно.Evo šta piše u ''Vladarska kuća Petrović-Njegoš - Nikola I, njegova djeca, zetovi i unučad'' iz 1910. štampane povodom 50 godina vladavine do tada knjaza Nikole (inače štampane na Cetinju, da ne bude da je u pitanju ''velikosrpski falsifikat''):
''O porijeklu i životu ove porodice prije njihova doseljenja u Crnu Goru mi vrlo malo što znamo, osim što nam predanje kazuje, da su za neko kratko vrijeme prije doseljenja boravili u Trebinju, a zatijem u Njegošu planini, u mjestu Cerovici. Ipak, sudeći po jednom potpisu vladike Danila, gdje se on naziva "Vojvodić srpske zemlje", možemo s pravom zaključivati, da je to bila jedna od starih uglednijih vlastelinskih srpskih porodica, koja je, kao i mnoge druge, zbog prilika koje nastadoše u Bosni, pošto je Turci zauzeše, napustila svoje staro sjedište.
Tri do četiri naraštaja prošla su, može biti, dok se je u toj porodici rodio Petar, po kojemu se i nazvaše Petrovići.
Unuk ovoga Petra, a otac vladike Danila, Šćepan, bio je knez Njeguški, a osim toga često je izašiljan bio po narodnim poslovima kod Patrijarha u Peć i tako je narodne stvari zastupao, da je zbog toga, kao i zbog svoje pravičnosti i odlučnosti stekao velik glas i poštovanje u narodu.''
https://www.rastko.rs/rastko-cg/povijest/petrovici-album/index.html
Moguće da je ''vojvodić'' zapravo mali vojvoda ili sin vojvode, pošto vidimo da Danilovog oca zovu i plemenskim knezom, a znamo da su plemenske starešine nosile titulu vojvode.
Можда би требало проверити међу тахрир-дефтерима. Ако су кнезови у 16. веку пописивани, ваљда су и после?Opet o pisanim izvorima? Ne možeš istoriju ovih prostora posmatrati samo kroz pisane izvore jer je nepismenost pre 300 godina bila gotovo 100%.
Pa nije ovo Francuska ili Engleska gde je bilo masa školovanih ljudi koji su gotovo sve zapisivali.
Uostalom kada se kaže ''knez Njeguša'' ne misli se na kneza u smislu kneza Lazara, vladara neke države, već se misli na seoskog starešinu.
I sada treba da se čudimo što neko pre 350 godina nije zapisao ko je bio starešina u selu koje možda nije brojalo ni 100 ljudi tada.
С обзиром на то да имамо писани доказ да је владика Данило излазио пред кадију ради завођења реда, ја верујем да јесу.A ti misliš da su se Turci mnogo pitali u Crnoj Gori tada i imali prilike da vrše popise?
Uostalom zašto je toliko bitno da li je zapisano ko je bio starešina Njeguša ili nije?
Једно је да је нешто у Српској земљи, друго је да је неко управник Српске земље. Не кажем да је фалсификат, само да доноси неке чудне импликације (осим ако војеводич не значи нешто друго).
Нисам разумео ово за инспирацију?
Šukoviću itekako treba pridavati značaj, jer čovek ima pristup javnom servisu koji zloupotrebljava zarad obmanjivanja crnogorskog naroda i širenja istorijskih laži. Neko ko ga gleda možda i poveruje u laži koje ovaj prosipa.Ови Монтенегрини када треба доказати да Црногорци нису Срби, никада али никада не цитирају Црногорце, него увијек нађу некакве Енглезе, Аустријанце итд. Такође је интересантна прича била да се Немањићи нису славили прије Симе Милутиновића па када им покажеш календар Црнојевића онда кажу као нема овога свеца па онога итд. Па онда имате приче како су законици, књижевна дјела преправљана, а Петровићи будале па то нису примијетили. Па када су видјели да то не пролази онда говоре да се српско и Србин односило на вјеру и сличне глупости. А Шупковићу не треба придавати значаја никаквог.
A to da se Nemanjići nisu slavili u Crnoj Gori pre Sime Milutinovića je još jedna u nizu laži.
Evo pesma posvećena Stefanu Nemanji napisana rukom Vasilija Petrovića Njegoša u kojoj poziva srpske kraljeve da ustanu i srpske arhijereje da se mole za obnovu srpskog carstva.
Dakle u Crnoj Gori je i pre Sime postojao i kult Nemanjića i kult Dušanovog carstva.
![]()
Sad ću poslati ovo Šukoviću na mejl.