Текст у "Гласу Црногорца“, од 16. фебруара 1913.године
1708371552546.png

1708371571794.png
 
Овде Владика Василије изузетно оспорава Босанцима и Херцеговцима на престо као лажним Црногорцима Ђурађа Бранковића зове Бошњаком.
Иако није поседовао изворе за ранији период донекле коректно урађено са неким анахронизмима.

"Vučković iz Hercegovine za novac kupi svjedočanstvo od Raguzijana da je Crnogorac od porodice Stracimirove i pođe rimskom ćesaru, oglasivši da je on pokrenuo crnogorske narode u pomoć ćesaru i da je zbog toga sasvim sebe upropastio, te su mu Turci sva sela uzeli, iako on nije imao ništa osim sebe. I pored toga ćesar ga nagradi novcem i dariva mu posjed, dobru zemlju u Mađarskoj, i tamo mu se sada mnogi seljaci naseliše.

Iz ovakvog razloga neki Hercegovci i u Rusiji za zasluge naroda crnogorskog stekoše nagrade i milosti, čemu ne zavidimo, nego se čudimo kako tuđe zasluge u svoju korist upotrebljavaju. I zbog toga ukratko dajem ovu istoriju, ispisanu iz mnogih gore pomenutih srpskih istorija koje se nalaze u navedenim manastirima, a koje govore o carevima srpskim i hercezima <vojvodama> crnogorskim; poslije toga stvarno pred carevima našim samo < same > ličnosti prisustvovahu, a dijelom i mi svojim očima vidjesmo.

Osim toga, i položaj te zemlje, i koji su narodi u njoj, i od kojih su porodica glavni oficiri, ukratko
izložih, osobito da varalice posad ne bi mogle na ime čestitih ljudi u državu dolaziti, i svak svojim
imenom neka bude zadovoljan."

"И тада Баоша би зетски херцег, али не хтједе заједно са царевим убицом кнезом Вуканом ступити у бој против Турака, а мало гђе Србљи битку добише без Црногораца и Брђана“.

Е сад да се извиним Славену јер нисам могао скинути слику из неког разлога заправо овај исказ Владике Василија потиче од пећког патријарха Василија Бркића 1761. После њега Пећка Патријаршија пада под фанариотску власт где је опљачкана до голе коже то се нешто не спомиње превише али Владика Василије је оставио описе тих догађаја.

Screenshot_2024_0219_185335_com.krstarica.krstarica.png

@Q. in perperuum hibernum

O последњој пљачки говори Владика Василије.

su Srblji sa svojim prirodnim <narodnim> patrijarhom i arhijerejima uvijek izdajnici turskog carstva, negda Rusiji, negda ćesaru, ponekad Mlečanima. Na tu molbu sadašnji sultan Mohamet
< Mehmed > je dozvolio Karadž-Joanikiju da bude srpski patrijarh, koji je veoma mnogo zla nanio narodu srpskom, idući sa sultanovim ukazom po srpskoj zemlji, postavljajući Grke za arhijereje, mučeći narod i uzimajući silom novac. Sreća je njegova što daleko zaobiđe Crnu Goru. Ipak sam na kraju pobježe od srpskog naroda u Konstantinopol, < Carigrad > s velikim bogatstvom, opljačkavši svete crkve i srpski narod, a naročito opljačka do golih zidova Pećku patrijaršiju i u njoj ništa ne ostavi do svetih moštiju koje tamo počivaju. Poslije Srblji postaviše svog prirodnog <narodnog> patrijarha, kao i ranije.

patrijaršijske rezidencije (pošto ga Turci htjedoše objesiti), kojega Kuči i Vasojevići ispratiše u ćesarevu vojsku u grad Nisu <Niš>, a u povratku popališe i opljačkaše svu tursku provinciju Bihor i kćeri turske gospode krstiše i njima se oženiše.

Iste godine se i Bošnjaci nađoše u krajnjoj nevolji, sa svih strana opkoljeni, a rezerve hrane ne imahu; iz Albanije <je> ne dadoše dovesti Crnogorci, jedino Francuzi dovezoše brašno brodovima u Raguzu <Dubrovnik> , a od Raguze karavanom u Sarajevo. Ali i tamo Crnogorci napraviše Turcima zasjedu: karavan s brašnom zaplijeniše, a Turke pobiše. Takve je usluge ćesaru učinio crnogorski narod, a za te usluge nije od ćesara tražio za sebe nikakve nagrade.

Ja vrlo kratko napisah ovaj izvještaj o našem crnogorskom narodu, u kakvom je dosad bio stanju i kakve je usluge carevima hrišćanskog imena svojom voljom učinio, iz čega svak može dovoljno ocijeniti vjernost i postojanost ovoga naroda, koji za jedinu čast smatra svojim oružjem služiti hrišćanskom gospodaru.


У суштини у време турсхих освајања Грци су све области Пећке Патријаршије припајали Охридској архиепископији до по званичним подацима Мехмед Паше Соколовића када је Пећка Патријаршија доживела највећу експанзију у историји истина или не и даље тако стоји.

https://www.rastko.rs/kosovo/pecarsija/istorijat/pecarsija.html
Ако ништа друго из овога свакако можемо видети историју српских области кроз историју Пећке Патријаршије и сам спор између кнеза Лазара и Ђутађа Баошића на чијој територији се налазила тада Пећ и договор о превазилажењу анатеме бачене од грчке цркве на српску патријаршију.

Владика Василије интересантно ставља све новд народе на територији српског царства илиро-српског порекла.
 
Poslednja izmena:
BROJ SRPSKIH ARHIJEREJA
pored mitropolita crnogorskog

1. Arhiepiskop pećki i čitave Srbije, Bugarske, Pomorja <Primorja>, Dalmatije <Dalmacije>, Bosne, obje strane Dunava i cijelog Ilirika patrijarh
2. Arhijerej bosanski
3. Arhijerej hercegovački
4. Arhijerej raški i novopazarski
5. Arhijerej užički
6. Mitropolit beogradski
7. Arhijerej niševski <niški>
8. Arhijerej kosovski
9. Arhijerej ištipski <štipski>
10. Arhijerej čostandinski <ćustendilski >.
11. Arhijerej skopski
12. Arhijerej prizrenski

Ovih dvanaest arhijereja žive siromašno, kao turski podanici, a <naj>više ih ljute Grci, kao što se desilo u prošlom ratu, 1737. godine. Grk Karadž-Joanikije u Konstantinopolju <Carigradu> podnese sultanu pismenu molbu da su Srblji sa svojim prirodnim <narodnim> patrijarhom i arhijerejima uvijek izdajnici turskog carstva, negda Rusiji, negda ćesaru, ponekad Mlečanima. Na tu molbu sadašnji sultan Mohamet
< Mehmed > je dozvolio Karadž-Joanikiju da bude srpski patrijarh, koji je veoma mnogo zla nanio narodu srpskom, idući sa sultanovim ukazom po srpskoj zemlji, postavljajući Grke za arhijereje, mučeći narod i uzimajući silom novac. Sreća je njegova što daleko zaobiđe Crnu Goru. Ipak sam na kraju pobježe od srpskog naroda u Konstantinopol, < Carigrad > s velikim bogatstvom, opljačkavši svete crkve i srpski narod, a naročito opljačka do golih zidova Pećku patrijaršiju i u njoj ništa ne ostavi do svetih moštiju koje tamo počivaju. Poslije Srblji postaviše svog prirodnog <narodnog> patrijarha, kao i ranije.

13. Arhijerej delmatinski < dalmatinski>, a <Dalmacija> se nalazi pod mletačkom vlašću, koja ne dozvoljava da tamo bude pravoslavni arhijerej, nego unijat, da bi pominjao papino ime i vjerovao da Sveti Duh potiče i od Oca i od Sina, <koji bi vjerovao> u čistilište, prijesan hljeb, kao i sa kvascem, <za pričešće > posvećenog Hristova tijela i <koji bi htio> ispovijedati se sa zakletvom i svojeručnim potpisom.

SRPSKI ARHIJEREJI U ĆESARSKOJ OBLASTI

1. Mitropolit karlovačko-sremski
2. Arhijerej bački
3. Arhijerej temišvarski
4. Arhijerej karansebeški
5. Arhijerej aradski
6. Arhijerej budimski
7. Arhijerej slavonijski <slavonski>
8. Arhijerej kostanički <kostajnički>
9. Arhijerej hrvatski i karlošedski <karlovački>

Ovih 9 arhijereja su dosta bogati.

Raguza <Dubrovnik> se nalazi na Adrijatskom <Jadranskom> moru, između Crne Gore i Delmatije <Dalmacije>. On je ranije bio pod vlašću srpskih careva, poslije primiše tursko podanstvo i zaštitu; oni su svi katolici. A kad Turci potpuno osvojiše Bosnu i Hercegovinu, dobježa u Raguzu nekoliko hrišćana grčke vjeroispovijesti sa svojom imovinom da se ovdje sačuvaju. Ali, Raguzijani <Dubrovčani> na Uskrs u crkvi svetog oca Nikole iznenada napadoše i pobiše sve ove naše hrišćane, a imovinu im zaplijeniše, i od toga doba nikakvome hrišćaninu naše vjeroispovijesti ne dopuštaju da živi među njima, niti ima u njihovoj državi naše crkve ni čovjeka. Ako se desi da ko umre, ne dozvoljavaju ga u njihovoj zemlji sahraniti; takvi su oni posljednji neprijatelji našega pravoslavlja. Jedino igo <jaram> na sebi oni nose od Crnogoraca, koji pritiskuju Raguzijane, a posebno zato što Raguzijani potplaćuju Turke protiv Crnogoraca. Prošle, 1752. godine, Raguzijani uhvatiše jednog Crnogorca koji je s Mlečanima došao u Raguzu radi trgovine i predadoše ga Turcima u Trebinju; Crnogorci odmah uhvatiše veoma bogatog raguskog <dubrovačkog> plemića i htjedoše mu glavu odsjeći, ali on jadnik i onoga Crnogorca i hiljadu zlatnih dukata dade Crnogorcima, i sebe oslobodi.

Istorija turske monarhije u 4. glavi na 30. listu jasno govori da je crnogorski narod slobodan. Kad je bio ubijen sultan Ibrahim i postavljen na presto sin mu sultan Mohamet < Mehmed > Četvrti, jedan čuveni buntovnik, po imenu Kudkegaj, namjerio je da s velikom imovinom pobjegne u nepristupačne albanske
planine, a stanovnike tih planina Turci ni dosad nijesu mogli pokoriti - to se podrazumijeva Crna Gora, koja se nalazi u dijelu albanskom, pošto su Turci Albaniju pokorili, a Crna Gora posebno svoje ime i slobodu hrabrošću i oružjem brani od neprijatelja, kako < je > i sami Turci mrsko nazivaju Kaur Karadag, to jest Crna Gora

Наравно да нико не тражи од никог диплому да би поставио неке тезе само да се цела књига прочита и извор на који се позиваш но код неких овде дежурних је увек била заједничка особина која их је спајала да никад нису до краја прочитали оно на шта су се позивали да не именујем сад.
 
Građanski nacionalizam forsiraju neki u neizgrađenim društvima, koje nemaju kohezivne faktore kao nešto što bi trebalo da bude a priori vrednosno pozitivno iz razloga što ima za cilj prevazilaženje nekih jako krupnih razlika u stanovništvu, kao što su npr. boja kože. I onda bi isticanjem nacionalizma pomoglo se da dođe od inkluzije npr. crnaca u neko društvo. To se postavlja kao jedno sistemsko rešenje koje posebno targetira rodoljubivu populaciju, kako bi neke promene bile lakše prihvaćene, kao i kako bi ti pojedinci ili zajednice isticanjem nacionalnih vrednosti i same sopstvenim nacionalističkim iskazima, bilo na rečima ili delu, lakše od strane ljudi takve orijentacije bili i prihaćeni. Tako da se u tom kontekstu taj nacionalizam predstavlja kao nešto što bi trebalo afirmisati kao benignu formu nacionalizma, nešto što ima neke opšteno društvene koristi.

Međutim, sve zavisi od konteksta, ciljeva i sredine. Koliko je ovo inzad navedeno nesporno, toliko je ništa manje nesporno da je upravo građanski nacionalizam u korenu mnogih stradanja i velikih ratova širom sveta, pa na jedan indirektni način čak i tzv. genocida u Ruandi, primera radi. Građanski nacionalizam je u mnogim slučajevima, u praksi u ljudskoj istoriji, pa nekim čak i danas, pokazao da je u ideološkoj suprotnosti sa građanizmom i građanskim idejama. Primera radi, građanski nacionalizam nalazi se u korenu mnogobrojnih kolonijalnih pokreta širom planete. Taj je nacionalizam je suprotstavljen ideji dekolonizacije i u korenu je mnogih ratova koje su kolonijalne sile vodile pružajući otpore takvoj ideji. On je u korenu rata u Alžiru, kao i jezivog rata u Vijetnamu. Francuski građanski nacionalizam uobličio je istoriju VIjetnama na najgori mogući naćin između 1945. i 1975. godine. Građanski nacionalizam je i u korenu ideje da se dekolonizacija izvrši isključivo po granicama koje su kolonizatori povukli potpuno arbitražno lenjirom, ne poštujući ama baš nikakve istorijske, etničke, jezičke, religijske, geografske ili privredne kriterijume, ostavljajući po povlačenju autohtonoj populaciji da sama izgradi nekakve nacije od bivših kolonija. Ako bismo krenuli samo da nabrajamo celi niz strahovitih klanja i ratova po afričkom kontintentu, od Ruande, preko Siera Leonea do Somalije, bile bi potrebne cele stranice da ih ovde samo nabrojimo.

U Francuskoj, a nju posebno ističemo zato što su Francuzi baš nesumnjivo najveći nacionalisti barem zapadnjačkog sveta, kroz istoriju je bilo došlo do potpunog brisanja bilo kakvih partikulariteta, vrlo jakim, čvrstim centralizom i odbijajima da se čak i minimalna prava pruže regionalnim ili manjinskim zajednicama. To je tek u istoriji prvi put počelo da se menja ustavnim amandmanima iz 2008. godine, pa opet Francuska nikako da ratifikuje Evropsku povelju o evropskim i manjinskim jezicima, bez obzira na sve napore koji su bili preduzeti 2008. godine. Ono što se u Crnoj Gori dešavalo krajem 2. decenije i početkom 3. decenije XX stoleća, može se nazvati primerom kako izgleda primena građanskog nacionalizma. Da je bilo došlo na primeru Crne Gore do njene potpune primene, to bi podrazumevalo temeljnu upotrebu vojske, policije, medija i obrazovnog sistema da dođe sistemskim radom do potpunog brisanja imena Crne Gore sa karte sveta i iz svesti ljudi; to bi podrazumevalo rasparčavanje Crne Gore na departmane, specifično iscrtane da se razbiju nekakve istorijske granice, nametanje udžbenika isključivo na ekavici, protiv kojih su cetinjski poslanici protestovali u parlamentu temeljni rad na tome da se ne Crna Gora obriše gumicom, nego i sve što Crnogorce na neki način izdvaja u odnosu na druge, a to je jezik, iskorenjavanje nekih crnogorskih običaja, itd. Onoliko koliko je etnički nacionalizam po mišljenju mnogih (opravdano) uzročnik mnogobrojnih međudržavnih sukoba, građanski je nacionalizam u značajnoj meri u korenu mnogobrojnih sukoba unutar političkih granica nekih država (paradoksalno) zato što nije njegov cilj prekrajanje međunarodnih granica, ali jeste brisanje unutardržavnih razlika. To je nešto tako prosto da mi je začuđujuće kako brojni crnogorski nacionalisti nikako ne razumeju, zato što je upravo crnogorski građanski nacionalizam ono što je iz same Crne Gore izbacilo veliki deo nacionalnog korpusa Crnogoraca. Oni često razmišljaju o politici susednje države, Srbije, ali ne razmišljaju nikada o tome koliko je takva politika pokazala da je crnogorska nacija kakvu žele da prave nešto drugačija od one kakva je ranije bila ida je zvanična politika Podgorice ili nekih grupacija na Cetinju doprinula posrbljavanju Crnogoraca, ništa manje (ako ne i više) nego politika Beograda.

Nekada građanski nacionalizam dovodi i u najdirektnijem smislu do kršenja građanskih sloboda, ili barem tome pomaže. Primera radi, u raspravama šta čini francusku naciju, došlo je do raznih institucionalizovanih restrikcija sloboda muslimana koji žive tamo, što je potpuno nezamislivo suštinski za zemlju u kojoj postoji sloboda veroispovesti. Naravno, neko će reći da to ima mnogo više veze sa religijom tj. sa fundamentalizmom, u ovom slučaju hrišćanskim uperenim protiv muslimana ili u najmanju ruku predrasudama protiv pripadnika islamske religije na tlu francuske države ako već ne baš toliko sa hrišćanstvom ili katoličanstvom, ali te raspre su suštinski povezane sa građanskim nacionalizmom zato što je posledica takvih stvari ipak diskusija o nacionalnom identitetu i šta on (treba da) sačinjava i zbog toga što se zarad nacije suspenduju prava određenih pojedinaca, zato što ona narušavaju po mišljenju nekih na ovaj ili onaj način samu naciju. Pre svega zbog te zablude da građanski nacionalizam nije nešto što je upereno protiv (dela) građana, a što on po svojoj prirodi jeste.

Tako da su sve ove stvari značajno kompleksnije i niko ne može prosto da kaže urrrr, civic nationalism guuud, ethnic nationalism baaad.

Rimsko carstvo, kao i SAD su primjeri gradjanskog nacionalizma.

 
Da, za Grke je postojalo uverenje o tome da su mekušci civilizovani, slično kao što se govorilo i za Italijane.

Samo ono što je od Albanaca helenizovano „valja“, u njihovom viđenju.
Ово је употребио Владика Василије идентично да би исказао значај и ратоборност Црногораца и Брђана слободних за разлику од осталих Срба и Албанаца јер Албанију третира негде делом српског царства.

И човек постхумано створио цетињску сагу гејм оф д троунс и ново Мирослављево јеванђеље.

Но да ли је у праву Владика Василије кад каже да Херцеговци нису смели носити оружје од Турака сем кад ратују са Црногорцима на страни Турака ?
Да ли се то односи и на Фочу?
 
U ljudskoj istoriji postoji jеdna dihotomija koja se uvek ponavlja kad je reč o prirodi čoveka. Brdski varvarin, sposoban ratovanju, i civilizovani građanin. Percepcija o Rimljanima je bila takva da su oni postali previše civilizovani i da nisu više bili sposoni uopšte da ratuju. I da su zato morali da unajmljuju silne varvare preko granica, koji su bili nemerljivo bolji vojnici. U nekom trenutku ti varvari su postali većinska vojska Carstva. Svi ti stereotipi ne važe samo za latinsku populaciju, već jednako i za Helene.

Tako je donekle bilo i u antičkom svetu. Dorci su bili poluvarvarski Grci, koji su došli spustivši se sa severa značajno kasnije od ostalih grčkih plemena. Nisu potomci onih Grka Mikenske civilizacije, nisu učesnici starog doba. I onda su upravo ti Dorci i dali najžešće Lakademonjane ili kako se danas zna češće reći, Spartance. U društvenim naukama je postojala nekada davno tzv. hilijska teorija koja je Dorce viđala čak kao neku prelaznu kategoriju prema severnim balkanskim narodima, ilirskim i srodnim skupinama.

To se ponavlja i sa stereotipomo Grcima u XVIII veku. Smatra se, a posebno ojačano tradicijom o poreklu Albanaca od antičkih Makedonaca, da je kod njih vojnički sposobno bilo samo ono što je bilo od Arvanita. I postoji u gotovo iznenađujućoj meri i izvesna istina u tome, odnosno to je proročanstvo postalo da kažemo ostvareno, kada se samo pogleda koliko je Arvanita učestvovalo u Grčkoj revoluciji početkom XIX veka. To je prilično pozamašan udeo, usled čeka se npr. danas kod Albanaca najčešće kaže da su oni Grcima napravili državu tj. da bi bez njih Grci i dalje bili turski farmeri. To je, naravno, jedna potpuno preuveličana slika, posebno ako se govori izostavljajući kontekst da su ti Arvaniti to sve činili jer su gradili grčku naciju, pa je čak malo skaradno to pripisivati albanskoj naciji, ali sa druge strane činjenica je da Grci to prećutkuju ili u značajnoj meri umanjuju značaj Arvanita u borbi protiv Turaka Osmanlija. Za grčke nacionaliste, pre svega, to je u izvesnoj meri jedna tabu tema, jer umanjuje tako da kažemo rasnu čistotu (mitološku) istorijske uloge.
 
Poslednja izmena:
U ljudskoj istoriji postoji jеdna dihotomija koja se uvek ponavlja kad je reč o prirodi čoveka. Brdski varvarin, sposoban ratovanju, i civilizovani građanin. Percepcija o Rimljanima je bila takva da su oni postali previše civilizovani i da nisu više bili sposoni uopšte da ratuju. I da su zato morali da unajmljuju silne varvare preko granica, koji su bili nemerljivo bolji vojnici. U nekom trenutku ti varvari su postali većinska vojska Carstva. Svi ti stereotipi ne važe samo za latinsku populaciju, već jednako i za Helene.

Tako je donekle bilo i u antičkom svetu. Dorci su bili poluvarvarski Grci, koji su došli spustivši se sa severa značajno kasnije od ostalih grčkih plemena. Nisu potomci onih Grka Mikenske civilizacije, nisu učesnici starog doba. I onda su upravo ti Dorci i dali najžešće Lakademonjane ili kako se danas zna češće reći, Spartance. U društvenim naukama je postojala nekada davno tzv. hilijska teorija koja je Dorce viđala čak kao neku prelaznu kategoriju prema severnim balkanskim narodima, ilirskim i srodnim skupinama.

To se ponavlja i sa stereotipomo Grcima u XVIII veku. Smatra se, a posebno ojačano tradicijom o poreklu Albanaca od antičkih Makedonaca, da je kod njih vojnički sposobno bilo samo ono što je bilo od Arvanita. I postoji u gotovo iznenađujućoj meri i izvesna istina u tome, odnosno to je proročanstvo postalo da kažemo ostvareno, kada se samo pogleda koliko je Arvanita učestvovalo u Grčkoj revoluciji početkom XIX veka. To je prilično pozamašan udeo, usled čeka se npr. danas kod Albanaca najčešće kaže da su oni Grcima napravili državu tj. da bi bez njih Grci i dalje bili turski farmeri. To je, naravno, jedna potpuno preuveličana slika, posebno ako se govori izostavljajući kontekst da su ti Arvaniti to sve činili jer su gradili grčku naciju, pa je čak malo skaradno to pripisivati albanskoj naciji, ali sa druge strane činjenica je da Grci to prećutkuju ili u značajnoj meri umanjuju značaj Arvanita u borbi protiv Turaka Osmanlija. Za grčke nacionaliste, pre svega, to je u izvesnoj meri jedna tabu tema.
Херодот ставља заједничко порекло Лакдемоњана и Македонаца да су променили имена кад су се населили.
Да има истине у свему томе сасвим сигурно чак иако се ширио хеленски језик чијим су дијалектима говорили и Лакедемоњани и Македонци истина да се његово царство звало македонским што не значи нехеленским али не хеленским како Грци данас третирају идеолошки да.
И створи читаву уједињену хеленску славу.
Исти је случај са персијским царством које су сигурно звали Хелени медским јер касније именовање према Фарси нису ни знали.

Питање код нас. на Балкану да ли су ти цивилизовани Римљани заиста отишли у планине а Срби постали цивилизовани и пасивни а Римљани опет најбољи ратници тј Влахо-Арбанаси?
 
Oseća neka čudna doza nečeg ironičnog u tvojoj rečenici, a dotično je nešto što je svima ovde potpuno poznato i neupitno.

A rekao bih da je sporno Bulatovića proglasiti današnjim miljenikom svih. Njega se čak i Socijalistička narodna partija Crne Gore bila odrekla.
Zato što nije podržao sramni Peti oktobar i nije htio da ide u koaliciju sa Dosmanlijama.
 
Питање идентитета нарочито после 1918. је врло комплексна ствар коју уопште не можемо разумети ако не разумемо да су учени и образовани људи многи од њих били чланови нижег реда неких братстава у већини случајева обичне парије другачије те трансформације не можемо разумети.
Некад новац некад да би спасили главу и породицу чешће је почело из идеала одакле више прсте нису могли живи извући.

Идентитет се стиче кроз породицу али кроз период комунизма то није било важно питање мислим да сам у 4-5 разреду основне питао мајку шта сам? Одговорила ми је да сам Србин.
Но иако је она као и мој сестра формално образованија од мене професорке ја сам остао хајван и јако млад без оца са 7 година о мом идентитету се бринуо Бог кога сам у раном детињству постао свестан без икакве породичне везе сем мало преко баке очеве која би палила свеће на важне црквене датуме и легала уз молитву на црквенословенском.
Моја сестра је ипак ближа неким неолибералним ставовима и шиба Србе по свим основама негде сам успео да је помирим са Милутином.
Два можда најбоља човека у крају од најбољих уопште су 2 Албанца са албанским именима велики пријатељи свих и најлепших девојака знају да су Албанци али не осећају ништа с тим сликају се други брат у Швајцарској иза српске заставе иако је било неких "богатијих" сластичарских породица који су истицали албанске заставе и према причама и учк заставе.

Све ово може бити променљива категорија услед великих несрећа и траума и доживљаја од неке стране или свог сопственог народа

Ја сам научио да никог не остављам на цедилу па нећу ни свој народ умрећу с њим и његовим обележјима ма шта се десило.

Но пример

ПОП ВЛАДА ЗЕЧЕВИЋ, КОЈИ ЈЕ ПРОДАО ВЕРУ ЗА ВЕЧЕРУ, ПОТПИСАО ЈЕ УКАЗ О ЗАБРАНИ ПОВРАТКА СРБА И ЦРНОГОРАЦА НА КОСМЕТ
https://www.srpskaistorija.com/pop-...o-zabrani-povratka-srba-crnogoraca-na-kosmet/
 
Zato što nije podržao sramni Peti oktobar i nije htio da ide u koaliciju sa Dosmanlijama.

Nisu ga se odrekli samo zbog toga, nego je i u praktičnom smislu zaista bilo potrebno neko novo lice. Bez obzira na to koliko su predsednički izbori 1998. godine bili slobodni i koliko je Momir bio pokraten tada, on jeste politički gubitnik u tom smislu tj. neko ko je u političkoj bici poražen i tako ličnost predstavljao je Crnu Goru 1990-ih godina, dovođen u vezu sa teškim periodom ratova i izolacije.

BIlo je vreme za novi list. To su i izbori pokazali. Bulatovićevski lojalisti su na izborima osvojili 2,94% glasova, što je možda najveći primer rasipanja glasova u istoriji crnogorskog parlamentarizma, dok je koalicija bez njega bila uzela čak 40,87%. A što i na primeru pokazuje koliko je on kao ličnost nebitan.
 
Да додам још једну мистерију према говору. Касно сам проговорио према мајци нисам хтео.Проговорио сам са комплетним реченицама на хрватском приморју. Прва реченица је била "мама види моне види бродове!"
Слушајући ваљда говор људи тамо почео сам причати ијекавицом и засмејавао остатак породице своју сестру истоимену рођеној од тетке са надимком Велика сам звао Вјелика и слично.....
 
U ljudskoj istoriji postoji jеdna dihotomija koja se uvek ponavlja kad je reč o prirodi čoveka. Brdski varvarin, sposoban ratovanju, i civilizovani građanin. Percepcija o Rimljanima je bila takva da su oni postali previše civilizovani i da nisu više bili sposoni uopšte da ratuju. I da su zato morali da unajmljuju silne varvare preko granica, koji su bili nemerljivo bolji vojnici. U nekom trenutku ti varvari su postali većinska vojska Carstva. Svi ti stereotipi ne važe samo za latinsku populaciju, već jednako i za Helene.

Tako je donekle bilo i u antičkom svetu. Dorci su bili poluvarvarski Grci, koji su došli spustivši se sa severa značajno kasnije od ostalih grčkih plemena. Nisu potomci onih Grka Mikenske civilizacije, nisu učesnici starog doba. I onda su upravo ti Dorci i dali najžešće Lakademonjane ili kako se danas zna češće reći, Spartance. U društvenim naukama je postojala nekada davno tzv. hilijska teorija koja je Dorce viđala čak kao neku prelaznu kategoriju prema severnim balkanskim narodima, ilirskim i srodnim skupinama.

To se ponavlja i sa stereotipomo Grcima u XVIII veku. Smatra se, a posebno ojačano tradicijom o poreklu Albanaca od antičkih Makedonaca, da je kod njih vojnički sposobno bilo samo ono što je bilo od Arvanita. I postoji u gotovo iznenađujućoj meri i izvesna istina u tome, odnosno to je proročanstvo postalo da kažemo ostvareno, kada se samo pogleda koliko je Arvanita učestvovalo u Grčkoj revoluciji početkom XIX veka. To je prilično pozamašan udeo, usled čeka se npr. danas kod Albanaca najčešće kaže da su oni Grcima napravili državu tj. da bi bez njih Grci i dalje bili turski farmeri. To je, naravno, jedna potpuno preuveličana slika, posebno ako se govori izostavljajući kontekst da su ti Arvaniti to sve činili jer su gradili grčku naciju, pa je čak malo skaradno to pripisivati albanskoj naciji, ali sa druge strane činjenica je da Grci to prećutkuju ili u značajnoj meri umanjuju značaj Arvanita u borbi protiv Turaka Osmanlija. Za grčke nacionaliste, pre svega, to je u izvesnoj meri jedna tabu tema, jer umanjuje tako da kažemo rasnu čistotu (mitološku) istorijske uloge.
A daj Gurke sa Himalaja da ne zaboravimo!
 
Poslednja izmena:
U ljudskoj istoriji postoji jеdna dihotomija koja se uvek ponavlja kad je reč o prirodi čoveka. Brdski varvarin, sposoban ratovanju, i civilizovani građanin. Percepcija o Rimljanima je bila takva da su oni postali previše civilizovani i da nisu više bili sposoni uopšte da ratuju. I da su zato morali da unajmljuju silne varvare preko granica, koji su bili nemerljivo bolji vojnici. U nekom trenutku ti varvari su postali većinska vojska Carstva. Svi ti stereotipi ne važe samo za latinsku populaciju, već jednako i za Helene.

Tako je donekle bilo i u antičkom svetu. Dorci su bili poluvarvarski Grci, koji su došli spustivši se sa severa značajno kasnije od ostalih grčkih plemena. Nisu potomci onih Grka Mikenske civilizacije, nisu učesnici starog doba. I onda su upravo ti Dorci i dali najžešće Lakademonjane ili kako se danas zna češće reći, Spartance. U društvenim naukama je postojala nekada davno tzv. hilijska teorija koja je Dorce viđala čak kao neku prelaznu kategoriju prema severnim balkanskim narodima, ilirskim i srodnim skupinama.
То могуће јесу стереотипи, међутим историја нас је подучила да су се ти процеси показали неминовним слиједом у историји било којег народа, не само Латина и хеленских народа. Ратнички менталитет и преданост борби горштака или пак номадских народа научених на тешке животне околности би у амбијенту уређене државе, благостања и лагоднијег живота отупио, омлитавио, и отишао у другу крајност. Ту су чак Рим и Римљани могуће погрешан избор јер су били прије свега милитантно друштво, са сталним проналажењем нових и нових непријетеља, нових пријетњи које су нацију држали у сталној мобилности уз снажну индоктринацију и ту су процеси ишли прилично успорено.

Ти процеси, гдје би ратнички менталитет номадских народа кроз периоде битисања у амбијенту просперитетније државе и благостања отишао у другу крајност и своју супротност смо имали у древној Персији, Парћанском царству, моћним империјама на индијском полуострву, током експанзије Арапа и успостављања калифата, имали смо код европских народа, Франака, или у Британији код Англа и Саксонаца и каснијих освајача са сјевера или из Нормандије.

Могуће су ти процеси најкарактеристичнији у историји Хиспаније. Гдје су почетком раног средњег вијека Визиготи и Свеби као ратничка елита успоставили политичку власт над кудикамо бројнијим романизованим домицијалним становништвом: Па су кроз период просперитета и благостања исгубили тај ратнички набој да би почетком VIII вијека иако баш малобројна овладало простопром Хиспаније номадска арапска и берберска ратничка племена. Како су успоставили изузетно просперитан емират и калифат, у тој су благодети омлитавили, изгубила се страст за ратовањем па у XI вијеку овладају тим простором нове берберске номадске придошлице под династијом Мурабита. Па су и ови у сусрету са цивилизацијом и благодетима кроз неколико генерација омлитавили те их потискују нове берберске номадске придошлице, обједињене под династијом Мухавида, па ће овим десити исто те ће их потиснути нови талас берберских номада обједињених под династијом Маринида. И тако у круг.

Те процесе имамо, а да се врнемо теми, и када је у питању српска Спарта или како данас ти новооткривени љубитељи демонкрартије, цвијећа и канабиса кажу, Монтенегро. Некада простор поносних горштака, вјерних свом изворишту, поносних на своје српство, који су пркосили и одолијевали освајачима и силницима, којима слобода и робовање моралним скрупулама бејаху изнад свега, кроз процесе трансформације у уређеније друштво, гдје су окусили благодети западне и у глобалистичким "вриједностима" засноване цивилизације, отупио се код дијела тог корпуса и тај ратнички менталитет, отишло се и у другу крајност, умјесто слободе водиља постаде слугерањство западним амбасадама, Тако да данас на том простору тиња сукоб оне изворне, на чојству и врлинама утемељене Његошеве Црне Горе и поданичког, конвертитског Монтенегра.

Мада, а то нас је историја такође подучила да се уопште у тим процесима знају вратити рецидиви прохујаслих времена, није се у потпуности изгубила та ратоборност и код тих нових љубитеља цвијећа и индијске конопље, имали су они и у блиској прошлости "своје тренутке", чувена је велика погибија и страдање Монтенегрина током одбране Белведереа 5.септембра 2021.године
Када их изгрдише ти омражени српски попови. Заје.бани дјечаци.
 
Poslednja izmena:
Napisaću ponovo, ali se nadam da će ovaj put moderatura dozvoliti da mi komentar ostane malo duže.

Zanimljivo kako je guslar doživeo ovu ovu promenu poslednjih meseci tako su se dogodile i još neke promene na društvenim mrežama. Recimo Fejsbuk stranica ''Srpsko pleme Cuce'' je promenila ime u samo ''Pleme Cuce'', trobojku na profilu su zamenili Krstaš barjakom, a od jula ni jedan jedini novi upis nisu ostavili. Sličnu transformaciju je skoro doživela i stranica ''Čegović TV'' na Jutjubu.

Osim što je guslar moguće povezan sa njima (sa Fejsbuk stranicom o Cucama ni ne sumnjam da jeste) ovo su samo još jedni primeri da u Crnoj Gori i preko noći hardkor Srbi postaju hardkor Crnogorci. Oni koji su nekada sebi davali za pravo da drže drugima lekcije o srpstvu tek tako sada odbacuju isto to srpstvo i prave se ludi.
Crna Gora je zaista unikatan prostor.
 
Napisaću ponovo, ali se nadam da će ovaj put moderatura dozvoliti da mi komentar ostane malo duže.

Zanimljivo kako je guslar doživeo ovu ovu promenu poslednjih meseci tako su se dogodile i još neke promene na društvenim mrežama. Recimo Fejsbuk stranica ''Srpsko pleme Cuce'' je promenila ime u samo ''Pleme Cuce'', trobojku na profilu su zamenili Krstaš barjakom, a od jula ni jedan jedini novi upis nisu ostavili. Sličnu transformaciju je skoro doživela i stranica ''Čegović TV'' na Jutjubu.

Osim što je guslar moguće povezan sa njima (sa Fejsbuk stranicom o Cucama ni ne sumnjam da jeste) ovo su samo još jedni primeri da u Crnoj Gori i preko noći hardkor Srbi postaju hardkor Crnogorci. Oni koji su nekada sebi davali za pravo da drže drugima lekcije o srpstvu tek tako sada odbacuju isto to srpstvo i prave se ludi.
Crna Gora je zaista unikatan prostor.
Није он био никад хардкор Србин он је почео идеологију српске Спарте Подловћенске Црне Горе али тад је пљувао по Београду ,Шумадији и свему био је Скадар само важан и Црна Гора оби Срби изван су бастарди Срби.
Он је индоктриниран на наше назови "слабости" и само глуматао и спрдао се док није стекао репутацију и положај да може да пише шта хоће.
Ја сам то осетио на почетку и инстикт ме није преварио.
Он је дошсо са овом намером и плсном али није могао одмах јер би га брзо бановсли као и са старим профилом.

Нсиме на дан краљевине Југославије је прокоментарисао да је краће трајсла него Тито.
Онда сам му постсвио да је дуже трајала него Тито идентичан број година ксо Дукља а да је Црна Гора била краљевина само 6 година.
Онда је почео на владике и све јс рекох нисам рачунсо нњажеве већ краљеве.

Спрдао се он и онда само је споља ксо држао фасаду ради реда али се проваљивало.
 
Napisaću ponovo, ali se nadam da će ovaj put moderatura dozvoliti da mi komentar ostane malo duže.

Zanimljivo kako je guslar doživeo ovu ovu promenu poslednjih meseci tako su se dogodile i još neke promene na društvenim mrežama. Recimo Fejsbuk stranica ''Srpsko pleme Cuce'' je promenila ime u samo ''Pleme Cuce'', trobojku na profilu su zamenili Krstaš barjakom, a od jula ni jedan jedini novi upis nisu ostavili. Sličnu transformaciju je skoro doživela i stranica ''Čegović TV'' na Jutjubu.

Osim što je guslar moguće povezan sa njima (sa Fejsbuk stranicom o Cucama ni ne sumnjam da jeste) ovo su samo još jedni primeri da u Crnoj Gori i preko noći hardkor Srbi postaju hardkor Crnogorci. Oni koji su nekada sebi davali za pravo da drže drugima lekcije o srpstvu tek tako sada odbacuju isto to srpstvo i prave se ludi.
Crna Gora je zaista unikatan prostor.
Guslar se na drugom forumu tako zvao, to sigurno znaš, jer si i ti učestvovao na istom.
 
Napisaću ponovo, ali se nadam da će ovaj put moderatura dozvoliti da mi komentar ostane malo duže.

Zanimljivo kako je guslar doživeo ovu ovu promenu poslednjih meseci tako su se dogodile i još neke promene na društvenim mrežama. Recimo Fejsbuk stranica ''Srpsko pleme Cuce'' je promenila ime u samo ''Pleme Cuce'', trobojku na profilu su zamenili Krstaš barjakom, a od jula ni jedan jedini novi upis nisu ostavili. Sličnu transformaciju je skoro doživela i stranica ''Čegović TV'' na Jutjubu.

Osim što je guslar moguće povezan sa njima (sa Fejsbuk stranicom o Cucama ni ne sumnjam da jeste) ovo su samo još jedni primeri da u Crnoj Gori i preko noći hardkor Srbi postaju hardkor Crnogorci. Oni koji su nekada sebi davali za pravo da drže drugima lekcije o srpstvu tek tako sada odbacuju isto to srpstvo i prave se ludi.
Crna Gora je zaista unikatan prostor.
Nisu to nikakvi hard kor Srbi. Za Guslara sam i prije više o godinu pogodio, rekavši šta će da se desi.
Doduše, nisam očekivao da će potpuna desrbizacija kod guslara da se dogodi ovako brzo i očigledno.
U junu prošle godine, jedino što je Guslara povezivalo sa Srbima jeste sanjarenje (mitomanija, epske pjesme, junaštvo, crnogorsko Kosovo, sloboda, Sparta,...). Kada se toga odrekao, nestalo je sve srpsko u njemu. A ovi iz Čegovića su u toj fazi.
Prelazna faza između nadsrpstva i crnogorstva (iako nadsrpstvo obično vodi ka montenegrinstvu).
 

Back
Top