Čovek nije ono što želi, već ono što mora

Draga moja, nego šta nego ćeš da radiš ono što ti drugi kažu, imaš da igraš uz onu muziku koju sviraju, jer kada nemaš ni za parče hleba, radila bi šta bilo! Kada ne možeš da upišeš fakultet koji želiš, moraš da upišeš onaj koji ti je preostao, ako pređeš 30u i još ne budeš bila udata, uzećeš ono što ti se nudi, jer niko ne želi da bude sam!

Уф, какав фатализам! Пре бих рекла да је такво гледање на ствари линија мањег отпора, начин правдања сопствених неуспеха максимом ''живим како морам јер немам снеге (способности, воље, одлучности, вере..шта год) да живим како хоћу!''

На ово ћу ти одговорити овим цитатом, да се не понављамо:
Nase misli kreiraju nas zivot. Ako je ovo necija utemeljena misao (odnosno stvarno verujemo u nju), onda ce ta osoba i biti ono sto mora, a ne ono sto zeli. Svaki covek nesvesno ili svesno bira imedju bezbroj mogucnosti. Ova osoba je jednostavno izabrala najgore od svega moguceg.
 
bash mi se ne svidja, ali svarljiva je ako je shala...zvuchi mi kao da nekoj samozivoj , alapachi koja te ''puna saosjecanja i razumevanja'' ispituje o tvom zivotu,a ti prichash iskreno shta si morala da uradish da bi neshto prevazishla...a onda ona sa prikupljenim informacijama pochne da te ismijava na nekoj kafici, kako si propala, a kao folovi rekla je da mora...ha-ha...''nista se ne mora shto se nece...mogla je ovako i onako...bla-bla moja slatka''

Наравно да је та максима била нека врста...хмм...рецимо ''шале''. Али ниси је баш добро разумела...
Зашто би ико радио нешто што НЕЋЕ? Чуј, мени се сада не пере посуђе, рецимо, али имам два избора: да га не оперем данима и пустим да се усмрди и уцрвља или да урадим нешто што не волим - да га оперем (има још могућности: да платимо неког да нам опере, д акупимо машину за прање посуђа, да косристимо папирне тањире...) Увек имамо избор, а то што ми често свесно ИЗАБЕРЕМО нешто што нам не одговара...то је зато што нам друга алтернатива још мање одговара. (Мрзим да перем посуђе, али још мање ми одговара да се усмрди, значи изабрала сам повољнију оцију, повољнију по мене.)
Тако је увек у животу. Увек можемо да бирамо: ако нема боље понуде на тржишту мужева можемо да бирамо да се удамо за билмеза (''дај шта даш'') или да останемо саме (ако већ тренутно понуђене нема опције да се удамо за принца на белом коњу). Ништа се НЕ МОРА! Увек је у основи ствар нашег избора!

И тај неко ко ''живи како мора'', он је ИЗАБРАО да живи тако....нико није то одлучио уместо њега....увек су постојале и друге алтернативе...
 
Tuzni_patak:
Verovala ti ili ne, ali odnosi izmedju ljudi se menjaju, i nije sve bezveze u reči , nije ovo kao što je nekad bilo.....

Da ne pominjem proizvodnju kartonskih povrtarskih vrsta, kod kojih je ostao izgled i boja, ni mirisa ni ukusa.....
O da, menjaju se... Ali postoji tip ljudi, ili to ode sa godinama... koji će uvek videti crni oblak izduvnih gasova pre nego produžen životni vek za nekoliko godina...

Zašto uvek sve mora da se menja na gore, kada govorimo o "ovim i onim" vremenima?
Ja nešto baš i ne bih da se vratim u prošli vek, ni po cenu sve te čiste vode i seljačkog rumenila. Snob?
Gledajte malo onu donju polovinu čaše.
 
Hellen:
Наравно да је та максима била нека врста...хмм...рецимо ''шале''. Али ниси је баш добро разумела...
Зашто би ико радио нешто што НЕЋЕ? Чуј, мени се сада не пере посуђе, рецимо, али имам два избора: да га не оперем данима и пустим да се усмрди и уцрвља или да урадим нешто што не волим - да га оперем (има још могућности: да платимо неког да нам опере, д акупимо машину за прање посуђа, да косристимо папирне тањире...) Увек имамо избор, а то што ми често свесно ИЗАБЕРЕМО нешто што нам не одговара...то је зато што нам друга алтернатива још мање одговара. (Мрзим да перем посуђе, али још мање ми одговара да се усмрди, значи изабрала сам повољнију оцију, повољнију по мене.)
Тако је увек у животу. Увек можемо да бирамо: ако нема боље понуде на тржишту мужева можемо да бирамо да се удамо за билмеза (''дај шта даш'') или да останемо саме (ако већ тренутно понуђене нема опције да се удамо за принца на белом коњу). Ништа се НЕ МОРА! Увек је у основи ствар нашег избора!

И тај неко ко ''живи како мора'', он је ИЗАБРАО да живи тако....нико није то одлучио уместо њега....увек су постојале и друге алтернативе...

ok, zaista sve u zivotu se moze protumachiti na mnogo nachina, shto nam pomaze da uvijek nadjemo ''demagoshki''izlaz :smile: ...a ostalo je stvar izbora, kako ce da se zivi....meni je lakse da kazem''moram da operem sudove''i da to uradim, ako sam u stanju...jer mi nije ni prihvatljiva ideja da se ucrva, a nema to ko da uradi umjesto mene, shto znachi ja ''moram''da reshim problem , a naravno mashinu za pranje sudova
nemaju svi ljudi...mozda reagujem na ''mora'', ''ne mora''....jako je teshko zivjeti npr. cimerke itd, koje idu tim stavom ''ne mora'', ''ne mora sad''...eh, secam se...koliko puta je bilo''letenja perja'', zbog nechijeg spanaca koji se pretvorio u rastegljivu, zelatinoznu masu, izuzetno neprijatnog mirisa, posle 10 dana stajanja u rerni od shporeta, dok se ispijala kafica kod komshinice i lakirali nokti, a tri milijarde onih zutih jezivih buba stvorilo buboput preko zida i moje glave, sve do sadrzaja ucrvanih tanjira ili je jedina varijanta je da sama operem njene sudove (ako mi smeta :confused: hehe tj. ako pokleknem na pochetnom odmeravanju snaga, navike ''se brzo stichu...posle valjda dodju na red charape itd itd ) ili neki drugi biser ''uradi ti to, tebi bolje ide (a ja cu ovaj laksi deo )'' logika u kojoj onaj koji ''mora'', uvijek ispadne budala u odnosu na nekog koji ''ne mora, ako nece''...zato kazem da ''mora'' popravlja medjuljudske odnose :-D...a da ne pricham ''ne moraju se platiti rachuni odmah'' (ali ni posle vishe meseci, a ''mora''se zbrisati i ostaviti svoje rachune nekome ko ''mora'' da ih plati ili chekati da nam iskljuche sve, da bi informacija doshla do mozdane akne...), a za to vrijeme bacaju se pare na besmislen nachin...
mene ''ne mora ako se nece'' potsjeca na lijenost , a ponekad i neodgovornost i neposhtovanje bliznjeg svoga, pa valjda zbog trauma ne mogu da promijenim mishljenje...:-)...MORA brate i tachka, nema tu hocu - necu!!! :lol: bez puno filozofiranja )
...a shto se tiche BIRANJA eh, to je duga pricha...
 
Hellen:
Омиљена максима једне моје другарице још давно била је ''ништа се не мора што се неће!'' И то је истина! (Наравно, једино смрт и болест су изузете из тога.) Свака ствар у животу увек има неку алтернативу, на нама је да ИЗАБЕРЕМО.

Original postavio divlja
Nase misli kreiraju nas zivot. Ako je ovo necija utemeljena misao (odnosno stvarno verujemo u nju), onda ce ta osoba i biti ono sto mora, a ne ono sto zeli. Svaki covek nesvesno ili svesno bira imedju bezbroj mogucnosti. Ova osoba je jednostavno izabrala najgore od svega moguceg.

Original postavio Modruna
Све ми се чини да смо, некако, размажени. Очекујемо да нам се жеље саме остварују или да нам их остварује неко други.
Mi odlučujemo šta će nam se dogoditi. Događa nam se ono što je u našim glavama, odnosno naše misli kreiraju naš život. Ni bolest ni smrt nisu izuzeti od toga. Naše želje se ne ostvaruju same ali ni lično od nas nisu realizovane.
 
Uopste se ne slazem sa postom kojim je otpoceta ova tema... :shock:
Mislim da covek nije ono sto mora, vec ono sto zeli da bude, pod uslovom naravno da ZAISTA zeli... i pod uslovom da je svestan toga STA ZELI, koliko je spreman da ULOZI U ZELJU i da ODGOVORNO PRISTUPI NJENOM ostvarenju... Mislim da se ipak sve ono za cim se istinski cezne, na kraju i dobije... Samo je pitanje toga koliko je dug taj put do momenta ostvarenja... Taj stav "covek je ono sto mora, a ne ono sto zeli da bude" mi se nekako cini odbranom od ulaganja napora koje treba da usledi u zivotu... Nesto poput pomirljivosti... Mozda cak nepotrebne skromnosti kad su u pitanju aspiracije i mogucnosti... Treba istinski i jaaako hteti!
P.S. Pozdravljam sve vas koji postujete na ovoj temi i podforumu!!! :D
 
Chovek je oduvek vishe voleo da bude primoran nego da bude slobodan.Ipak lakshe je nositi se sa tom pacenichkom etiketom nego ovom drugom.Zahtevnije je biti slobodan jer onda snosish odgovornost za svoje postupke,ogoljujesh svoje lice,stichesh milion neprijatelja,izazivash zavist i mrzhnju.Ne mozhesh da krivish razne institucije,uredjenja ili boga za svoj zhivot,vec iskljuchivo sebe,a toga se mnogi plashe-da budu ono shto jesu da budu-uslovno recheno slobodni.A shta to znachi to se ne mozhe definisati,jer sloboda i nije neshto univerzalno vec se vezuje za choveka,pojedinca.Da li je sloboda asketizam,hedonizam,'umerenost' Aristotelova,"Nicheovska'ludost'ili neshto sasvim drugo?To je vec stvar izbora ili kreativnosti.U svakom sluchaju chovek sam bira da li ce biti'primoran' na neshto ili nece.
 
Sve fatalisti....i formalisti.

-Čovek želi nešto da bude
-Čovek želi nešto da radi
+Čovek ne želi nešto da bude
+Čovek ne želi nešto da radi
*Čoveku ne daju nešto da bude
*Čoveku ne daju nešto da radi

Čini mi se da je ovde većina sklona da misli da je sve ovo povezano 1-1 relacijama , tj čim nešto ne može da se radi , onda u vezi sa tim čovek ne može nešto ni da bude.Posledica formalizma i neke vrste razmaženosti.Ali to je isključivo ovde na forumu.

Ljudi ne mogu da budu primljeni na besplatne kurseve edukacije jer nisu u "šemi". Ne mogu da se zaposle jer nisu "do 27 godina".Ili do 35.
Ljudima zabranjuju da budu uspešni i da se potpuno iskažu , jer će onda nadredjeni izgledati nepotrebni i suvišni ili nekompetentni.
A sprečava li to čoveka da bude ono što želi?
Negde da negde ne.
Da se ne lažemo da se sa upornošću čoveka može svaka prepreka prevazići.
Ali da se ne lažemo i da se sa usmerenjem u jednu stranu , tamo gde je čovečije ispoljenje , neće desiti ono što smo umislili , ali će se desiti nešto drugačije i možda na neki način isto ili približno isto.....

To je isto kao što današnje zatrovanje slobodom donosi nesreću ili poništenje sloboda drugih.
U vreme neslobode Tita i SFRJ , zbog manjeg poništenja sloboda svih , ljudi su mogli da ispolje svoje lične slobode na više načina.
Danas zbog slobode svih, slobodu stignu da ispolje samo oni koji su u poziciji novca ili poznanstva (ne rodjaštva isključivo).


Da , ostala je samo sledeća sugestija. Čovek , ako je spreman na sve , može dobiti sve što poželi....
Pošto ljudski rad sve manje vredi, ljudski život takodje, zakon je bitan samo ako te uhvate,moralno prihvatanje se da kupiti sitnim poklonima i pažnjom to vam rešenje bukvalno stoji na rukama....
A sve počinje od stavke svaka stvar ima svoju cenu , tj svaka stvar je roba. I čovek.

Na suprotnoj strani ovog terena su oni malobrojni koji se drže maksime nije važno šta si postigao , već način na koji si postigao, shvatajući da im to neće otvoriti vrata ni od dobrih lekara, ni kad su nedužni na sudu, niti će njihovu decu to išta više naučiti ili zaštiti u društvu i školi.....
 
Modruna:
Ни ја нисам љубитељ овог "тржишног" система вредности, али сам изгледа разумнија од тебе :D . Помирила сам се с тим да никад друштво није било боље (само друкчије) и никад неће бити боље (само друкчије).

Али живот није друштво.

Живот је посебна прича (и дугачка), али у сваком случају захтева борбу. Ништа нам се не пружа на тањиру. Зато су размажени људи хендикепирани -- они упорно очекују да им се на тањиру пружи прилика да "буду оно што јесу", и онда кукају кад се то не деси.

Знам, и сама сам била размажена, док нисам схватила да је "одн'о ђаво шалу" и да ће живот да ми пропадне ако наставим да седим и кукам. Можда је живот неправедан, али ја немам времена (ни енергије) да се нервирам због тога. Засукала сам рукаве и гледам да направим нешто паметно од свог живота (упркос свим тзв. неправдама).


Bravo!
 
Oduvijek sam znala da je moje najveće bogatstvo SLOBODA IZBORA! Imala sam prilike i to vrlo često da slušam ljude koji se žale i kukaju nad životom. Uvijek sam postavljala isto pitanje: "A zamisli da nemaš izbora, kako bi bilo tada?"
Sloboda izbora, znači - živiš život kao svoj izbor, za razliku od drugih, koji ga žive kao sudbinu. Kad biraš, svojoj sudbini kažeš ne, a svojoj slobodi kažeš da! kako to lijepo kaže Šušnjić.
Tačno je da je naš život često podređen promjenama u društvu u kojem živimo i ponekad prestaje da zavisi od nas, ali jedino što možemo jeste da mijenjamo naš stav prema tome, a ne ono što se događa oko nas.
Čovjekov stav prema spoljašnjoj stvarnosti određuje stepen njegove slobode i izbora.
Primjer iz ekonomske čitanke P.A. Samuelsona "Teško da pojedinac može djelovati na cijenu bilo koje stvari koju kupuje. Ipak, svi pojedinci uzeti zajedno čine cijenu onim što jest."
Svijest o slobodi je pobuna protiv sudbine, koja je spolja nametnuta i koja ne omogućava izbor.
 
Осим оне лепе Андрићеве реченице ("... и не изневјерите душу своју никад") мени је много значио и један Кјеркегоров узвик који ми је у кризним моментима одзвањао у глави:

"ИЗАБЕРИ СЕБЕ ! "
 
Kad smo kod Andrića.

Ne videh dve veće suprotnosti od Andrića i Ničea.
Prvog kao da svi razumeju , ali bar na jedan inspirativan i dobar način, a drugog kao da svi pogrešno tumače , uključujući , ili najviše uključujući filozofe (drugima se neda zameriti).

Šekspir je anglo saksonska varijanta filmova po scenariju jednog od dvojice gore navedenih....
 
Tuzni_patak:
Kad smo kod Andrića.

Ne videh dve veće suprotnosti od Andrića i Ničea.
Prvog kao da svi razumeju ,

Па и Другог КАО да сви разумеју. Није бадава ставио оно "Књига за свакога и ни за кога" :D

А и Трећег сви "разумеју", нарочито "Ромеа и Јулију".

Увек можеш све да "разумеш", нарочито ако држиш до свг имиџа "паметне особе". :D
 
Čovek nije ono što želi, već ono što jeste.

Često se pitamo kako nam je život krenuo u nekom pravcu kada mi to nismo ni planirali ni želeli. Ali to je ono to mi jesmo. Sad, nije ovo neki fatalizam, prosto, svi smo mi nečim uslovljeni i ograničeni. Kolio god ja želela da .. ne znam... se popnem na Kilimandžaro, ja to nikada neću učiniti jer sam ograničena svojom lenjošću. Ili, nikad neću biti mašinski inženjer, ne mogu da saberem 2 broja.
Sad mi možemo da se korigujemo, radimo na ispunjavanju svjih ciljeva, čak moramo, ali ako time previše idemo protiv svoje prirode šta dobijamo? Možda ostvarenje ciljeva, ali negde ćemo biti nesrećni i neispunjeni.

Eto, ja mislim da su to naša ograničenja, a što se tiče onoga: matorci mi ne daju da upišem taj-i-taj fakultet... to ne priznajem... u tvojoj je prirodi da poslušaš matorce, a možeš i da se odseliš, pa da radiš i studiraš, upišeš drugi faks paralelno da ono ne saznaju itd... to je naravno samo hipotetički. Samo hoću da kažem da nas spoljni faktori ograničavaju onoliko koliko im mi to dozvolimo.
 
parka:
Čovek nije ono što želi, već ono što jeste.

Često se pitamo kako nam je život krenuo u nekom pravcu kada mi to nismo ni planirali ni želeli. Ali to je ono to mi jesmo. Sad, nije ovo neki fatalizam, prosto, svi smo mi nečim uslovljeni i ograničeni. Kolio god ja želela da .. ne znam... se popnem na Kilimandžaro, ja to nikada neću učiniti jer sam ograničena svojom lenjošću. Ili, nikad neću biti mašinski inženjer, ne mogu da saberem 2 broja.
Sad mi možemo da se korigujemo, radimo na ispunjavanju svjih ciljeva, čak moramo, ali ako time previše idemo protiv svoje prirode šta dobijamo? Možda ostvarenje ciljeva, ali negde ćemo biti nesrećni i neispunjeni.

Eto, ja mislim da su to naša ograničenja, a što se tiče onoga: matorci mi ne daju da upišem taj-i-taj fakultet... to ne priznajem... u tvojoj je prirodi da poslušaš matorce, a možeš i da se odseliš, pa da radiš i studiraš, upišeš drugi faks paralelno da ono ne saznaju itd... to je naravno samo hipotetički. Samo hoću da kažem da nas spoljni faktori ograničavaju onoliko koliko im mi to dozvolimo.
Jedina obaveza čoveka u ovom (ovozemaljskom) životu je da pobedi svoju prirodu. Ko to uspe dobija sve i život mu ne može biti promašen, nesrećan ili neispunjen.
 

Back
Top