Droga nije sreća

Malo sada posve osobno, interesantan mi tvoj slučaj, sve živo si u životu probala, sve vidila, sve probala, sada na socijali bez igdi ikoga, bez uvrede, nije da te vrijeđam, nego naprosto mi interesatno :think:
Daleko od toga "sve", nisam ja probala ništa, meni se sve što je lepo izdešavalo samo u detinjstvu a skoro ni tada, ali čemu kukati...

Ja jedino umem da se "dočekam na noge", na primer nađem se u situaciji da radim na % u nekoj trafici u zabačenom delu grada, ali ono baš baš zabačenom, i kažem sebi: "Sto godine samoće - sad ili nikad!" i pročitam za nekoliko dana (mislim da je bilo 3 i po dana...ovo kažem zbog skorog pominjanja brzine čitanja) knjigu koja je dobila Nobelovu nagradu. Znači, umem da napravim limunadu kad mi život da limun.
Snalaženje mi je jača strana, sad trenutno jesam malo potonula, što psihički, što finansijski, a sve zbog zdravstvenih razloga (i o tome sam pisala), teško mi je ali...šta bude - neka.

I to je samo period, proći će i ovo, sad, na bolje ili na gore, ne znam, ali to što deluje "sve probala", uglavnom sam bila primorana na rizik a i nisam dozvolila nikad nikome da upravlja mojim životom, na primer sa 12 godina sam rekla da neću da se udajem i porađam, svi su bili u fazonu "promenićeš mišljenje", "videćeš ti" itd, čak su mi sa 28 godina rekli (sestra od tetke) "Ti ako se ne udaš sad, ti ćeš se mučiti i sa 40", ja nisam htela (to je glavni razlog kad te već zanima) da "ostvarim svoju sudbinu kao žena".

I nije mi žao niti zbog mene lično, niti što nisam rodila još nekoga u ovaj haos i nesreću, zapravo, ne kapiram još uvek zašto sirotinja ima decu...itd.
 

Daleko od toga "sve", nisam ja probala ništa, meni se sve što je lepo izdešavalo samo u detinjstvu a skoro ni tada, ali čemu kukati...

Ja jedino umem da se "dočekam na noge", na primer nađem se u situaciji da radim na % u nekoj trafici u zabačenom delu grada, ali ono baš baš zabačenom, i kažem sebi: "Sto godine samoće - sad ili nikad!" i pročitam za nekoliko dana (mislim da je bilo 3 i po dana...ovo kažem zbog skorog pominjanja brzine čitanja) knjigu koja je dobila Nobelovu nagradu. Znači, umem da napravim limunadu kad mi život da limun.
Snalaženje mi je jača strana, sad trenutno jesam malo potonula, što psihički, što finansijski, a sve zbog zdravstvenih razloga (i o tome sam pisala), teško mi je ali...šta bude - neka.

I to je samo period, proći će i ovo, sad, na bolje ili na gore, ne znam, ali to što deluje "sve probala", uglavnom sam bila primorana na rizik a i nisam dozvolila nikad nikome da upravlja mojim životom, na primer sa 12 godina sam rekla da neću da se udajem i porađam, svi su bili u fazonu "promenićeš mišljenje", "videćeš ti" itd, čak su mi sa 28 godina rekli (sestra od tetke) "Ti ako se ne udaš sad, ti ćeš se mučiti i sa 40", ja nisam htela (to je glavni razlog kad te već zanima) da "ostvarim svoju sudbinu kao žena".

I nije mi žao niti zbog mene lično, niti što nisam rodila još nekoga u ovaj haos i nesreću, zapravo, ne kapiram još uvek zašto sirotinja ima decu...itd.
Nisam baš posve ukapirao tvoj post :think:

Sad ću ja napisat što sam mislio, pod ogradom da svi mi vučemo zaključke iz onoga sta je nama poznato. Kažeš ti da si ti daleko od toga, " sve probala u zivotu', pa probala si svakako više od mene, droge, partijanje, živela si dugi niz godina s cimerima, solo ili s partnerom, ili kime li već.

Imam neke dvije susjede, dvi sestre, e te baš ništa u životu nisu probale, nikada dečka., to nije vidillo disko kluba, nikada popilo guc piva., i? I opet nekako nalikuju tebi, same, bez novaca, ili nešto mialo, živčan3 i svađaju se s materom.
 


Nisam baš posve ukapirao tvoj post :think:

Sad ću ja napisat što sam mislio, pod ogradom da svi mi vučemo zaključke iz onoga sta je nama poznato. Kažeš ti da si ti daleko od toga, " sve probala u zivotu', pa probala si svakako više od mene, droge, partijanje, živela si dugi niz godina s cimerima, solo ili s partnerom, ili kime li već.
"Pod ogradom da...", tu ti svaka čast, svestan da smo svi subjektivni, hteli ne hteli ✔️
I da, iz tog ugla, jesam probala i da odem od kuće i da radim ilegalno. Itd.
Ali sa jednim načinom života se isključuju mnoge druge mogućnosti, tako da ja nisam bila shvatila tvoj post jer nisam "probala" "normalan život". Da tako kažem.

Imam neke dvije susjede, dvi sestre, e te baš ništa u životu nisu probale, nikada dečka., to nije vidillo disko kluba, nikada popilo guc piva., i? I opet nekako nalikuju tebi, same, bez novaca, ili nešto mialo, živčan3 i svađaju se s materom.
Sad mi je jasno na šta si mislio.
Otpetljasmo se haha ;) :p
 
To što opisuješ je traženje sreće externo. Tražiš je van sebe i nikad je nećeš naći, nikad! Sve će to biti privremeno. Kao i droga, ljubav prema drugoj osobi je adiktivna. Biće ti lepo neko vreme, ali ta sreća će zavisiti od te druge osobe, ako je ona srećna bićeš i ti, ako je ona nadrndana uticaće na tvoje raspoloženje, jednostavno jer ti iznutra nisi istinski srećan. Okreni se ka sebi, kada sam sebi budeš bio dovoljan, kada ti ništa externo ne bude trebalo da budeš srećan i zadovoljan tada ćeš stvarno biti srećan. Sreća dolazi iznutra i samo ti si zaslužan za to. Nažalost ovo se ne uči u školama niti od roditelja. Ako dopustiš da ti druge osobe ili bilo šta drugo kvari tvoju sreću to si sam dozvolio. Poradi na sebi, duboko se okreni ka hramu koji nosiš u sebi.
Дрога је једна од најмање екстерних ствари. Не можеш да будеш богат, не можеш да имаш девојку, не можеш да будеш прихваћен и вољен, не можеш да путујеш, али је много лакше нпр. приуштити алкохол. Срећа свакако зависи од хемије у мозгу а супстанце већ јесу нека хемија, то је најмање што је екстерно од свих ствари, то је скоро увек приступачно, нису приступачни увек чак ни сунце ни цвркути птица.

Ја, рецимо, морам на посао који не волим, морам да трпим бирократију, законе који ми се не свиђају, разноразне људе, зашто само лоше морам да трпим екстерно а да на исти начин не добијам ништа лепо? Ја не могу да будем добар сам са собом јер ме људи и цела природна средина екстерно узнемиравају, можда бих био добар сам са собом једино да спавам 24 сата дневно.
 
Одређен проценат становништва је декадентан и деструктиван.

Да такви не би водили цео народ у ратовање,
измишљена је дрога.

Па ко воли убијање - нек убије себе !
То смо видели од развијенијих држава.

Eво рецимо од САДа.
Ако они греше, нека и ми погрешимо !

Шта мислите да је овима из следећег видеа ускраћено да буду самоубице
и да су натерани да буду "стрејт",
државни службеници, политичари, руководиоци.

Где ли би они одвели нацију ?
 
Дрога је једна од најмање екстерних ствари. Не можеш да будеш богат, не можеш да имаш девојку, не можеш да будеш прихваћен и вољен, не можеш да путујеш, али је много лакше нпр. приуштити алкохол. Срећа свакако зависи од хемије у мозгу а супстанце већ јесу нека хемија, то је најмање што је екстерно од свих ствари, то је скоро увек приступачно, нису приступачни увек чак ни сунце ни цвркути птица.

Ја, рецимо, морам на посао који не волим, морам да трпим бирократију, законе који ми се не свиђају, разноразне људе, зашто само лоше морам да трпим екстерно а да на исти начин не добијам ништа лепо? Ја не могу да будем добар сам са собом јер ме људи и цела природна средина екстерно узнемиравају, можда бих био добар сам са собом једино да спавам 24 сата дневно.
To nije prava sreća već izazvana nečim spoljašnjim i takva sreća je kratkotrajna. Svi mi moramo na posao, okreni se ka unutra, poradi na sebi, ne dopusti da te spoljašnji faktori pogađaju, lakše je reći nego uraditi. Svi vodimo te bitke.
 
To nije prava sreća već izazvana nečim spoljašnjim i takva sreća je kratkotrajna. Svi mi moramo na posao, okreni se ka unutra, poradi na sebi, ne dopusti da te spoljašnji faktori pogađaju, lakše je reći nego uraditi. Svi vodimo te bitke.
Мора чак и храна да се уноси од споља, треба онда и нешто лепо духовно.
 
Prvo treba definisati šta je droga jer pola ovih što se gnušaju i gade bi se "uneredili" do podne ako bi im ukinuli kafu i cigarete. Ako bi zatim rekli da je to doživotno, verovatno bi bilo i trenutnih samoubistava zbog gubljenja smisla života a ostali bi prvo bili zbunjeni dok bi samo onaj procenat njih koje nazivaju narkomani bilo u fazonu da pronađu način kako da ipak dođu do kafe i cigarete jer zakon kaže jedno ali tržište govori suprotno... To bi postali prvi narko cigarcoofe bosovi i kako to već ide imali bi svoje konekcije i ilegalne kafeterije gde piješ kafu i pušiš do mile volje ako si političar, pandur, ***** i kriminalac. Cela Srpska akademija nauka bi tu bila takođe povlašćena i čak plaćena za "ideološku osnovu" projekta. Ovo je recimo političko ekonomsko tumačenje onoga o čemu je ovde reč a to se naziva "supstanca" i svi koji su "navučeni" na nju se nazivaju zavisnici. To su uglavnom benigne i hronične navlake koje svi imamo, neko ovo neko ono... Supstanca je supstanca pa čak i kada ne menja svest a stvara zavisnost. Takođe satanizovanje jednih a promovisanje drugih je stvar visoke politike a ne zdravog razuma. Pa ko je čuo da je neko naduvan ubio ženu? Čak i da mu padne na pamet, ipak bi ostavio za sutra jer ga mrzi odmah time da se bavi a i onesvesti se kad vidi krv... Ali zato na hiljade alkoholičara ubija boga a neretko i život svakog dana i to ovde, u našim komšilucima... Ali svi znaju da alkohol nije droga jer ne bi ljudi terali i decu da popiju po koju jer takav je običaj. Druga stvar, supstance imaju hemijske osobine ali vrlo često neuki narod im pripisuje i ljudske osobine od "podmuklog" i "opasnih" pa do njihovih krajnosti... Da bi neko diskutovao o nečemu, potrebno je da poznaje elementarne životne stvari plus određeno iskustvo iz te oblasti. Ljudi koji nemaju bar jedno od to dvoje su dobrodoši ukoliko su otvorenih shvatanja i spremni da uče dok oni koji su previše kulturni da bi imali razumevanja za "narkomane" upravo postaju droga te diskusije jer razaraju zdravo tkivo koje teži ka nekom cilju. Promoteri takođe a naročito sa iskustvom bez elementarnog znanja. Predrasude su ogromna kočnica svega, od međuljudskih odnosa do napretka civilizacije. Retki znaju šta je droga a još ređi šta je prava i dobra droga. Prava droga nema veze ni sa čim o čemu smo do sada govorili, naročito sa zavisnošću, politikom a jedina sličnost sa novcem je to da je svuda oko nas, samo je treba uzeti... Tema je jako bitna i važna ali je treba podići na određeni nivo kakav i zaslužuje. Svest o tome je jako bitna i neophodna jer ukoliko je nema, posledice mogu biti ogromne kao što već jesu. Na kraju krajeva, statistika je neumoljiva pa smrtnost zbog droge zauzima neki nebitan procenat i to se odnosi isključivo na korisnike sintetizovanih droga koje su u stvari lekovi. Morfijum je recimo takođe derivat maka ali čistija i lakša varijanta od heroina. Neko voli jedno a neko drugo...da zloupotrebljava. Lično nisam tip koji razdvaja stvari već spaja pa volim i jedno i drugo kad naleti. Kokain takođe ali je trenutno loš pa je bolje spid ali nisam probirljiv ako sam raspoložen. Marihuana je lek pa je tako i tretiram i lečim se svakodnevno, uglavnom čim ustanem jer sam dokon i nemam obaveza koje zahtevaju potpunu koncentraciju pa mi se može, često je pomešam i sa nekim duvanom ali ako je baš dobar i organski. Sve ovo su supstance koje mogu da budu lekovi i oteovi pa čak i marihuanu ako je komzumiraju debili. Prave stvari koje zaista menjaju percepciju su retke na tržištu i njih ne možeš da kupiš. Nih moraš da zaslužiš. Ni to nije toliko teško, ali prvo treba da se raščisti sa predrasudama i malo se edukuje. Nije zlato sve što sija i nije droga sve što ubija. Ono što nazivamo stvarnost je kreacija ljudske svesti i vrlo je individualna stvar. Dakle, uska svest = uska stvarnost, proširena svest = proširena stvarnost. Lično volim i jedno i drugo ali se za svaki slučaj držim drugog... Zato sam ovako opširan.
 

Back
Top