Ništa ne zbližava ljude brže (doduše, često samo prividno i varljivo) kao tužno, melankolično razumijevanje. Ta atmosfera smirene samilosti, koja uspavljuje sve strepnje i zabrane i podjednako je razumljiva i prostoj i profinjenoj duši, i neukom i obrazovanom, sigurno je najjednostavnija metoda za zbližavanje, a uz to i vrlo dragocjena. Potrebno je, naime, odbaciti kultivirano "suzdržavanje duše", kultivirane geste i mimiku i biti jednostavan; ne znam kako mi je (iznenada, bez pripreme) uspjelo da to postignem, kako je to moglo uspjeti meni, čovjeku koji je sljepački trapao za svojim umjetnim likovima; ne znam... gledao sam na to kao na neočekivani poklon i čudesno oslobođenje.
Milan Kundera
