Citati...

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
"Pitaju me ponekad sta sam mogao da uradim da bih izazvao manje bola i omogucio ljubavi da zivi,umjesto sto sam je unistavao,
kao i one koje su tu ljubav prema meni gajile.Neki prijatelji misle da ce me spasiti od odgovora na to pitanje nalazeci mi izgovor u baksuzluku:
to je,kazu oni,zato sto mi izabrana zena nije odgovarala,zato sto je u sebi imala nesto nepodnosljivo za mene,i da mi preostaje da,
bez zaljenja i bez stida,cekam da sretnem onu koju cu voljeti i koja ce me ispuniti.Oni hvale jasnocu moje inteligencije,prefinjenost mojih analiza i
ne sumnjaju da ce te kvalitete jednog dana prepoznati neka zena,koju necu povrijediti i koja nece mene povrijediti,zena sposobna da upotpuni moju dusu...

Kamij Lorans "Ni ti ni ja"
 
hvbdjsocqvmtvrkpxyqh.gif
 
MLAD MESEC - nedelja, 20. maj 2012.

Nepažnji se prepuštaju
budale i bezumnici,
dok mudrac pažljivost ceni
kao najvrednije blago.


Dhammapada, strofa 26

Sve se mi zaboravimo s vremena na vreme i postanemo izgubljeni u zbrci. Ali ono što je najvažnije je koliko nam je potrebno da se setimo. Nije moguće da se otarasimo konfuzije samo zato što je ne volimo. Međutim, tu meditacija može pomoći. Kad ulažemo napor u redovno vežbanje vraćanja na odabrani objekat pažnje, uvek iznova, tada u sebi razvijamo određenu vrstu snage. Iako to u prvom trenutku ne vidimo, unutar naše svesti raste dragoceni potencijal. Meditacija nam se može učiniti dosadnom i čak besmislenom. Ali ta energija nikada ne nestaje. Dobar napor koji ulažemo u to da se setimo da se vratimo objektu meditacije može nam se isplatiti u svakodnevnom životu kao spontana svesnost ovde i sada. Tamo gde bismo se ranije zaboravili i postali izgubljeni u nepažnji, iznenada postajemo budni i ujedinjeni sa onim što se događa. Takva svesnost zaista jeste najvrednije blago.

S ljubavlju
monah Munindo
 
Ono što me je snažno privlačilo nije neka spoljna lepota koja se može meriti opštim kriterijumima ili količinom, već ono nepromenljivo, što se nalazi duboko unutra. Kao što neki ljudi potajno vole oluje, zemljotrese ili nestanak struje, tako ja volim to nešto neopipljivo što mi upućuju pripadnice suprotnog pola. Nazovimo to magnetizmom. To je sila koja te hteo ne hteo, ščepa i usisa. Ta sila bi se najpre mogla uporediti sa mirisom parfema. Možda čak ni onaj koji se bavi spravljanjem parfema ne bi mogao da objasni kako se stvara miris koji poseduje takav magnetizam. Ni nauka ne može to da objasni. Jedan miris privlači možda pedeset od sto ljudi, a neki drugi miris verovatno privlači onih preostalih pedeset. Ipak, na svetu postoje i mirisi koji silovito privlače samo jednog ili dva čoveka. To su posebni mirisi, a ja sam imao moć da ih iz daljine jasno namirišem. Znao sam da su mi sudjeni. Tim devojkama sam hteo ovo da kažem: Slušaj, ja znam! Možda niko drugi nije shvatio, ali ja – jesam!

Haruki Murakami
 
"Moj prijatelj otvori jednu od ladica koja je pripadala njegovoj ženi,
izvadi jedan zamotuljak u rižinom papiru i reče:
'Ovo nije bilo šta, ovo je nešto specijalno.'

Odmotao je paketić i odbacio papir, i onda se duboko zagledao u biranu
svilu i čipku. Ona je ovo kupila kad smo bili prvi put u New York-u,
pre otprilike osam ili devet godina. Nije to nikad upotrebila . Čuvala
je to za neku 'specijalnu priliku'.

'Dobro...ja mislim da je sada prigodna prilika za to'.

Prišao je krevetu i položio rublje pored druge garderobe, koju će ona
imati - na pogrebu. .... Njegova žena je umrla.

Okrene se prema meni i reče: 'Ne čuvaj nikada ništa za neke specijalne
prilike, svaki dan u tvom životu je specijalan'.
Još uvek mislim na njegove reči...one su promenile moj život. Više
čitam, a čistim manje.

Sedim na terasi uživam u pejzažu, i ne smeta mi korov u vrtu.

Provodim više vremena s porodicom, a manje na poslu. Shvatio sam da je
život u suštini jedna celina ispunjena užicima, a ne tečaj
preživljavanja.

Više ništa ne čuvam. Upotrebljavam svoje kristalne čaše svaki dan..
Obučem svoj novi sako kad idem u supermarket, ako mi je želja.

Ja ne čuvam svoj najbolji parfem za specijalne izlaske, ja ga
upotrebljavam uvijek kad poželim.

Fraze...'jednog dana' i 'jednog od ovih dana' su nestale iz mog rečnika.

Ako nešto vredi videti, slušati ili raditi, onda ja to želim videti,
slušati ili raditi SADA. Ja nisam siguran u to što bi žena mog
prijatelja uradila, da je samo znala da je neće biti ovdje sutra.

Ja mislim da bi ona bila više u kontaktu sa svojom familijom, svojim
najbližim prijateljima.
Ona bi možda nazvala svoje stare prijatelje i molila za oproštaj za
neke nesporazume, i pomirila se s njima. Verujem da bi ona išla jesti
u kineski restoran, to je njena omiljena hrana.

Upravo ove neučinjene male stvari što meni smetaju, ako bih ja znao da
su mi sati izbrojani. Smeta mi što sam prestao sretati svoje dobre
prijatelje koje sam 'jednog dana' hteo kontaktirati.

Smeta mi što ne pišem pisma, koja sam mislio pisati 'jednog od ovih
dana'. Smeta mi i žalosti me da nisam rekao svojim roditeljima, svojoj
braći i deci, češće, koliko ih volim.
Sada pokušavam ne zakasniti, ne držim po strani, ili čuvam nešto, što
može obogatiti naš život sa smehom ili radošću.

I svaki dan kažem samom sebi, da je danas jedan specijalan dan...
Svaki dan, svaki sat, svaki minut.... je specijalan.
"
 
Savrseni put

Putevi se ne traze, oni su odavno pronadjeni. Treba samo izabrati pravi put, a to je bilo uvijek najteze. I kad mislimo da smo zakoracili na onaj pravi, sto vise hodamo po njemu vidimo da grijesimo, da nam izbor i nije bas najbolji. Shvatamo da je moglo mnogo bolje i lakse da putujemo kroz zivot. U vecini zivljenja mi tapkamo u mjestu, bojeci se da napravimo korak u stranu, u nepoznato. Mislimo da idemo naprijed, a ono se samo vrtimo u krug. Najgore je ako sami sebe uvjerimo da je to dobro za nas i da postoji samo izlaz koji mi izaberemo. A koliko puteva, toliko je i izlaza.. Da li uopste mozemo naci izlaz iz svoje koze, svoje tvrdoglavosti, nesvijesti, egoizma? Zivot nas je ubacio u masinu i borimo se za mjesto pod suncem. Pokusavamo da izaberemo ono sto volimo, a u stvari to nas neka veca sila vuce i pokazuje odavno zapisani put. Ko je jaci i svjesniji vise se odupire, ko nije, preda se vremenu, izabranom putu. Svako od nas je brojka koja se gura sa ostalim brojkama u nadi da ce biti izvucena na vrijeme i postati srecni dobitnik. Zivot je velika lutrija i svaki dan cekamo sta ce da nam se desi. Ne znamo sta nosi sutrasnji dan, a danas gutamo hljeb nasusni kako bi stekli dovoljno kalorija za sutra. I tako korak po korak idemo, i otkrivamo nepoznata polja, cijeli zivot se igrajuci asocijacija. Konacno rjesenje ne postoji! Da postoji odavno bi putevi izgubili smisao. Ja sam ispocetka stalno tragao za necim, lutao od nemila do netraga. Nisam nasao ono sto sam trazio. Ili sam nesrecan, los tragac ili me nije zadesila sudbina koja mi je namijenjena. Vise ne tragam, cuvam energiju da je ne trosim uzalud. Tragao sam za ljudima, mjestima, dogadjajima, putevima i u toj potrazi izgubio vjeru u ljude, u drugaciji zivot. Ne zelim jos da izgubim vjeru u sebe, a ona mi je jedina koja mi je ostala. Bog je odavno digao ruke od mene, ali i to je bolje nego da je digao na mene. Pravim sam sebi pravila pa ih krsim. Ujedno sam sebi i sudac i optuzeni. Time mogu da spoznam zivot sa obje strane i utvrdim sta je u svijetu dobro a sta lose. Svakog dana skupljam cvrste dokaze da ne postoji savrsenstvo. Savrsenstvo je izmislio covjek u zelji da bude iznad ostalih ljudi i drugih bica, da vlada njima ili da lijeci svoje komplekse.
 
570. Mačke

Nečistoće uma su poput mačaka. Ako mački daješ da jede kad god poželi, ona će ti sve češće dolaziti. I doći će dan kada će te i ogrebati ukoliko je ne nahraniš. Ali ti ne moraš da je hraniš. Počeće da mjauče i mjauče, ali ako je ne budeš hranio dan-dva, prestaće da dolazi. Isto je sa našim strastima. Ako ih ne hraniš, neće te uznemiravati. Tada je tvoj um u prilici da se stiša i sasvim umiri.

Ajahn Chah: Simply So


578226_305785509502992_100002146357869_695015_1261351909_n.jpg
 
"Evo došao sam na internet. U taj neverovatni, tajanstveni svet. Svet koji se sastoji od pornografije, psovki, politički nekorektnih gradjana i odsustva bilo kakve cenzure. Svet stvoren za besposličarenje, dokolicu i iživljavanje izopačenih fantazija. Pored toga što je odličan teren za komunikaciju, otvara i drugu mogućnost - onu o kojoj smo čitali u naučnofantastičnim romanima. Mogućnost transformacije.
Zaista, praktično potpuna anonimnost daje mogućnost bedniku da postane oligarh, grdobi - lepotan, stidljivom usamljenom alkosu - zvezda u društvu, muškarcu - žena (ima i toga) i obrnuto.
Potpuna glupost je predstava da je mreža prepuna samo psihički poremećenih ljudi. Da, možda njihov procenat nije mali. Ali zapravo nema nikakvih "ludaka sa interneta" i "seksualnih manijaka sa mreže" i "izopačenosti iz sajberprostora". To nisu nikakvi tajanstveni mutanti. Korisnici mreže smo - vi i ja. Da, da... to TI pišeš preko icq devojci s kojom si se pre pet minuta upoznao na forumu: "Hoću da te uzmem na prljavom stolu!" To se tvoj kolega pakosno smeje, ostavljajući svoj komentar ispod fotografije "Devojka i konj" koju je postavio neki šaljivdžija. Svi ti autori jezivih slika s leševima, unakaženim ljudima i pornića s vanzemaljcima idu na posao, sreću se s tobom u metrou i sede za susednim stolom u kafiću.
Anonimnost opušta do nepristojnosti. Upravo to je katalizator koji omogućava da izadju na površinu svi zli dusi koji se do tog trenutka kriju u najmračnijim delovima tvoje svesti. "

Sergej Minajev
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top