To što pišeš budalaštine je manji problem nego što umišljaš da je realnost drugačija i da si protiv bilo koga dobio raspravu.
Ali ti makar zato ne zameraju pogrešne ocene karaktera.
Toliko je obladala tvoja sujeta tobom a to je uticaj greha na coveka.
Takva osoba treba pomoc.
Ali samo Big joj moze pomoci.
Sujeta, odakle dolazi ovaj grijeh? Kako počinje? Čime se hrani? Kroz koje faze prolazi u svom razvoju? Po čemu ga možemo prepoznati?
Ovo posljednje je naročito važno jer ponosna osoba obično ne vidi svoj grijeh. Ako je nekom teško tražiti iskreni oproštaj od drugih, ako se lako uvrijedi i ako je nepovjerljiv, sve su to nesumnjivo znaci ponosa.
Ovo posljednje je naročito važno jer ponosna osoba obično ne vidi svoj grijeh. Ako je nekom teško tražiti iskreni oproštaj od drugih, ako se lako uvrijedi i ako je nepovjerljiv, sve su to nesumnjivo znaci ponosa.
U početku osoba voli biti originalna, zabavljati druge duhovitošću. Rado daje savjete i prijateljski se miješa u poslove drugih; nesvjesno izražava izuzetni interes za sebe sljedećim frazama (prekidajući razgovor): „Ne, pusti me da ti kažem,“ ili „Ma ne, ja znam bolju priču,“ ili „Imam naviku da…,“.
U isto vrijeme takav čovjek u velikoj mjeri zavisi od odobravanja drugih zavisno od čega će ili procvjetati, ili uvenuti i postati ogorčen. U njemu se javlja iskreno vjerovanje u vlastitu superiornost. Često to izražava kroz nezadržljivu rječitost. Što je pretjerana rječitost ako ne, u jednu ruku, nedostatak skromnosti. Npr. ponosna osoba poput duhovnog pastira ili učitelja može lako držati propovjedi o poniznosti, veličajući post i raspravljajući o prednostima dobrih djela naspram molitve a da je svojim životom svjetlosnim godinama daleko od ove istine.
Nastavice se.
