"Čakavski" i "Kajkavski" nisu jezici, već dijalekti hrvatskog jezika koji nastaju kao lingvistička klasifikacija u 19. stoljeću.
Čakavski i kajkavski su dijalekti štokavskog prema klasifikaciji hrvatskih lingvista. Međutim, jasno je da se radi o govorima koji su daleko bliži zapadnoslavenskim jezicima. Kad bi umjetnu inteligenciju pitao da pročita 10 slovačkih knjiga, 10 na srpskom standardu, 10 na hrvatskom i 10 na čakavskom, i da odredi koje su pisane na srodnim jezicima, umjetna inteligencija bi čakavske knjige svrstala uz slovačke, a hrvatske uz srpske.
Niti su pravoslavci tada bili Srbi u narodnom/nacionalnom smislu, niti su izvorni govornici tog jezika, niti je jezični doprinos svećenika imao ikakve veze sa pokatoličavanjem..
Pravoslavci su tada bili Srbi u nacionalnom smislu shodno onome što je nacionalno onda značilo. I više, jer ono što čini današnji srpski nacionalni identitet (Kosovski zavjet, ćirilica, svetosavlje), sve to postoji kod Srba 15., 16., 17. i 18. stoljeća.
Pravoslavni Srbi su izvorni govornici tog jezika, vjerojatno i inicijalni. Kad čovjek ode u srpsko selo u istočnoj Hercegovini, Crnoj Gori ili Šumadiji, kad sluša čovjeka rođenog u Ivanjici ili Konjicu, tada uviđa da je daleko bolji govornik štokavskog, čak i ako je nepismen, od vrhunskog intelektualca rođenog u Zagrebu, Puli, Varaždinu...
Čak i na ovaj forum su postavljani tekstovi gdje sami katolički svećenici koji su po rođenju čakavci, objašnjavaju zašto pišu na štokavskom. Da je Bartol Kašić napisao gramatiku govora kojeg je naučio na svom rodnom Pagu, ne bi ga razumio ni ti, niti jedan govornik štokavskog.
Uostalom, svima je poznato da je u okupiranim turskim područjima pravoslavlje "cvalo" u odnosu na katoličanstvo, čiji su vjernici svedeni na ostatke ostataka jedva opstali kao zajednica.
Svima koji čitaju hrvatske mitomane, gledaju Bujicu i opskurne YT kanale na kojima po glasu naratora vidiš da je nepismen i da ne zna izgovarati hrvatski standard.
Notorna je povijesna činjenica da je pravoslavlje daleko lošije prolazilo pod Turcima od katoličanstva, jer su franjevci imali dobre odnose s Turcima i zaštitu Mletačke Republike, Habsburške Monarhije, kao i posredovanje Dubrovačke Republike koja je u Carigradu imala svoje predstavništvo ne među stranim konzulima, nego u turskom dijelu. S druge strane, nije postojala jedinstvena srpska pravoslavna organizacija.
U dugim vjekovima mađarske, turske, mletačke i austrijske okupacije, nitko nije prelazio na pravoslavlje, osim pojedinaca, koji npr. ne bi mogli dobiti razvod u katoličkoj crkvi. S druge strane, na državne religije katoličanstvo i islam, prelazilo se masovno.
Smatrali su da muslimansko i pravoslavno stanovništvo u tim krajevima govori hrvatskim jezikom. I dosta Srba je to smatralo još do 19. stoljeća.
Pogledajte prilog 1669432
Pa i danas Srbijanci Srbe s Kosova nazivaju Šiptarima i Kosovarima, Srbe iz BiH Bosancima, Srbe iz Hrvatske Hrvatima. Oni ne znaju da je prvi rječnik srpskog ikad, imao i ekavsku i ijekavsku varijantu, za njih je ijekavica hrvatski. Međutim, do 19. stoljeća, i do NDH i Tuđmana, nitko normalan nije smatrao da su hrvatski i srpski dva različita jezika.
Ne postoji ni jedno zajedničko prezime koje je prije zabilježeno kod prekodrinskih pravoslavaca- današnjih Srba, nego kod Hrvata
Ovaj tvoj odgovor pokazuje bijedu hrvatske mitomanije i hrvatske klerofašističke pseudohistorigrafije, lijepo kombinira dva vaša temelja: laganje i neznanje. Npr. danas hrvatsko prezime Čolak, stotinama godina ranije je spomenuto kod "prekodrinskih pravoslavaca - današnjih Srba", nego kod Hrvata.
Ali i bez toga, ne može prezime Nikolić ili Matijević biti izvorno hrvatsko, jer dolaze od srpskog oblika imena Nikola i Matija. U srednjovjekovnoj Hrvatskoj, ta se imena izgovaraju Mikula i Matej. Ne može prezime koje nalazimo kod Srba, a ne nalazimo u Istri, Hrvatskom Primorju, dalmatinskim otocima, Gorskom Kotoru, Hrvatskom Zagorju, Prigorju i Međimurju biti izvorno hrvatsko.
Oni pričaju našim dijalektom, u pravilu mi njih zezamo za izgovor.
Oni vas smatraju seljačinama, zemljacima, dotepecima. Čakavci na Kvarneru imaju veću averziju prema Hrvatima s prezimenima Matić i Vidović, nego prema Srbima s takvim prezimenima. Srbi su za njih srodan narod, ali drugi narod, a ovi