Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.229
Ma jest qratz reko.Rekao je da govore iskvareni hrvatski, što je poprilično točan opis njihovog jezika za ono vrijeme.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ma jest qratz reko.Rekao je da govore iskvareni hrvatski, što je poprilično točan opis njihovog jezika za ono vrijeme.
Nitko ne tvrdi da pojam u širem smislu osim hrvatskih nije obuhvaćao i druge govore južnih Slavena(naši autori su odvijek imali znanstveni i uključivi pristup, za razliku od srpskih), tvrdnja je da su ga hrvatski autori podrazumijevali kao hrvatski jezik. Za primjer, uzmi termin "Jadran". Kada se u našem javnom prostoru govori o Jadranu, podrazumijeva se da govorimo o hrvatskoj obali, a ne talijanskoj ili albanskoj. Isti princip vrijedi i za korištenje pojmova ilirski i slovinski.I ima ovakvih izveštaja koliko god hoćeš, da ih dalje ne navodim. Evo tog zbornika dokumenata Marka Jačova:
Prema tome, za rimokatoličku crkvu: ilirski jezik = slovenski jezik
"Questo paese Bulparia e aslai bello, pies no di monti piaccuoli. Et la pianura rispetto a gl'altri Paesi ehabiata molto,& coltiuata. Gli habitatori parlano Crouato, che lor naturale,ma piu corotto."Ma jest qratz reko.
"Čakavski" i "Kajkavski" nisu jezici, već dijalekti hrvatskog jezika koji nastaju kao lingvistička klasifikacija u 19. stoljeću.1. Neki od tih katoličkih svećenika, a među njima i pionir, Bartol Kašić ili najvažniji, Ivan Belostenec uopće nisu bili izvorni govornici "našeg jezika", nego prvi čakavskog, a drugi kajkavskog. Govorniku čakavskog ili kajkavskog vrlo je teško bez naglaska govoriti današnji standardni hrvatski, srpski ili bosanski.
Niti su pravoslavci tada bili Srbi u narodnom/nacionalnom smislu, niti su izvorni govornici tog jezika, niti je jezični doprinos svećenika imao ikakve veze sa pokatoličavanjem. Uostalom, svima je poznato da je u okupiranim turskim područjima pravoslavlje "cvalo" u odnosu na katoličanstvo, čiji su vjernici svedeni na ostatke ostataka jedva opstali kao zajednica.2. Ti katolički svećenici koji zaista jesu dali nemjerljiv doprinos razvoju "našeg jezika" nisu to radili da bi opismenili Hrvate, nego pokatoličili pravoslavne Srbe. To ipak ukazuje tko su izvorni govornici "našeg jezika" ili barem da su i Srbi izvorni govornici tog jezika.
Smatrali su da muslimansko i pravoslavno stanovništvo u tim krajevima govori hrvatskim jezikom. I dosta Srba je to smatralo još do 19. stoljeća.3. Ni katolički svećenici ni drugi jezikoslovci s područja onog što je danas Hrvatska, nikad nisu smatrali da je taj jezik koji razvijaju hrvatski na način da ujedno nije i srpski i bosanski.
Ne postoji ni jedno zajedničko prezime koje je prije zabilježeno kod prekodrinskih pravoslavaca- današnjih Srba, nego kod Hrvata.Ovu su neoborive i ruše pseudoargumente hrvatskih klerofašista, koji u pravilu imaju srpska prezimena.
Oni pričaju našim dijalektom, u pravilu mi njih zezamo za izgovor.Odgovorno tvrdim da ni jedna od hrvatskih mitomana koji ovdje diskutiraju ne može izgovoriti jednu malenu riječ, od tri slova, "kaj", a da ne bude ismijan od strane Zagrepčana. A o čakavskom da ni ne pričamo.
"Čakavski" i "Kajkavski" nisu jezici, već dijalekti hrvatskog jezika koji nastaju kao lingvistička klasifikacija u 19. stoljeću.
Niti su pravoslavci tada bili Srbi u narodnom/nacionalnom smislu, niti su izvorni govornici tog jezika, niti je jezični doprinos svećenika imao ikakve veze sa pokatoličavanjem. Uostalom, svima je poznato da je u okupiranim turskim područjima pravoslavlje "cvalo" u odnosu na katoličanstvo, čiji su vjernici svedeni na ostatke ostataka jedva opstali kao zajednica.
Smatrali su da muslimansko i pravoslavno stanovništvo u tim krajevima govori hrvatskim jezikom. I dosta Srba je to smatralo još do 19. stoljeća.
Pogledajte prilog 1669432
Ne postoji ni jedno zajedničko prezime koje je prije zabilježeno kod prekodrinskih pravoslavaca- današnjih Srba, nego kod Hrvata.
Oni pričaju našim dijalektom, u pravilu mi njih zezamo za izgovor.![]()
"Čakavski" i "Kajkavski" nisu jezici, već dijalekti hrvatskog jezika koji nastaju kao lingvistička klasifikacija u 19. stoljeću.
Niti su pravoslavci tada bili Srbi u narodnom/nacionalnom smislu, niti su izvorni govornici tog jezika, niti je jezični doprinos svećenika imao ikakve veze sa pokatoličavanjem. Uostalom, svima je poznato da je u okupiranim turskim područjima pravoslavlje "cvalo" u odnosu na katoličanstvo, čiji su vjernici svedeni na ostatke ostataka jedva opstali kao zajednica.
Jeste, tako je bečko-berlinska bulumenta izdvojila baltijske jezike od slovenskih. Čisto zato što je to odgovaralo germanskim interesima. Normalna podela bi baltijske jezike klasifikovala kao severnoslovenske.Sama rečenica da nešto nije jezik, već dijalekat je besmislena, zato što suštinski uopšte ne postoji jasno i opšte prihvaćeno razgraničenje između ta 2 pojma. Šta je jezik, suštinski je mnogo više pitanje politike i konvencije, iliti kako ide već mnogo puta postavljana rečenica,...jezik je dijalekat (poddijalekat, dijalekat ili skup dijalekata, nebitno je) sa vojskom i policijom.
Kajkavski dijalekat je, zato što konvencija nalaže da je dijalekat hrvatskog jezika. Do političkih granica Republike Hrvatske, gde je razgraničena u odnosu na Republiku Sloveniju. Da je politička istorija bila nešto drugačija i da je ta vekovna granica Hrvatske prema Svetom rimskom carstvu bila prevaziđena, a zagrebačko Zagorje bilo sastavni deo iste celine zajedno sa slovenačkim deželama (kao i preostala rubna kajkavska područja) onda uopšte niko ne bi govorio o kajkavici kao o hrvatskom dijalektu. Do izvesne mere slično kao što su i, primera radi, političke okolnosti odredile tačno razgraničenje između bugarskog i srpskog jezika (ili možda preciznije rečeno, onoga što se konvencionalno smatra „bugarskim“ ili „srpskim“).
Zato svaki put kada bilo ko izjavi nešto to tipa, otvara, kako bi Englezi rekli, can of worms.
Jeste, tako je bečko-berlinska bulumenta izdvojila baltisjke jezike od slovenskih. Čisto zato što je to odgovaralo germanskim interesima. Normalna podela bi baltijske jezike klasifikovala kao severnoslovenske.
"Baltičke narode danas zastupaju tek dva preživjela naroda, oba državotvorna, to su: Litvanci ili Lietuviai, kako sebe nazivaju i Latvijci ili Letonci koji sebe zovu Latvieši. Ostale njihove grupe ili su izumrle, ili su pred izumiranjem, njihovi predstavnici su: Prusi, Galindi, Jotvingi ili Jatvingi, Kuroni ili Kuri, Latgalci, Semigalci, Samogiti, Selonci. Među Litvancima razlikovalo se nekoliko skupina kao što su Litvanci u istočnoj Litvi, Žemaičiai iz Žemaitije (iz zapadne Litve) ili Samogiti i Aukštaičiai iz Aukštaitije (središnja Litva). Među Prusima također je postojalo više plemena Skalvijci, Sudovci, Nadrovci i drugi."
Poenta je da je jedno koleno više dodato u odnosu na germanske narode koji su međusobno udaljeniji od Balta i Slovena. Germani na nivcou tog kolena ostaju homogeni, a ustvari su divergentniji od Slovena i Balta. Implikacije su na ravni geopolitike jer se ovim nadajaju deca u školama širom sveta. Kada bi se današnja "baltoslovenska" grupa zvala npr. "sveslovenska", onda bi sva deca dobila svest o tome da su Prusi, na primer, Svesloveni. Ne znam zašto ti je teško shvatiti da je germanska istoriografija neprestano upregnuta u hibridni rat i u tu svrhu finansirana. Hrvatska istoriografija i istorijska lingvistika su izdanak te škole i eklatantan primer, dobar i lak za proučavanje.Koliko ja razumem, sa izuzetkom pojedinih baltičkih nacionalista koji ne žele ni po koju cenu da priznaju veze sa Rusima iz političkih razloga, uobičajeno se govri o postojanju baltoslovenske grupe jezika.
Poenta je da je jedno koleno više dodato u odnosu na germanske narode koji su međusobno udaljeniji od Balta i Slovena. Implikacije su na ravni geopolitike jer se ovim nadajaju deca u školama širom sveta. Kada bi se današnja "baltoslovenska" grupa zvala npr. "sveslovenska", onda bi sva deca dobila svest o tome da su Prusi, na primer, Svesloveni. Ne znam zašto ti je teško shvatiti da je germanska istoriografija neprestano upregnuta u hibridni rat i zato finansirana. Hrvatska istoriografija i istorijska lingvistika su izdanak te škole i eklatantan primer, dobar i lak za proučavanje.
Alo, jasno sam objasnio, ali ispaljuješ bez razmišljanja; misliš li da je litvanski različitiji od poljskog nego što je danski od engleskog?Pa porazgovaraj ti ja sa jednim Poljakom ili Belorusom, pa onda sa Litvancem ili Letoncem, pa vidi koliko uspevaš da razumeš. Mislim da je posve očigledno da su slovenski jezici svi međusobno bliži nego svi slovenski jezici kao celina baltičkima. Klasifikovati baltičke jezike pod grupu severno slovenskih ne bi imalo preterano smisla, jer bi impliciralo da je jezička distanca između npr. bugarskog i ukrajinskog jezika približno slična onoj između beloruskog i letonskog, a definitivno nije.
Alo, jasno sam objasnio, ali ispaljuješ bez razmišljanja; misliš li da je litvanski različitiji od poljskog nego što je danski od engleskog?
Vernik. Sa vernikom nema rasprave.Ne znam baš toliko danski jezik da bih mogao suditi, ali mislim da je engleski jezik po mnogo čemu jedna anomalija, zato što se razvijao kroz više od hiljadu godina na ostrvu i zbog toga što ima vrlo značajnu ulogu internacionalnog jezika. Engleski je bio u prošlostil, a u dobroj meri je i danas, ono što je bio srednjovekovni latinski jezik do našeg savremenog doba (pa čak i značajno više od toga, zapravo).
Međutim, ako bismo govorili o ostalim germanskim jezicima — ovako, odokativno, dakle, govoreći o zajednici od islandskog do austronemačkog — da, rekao bih da su razlike između baltičkih i slovenskih jezika krupnije i dublje.
Ali mislim da je ključ pre svega u tome kako se interno posmatra. Ne mogu se baltički jezici nazivati severno slovenskim, ako oni ne stoje u istoj međusobnoj korelaciji zapadnih, istočnih i južnih slovenskih jezika. Ne bi imalo, naprosto, smisla. Zato mi podela na baltoslovenske jezike, koji se potom dele na slovenske i baltičke podgrupe jezika — logična.
Vernik. Sa vernikom nema rasprave.
Prečani u pravilu nisu imali srpsku nacionalnu svijest. Nekoliko izvora koji pak spominju srpsko ime, bez iznimke čine to u kontekstu vjere pošto je u srednjem vijeku srpstvo od izvornog narodnog značenja s vremenom postalo sinonim za pravoslavlje. Izrazi poput "Turci", "Srbi", "Latini", mada naizgled označavaju nacionalnost, u onom vremenu korišteni su kao religijski identitet.Има овде теме о стотинама изворима који доказују да су ти православци се сматрали Србима.
А ти игноришеш.
Имали разправа смисла кад људи овде на форуму очигледно само хочу да шире неке своје митеве.
i srpsku nacionalnu svijest. Nekoliko izvora koji pak spominju srpsko ime, bez iznimke čine to u kontekstu vjere pošto je u srednjem vijeku srpstvo od izvornog narodnog značenja s vremenom postalo sinonim za pravoslavlje. Izrazi poput "Turci", "Srbi", "Latini", mada naizgleg označavaju nacionalnost, u onom vremenu korišteni su kao religijski identitet.
Turci = muslimani
Srbi = pravoslavci
Latini = katolici
Zato je i apsurdan velikosrpski mit o Srbima katolicima, takvo što je bilo nepojmljivo. "Drveno željezo" srednjeg vijeka. Paradoks.
A šta je vama (koje plaća Soroš) argument - "ne znam jezike, ali smatram da engleski treba tretirati kao izuzetak, dok nemački i švedski više međusobno liče nego bugarski i letonski". I sve ćete vaditi iz objektivnog i staviti u oportuni kontekst, selektivno dodati podatke i napraviti zaključke za koje ste plaćeni. U smislu nauke, izuzev psihologije - obično smeće.A šta, je li pokušavaš da kažeš da se te tvoje opservacije ne zasnivaju na uglavnom čistom verovanju?![]()
Lako je posezati za tim uvek kada nemaš argumenata da odbraniš neko viđenje...
Ne znam ... ali mislim da je engleski jezik po mnogo čemu jedna anomalija
Međutim ... ovako, odokativno, ... da, rekao bih da su razlike između baltičkih i slovenskih jezika krupnije i dublje.
Ali mislim ... podela na baltoslovenske jezike, koji se potom dele na slovenske i baltičke podgrupe jezika — logična.
Po mom razumevanju, nasupro germanskoj grupi jezika ne stoje baltička i slovenska, već baltoslovenska (u porodičnom stablu IE).
Dijalekt je hrvatskog jezika zato što spada u srodne govore koje su Hrvati uvijek nazivali hrvatskim jezikom.Kajkavski dijalekat je, zato što konvencija nalaže da je dijalekat hrvatskog jezika.
Da, dobro zapažanje. Povijest oblikuje države i nacije. Bravo.Do političkih granica Republike Hrvatske, gde je razgraničena u odnosu na Republiku Sloveniju. Da je politička istorija bila nešto drugačija i da je ta vekovna granica Hrvatske prema Svetom rimskom carstvu bila prevaziđena, a zagrebačko Zagorje bilo sastavni deo iste celine zajedno sa slovenačkim deželama (kao i preostala rubna kajkavska područja) onda uopšte niko ne bi govorio o kajkavici kao o hrvatskom dijalektu. Do izvesne mere slično kao što su i, primera radi, političke okolnosti odredile tačno razgraničenje između bugarskog i srpskog jezika (ili možda preciznije rečeno, onoga što se konvencionalno smatra „bugarskim“ ili „srpskim“).
Dijalekt je hrvatskog jezika zato što spada u srodne govore koje su Hrvati uvijek nazivali hrvatskim jezikom.
Da, dobro zapažanje. Povijest oblikuje države i nacije. Bravo.
Priloži jedan izvor prije 19. stoljeća u kojem Krajišnici npr. sebe nazivaju Srbima, ili svoj jezik srpskim.Срби преко Дрине су имали српску свест и то сви кажу.
Prije 19. stoljeća ne.А Срби католици су постојали
Mitomani su uvijek postojali. "Štokavica" kao jezična klasifikacija je produkt perioda post-narodnog preporoda, do tada je taj jezik najčešće smatran hrvatskim, kao i ilirskim/slovinskim.као и људи који су штокавце сматрали Србима и пре Доситеја чак, као Симеон Пишчевић.
Pa da, ne znam zašto onda navodiš da bi "stvari danas bile drugačije da se xyz drugačije odvilo" kada je to samo po sebi očito.U prilično jadnoj smo situaciji ako treba tapšati konstataciji da povijest oblikuje države i nacije na potforumu....koji se zove Istorija.![]()
Priloži jedan izvor prije 19. stoljeća u kojem Krajišnici npr. sebe nazivaju Srbima, ili svoj jezik srpskim.
Prije 19. stoljeća ne.
Mitomani su uvijek postojali. "Štokavica" kao jezična klasifikacija je produkt perioda post-narodnog preporoda, do tada je taj jezik najčešće smatran hrvatskim, kao i ilirskim/slovinskim.
Zar si ti sakat pa ne možeš da tražiš?Brate ovde ima teme za stotinama izvorima koji pricaju o tome sta hoces. Dovoljno je traziti.
Plasim se samo ti bi ignorisao sve izvore koje te ne interesuje.
Eto Dositej pre 19. veka je bio ucitelj u Kninu i reko je da tamo zive Srbi.
Inace ovo kako je uvek smatran hrvatskim je smesno.