Čiji je naš jezik

Ne postoji nikakav srpski srednjovjekovni spis na govornom jeziku osim eventualno Dušanova zakonika. Hrvatskih ima dosta, i uključeni su između ostalog u dvije knjige MH Hrvatska srednjovjekovna proza, a i u veliku knjigu Dragice Malić u izdanju Stari pisci hrvatski, Najstariji hrvatski latinični spomenici. Na ignorantska trabunjanja o povijesnoj dijalektologiji nitko ne troši bitove.
;)
 
Ne postoji nikakav srpski srednjovjekovni spis na govornom jeziku osim eventualno Dušanova zakonika. Hrvatskih ima dosta, i uključeni su između ostalog u dvije knjige MH Hrvatska srednjovjekovna proza, a i u veliku knjigu Dragice Malić u izdanju Stari pisci hrvatski, Najstariji hrvatski latinični spomenici. Na ignorantska trabunjanja o povijesnoj dijalektologiji nitko ne troši bitove.
Постоји јако пуно пре Душана од Стефана Првовенчаног до Милутина Драгутина и њихових савременика. Укључујући и Мирасловљево јеванђеље.Такође и после у време српске деспотовине проблем је што ви знате једино за Душанов закон.
И оно што има на нету о чему се прича на форумима.
 
Постоји јако пуно пре Душана од Стефана Првовенчаног до Милутина Драгутина и њихових савременика. Укључујући и Мирасловљево јеванђеље.Такође и после у време српске деспотовине проблем је што ви знате једино за Душанов закон.
И оно што има на нету о чему се прича на форумима.
To nije na srpskom, nego na starocrkvenoslavenskom. Također, rekao sam spis, a ne kakav minorni fragment zapis ili pisma, kakvih ima tu i tamo i na hrvatskom i srpskom onodobnom vernakularu.
 
Vec sam posmatrac ovome forumu nekoliko vremena odprilike 3 meseca. I primetio sam da se jedno pitanje vuce po celom forumu istorije i to je da li je Vuk standartizovo srpski jezik, ili je urkao hrvatski ili cak crnogorski jezik.

Sta sam sve zivo procitao po raznim forumima. Pisu kako Hrvati imaju vekovnu literaturu na njihovih 3 narjeca. Isto pisu kako je vuk valjda njima ukrao jezik. :roll:

Ili gde se tvrdi kako je njima ukrao jezik.

Pa ljudi sta da verujem sad mislim ipak da je srspki i to samo srpski a ponekad me onda uhvati sta ako su oni u pravu i ja samo mislim da je srpski sto sam srbin.

Sad bi molio da kazete kako vi mislite uvezi ove teme. :hvala:

Slovenski koren sa nemačkim i turskim sufiksima.
 
Starocrkvenoslavenski.
Opet ne, radi se o srpskoslovenskom.

Srpska redakcija starocrkvenoslavenskog nije srpski jezik, kao što ni hrvatska (Hvalov zbornik, Hrvojev misal) nije hrvatski jezik. To je dio hrvatske pisane kulture, no na scsl koji je istočnojužnoslavenski književni jezik.
Starocrkvenoslovenski jezik predstavlja u praksi više manje govorni jezik svih južnih Slovena 9. stoljeća. U toj grupi pripadaju i Srbi i Hrvati. Razlike u jeziku Slovena iz i oko Soluna sa ostalim južnim Slovenima su minimalne u tom periodu, tako da se nikako ne mogu smatrati kao različiti jezici. Srpskoslovenski nastaje kao fuzija srpskog narodnog i tog starocrkvenoslovenskog, odnosno, ono što je bilo skoro isto ko i srpski govorni 9. stoljeća, sada se posrbljava dodatno. Ista priča sa hrvatskom redakcijom. Paralela koju ti pokušavaš provući može funcionisati kod rumunskoslovenskog i rumunskog.

Ovo istočnojužnoslovenski je samo moderna grupacija koja dobija smisao tek kasnijim razvijanjima jezika južnih Slovena. A i to samo grupisanje nije smisleno da bude čvrsti zid između jezika. Književni srpski se danas grupiše u zapadnojužnoslovenu grupu, dok prizrensko-timočki dijalekat srpskog jezika mnogi lingvisti grupišu u istočnojužnoslovensku grupu.
 
Pa kako da pokaže kad je u dalmatinskoj zagori u srednjem vijeku zivjelo 14 stanovnika?
Hajde to što on zapravo ne zna ni jedan dokument iz tog perioda na tom mikro području, ali on još i tvrdi da su oni štokavski.
Sad kad moram da razmislim, padaju mi na pamet Poljički statuti koji se djelomično poklapaju sa tim njegovim prostorom, a kod kojih se jasno vidi čakavica u koju se ubacuje štokavica kako vrijeme odmiče i Osmanlije dolaze.
 
Opet ne, radi se o srpskoslovenskom.


Starocrkvenoslovenski jezik predstavlja u praksi više manje govorni jezik svih južnih Slovena 9. stoljeća. U toj grupi pripadaju i Srbi i Hrvati. Razlike u jeziku Slovena iz i oko Soluna sa ostalim južnim Slovenima su minimalne u tom periodu, tako da se nikako ne mogu smatrati kao različiti jezici. Srpskoslovenski nastaje kao fuzija srpskog narodnog i tog starocrkvenoslovenskog, odnosno, ono što je bilo skoro isto ko i srpski govorni 9. stoljeća, sada se posrbljava dodatno. Ista priča sa hrvatskom redakcijom. Paralela koju ti pokušavaš provući može funcionisati kod rumunskoslovenskog i rumunskog.

Ovo istočnojužnoslovenski je samo moderna grupacija koja dobija smisao tek kasnijim razvijanjima jezika južnih Slovena. A i to samo grupisanje nije smisleno da bude čvrsti zid između jezika. Književni srpski se danas grupiše u zapadnojužnoslovenu grupu, dok prizrensko-timočki dijalekat srpskog jezika mnogi lingvisti grupišu u istočnojužnoslovensku grupu.
Srpsko slovenski je naziv koji koristi srpska filologija i nije univerzalno prihvaćen. Srpski jezik srednjega vijeka, sačuvan u malom broju, bitno se razlikuje od starocrkvenoslavenskog, koji je za čitatelje kao ruski. To nije srpski jezik, veoma udaljen od pisanija na cksl, koja nitko neučen ne razumije. S druge strane, hrvatski tekstovi na hrvatskom govornom jezik, u srednjem vijeku, uvelike su razumljivi, i to iz 13. i 14. stoljeća. Ne postoji antologija srpske srednjovjekovne pisane kulture koja bi samo prilagodila jezik, nego se radi o pravim prijevodima na moderni jezik. Jedina je iznimka Novakovićevo izdanje Dušanova zakonika. Sve ostalo prijevodi nerazumljivog a kvaziruskoga.
 
Srpsko slovenski je naziv koji koristi srpska filologija i nije univerzalno prihvaćen. Srpski jezik srednjega vijeka, sačuvan u malom broju, bitno se razlikuje od starocrkvenoslavenskog, koji je za čitatelje kao ruski. To nije srpski jezik, veoma udaljen od pisanija na cksl, koja nitko neučen ne razumije. S druge strane, hrvatski tekstovi na hrvatskom govornom jezik, u srednjem vijeku, uvelike su razumljivi, i to iz 13. i 14. stoljeća. Ne postoji antologija srpske srednjovjekovne pisane kulture koja bi samo prilagodila jezik, nego se radi o pravim prijevodima na moderni jezik. Jedina je iznimka Novakovićevo izdanje Dušanova zakonika. Sve ostalo prijevodi nerazumljivog a kvaziruskoga.

A koliko to ima hrvatskih tekstova na hrvatskom govornom jeziku iz XIII i XIV stoleća?
 
Poslednja izmena:
ki je naziv koji koristi srpska filologija i nije univerzalno prihvaćen. Srpski jezik srednjega vijeka, sačuvan u malom broju, bitno se razlikuje od starocrkvenoslavenskog, koji je za čitatelje kao ruski. To nije srpski jezik, veoma udaljen od pisanija na cksl, koja nitko neučen ne razumije. S druge strane, hrvatski tekstovi na hrvatskom govornom jezik, u srednjem vijeku, uvelike su razumljivi, i to iz 13. i 14. stoljeća. Ne postoji antologija srpske srednjovjekovne pisane kulture koja bi samo prilagodila jezik, nego se radi o pravim prijevodima na moderni jezik. Jedina je iznimka Novakovićevo izdanje Dušanova zakonika. Sve ostalo prijevodi nerazumljivog a kvaziruskoga.


А имамо целу тему где има контрапримера.

Добро што људи ко ти, багреми уопште долазите на српски форум, лепо идите на херцег босну и живите у вашем свету.

Јер да учите нисте дошли него да солите памет- Шта је сврха или верујете да сте у праву или хочете Србе лишити својих митова јер ви знате истину.

Јер овако нема смисла кад се константно игнорише шта није у сопственој идеологоији. Додуше то овде раде многи Срби, само у другом смеру.
 
Ma jel ti čuješ samog sebe?! Pa nije svaka ikavica nastala od čakavskog, u istočnoj i centralnoj Bosni ima koliko hoćeš ikavskih štokavskih govora sa starom akcentuacijom, tamo definitivno nije moguće ni približno odrediti religijsku i nacionalnu pripadnost na osnovu govora.
Pa nisam ni rekao da je svaka ikavica nastala od čakavice nego sam rekao da su statistički i matematički ako krenemo računati 99% svih ikavaca na Balkanu Hrvati.
 
Hajde to što on zapravo ne zna ni jedan dokument iz tog perioda na tom mikro području, ali on još i tvrdi da su oni štokavski.
Sad kad moram da razmislim, padaju mi na pamet Poljički statuti koji se djelomično poklapaju sa tim njegovim prostorom, a kod kojih se jasno vidi čakavica u koju se ubacuje štokavica kako vrijeme odmiče i Osmanlije dolaze.
Nije to mikro područje. Dalmatinska zagora površinom čini većinu Dalmacije. Poljice su više primorje. Dalmatinska zagora je istočnije od toga.
 
A ko uspoređuje sem tebe? Jedini se ti baviš time. Pitanje je samo zašto.
Zato jer ja znam vaš srpski mentalitet i metode kojima se služiti. Vi bi sve živo proglasili svojim. Da ima 20 Srba koja pričaju ikavicu i 2 milijuna Hrvata koji pričaju ikavicu vi bi tvrdili da ikavica pripada vama ili da je makar zajednička. Sve živo pokušavate ukrasti od nas a sad je došao red i na ikavicu. E ne može.
 
Zato jer ja znam vaš srpski mentalitet i metode kojima se služiti. Vi bi sve živo proglasili svojim. Da ima 20 Srba koja pričaju ikavicu i 2 milijuna Hrvata koji pričaju ikavicu vi bi tvrdili da ikavica pripada vama ili da je makar zajednička. Sve živo pokušavate ukrasti od nas a sad je došao red i na ikavicu. E ne može.
Opet ti i tvoji izmišljeni protivnici. Jedini si ti ovdje potpuno ksenofobično negirao postojanje određenih nacija, a sad još i uvlačiš Srbe u svoje fantazije, i to samo zato što je iznesena činjenica da se ikavica pojavljuje i u srpskom jeziku.
 
Srpsko slovenski je naziv koji koristi srpska filologija i nije univerzalno prihvaćen.
Srpskoslovenski je po srpskom jeziku pa logično da ga neće koristiti u engleskom jeziku. Tu se rabi termin Serbian recension of Church Slavonic.

Srpski jezik srednjega vijeka, sačuvan u malom broju, bitno se razlikuje od starocrkvenoslavenskog, koji je za čitatelje kao ruski.
Koje to čitatelje? Ove današnje iz 21. stoljeća? I šta znači to bitno? Ako je to bila bitna razlika, zašto su onda u srednjem vijeku često ubacivali srpskoslovensku leksiku u povelje pisane srpskim narodnim, i obratno? Gotovo svi ti spisi na srpskom narodnom puni su crkvenoslovenizama. Za te pisare ne postoji betonska barijera između ova dva oblika srpskog jezika. Da ne ubacujemo u tu priču i treći, kasniji oblik, slavenoserbski.
 
Nije to mikro područje. Dalmatinska zagora površinom čini većinu Dalmacije.
Mikropodručje s aspekta književnog djelovanja. Gdje ćeš vjerovatnije naći spise, u vrletima i dalmatinskom kršu, ili u velikim gradovima na primorju? I ispravi me ako mašim, ali zar se Poljička republika i Dalmatinska zagora ne preklapaju djelomice?
 

Prilozi

  • 17-46-05-tvmdvmafjb70s-led-ocadzxpeo0ernqkbeegpcudhdno9ed4ydughqvr-wgjke8abmgemi52j9czsgcefeki...jpg
    17-46-05-tvmdvmafjb70s-led-ocadzxpeo0ernqkbeegpcudhdno9ed4ydughqvr-wgjke8abmgemi52j9czsgcefeki...jpg
    58,3 KB · Pregleda: 4
  • Dalmatinska_zagora.jpg
    Dalmatinska_zagora.jpg
    181,5 KB · Pregleda: 4
Mikropodručje s aspekta književnog djelovanja. Gdje ćeš vjerovatnije naći spise, u vrletima i dalmatinskom kršu, ili u velikim gradovima na primorju? I ispravi me ako mašim, ali zar je Poljička republika i Dalmatinska zagora ne preklapaju djelomice?
Pa to i kažem. Ako nema spisa u vrletima i dalmatinskom kršu iz srednjeg vijeka onda je glupo tvrditi da se tamo tada pričala čakavica.
 
Opet ti i tvoji izmišljeni protivnici. Jedini si ti ovdje potpuno ksenofobično negirao postojanje određenih nacija, a sad još i uvlačiš Srbe u svoje fantazije, i to samo zato što je iznesena činjenica da se ikavica pojavljuje i u srpskom jeziku.
Ali koliko u kojim postocima se ikavica pojavljuje kod Srba u odnosu na ikavicu kod Hrvata to je ključno pitanje? Zamisli da ja nađem 100 Hrvata koji pričaju štokavsku ekavicu i onda pametujem da je to jednako naše i vaše ili čak samo naše iako znamo da Srba štokavaca ekavaca ima priko 5 000 000.
 

Back
Top