Čiji je naš jezik

Kovačec to nije nigdje objavio; čuo sam od sveučilišnoga docenta komu je to Kovačec rekao. Također, o snažnoj poziciji Brozovića krajem 2. rata, kad je partizanska sarajevska vlast išla pročešljavati sumnjive likova,a iz Rusije je stigao odmah brzojav: Druga Dalju da se nste usudili dirati!

Znači, priča ide ovako:
1) Adam Rapacki između 1919. i 1929. godine (tada je Aleksa Ivić radio na dubrovačkom arhivu) negde između svojih 10 i 20 godina susreće Ivića kako spaljuje neka dokumenta iz Dubrovačkog arhiva, u vreme dok je pohađao gimnaziju u Varšavi. Argument koji govori u korist toga da su se Ivić i mlađani Rapacki zaista videli u ovom periodu jeste što obojica pripadaju slovenskim narodima tj. zajednici od preko 200 miliona ljudi
2) to saopštava svojoj ćerki usmeno
3) žena to saopštava Augustu Kovačecu jednom prilikom, usmeno
4) Prof. Kovačec saopštava to nekom prilikom jednom docentu, čiji je identitet tajna i koji, kako i sam tvrdiš, nije baš najpouzdaniji izvor informacija
5) docent nepoznatog identita i diskutabilne pouzdanosti to saopštava čoveku koji kao anonim na društvenim mrežama podeli taj podatak, uz to u potpunosti mašeći profesiju čoveka koji bi trebalo da je dotično posvedočio, nakon 5 koraka transfera podatka i opisujući incident koji se zadesio skoro celi vek ranije?

Jesam li sve dobro razumeo? :)
 
Poslednja izmena:
Znači, priča ide ovako:
1) Adam Rapacki između 1919. i 1929. godine (tada je Aleksa Ivić radio na dubrovačkom arhivu) negde između svojih 10 i 20 godina susreće Ivića kako spaljuje neka dokumenta iz Dubrovačkog arhiva, u vreme dok je pohađao gimnaziju u Varšavi. Argument koji govori u korist toga da su se Ivić i mlađani Rapacki zaista videli u ovom periodu jeste što obojica pripadaju slovenskim narodima tj. zajednici od preko 200 miliona ljudi
2) to saopštava svojoj ćerki usmeno
3) žena to saopštava Augustu Kovačecu jednom prilikom, usmeno
4) Prof. Kovačec saopštava to nekom prilikom jednom docentu, čiji je identitet tajna
5) docent nepoznatog identita to saopštava čoveku koji kao anonim na društvenim mrežama podeli taj podatak, uz to u potpunosti mašeći profesiju čoveka koji bi trebalo da je dotično posvedočio, nakon 5 koraka transfera podatka?

Jesam li sve dobro razumeo? :)
Da. To pokazuje sumnjivost priče koju sam čuo od osobe za koju sam se uvjerio da je pouzdana oko 70%.

No to ne mijenja bitno na slici vaše tradicije krivotvorina, a dobar dio je kod Murvara. Neki od bliskih primjera su videi lingvista Miloša Kovačevića u kojima kaže da su se Marin Držić i Ivan Gundulić izjašnjavali Srbima (laž), te da je u Dušanovu zakoniku riječ "nazočan" nazočna (laž).

Laži iz srbofilskih krugova ima i više, a noviji je primjer Johna Finea gdje u knjizi "When Ethnicity..." lažno piše da je kotorski vlastelin Maro Dragović u posveti Bartolu Kašiću 1617., vaš jezik, a ne vas jezik (čakavski i stsl. sav) , što jasno kazuje kako je Kotoranin Pažaninu dao do znanja da je izrijekom spomenuti hrvatski narod narod i Marovića.

Da se i ne govori o budalastoj bizarnosti koju su Srbi plasirali kroz cijelo 19. st. kako je Njegoš napisao Mažuranićev ep- što nema veze s razumom i znanjem, no ostala je srpska burgija do današnjih dana.

Laži i poluistine, a najčešće prešućivanja oznake su srpske kulturne zajednice u posljdnja dva stoljeća.

Od kulture do politike,gdje su bajke o posjeti Živojina Mišića Hrvatskoj 1919. , kao i o cijelom Domovinskom ratu (šola Save Štrpca)- laž.
 
Da. To pokazuje sumnjivost priče koju sam čuo od osobe za koju sam se uvjerio da je pouzdana oko 70%.

No to ne mijenja bitno na slici vaše tradicije krivotvorina, a dobar dio je kod Murvara. Neki od bliskih primjera su videi lingvista Miloša Kovačevića u kojima kaže da su se Marin Držić i Ivan Gundulić izjašnjavali Srbima (laž), te da je u Dušanovu zakoniku riječ "nazočan" nazočna (laž).

Laži iz srbofilskih krugova ima i više, a noviji je primjer Johna Finea gdje u knjizi "When Ethnicity..." lažno piše da je kotorski vlastelin Maro Dragović u posveti Bartolu Kašiću 1617., vaš jezik, a ne vas jezik (čakavski i stsl. sav) , što jasno kazuje kako je Kotoranin Pažaninu dao do znanja da je izrijekom spomenuti hrvatski narod narod i Marovića.

Da se i ne govori o budalastoj bizarnosti koju su Srbi plasirali kroz cijelo 19. st. kako je Njegoš napisao Mažuranićev ep- što nema veze s razumom i znanjem, no ostala je srpska burgija do današnjih dana.

Laži i poluistine, a najčešće prešućivanja oznake su srpske kulturne zajednice u posljdnja dva stoljeća.

A...zašto ovo pišeš?

Mislim, koji je kontekst?
 
da ne govorimo o sramoti da je arhiv NDH slonjen u Beograd, gdje mu ni po kojim kriterijima nije mjesto.

Ostavljajući po strani da sam malčice fasciniran kako si uspeo na temi posvećenoj pitanju jezika da stigneš i do vojnog arhiva NDH :D ― zašto je ovo sramota i zbog čega nije mesto vojnim dokumentima u vojnom arhivu države, kada je to i po zakonu i po praksi?
 

Možda. Ali, kad je već spomenuo da vojnim dokumentima NDH, navodno, ni po kojem kriterijumu nije mesto u vojnom arhivu, voleo bih da čujem njegovo obrazloženje na šta tačno misli i šta to smatra da je to trebalo uraditi sa svom tom arhivskom dokumentacijom posle rata tj. koje kriterijume je trebalo tada uvažiti.
 
Poslednja izmena:
Da. To pokazuje sumnjivost priče koju sam čuo od osobe za koju sam se uvjerio da je pouzdana oko 70%.

No to ne mijenja bitno na slici vaše tradicije krivotvorina, a dobar dio je kod Murvara. Neki od bliskih primjera su videi lingvista Miloša Kovačevića u kojima kaže da su se Marin Držić i Ivan Gundulić izjašnjavali Srbima (laž), te da je u Dušanovu zakoniku riječ "nazočan" nazočna (laž).

Laži iz srbofilskih krugova ima i više, a noviji je primjer Johna Finea gdje u knjizi "When Ethnicity..." lažno piše da je kotorski vlastelin Maro Dragović u posveti Bartolu Kašiću 1617., vaš jezik, a ne vas jezik (čakavski i stsl. sav) , što jasno kazuje kako je Kotoranin Pažaninu dao do znanja da je izrijekom spomenuti hrvatski narod narod i Marovića.

Da se i ne govori o budalastoj bizarnosti koju su Srbi plasirali kroz cijelo 19. st. kako je Njegoš napisao Mažuranićev ep- što nema veze s razumom i znanjem, no ostala je srpska burgija do današnjih dana.

Laži i poluistine, a najčešće prešućivanja oznake su srpske kulturne zajednice u posljdnja dva stoljeća.

Od kulture do politike,gdje su bajke o posjeti Živojina Mišića Hrvatskoj 1919. , kao i o cijelom Domovinskom ratu (šola Save Štrpca)- laž.
1687092266612.png


Evo, da imaš overeno. Zaslužio si.
 
Ostavljajući po strani da sam malčice fasciniran kako si uspeo na temi posvećenoj pitanju jezika da stigneš i do vojnog arhiva NDH :D ― zašto je ovo sramota i zbog čega nije mesto vojnim dokumentima u vojnom arhivu države, kada je to i po zakonu i po praksi?
FNRJ kako je koncipirana, ima državnu arhivu u republikama. NDH je bila država sa središtem u Zagrebu, i sve što se tiče NDH spada u hrvatski arhiv, a ne neki savezni ili beogradski.

To je neispravljen ostatak centralizma i unitarizma kad su, i u 2. Jugoslaviji, podkupljivani hrvatski sportaši, razni kulturnjaci ....za Bg. Posve je prirodno da bilo tko ide kamo hoće, ako hoće, no drugo je unitaristička državna politika, za što sam dao iskaz Bore Stankovića u razgovoru s Dušsanom Bilandžićem, da će Jugoslavija propasti zbog unitarizma i centralizma.

I sam Bilandžić je ilustrirao kako je beogradski Genex, simbol eksploatacije i parazitiranja Beograda, osnovan 1950ih u Zagrebu, zgrnuo za ono doba nevjerojatnih 50 milijuna dinara- i odmah zbog toga prebačen u Beograd.

Tako i s arhivom NDH, što mora biti jedan od hrvatskih uvjeta Srbiji za ulazak u EU. Pokradeno vratite, pa makar niste sami pokrali, nego komunstička anacionalna vrhuška.

https://ia904706.us.archive.org/8/items/je-li-jugoslavija-bila-vecinom-protu-hrvatska-drzava/Je li Jugoslavija bila većinom protu-hrvatska država.pdf
 
Poslednja izmena:
FNRJ kako je koncipirana, ima državnu arhivu u republikama. [..]

To je neispravljen ostatak centralizma i unitarizma kad su, i u 2. Jugoslaviji,

A šta ti hoćeš da kažeš, zapravo, da je Hrvatska imala u Titovoj Jugoslaviji nekakvu zasebnu vojnu arhivu? Ili da je trebalo da je ima, odnosno da je posle rata trebalo podeliki vojnu dokumentaciju po svih 6 republika tj. da bude 6 arhiva, umesto da se to sve objedinjeno drži na jednom mestu JNA?

Pokušavam da razumem o čemu ti govoriš tačno. Nejasno je iz kojeg razloga nešto što je u skladu sa zakonima i praksom, pa čak inajlogičnije, nazivaš krađom (bez obzira na to kome joj je pripisuješ). 🤔

NDH je bila država sa središtem u Zagrebu, i sve što se tiče NDH spada u hrvatski arhiv, a ne neki savezni ili beogradski.

Ratna dokumentacija, od vojnog i bezbednosnog značaja, ne drži se ni u kakvim lokalnim arhivima, već u centralnom. Da li je tebi stvarno neobično što je to tako?
 
Poslednja izmena:
Hrobi, je li možeš barem da objasniš zašto smatraš ovo krađom i zbog čega to po tvom mišljenju posle rata arhivska vojna dokumentacija JNA trebalo da bude rasturena po lokalnim arhivima 6 konstitutivnih republika, kada su u okvru vojske centralizam i unitarizam nešto sasvim najnormalnije (npr. koristilo se samo latinično pismo)?
NDH nije vojna dokumentacija FNRJ. Ona je od početka bila raspoređene po arhivima republika.
RH će tražiti, koliko znam, sigurno, kao preduvjet za ulaz Srbije u EU:

* arhivu NDH
* odgovor na upite o grobovima i nestalima zarobljenih hrvatskih vojnika, preko 1000 njih koji su nestali i evidentirani
* financijsku odštetu zatočenima hrvatskim vojnicima u srbijanskim zatvorima i logorima do 1993. ili sl.
* povratak hrvatske umjetničke imovine pokradene u ratu, npr. neka djela iz okupiranih dijelova- ne imovinu SPC u RH
* službeno odricanje od svih burgijanja oko prisvajanja hrvatske kulture na svim poljima, službeno znači državno, a što pojedinci naklapaju, to nije uvjet


Skoro 100% ne će tražiti ratnu odštetu, jer Srbija nema novca za to ni u kojoj budućnosti.
Praktički, tražit će većinu stvari iz zahtjeva HAZU:
https://www.vecernji.hr/vijesti/haz...e-i-bih-u-eu-evo-sto-moraju-napraviti-1588165

HAZU objavio uvjete za ulazak Srbije, Crne Gore i BiH u EU: Evo što traže​

 
NDH nije vojna dokumentacija FNRJ. Ona je od početka bila raspoređene po arhivima republika.
RH će tražiti, koliko znam, sigurno, kao preduvjet za ulaz Srbije u EU:

* arhivu NDH
* odgovor na upite o grobovima i nestalima zarobljenih hrvatskih vojnika, preko 1000 njih koji su nestali i evidentirani
* financijsku odštetu zatočenima hrvatskim vojnicima u srbijanskim zatvorima i logorima do 1993. ili sl.
* povratak hrvatske umjetničke imovine pokradene u ratu, npr. neka djela iz okupiranih dijelova- ne imovinu SPC u RH
* službeno odricanje od svih burgijanja oko prisvajanja hrvatske kulture na svim poljima, službeno znači državno, a što pojedinci naklapaju, to nije uvjet


Skoro 100% ne će tražiti ratnu odštetu, jer Srbija nema novca za to ni u kojoj budućnosti.
Praktički, tražit će većinu stvari iz zahtjeva HAZU:
https://www.vecernji.hr/vijesti/haz...e-i-bih-u-eu-evo-sto-moraju-napraviti-1588165

HAZU objavio uvjete za ulazak Srbije, Crne Gore i BiH u EU: Evo što traže​


Ne, Urvane, zapravo si opet nešto pobrkao. Rhea Ivanuš i Andro Purtić, članak Ratni muzej i arhiv NDH obj. u izdanju zagrebačkog Hrvatskog povijesnog muzeja u br. Muzeji u fokusu 3/4, 1990. godine; str. 62:

Pedesetih.jpg


Ogromna većina arhivskog materijala NDH je nedugo posle rata bila predata Arhivu Hrvatske. Isključivo deo koji se tiče vojske, vojnih oberacija i bezbednosnih pitanja, ostao je u Vojno istorijskim institutu JNA, odnosno od 1971. godine u Vojnom arhivu. Tamo gde je, apsolutno i po svim kriterijumima, pripadala.

Po principima funkcionalne pertinencije, dokumentacija od značaja za civilnu upravu jeste bila raspoređena po republikama posle rata. Međutim, vojno-bezbednosna nije. Ne, NDH, nego čitave Jugoslavije. Čuvala se u vojnom arhivu koji se nalazio u prestonici države, Beogradu, u skladu sa kako zvaničnim propisima, tako i tadašnjom uobičajenom praksom.

I s obzirom da je NDH bila nezakonita i nepriznata država, uspostavljana u suprotnosti sa Haškom konvencijom iz 1902. godine, ne razumem kako uopšte možeš da govoriš o nekakvoj krađi. Ne postoji ništa što je pripadalo NDH, zato što ona nema svojinska javna prava; sve što je bilo izdato, svaki list u javnom kapacitetu NDH, bio je vlasništvo Kraljevine Jugoslavije. Dokumentacija vojne i bezbednosne prirode je bila čuvana tamo gde joj je i mesto, u vojnom arhivu države kojoj je i pripadala.
 
Poslednja izmena:
Ne, Urvane, zapravo si opet nešto pobrkao. Rhea Ivanuš i Andro Purtić, članak Ratni muzej i arhiv NDH obj. u izdanju zagrebačkog Hrvatskog povijesnog muzeja u br. Muzeji u fokusu 3/4, 1990. godine; str. 62:

Pogledajte prilog 1362672

Ogromna većina arhivskog materijala NDH je nedugo posle rata bila predata Arhivu Hrvatske. Isključivo deo koji se tiče vojske, vojnih oberacija i bezbednosnih pitanja, ostao je u Vojno istorijskim institutu JNA, odnosno od 1971. godine u Vojnom arhivu. Tamo gde je, apsolutno i po svim kriterijumima, pripadala.

Po principima funkcionalne pertinencije, dokumentacija od značaja za civilnu upravu jeste bila raspoređena po republikama posle rata. Međutim, vojno-bezbednosna nije. Ne, NDH, nego čitave Jugoslavije. Čuvala se u vojnom arhivu koji se nalazio u prestonici države, Beogradu, u skladu sa kako zvaničnim propisima, tako i tadašnjom uobičajenom praksom.

I s obzirom da je NDH bila nezakonita i nepriznata država, uspostavljana u suprotnosti sa Haškom konvencijom iz 1902. godine, ne razumem kako uopšte možeš da govoriš o nekakvoj krađi. Ne postoji ništa što je pripadalo NDH, zato što ona nema svojinska javna prava; sve što je bilo izdato, svaki list u javnom kapacitetu NDH, bio je vlasništvo Kraljevine Jugoslavije. Dokumentacija vojne i bezbednosne prirode je bila čuvana tamo gde joj je i mesto, u vojnom arhivu države kojoj je i pripadala.
Da ne idemo u retoriku, sve oko NDH treba biti u RH. U Bg se mogu napraviti fotokopije, tako da se sve ima i tamo, ako se želi.

Sukcesijom je utvrđeno da nijedna republika nije nasljednik SFRJ, pa ne znam zašto to još onda nije riješeno.
 
A šta ti hoćeš da kažeš, zapravo, da je Hrvatska imala u Titovoj Jugoslaviji nekakvu zasebnu vojnu arhivu? Ili da je trebalo da je ima, odnosno da je posle rata trebalo podeliki vojnu dokumentaciju po svih 6 republika tj. da bude 6 arhiva, umesto da se to sve objedinjeno drži na jednom mestu JNA?

Pokušavam da razumem o čemu ti govoriš tačno. Nejasno je iz kojeg razloga nešto što je u skladu sa zakonima i praksom, pa čak inajlogičnije, nazivaš krađom (bez obzira na to kome joj je pripisuješ). 🤔



Ratna dokumentacija, od vojnog i bezbednosnog značaja, ne drži se ni u kakvim lokalnim arhivima, već u centralnom. Da li je tebi stvarno neobično što je to tako?
Ukratko- suludo je da se nešto specifično za odijeljenu državu drži u centralnom arhivu, osim kao fotokopije.

U državi kao SFRJ nije, konkretno, bilo Ministarstva za kulturu, jer jugoslavenske kulture nije bilo.

I nisu to lokalni, nego arhivi država republika koje tvore su državu federaciju.
 
Da ne idemo u retoriku, sve oko NDH treba biti u RH. U Bg se mogu napraviti fotokopije, tak oda se sve ima i tamo, ako se želi.

Sukcesijomje utvrđeno da nijedna republika nije nasljednik SFRJ, pa ne znam zašto to još onda nije riješeno.

Po Sporazumu o sukcesiji, trebalo bi da se reši to pitanje i relevantna dokumentacija razmeni, nesporno.

Međutim, moje je pitanje: zašto tvrdiš da treba biti u NDH? Republika Hrvatska doslovno nije imala nikakav osnov da potražuje vojnu dokumentaciju NDH. Nijedan.
1) nema sa stanovišta međunarodnog prava (Republika Hrvatska nije sukcesor NDH)
2) nema sa stanovišta naučne javnosti (to što Hrvatska potražuje u suprotnosti je sa principima arhivistike kao naučne discipline)
3) nema ni uporište u praksi. Niko to nije uradio, niti bi pristao na to što Hrvatska traži, pa verovatno ni sama Hrvatska nikada ne bi pristala na tako nešto. Niko nije posle promene političkih granica izvršio takav vid retroaktivne korekcije; kompletna vojno-bezbednosna arhiva Slovačke republike Jozefa Tise se i dan-danas čuva u arhivu Vojske Češke republike u Pragu i nema nikakvog govora o tome da Česi to predaju Slovacima

Tako da, Hrvatska doslovno nema nikakve ozbiljnije argumente da potražuje vojnu dokumentaciju NDH, osim što je dragovoljnošću i bolje rečeno nesmotrenošću večito pijanog Zorana Žižića bio prihvaćen sporazum o sukcesiji, na opšte užasavanje i kritiku stručne javnosti.

Ti si, podsetiću te, ovo čak naveo kao nekakav primer srpske kradljivosti ili prisvajanje hrvatske kulturne baštine. A u stvarnosti ničim drugim do dobrom voljom predstavnika Savezne Republike Jugoslavije, a možda i srpskom glupošću, Hrvatska je izdejstvovala proces sukcesije koji će na kraju jednog dana verovatno i rezultovati predajom te dokumentacije. Iako apsolutno nikakva prava Republika Hrvatska na njih nema (niti po jednom jedinom kriterijumu).
 
Poslednja izmena:
Ни Вишеслављева крстионица не припада Хрватима па ето је и дан данас тамо, ако ћемо право и то треба да се исправи.
И пулска арена да се (попут новог старог мостарског моста) лијепо пренесе потомцима оних који је и направише. Итд, итд...
А и сва документација о холокаусту из Израела правац у Берлин и Варшаву.

Успут, шта год траже, не треба им дати макар и само зато да би спријечили ове наше будале да нас утуре у ЕУ. Да бар једном имамо некакве вајде и од Хрватске.
 
Ни Вишеслављева крстионица не припада Хрватима па ето је и дан данас тамо, ако ћемо право и то треба да се исправи.
И пулска арена да се (попут новог старог мостарског моста) лијепо пренесе потомцима оних који је и направише. Итд, итд...
А и сва документација о холокаусту из Израела правац у Берлин и Варшаву.

SRJ je prihvatila Sporazum o sukcesiji 2001. godine, a 2002. godine koalicija DOS i SNP CG je dotično izglasala. Sećam se da je ekipa iz G17+ imala neke rezerve oko toga, tj. Labus je slao razna upozorenja, ali to nije privuklo dovoljno interesovanja kod šire političke javnosti.

Tako da, sasvim nesporno, Srbija će kad-tad morati da zaista preda sve što se tiče specifično RH. Neće morati da preda ako je otvoreno pitanje kome pripada, da li RH ili BiH; npr. neće biti u obavezi da preda dokumentaciju koja se tiče Jasenovca, primera radi, dok Zagreb i Sarajevo ne reše to pitanje prvo, ali sve što se tiče teritorije RH, jednog dana će morati zaista da preda. Ako se bude išlo na MSP, značajno je izvesnije da bi sud presudio u korist Hrvatske, nego Srbije. To su činjenice koje su, jednostavno, takve. I tu je Zagreb u pravu da ima pravo da potražuje ta dokumenta. Ima pravo, zahvaljujući dragovoljnosti samog Beograda, a ne po bilo kom drugom kriterijumu.

Ono što mi je zasmetalo ovde jeste što je ta dokumentacija (osim što je bila pogrešno predstavljena) prikazana kao nekakva krađa, a što je van svake pameti. Ta dokumentacija je bila premeštena tamo gde joj je po svim kriterijumima mesto, i gde joj je ujedno mesto u danas, posle raspada SFRJ. A zahtev Hrvatske da je dobije, u stvarnosti osim Sporazuma o sukcesiji, koji je po ovom pitanju skaradan i napravio grubi propust, ne zasniva se bukvalno ni na čemu.

U najmanju ruku je bezobrazno to što se prikazuje kao nekakvo srpsko prisvajanje hrvatske kulturne baštine zbog toga što je Beograd, glavni grad Srbije, bio ujedno i prestonica Jugoslavije. Baš me zanima šta bi neki Čeh odgovorio Urvanu da piše ovde o krađu slovačke kulture i kako Česi moraju da predaju vojni arhiv Hitlerove marionetske Slovačke današnjoj Slovačkoj...iako nemaju niti jedan jedini argument za tako nešto.

Razumem da Sporazum o sukcesiji mora biti sproveden. I dok se na tome insistira, to je potpuno shvatljivo. Međutim, ova cela floskula po hrvatskim medijima kako je skaradno to što je taj arhiv odnesen u Beograd i što je tamo i danas...nije ništa drugo do srbofobna propaganda, koja nema nikakvo uporište niti u jednom jedinom stvarnom argumentu.

I kada jednog dana Hrvatska bude i dobila ta dokumenta, kladim se da niko u hrvatskim medijima neće prikazivati to kao poklon i primer dragovoljnosti Srba, što su učinili nešto Hrvatima čisto kao uslugu.
 
Poslednja izmena:
SRJ je prihvatila Sporazum o sukcesiji 2001. godine, a 2002. godine koalicija DOS i SNP je dotično izglasala. Sećam se da je ekipa iz G17+ imala neke rezerve oko toga, tj. Labus je slao razna upozorenja, ali to nije privuklo dovoljno interesovanja kod šire političke javnosti.

Tako da, sasvim nesporno, Srbija će kad-tad morati da zaista preda sve što se tiče specifično RH. Neće morati da preda ako je otvoreno pitanje kome pripada, da li RH ili BiH; npr. neće biti u obavezi da preda dokumentaciju koja se tiče Jasenovca, primera radi, dok Zagreb i Sarajevo ne reše to pitanje prvo, ali sve što se tiče teritorije RH, jednog dana će morati zaista da preda. Ako se bude išlo na MSP, značajno je izvesnije da bi sud presudio u korist Hrvatske, nego Srbije. To su činjenice koje su, jednostavno, takve. I tu je Zagreb u pravu da ima pravo da potražuje ta dokumenta. Ima pravo, zahvaljujući dragovoljnosti samog Beograda, a ne po bilo kom drugom kriterijumu.

Ono što mi je zasmetalo ovde jeste što je ta dokumentacija (osim što je bila pogrešno predstavljena) prikazana kao nekakva krađa, a što je van svake pameti. Ta dokumentacija je bila premeštena tamo gde joj je po svim kriterijumima mesto, i gde joj je ujedno mesto u danas, posle raspada SFRJ. A zahtev Hrvatske da je dobije, u stvarnosti osim Sporazuma o sukcesiji, koji je po ovom pitanju skaradan i napravio grubi propust, ne zasniva se bukvalno ni na čemu.

U najmanju ruku je bezobrazno to što se prikazuje kao nekakvo srpsko prisvajanje hrvatske kulturne baštine zbog toga što je Beograd, glavni grad Srbije, bio ujedno i prestonica Jugoslavije. Baš me zanima šta bi neki Čeh odgovorio Urvanu da piše ovde o krađu slovačke kulture i kako Česi moraju da predaju vojni arhiv Hitlerove marionetske Slovačke današnjoj Slovačkoj...iako nemaju niti jedan jedini argument za tako nešto.

Razumem da Sporazum o sukcesiji mora biti sproveden. I dok se na tome insistira, to je potpuno shvatljivo. Međutim, ova cela floskula po hrvatskim medijima kako je skaradno to što je taj arhiv odnesen u Beograd i što je tamo i danas...nije ništa drugo do srbofobna propaganda, koja nema nikakvo uporište niti u jednom jedinom stvarnom argumentu.
Мани ме потписаних споразума и уговора. Одавно више нисам дијете. Мора се само кад се мора. Свједоци смо великих тумбања и прерасподјеле свјетске моћи. Шта ће се морати у новој расподјели и ко ће бити надлежан за некакве спорове, то ћемо тек видјети. Можда се чак у игру врате и нпр. зграде амбасада Краљевине Србије које су на волшебан начин у тзв. сукцесији запале којекога. Истру да и не помињем, има ко ће.
 
Мани ме потписаних споразума и уговора. Одавно више нисам дијете. Мора се само кад се мора. Свједоци смо великих тумбања и прерасподјеле свјетске моћи. Шта ће се морати у новој расподјели и ко ће бити надлежан за некакве спорове, то ћемо тек видјети. Можда се чак у игру врате и нпр. зграде амбасада Краљевине Србије које су на волшебан начин у тзв. сукцесији запале којекога. Истру да и не помињем, има ко ће.

Pa sad...dobro, u pravu si. Ali to je već baš političko pitanje; u teoriji jeste moguće da dođe do emendiranja i da Hrvatska odustane od svog (ponoviću, neutemeljenog) zahteva da joj se preda vojna arhivska dokumentacija NDH.

No, hajde da ne lutamo. Šta je suština? To što je forimsš @Urvan Hroboatos naveo nešto što je najnormalnije, svugde na svetu, kao dokaz da je krađa sastavni deo srpske kulture. :D
 
Pa sad...dobro, u pravu si. Ali to je već baš političko pitanje; u teoriji jeste moguće da dođe do emendiranja i da Hrvatska odustane od svog (ponoviću, neutemeljenog) zahteva da joj se preda vojna arhivska dokumentacija NDH.

No, hajde da ne lutamo. Šta je suština? To što je forimsš @Urvan Hroboatos naveo nešto što je najnormalnije, svugde na svetu, kao dokaz da je krađa sastavni deo srpske kulture. :D
А то је као једина глупост која долази с хрватске стране? С њихове тачке гледано, гомилу тога су добили што им ама баш ни по чему не припада, па што не би тражили шта им год падне на памет? Можда понешто од тога и прође, досад је свашта пролазило. Укратко, нема то никакве везе с њима, само и искључиво с нама.
 
Dobro, ako smo završili sa tračem o piromanu Iviću i vezano za zablude oko vojnog arhiva NDH, možemo dalje; hajde na nešto što zaista i spada u okvire ove teme, na prof. Miloša Kovačevića i reč nazočan:

Neki od bliskih primjera su videi lingvista Miloša Kovačevića u kojima kaže [..] da je u Dušanovu zakoniku riječ "nazočan" nazočna (laž).

Ti govoriš o ovom Kovačevićevom predavanju


Ovde je Miloš Kovačević izjavio da se Laza Kostić 1863. godine godine pobunio protiv uvođenja rusizna prisutan. Navodeći pritom da je reč nazočan prisutna još u Dušanovom zakoniku. Osim toga, Kovačević je eksplicitno naveo još sve stvari:
1) da nije istoričar
2) da se, iako je lingvista, ne razume uošte ni u istoriju (srpskog) jezika

Njegov naučni opus potvrđuje da nije kompetentan za istorijska pitanja, što on i sam otvoreno priznaje. I tačno je; slušao sam više puta. Greši često; prof. Kovačević se, zaista (i to baš poprilično), ne razume u istorijska pitanja.

Ja se vrlo decidno sećam da sam pročitao negde da se Laza Kostić jeste pobunio protiv rusizama, baš tih godina, pored Jovana Jovanovića Zmaja. Probaću da iskopam o čemu se to tačno radi, ali ono što deluje ovde jeste da je, u najgoru ruku, Kovačević pomešao neke stvari.

Sada, ja imam jedno pitanje za tebe: Zašto je primer toga da si ti ovde preneo jednu glasinu (koja je i vrlo malo verovatno moguća, o Ivićevom spaljivanju dubrovačkih dokumenata) od izvora za koji kažeš da u proseku oko 30% greši iskrena greška koju si ovde napravio, a to što je Kovačević izjavio, koji kaže da se ne razume u istoriju (pa čak ni jeuka) - dakle, ne da se 30% ne razume, već 100% - posledica nekakvog svesnog izmišljanja sa ciljem obmane javnosti? Odnosno, imajući na umu da je verovatnije da u Kovačevićej izjavi ima više tragova istine nego u tvojoj.

Šta čini tvoju izjavu oprostivom greškom, a Kovačevićevu, navodno, svesnom obmanom?
 
Poslednja izmena:

Back
Top