Čiji je naš jezik

[tali bali]

vas jezik je turski--Turcizmi su ušli u svakodnevni život: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir. A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna. Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i Turcizmi su ušli u svakodnevni život: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir. A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna. Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.

 

[Pumpaj Dinstanović]

vas jezik je turski--Turcizmi su ušli u svakodnevni život: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir. A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna. Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i Turcizmi su ušli u svakodnevni život: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir. A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna. Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.

Od kada izmi čine jedan jezik - takvim? Danas ima i pregršt anglicizama, je li to čini srpski (i po jezika svijeta) engleskima? Da li gromada slavizama u rumunskom jeziku čini taj jezik srpskim/bugarskim? Je li engleski zapravo, zbog ogromne količine pozajmica iz francuskog jezika, francuski jezik? Da li onda to čini (analogno) - indijski jezik zapravo francuskim?

 

[LeoneMontana]

hahahah ovo ti je samo kap u moru ,imas jos jedno par tisuca rijeci, turcine

Kap - Praslovenski
More - protoindoevropski (praslovenski)
Imati - praslovenski *jьmati, from Proto-Indo-European *h₁em-
Jedan - praslovenski *(j)edinъ, ultimately from Proto-Indo-European *óynos
Tisuća - praslovenski *tysǫti, *tysęti
Riječ - praslovenski *rěčь

Izgleda da ti pričaš srpskim poturice.

Poturica - od turskog "potur", termin koji opisuje djecu bosanskih muslimana koja su dobrovoljno slana u Istanbul, za razliku od prisilnog danka u krvi.

 

[sokolska]

furuna i ortak nisu turcizmi, furuna je od italijanskog forno-peć, a ortak je sprska rec poreklom iz saske srednjovekvne rudarske terminologije, ortaci su partneri u koji zajedno delo jedno rudarsko mesto ( jamu, rupu, okno ) iliti ort na nemackom.

 

[Mrkalj]

furuna i ortak nisu turcizmi, furuna je od italijanskog forno-peć, a ortak je sprska rec poreklom iz saske srednjovekvne rudarske terminologije, ortaci su partneri u koji zajedno delo jedno rudarsko mesto ( jamu, rupu, okno ) iliti ort na nemackom.

Ovi kažu ovako:
[TABLE="width: 100%"]
[TR]
[TD]
ȏrta ž 〈G mn -ā/-ī〉 [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #EDF4FA"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #EDF4FA"]
[TABLE="width: 100%"]
[TR]
[TD="width: 1%"]1. [/TD]
[TD]reg. središte, sredina [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]2. [/TD]
[TD]pren. pozornica [/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]3. [/TD]
[TD]pov. janjičarski odred od 400 vojnika [/TD]
[/TR]
[/TABLE]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #EFF9EE"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #EFF9EE"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #F8F0E3"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #F8F0E3"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #F7EFFC"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #F7EFFC"]
[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #F0F3FC"]

[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD="bgcolor: #F0F3FC"]
✧ tur. orta, v. ortak[/TD]
[/TR]
[/TABLE]

 

[sokolska]

bice da je to srbizam u tuskom, sto bi rekao deretic. ovaj put stajem na njegovu stranu posto mi turska etimologija nije nimalo ubedljiva.

 

[Лекизан]

vas jezik je turski--Turcizmi su ušli u svakodnevni život: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir. A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna. Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i Turcizmi su ušli u svakodnevni život: tako jedemo sarmu, burek, pilav, ćevapčiće, pijemo čaj, rakiju, kafu, sladimo se baklavom, tulumbama. Na stolu nam je ćasa, testija, džezva, fildžan, bakrač, đevđir. A u kući sanduk, merdevine, ćilim, furuna. Pred kućom je kapija, a na krovu odžak. Na kraju sokaka je i ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.ćorsokak, dušmanin ne može biti ortak, a javašluk u komšiluku čist je baksuzluk.

Баш си душманин.
Кад одеш у ресторан у Истанбулу и кажеш: Дај ми сарму? Шта ти конобар донесе!
Јавaшлук него шта.

 

[Konstantin Veliki]

Dobro je moguce da su slicnosti izmedju turskog orta i ortaci slucajnost.

 

[Kosmatac]

Čitajući fra Jukića u njegovog Bosanskog Prijatelja da videti koja je smutnja po pitanju jezika i samog naroda bila kod katolika u 19.veku.

Evo primera:

Fra Jukić je sebe nazivao Bonjakom a svoj jezik bosanskim , ali kad je putovao na istok prošavši kroz Kosovo video je Janjevce koji sebe nazivaju Hrvatima a hrvatskim jezikom govore.

Zar nije divno znati da su Janjevci bili pre Hrvati i pre gpvprili sovjim hrvatskim jezikom nego katolici iz bosne?! , kad kažem da je divno znati mislim na Srbe jer ovima ta činjenica teško pada , lai oni uvek okrenu pogled,začepe uši i nastavljaju po svome.

 

[sokolska]

Odgovor ti lezi na toj strani, malo pri vrhu, pop Bogdan koji je ucio u Rimu u propagandi, nisu ga sigurno tamo hrvatski ucitelji ucili da su janjevci pokatoliceni Srbi...

 

[Mrkalj]

bice da je to srbizam u tuskom, sto bi rekao deretic. ovaj put stajem na njegovu stranu posto mi turska etimologija nije nimalo ubedljiva.

Nije ni meni, ali ne bih ni Deretića trpao kao mirođiju. Neka ide on svojim putem.

Jesi gledao da nema vezu sa rečju or, starijeg ort (ruda). Ja bih to ovako: ortak < ort (ruda; zemlja, mesto) +ak; značenje - rudar.

ore (n.) 12c., a merger of Old English ora "ore, unworked metal" (related to eorþe "earth," see earth; and cognate with Low German ur "iron-containing ore," Dutch oer, Old Norse aurr "gravel"); and Old English ar "brass, copper, bronze," from Proto-Germanic *ajiz- (cognates: Old Norse eir "brass, copper," German ehern "brazen," Gothic aiz "bronze"), from PIE root *aus- (2) "gold" (see aureate). The two words were not fully assimilated till 17c.; what emerged has the form of ar but the meaning of ora.

 

[Kosmatac]

Odgovor ti lezi na toj strani, malo pri vrhu, pop Bogdan koji je ucio u Rimu u propagandi, nisu ga sigurno tamo hrvatski ucitelji ucili da su janjevci pokatoliceni Srbi...

Ja znam da je to odgovor , nego mi je smešno kako rutinski pominje fra Jukić Hrvate i hrvatski jezik u Janjevu uopšte se ne referišući na to , već je to normalna pojava dok katolici Bosne govore bosanskim jezikom.

Danas mnogi se smeju Janjevcima i kako su oni postali Hrvati , međutim vrlo jasno se vidi da su oni bili Hrvati i svoj jezik zvali hrvatskim pre većine predaka današnjih stanovnika Hrvatske i BiH katoličke veroispovesti.

Ako ništa možemo zaključiti da je janjevački dijalekt sa gađanjem padežima izvor modernog hrvatskog jezika , i da su Široki Brijeg,Mostar,Dubrovnik,... ništa naspram hrvatskog stijega na Kosovu.

 

[sokolska]

Jesi gledao da nema vezu sa rečju or, starijeg ort (ruda). Ja bih to ovako: ortak < ort (ruda; zemlja, mesto) +ak; značenje - rudar.

pa ja gledam ovako, radi se o 13om veku najranije i tadasnjem nemackom jeziku, i postojecoj rudarskoj terminologiji koja poznaje naziv ort u smislu mesto, nema razloga udaljavati se od toga i hronoloski i prostorno.

 

[Mrkalj]

pa ja gledam ovako, radi se o 13om veku najranije i tadasnjem nemackom jeziku, i postojecoj rudarskoj terminologiji koja poznaje naziv ort u smislu mesto, nema razloga udaljavati se od toga i hronoloski i prostorno.

Onda bi ortak u osnovnom značenju bilo isto što i landsman - zemljak?

A ovaj, da izvineš, svršetak -ak mu dođe slovenski (pešak, veštak, mrtvak, kvarnjak, parnjak...).

 

[sokolska]

pa ne, ortak je ono sto mu je i danas znacenje, covek sa kojim delis nesto u poslovnom smislu, u rudarskom slucaju jedno mesto za kopanje rude tj. ort. Danas substituisano sa poslovni partner. svrsetak je svakako slovenski, zato i jeste srpska rec a ne nemacka.

 

[Zerb]

Je si li ti stvarno toliko nesiguran, ili je možda nešto drugo u pitanju...?
Jednostavno, sve je to oduvek - JEDAN (južnoslovenski) jezik,s različitim svojim varijetetima. Srbi ga zovu "srpski", Hrvati "hrvatski". A ima i drugih naziva, da sad ne nabrajam. Naziv "crnogorski" je obična novokomponovana izmišljotiona. (Da bi se opravdala nešto ranije takođe izmišljena novokomponovana "crnogorska nacija"). Znači, ponavljam, bitno je da se radi o JEDNOM ISTOM jeziku.

Nece biti da je tako jer Hrvati do Ljudevita nikada nisu bili stokavci vec cakavci i djelimicno kajkavci kao i sam Ljudevit dok nije presao na stokavski.Bolje ce vam objasniti Jelica Stojanovic

Interesantan je stav Suleka i Starcevica o stokavici a sada pricaju o nekakvom hrvatskom jeziku.

 

[Mrkalj]

Po uzoru na neka engleska i francuska izdanja u kojima su temeljni nacionalni epovi ili druga temeljna književna djela radi boljega razumijevanja prevedena u suvremeni jezik, objavila je Matica hrvatska 1998. temeljno i pionirsko djelo hrvatske književnosti: Marulićevu Juditu, prvi umjetnički ep napisan na hrvatskome jeziku. Tom je prilikom uz prijevod objavljen i Rječnik Marulićeve Judite Milana Moguša, te je prvi put u cijelosti tiskan i preslik drugoga, likovni i grafički, najuspjelijeg izdanja Judite iz 1522. godine. Budući da je u međuvremenu Rječnik u opširnijoj inačici objavljen kao zasebna knjiga (2001), u ovoj je prilici on izostavljen, a tiskan je i preslik prvog izdanja Judite iz 1521. Također, za ovo izdanje prevoditelj je ponešto izmijenio i dopunio prijevod te bilješke uz prijevod.

http://www.matica.hr/knjige/248/

Judita. Prijevod i komentari Marko Grčić. Zagreb, Mladost, 1983. (Biblioteka Zlatno slovo)
[TABLE="class: cms_table_customItems"]
[TR]
[TD="colspan: 2"][/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Format:[/TD]
[TD="class: cms_table_itemData"]20x14 cm[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Broj stranica:[/TD]
[TD="class: cms_table_itemData"]200[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Uvez:[/TD]
[TD="class: cms_table_itemData"]tvrdi[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Godina izdanja:[/TD]
[TD="class: cms_table_itemData"]1983[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Izdavač:[/TD]
[TD="class: cms_table_itemData"]Mladost, Zagreb[/TD]
[/TR]
[TR]
[TD]Preveo(la):[/TD]
[TD="class: cms_table_itemData"] Marko Grčić[/TD]
[/TR]
[/TABLE]


Usporedo tekst izvornika i prijevod na suvremeni hrvatski jezik.

Cooper se također služio Grčićevim prijevodom Judite na suvremeni hrvatski jezik, uz napomenu »iako se tu i tamo ne slažem s nekim predloženim rješenjima koja Grčić nudi za Marulićeve manje razumljive stihove«.
Dobro je što se Cooper glede Marulićeva života držao hvalevrijedna rada što ga je 1957. u Harvard Slavic Studies objavio Mirko A. Usmiani, samo što se od 1957. na području proučavanja Marulovih djela mnogo toga dogodilo, dodalo, novog otkrilo.
http://hrcak.srce.hr/file/15023

Marko Marulić, Judita, suvremeni prepjev, prepjevao i komentirao Nikica Kolumbić, naklada Golden marketing, Zagreb, 2001.

http://www.matica.hr/vijenac/213/Kol...0Maruli%C4%87/​

​

Da reknemo nješto i o ovoj problematici.

Točno je da je Marulić prepjevan na moderni hrvatski, i to je dobro. Nu, to nema veze s dijalektologijom.

Naravno da nema veze sa dijalektologijom, kad ga nisu prepevali na savremenu čakavicu nego na savremenu štokavicu.

Od muljanja si se toliko upetljao da više ne znaš šta ćeš i kuda ćeš.

 

[Mrkalj]

Marin Držić - Dundo Maroje - Pripovijetka

Sa srpskoga izvornika upripovjeđen suvremenim srpskim jezikom zagrebačke inačice nepurističke stilizacije i beogradske jugo-kontaminacije:

https://www.scribd.com/doc/52200725/Dundo-Maroje-DETALJAN-SADRŽAJ

... Dundo Maroje dolazi u Rim za svojim sinom Marom kojem je dao pet tisuća dukata da kupi i proda tkaninu, no Maro je otišao u Rim i potrošio sav novac, te ga nema kod kuće ve tri godine. Maroje kuka kako li je mogao "vuku dat u pohranu meso". Bokčilo se žali kako je gladan i žedan, kako mu Maroje ne da jesti ni piti, škrt je. Dok oni kukaju, Tripčeta ih upita što im je. Sva trojica shvaćaju da su susjedi; Maroje i Bokčilo su iz Dubrovnika, a Tripčeta iz Kotora. Pozdrave se. Sretni su to su naišli na ljude koji govore istim jezikom. ...

 

[Urvan Hroboatos]

Marin Držić - Dundo Maroje - Pripovijetka

Sa srpskoga izvornika upripovjeđen suvremenim srpskim jezikom zagrebačke inačice nepurističke stilizacije i beogradske jugo-kontaminacije:

https://www.scribd.com/doc/52200725/Dundo-Maroje-DETALJAN-SADRŽAJ

... Dundo Maroje dolazi u Rim za svojim sinom Marom kojem je dao pet tisuća dukata da kupi i proda tkaninu, no Maro je otišao u Rim i potrošio sav novac, te ga nema kod kuće ve tri godine. Maroje kuka kako li je mogao "vuku dat u pohranu meso". Bokčilo se žali kako je gladan i žedan, kako mu Maroje ne da jesti ni piti, škrt je. Dok oni kukaju, Tripčeta ih upita što im je. Sva trojica shvaćaju da su susjedi; Maroje i Bokčilo su iz Dubrovnika, a Tripčeta iz Kotora. Pozdrave se. Sretni su to su naišli na ljude koji govore istim jezikom. ...

Možda je na ovakva buncanja najbolji odgovor komentar Petra Šimunovića o Liščevoj dijalektoloških knjizi, dio o Pavlu Iviću. Kad su i najbolji u najučeniji srpski lingvisti takvi, što da čovjek očekuje od raje ? Nema tu prostora za bilo kakvu raspravu.

Od danas imamo udžbenik hrvatske dijalektologije. I nije to malo. Naime, hrvatska se
dijalektologija dosad utapljala u druge dijalektologije, prikazivana je bila zajedno sa srpskom
kao genetski, tipološki i narodnosni fenomen. Nije se vodilo računa da su se na izduženim
prostorima od Alpa do Crnoga mora formirali u ranom srednjem vijeku ne bezrazložni jezični
iradijacijski centri, stvarali se nukleusi pojedinih narječja koja su u srednjovjekovnim
državicama razvijala svoja posebna obilježja, a ona su dovela do različitih, samosvojnih
jezika. Dijalektološki su podatci često u nedobronamjernih dijalektologa nosili ideološke
poruke pod vidom dijalektoloških biljega. Neki dijalektolozi i dijalektološke karte često su
tendenciozno prikazivali dijalektološko stanje na uštrb hrvatske dijalektološke prisutnosti i
svjedočenja hrvatskih dijalektoloških činjenica. Generacije naših studenata učile su
dijalektologiju iz njihovih knjiga i skripata, nosile iskrivljeni razmještaj hrvatskog
dijalekatskog prostora u očima i svijesti iz takvih karata.

Hrvatska je dijalektologija kao znanost nastajala u drugoj polovici XIX. stoljeća kad je
jezičnom scenom vladao Vuk Stefanović Karadžić, koji je pod patronatom Jerneja Kopitara
podijelio hrvatske i srpske dijalekte po refleksu zamjenice č-to, odnosno kaj. Moglo se iznaći
i druge kriterije koji bi taj prostor drukčije dijelile. Stvoreni su tako čakavci, kajkavci i
štokavci. U poznatom Karadžićevu članku Srbi svi i svuda navodi se da su čakavci (onda već
stiješnjeni na uži primorski pojas s nekim oazama na kopnu i po otocima) Hrvati, da su svi
štokavci Srbi, a kajkavci Slovenci, jedino se u srezovima zagrebačkom, varaždinskom i
križevačkom naziru prijelazne crte, govorili su, od slovenskog do srpskog. Harmoniziralo je
to s Cvijićevim "metanastatičkim oblastima" (tj. područjima u kojima je malo starinačkog
pučanstva jer prevladavaju doseljenici). Pisao je: napučili smo primorske gradove u kojima su
bili Romani (Jireček), zauzeli sav raseljeni prostor. Eno vas u Gradišću, u Italiji. Slagalo se to
s koncepcijom Garašaninovom. Uzimali su nam sve: mit, povijest, zemlju, more, jezik i
dijalekte. Dijelili su naša područja, prisvajali naše dijalekte. Dijelili su naša područja,
prisvajali naše dijalekte, punili svoje torbe našim etnografskim, dijalekatskim blagom, trpali
sve naše u svoje kovčežiće i u svoja Načertanija. Pavle Ivić išao je još dalje, pa je čakavce
proglasio starijom periferijom štokavskoga. Govorio mi je tih godina uoči rata na jednoj
večeri kad je dopustio da jedan drugom sve neuvijeno kažemo: "Vas su, Hrvate, izmislili
jezuiti. A u dijalektologiji načeli smo vas i podvojili. Izbili smo, mi pravoslavni štokavci,
štakavci ijekavci, na mađarsku granicu kod Virovitice, na slovensku granicu u Žumberku, kod
Novigrada i Karina imamo svoj dio mora, naše je more i u Prokljanu kod Šibenika...". To se
potvrđivalo dijalektološkim podatcima, crtalo na dijalektološke karte... Govorim ovo kako bih
istakao značenje ove knjige koju predstavljam.

 

[Mrkalj]

Uzimali su nam sve: mit, povijest, zemlju, more, jezik i
dijalekte. Dijelili su naša područja, prisvajali naše dijalekte. Dijelili su naša područja,
prisvajali naše dijalekte, punili svoje torbe našim etnografskim, dijalekatskim blagom, trpali
sve naše u svoje kovčežiće i u svoja Načertanija.

Kurba o počtenju.

 

[Zerb]

Možda je na ovakva buncanja najbolji odgovor komentar Petra Šimunovića o Liščevoj dijalektoloških knjizi, dio o Pavlu Iviću. Kad su i najbolji u najučeniji srpski lingvisti takvi, što da čovjek očekuje od raje ? Nema tu prostora za bilo kakvu raspravu.

O kojoj hrvatskoj dijalektologiji govori gore pomenuti.O jeziku kojim su hrvati govorili prije prihvatanja Srpskog ili poslije novosadskog dogovora?
Ogranicavanje na Vuka Karadzica vam daje manevarski prostor za falsifikovanje ali postoji nesto sto ne mozete osporiti.Da sada ne idem dalje dovoljno je da pomenem da je Sava Mrkalj jos 1810 stampao "Salo debeloga jera libo Azbukoprotres".Ono sto se danas pripisuje Vuku je Mrkalj davno postavio kao principe.
Za nekakav hrvatski jezik bi bilo dobro i da nije postojaoVenclovic ali...

 

[Mrkalj]

Upravo je na RTS TVB2 završila odlična 25-tominutna emisija o stanju u srpskom jeziku sa naglaskom na naučnu pisanu reč o srpskom jeziku. U emisiji pomalo nezgrapnog naziva:

Dani evropske kulturne baštine: srpski jezik i pismenost (RTS2, 03.11.2014, 22:44-23:11)

govorili su izuzetno inspirativno prof. dr Nenad Nikolić, prof. dr Aleksandar Milanović i drugi, a što je jako pozitivno, otvoreno je govoreno o identitetu srpskog jezika, o poznatoj tezi prof. Mila Lompara da se sve srpsko pokušava svesti na "srbijansko" kako bi se sve nesrbijansko onda proglasilo "nesrpskim", o nedovoljnosti društvene angažovanosti srpske jezičke nauke i odsustva moderne definisanosti nacije (enciklopedije, rečnici itd).

22:44

Dani evropske kulturne baštine: jezik i pismenost


Srpski jezik se poslednjih godina sreće sa mnogobrojnim izazovima - deli se na više jezika, srpsko pismo - ćirilica, čini se da uzmiče pred latinicom, nema novca za finansiranje osnovnih projekata, poput Srpske enciklopedije i enciklopedija velikana srpske književnosti, nedostaju nam rečnici srpskog jezika, strategija, možda i dodatne institucije koje bi vodile sve te projekte.

Nauka i struka, uglavnom s nejednakim intenzitetom, kroz različite istraživačke projekte pokušavaju da pred stručnom i širom javnošću ožive i aktuelizuju pitanje srpskog jezika, pisma, kulture, baštine. Dobar način da se promoviše poštovanje kulturnog nasleđa jesu i manifestacije poput Dana evropske baštine. Ovogodišnja tema - Jezik i pismenost, poklopila se sa dva značajna jubileja - 275 godina od rođenja Dositeja Obradovića i 150. godišnjicom smrti Vuka Karadžića.

​

Izazovi koji su pred srpskim jezikom i moguća rešenja, instutucije koje rade na njegovom očuvanju i poboljšanju pozicije u evropskoj i svetskoj slavistici tema su emisije Naučne redakcije Dani evropske baštine - jezik i pismenost.​

Urednice Marija Stevanović i Ivana Kovačević. Reditelj Jovan Bačkulja.
​

Molim one koji su to su stanju da se ova vredna emisija negde okači za trajan pristup, ili makar informaciju o repriznom terminu, pa ću se ja za to pobrinuti.

 

[Vaskolik]

O kojoj hrvatskoj dijalektologiji govori gore pomenuti.O jeziku kojim su hrvati govorili prije prihvatanja Srpskog ili poslije novosadskog dogovora?
Ogranicavanje na Vuka Karadzica vam daje manevarski prostor za falsifikovanje ali postoji nesto sto ne mozete osporiti.Da sada ne idem dalje dovoljno je da pomenem da je Sava Mrkalj jos 1810 stampao "Salo debeloga jera libo Azbukoprotres".Ono sto se danas pripisuje Vuku je Mrkalj davno postavio kao principe.
Za nekakav hrvatski jezik bi bilo dobro i da nije postojaoVenclovic ali...

Kakve su ovo gluposti od pitanje? Ako je dijalektologija, onda se ne radi o nikakvom prihvaćanju standarda, već o originalnim govorima tih hrvata govornika. A ikavica kojom su listom govorili katolici, neznam da je ikada bio jezik ikih Srba, osim sporadično....

 

[Zerb]

Kakve su ovo gluposti od pitanje? Ako je dijalektologija, onda se ne radi o nikakvom prihvaćanju standarda, već o originalnim govorima tih hrvata govornika. A ikavica kojom su listom govorili katolici, neznam da je ikada bio jezik ikih Srba, osim sporadično....

Moze zvucati sve kao glupost ali cinjenice su takve da dijelekti,narjecja,lokalizmi..itd...se definisu o okviru jednog jezika.Vise imena za jedan jezik je idiotizam i kradja kulturnog blaga i ne postoji nigdje takav slucaj da se jedan isti jezik dodjeljuje svakoj novonastaloj naciji kao sto se igra sa srpskim.Kako su govorili Serbo-kroati ili Hrvati slovinci..ili pak bednjanci me ne interesuje ali kada su prihvatili srpski jezik onda treba da ga srpskim i zovu jer ni amerikancima ne pada na pamet da govore americki ni austrijancima da govore austrijski.Engleski bi trebalo da ima bar pedeset imena.Vi ste sve pomijesali...vjeru i naciju,etnicko i politicko,geografsko i etnicko...ko bi sve nabrojao ali je rezultat uvijek isti.

 

[Mrkalj]

Uskoro ću, kad prođe mundijal, staviti citat akademika HAZU koji svedoči o tome šta je cilj HAZU.

http://www.hrt.hr/enz/dnevnik/247995/

Na žalost, vidi se samo sa aj-pijevima iz Hrvatske. Ako neko iz Hrvatske ima dobru volju može pomoću Moeya softvera da skine ovaj video (ili sam prilog sa akademikinjom) i okači za nisklad.