Vince govori o istoj stvari ("naročito preko jezika u Srba"), a poziva se na Ivšića i urgira da se ispita koliko je (ruskih) riječi emigriralo u hrvatski standardni jezik putem srpske književnosti. Maretić nije uradio dobar posao jer o tome upravo Vince govori ispod, sve lijepo piše... Jonke se, izgleda, najviše bavio bohemizmima inače bi ga taj isti V. spomenuo u kontekstu ove priče. Hoću da dodam da je utjecaj srpskog europskog provjetiteljstva i njegovog "uljudbenog rječnika" bio možda čak isti, ako ne i veći na hrvatski jezik i kulturu, tj. ilirce, nego što su hrvatski zapadnoštokavski jezik i stari hrvatski rječnici (njihov sadržaj je jednim dijelom sakupljan i po istočnoštokavskim predjelima) s druge strane utjecali na Vuka, ali to svakako treba podrobnije da se istraži, kao što predlažu stručnjaci poput Ivšića i Vincea.
Zlatko Vince, Putovima hrvatskoga književnog jezika, Zagreb, 1978, str. 246.
P. Solarić, Novoe graždanskoe zemloepisanie, 1804. Joakim Vujić, "Novjejše zemlopisanie...", 1825., itd. ===> Dragutin Seljan, Zemljopis pokrajinah ilirskih, 1846.
Postavljam mnogu bolju sliku ovog lijepog prstena što je pronađen oko 1970. g. na Velikom bazaru u Istanbulu, pošto se na poveznici jako loše vidi.
Miroslav Lazović, Une bague serbe a Genève, Zograf, Beograd, 1978.
Ovdje ima svega (dio o "tko" je, mislim, riješen, i ne bih rekao da ga treba tući kao krepaloga konja).
U pogledu pak Vincea i srpskih riječi, imam 3. izdanje, a čitao sam i prva dva, i Vince nije tako nješto rekao, bar ne u radikalnu obliku. Točno je da je srpska književnost u razdoblju prije Iliraca, 1835. poglavito, malo utjecala na hrvatsku, nješto s Obradovićem i Davidovićem, a Solarić i ostali su zanemarivi. Stulli je namjerno uveo njeke slavenosrpske i srpske riječi iz Orfelina i još nekih srpskih vrjela, nu to je bio dio plana za unifikaciju jezika u povijesnim pokrajinama Hrvatskoj i Slavoniji (uveo je i njeke Ruse). Nu, sve je to malo prama hrv. vrjelima, i leksikografskima, i književnima, koja je stavio za okosnicu. Nema tu nekih velikih tajni ni odkrića.
Maretić i Jonke jesu u ponječem pogriješili, ali to je više stoga jer s e nizu posve obazirali na stariju hrv. baštinu (ili im nije bila pristupačna u raspisanu obliku, napose Maretiću), i ta njihova procjena može samo ići u smjeru smanjivanja utjecaja ruskih i čeških riječi (dio pripada i zajedničkoj cksl. baštini). Moguće je da je leksički utjecaj srpskih djela veći, ni to nije pouzdano utvrđeno, a i manje je vjerojatno, jer nije baš bilo prevođenja sa srpskoga na hrvatski, dok obratno jest (Došen, Gundulić, Kačić, Relković, ...).
Već sam dao dio iz Jagića- doduše, on govori o drugoj problematici, iz njegova spisa "Zasluge Vuka Štefanovića Karadžića za naš književni jezik", 1864.
Nu, vrtimo se u krug. Moje je stajalšte slično onomu Petra Skoka, bar o obrisima (možda iz toga nešto stavim..) : jezik više stvaraju pisci od naroda i filologa. I tu i hrvatski i srpski i bošnjački ne stoje sjajno. Zbog raznih uzroka, prekinuta je rječotvorbena i ina kreativnost koja se najviše očituje u frazeologiji, sintaksi i stilistici. Tu su sretniji narodi kao engleski i francuski uspjeli izgraditi cijelo polje izražajnosti koje je ušli u kulturu, pa ako opada zbog audiovizualne kulture, ostalo je puno toga što su trajno stvorili Shakesperae, Milton, Gibbon, Byron, Dickens,...ili Rabelais, Montaigne, Pascal, Hugo, Chateaubriand...
Dosta je samo vidjeti što je u "Hamletu" ušlo u svakodnevne izraze:
http://www.editoreric.com/greatlit/books/Hamlet.html
.................
There is nothing either good or bad, but thinking makes it so.
Something is rotten in the state of Denmark.
He was a man, take him for all in all, I shall not look upon his like again.
There are more things in heaven and earth, Horatio,
Than are dreamt of in your philosophy.
...to the manner born
...it is a custom
More honoured in the breach than the observance.
Murder most foul
The time is out of joint
The devil hath power
To assume a pleasing shape.
Neither a borrower nor a lender be
This above all: to thine own self be true
Frailty, thy name is woman!
Brevity is the soul of wit
What a piece of work is a man!
To be, or not to be: that is the question
Though this be madness, yet there is method in it.
O, what a noble mind is here o'erthrown!
The play's the thing....
Suit the action to the word, the word to the action...to hold, as 'twere, the mirror up to nature.
The lady doth protest too much, methinks.
...Hoist with his own petar.
Alas, poor Yorick. I knew him, Horatio
I must be cruel, only to be kind
Sweets to the sweet
A hit, a very palpable hit.
To die, to sleep;
To sleep; perchance to dream
The rest is silence.
Good night, sweet prince
Ako i opadaju, anglofoni to čine iz daleko boljega položaja, dok su ovdje frazeologija i stilistika ograničene na uski krug stručnjaka (tko zna što znači nazbilj- nahvao ?), pa je i to nješto što valja uzeti u obzir.
http://takimag.com/article/goodnight_little_jim_john_derbyshire#axzz36dXzf2lZ
