Čiji je naš jezik

Screenshot_20200416-164502~2.png
 
Srpski/srpsci znači ćirilicu i slavenski jezik. Moguće je da je dio u tim poveljama značio upravo i srpski jezik - no to je malo vjerojatno, jer u Bosni ni pravoslavci, ni katolici, ni muslimani ne rabe pojam srpski- ili njeku inačicu-za jezik kad počinju nešto više pisati, a to je od 16. st. nadalje, nakon Turaka.

Kao što je Grčević realno pokazao, srpski, i u onim rijetkim referencijama na južnoslavenskom, znači ćirilicu ili fosilizirani sklop ćirilskoga pisma i (njekog) slavenskoga jezika. Nema toga pojma za bilo koji dokument na latinici, a na slavenskom; također, muslimani i katolici nigdje ne zovu jezik srpskim, nego isključivo bosanskim, a katolici i slovinskim. Za pravoslavnu pismenost u sadašnjoj BH ne znam ima li ikakvoga spomena srpskog jezika poslije 1463.

Dakle- ćirilica i njeki slavenski idiom u paketu.
 
Srpski/srpsci znači ćirilicu i slavenski jezik. Moguće je da je dio u tim poveljama značio upravo i srpski jezik - no to je malo vjerojatno, jer u Bosni ni pravoslavci, ni katolici, ni muslimani ne rabe pojam srpski- ili njeku inačicu-za jezik kad počinju nešto više pisati, a to je od 16. st. nadalje, nakon Turaka.

Kao što je Grčević realno pokazao, srpski, i u onim rijetkim referencijama na južnoslavenskom, znači ćirilicu ili fosilizirani sklop ćirilskoga pisma i (njekog) slavenskoga jezika. Nema toga pojma za bilo koji dokument na latinici, a na slavenskom; također, muslimani i katolici nigdje ne zovu jezik srpskim, nego isključivo bosanskim, a katolici i slovinskim. Za pravoslavnu pismenost u sadašnjoj BH ne znam ima li ikakvoga spomena srpskog jezika poslije 1463.

Dakle- ćirilica i njeki slavenski idiom u paketu.
Ајде окачи нам онај дио у ком се „реални” Марио тако замpcoмyдиo да је хрватски језик у Дубровнику назвао – егзотиком. То ме увијек орасположи. ;)
 
Ајде окачи нам онај дио у ком се „реални” Марио тако замpcoмyдиo да је хрватски језик у Дубровнику назвао – егзотиком. То ме увијек орасположи. ;)

Zašto bih to stavljao kad se izbriše? Dobili ste sve, izbrisali i podvukli rep među noge . Nema po 100 puta.
 
Sad ce Hrobi da ti objasni kako to "srpski citali, srpski pisali", ne znaci kako su oni svoj jezik smatrali srpskim, vec se to iskljucivo odnosi na pismo sa kojim su pisali.
Па наравно. И ово што управо куцам је српски само због тога што куцам ћирилицом. Иначе чист хрватски куцан ћирилицом. :D
 
A kog briga za tu propalu agitpropovku? Pokušavala je koliko je mogla, preko 20 godina, financirana uglavnom njemačkim novcem- i ispušila, zajedno sa sumišljenicima.

Gotova je, kao i ta jezična ideologija.
Ti baš imaš lepe reči i pohvale za one koji ne igraju kako ti sviraš.
Niko od njih ne valja i nema pojma.
 
Ti baš imaš lepe reči i pohvale za one koji ne igraju kako ti sviraš.
Niko od njih ne valja i nema pojma.

Kordićka je u svojoj zemlji omražena izuzetno, tako da njegov stav nikako ne čudi, međutim ono što jeste problem je što upravo takav stav zauzima. Kada je reč o npr. onom mitomanu Grčeviću, Hrobi piše sve silne hvalospeve, iako se čovek vrlo jasno raskrinkao (i Hrobi je imao značajnu ulogu u rasvetljavanju Grčevićevih pseudonaučnih konfbulacija).
 
Kordićka je u svojoj zemlji omražena izuzetno, tako da njegov stav nikako ne čudi, međutim ono što jeste problem je što upravo takav stav zauzima. Kada je reč o npr. onom mitomanu Grčeviću, Hrobi piše sve silne hvalospeve, iako se čovek vrlo jasno raskrinkao (i Hrobi je imao značajnu ulogu u rasvetljavanju Grčevićevih pseudonaučnih konfbulacija).
Snježana je dobila naučnu bitku. To nije jedina bitka koja se računa. A i pitanje je da li se isplati pobediti. Šta raditi sa pobedom? Poražen čovek (a i naučnici su počesto ljudi) ima opcije između kojih može da bira. Pobednik može da bira između dezorijentacije i depersonalizacije.
 
Snježana je dobila naučnu bitku. To nije jedina bitka koja se računa. A i pitanje je da li se isplati pobediti. Šta raditi sa pobedom? Poražen čovek (a i naučnici su počesto ljudi) ima opcije između kojih može da bira. Pobednik može da bira između dezorijentacije i depersonalizacije.

Ma ona je i ispušila i popušila. Priča je gotova.
 
Šta znači ovo "Lingua seruiana"u prevodu sa dubrovačkog na hrvatski?

A pazi jednog primera, poređenju radi. U jednom trenutku dokument bana Stjepana II Kotromanića je bio prilikom pravljenja prepisao prepravljen, tako da je jezik slovenski promenjen u hrvatski (croatice). I te jedne stvari se svi uhvate kao pijani plota. :lol: Dobrim delom je Hrobi za to zaslužan; mislim da i dalje stoji čak na Herceg-Bosni.

I onda ti isti ljudi pričaju o Srbima mitomanima. :lol:
 
Pojam "srpski jezik" ne pojavljuje se nigdje do kraja 17. i početka 18. st. Jedna jedina potvrda je iz 1374., i Mladenović je naveo tu potvrdu, nastalu u bugarskom krugu, kao prvi spomen srpskog jezika (koja označava crkvenoslvesnki srpske suvrsti). Poslije tog, i prije: nigdje ništa. Mladenović, ni ostali, ne bave se kljastim ganjanjem nekog jedva jedvitoga spomena u Bosni ili Dubrovniku među katolicima.

Naravno, to ne znači da Srbi tog doba nisu ništa pisali na nekom slavenskom idiomu. No, da se to što su pisali odnosi na sam jezik, u bilo kom obliku- toga nema. Nije potrebno da izrijekom bude spomenuto "srpski jezik", nego da se vidi da je srpski ono što se odnosi na jezik.

Toga nema-nigdje.

Katičić je pokušao uravnoteženo prikazati da su srpski pisci i pisari rabili općeslavenski pojam za jezik, te da se sigurno kod njih bila javila i srpska zamjena za slavenski, kao u slučaju Hrvata, Rusa i Bugara. No- ja toga ne vidim. U pravoslavnim srpskim krugovima, osim te potvrde iz 14. st., nema ništa.

Na latinskom, talijanskom.... pojmovi serviana i sl. znače jedino i isključivo ćirilicu. Nema niti jednog teksta, iole uobličenoga, na latinici i glagoljici da se krsti srpskim imenom. Slično je i na južnoslavenskom idiomu, gdje, u vrlo malom broju zapisa, postoji pridjev srpski, srsci isl., kod katolika i manje kod muslimana, a da se odnosi na pisani idiom kojim je tekst- najčešće kraća povelja ili pismo- napisan (npr. možda jedan ili dva teksta u staroj Bosni, te neko pismo Sokolovića i sl).

Još je bolja ilustracija slavenska ili srpska kancelarija u Dubrovniku, koja je imala 2-3 pisara, i koja je doživjela kratkotrajni procvat kad je sa zlatnim dobom srpske pismenosti bilo gotovo, u 14. i 15. st. Dosta je usporediti jezik tih kratkih orječja s pravim knjigama dubrovačke proze 14, 15, 16..st. (ne one umjetničke, nego vjerske), pa da se vidi da to nije niti taj tip jezika, niti ga dubrovački autori tako zovu, a najmanje imaju ikakve veze s onim što uistinu jest srpska pisana baština.

Srpska pisana baština na vernakularu postoji, i do 18. st. sastoji se od uglavnom od kratkih zapisa, darovnica, pisama i trgovačkih ugovora od, odprilike 12. st. nadalje. Glede pak poznatih primjera dijelom vernakularne baštine u vezi s Bosnom, starom, od 1189. (Kulin) do druge polovice 16. st., ona je zajednička- hrvatska, bošnjačka, srpska, a vjerojatno i crnogorska.

Sama izočnost pojma "srpski" za jezik u pravoslavnim krugovima govori više od natezanja neka dva-tri zapisa nastala u katoličkom bosanskom krugu, a napose u tandemu s vlaškim. I tu je boljka srpske filologije i kulture- pokušava lovom na imena (što je dio identiteta, a do komedije dovodi ganjanjem istoga po Turskoj ili Indiji) nadoknaditi oko što nema, i to zbog nepovoljnih povijesnih okolnosti.

I tu sva halabuka i promičba rezultata- ne daje. Kao ni muslimanska koja bi nasilu htjela uspostaviti kontinuitet s uglavnom hrvatskom baštinom u Bosni, sa svojom sadašnjom.

Ono što doslovno "boli"- to je da do okvirno 1400-1450 na srpskom jeziku bilo koje varijante- nema ništa. Baš ništa. To samo po sebi ne bi bilo nelagodno da se nešto pojavilo u sljedećih 300 godina. A nije zbog povijesnoga peha. Sadašnja pisana kultura može se ozbiljno pratiti, u ovom obliku kakav je i razumljiv, i više manje sličan, jedino od hrvatskih vjerskih i svjetovnih pisanih spomenika razdoblja 1400-1500. Sve prije je rudimentarno, maglovito, praktički nevažno, skoro nepostojeće...
 

Back
Top