Ovo je na osnovu pitanja postavljenih od Konstantina Velikog.
Prethodni tekstovi su usredsredjeni na jednu temu, da je jezik koji mi govorimo danas izvorno potekao od solunskih Slovena, sto je nesporna cinjenica, i nisam zeleo da suvise sirim dalje pricu. Takodje, istrazivanja haplogrupa su dobar putokaz za sve istrazivace, koje teorije o poreklu nekog naroda imaju smisla a koje su plod krivih tragova.
Svakako, postavljena pitanja su dobra. Ali to sada znaci ulaganje dodatnog napora da se dalje rasvetljava materija.
Rec Srbin je izuzetno stara (dosta autora smatra je neuporedivo starijom od reci Sloven).
Prema Nikicu (Nikic M., Jezicki koreni Srba), osnova srpskog imena je sr-sur-svr: √sur (sijati, svetleti ili vladati, imati najvecu, nadljudsku snagu). Izvedenice su sura (bog, gospod, slika boga, idol, sunce), suresa (bog nad bogovima) i dr.
Predstavnici naroda koji su slavili isti kult (svetlosti i Sunca) bili su poznati po svojim ratnickim odlikama, prodirali su u mnogim pravcima, a cesto su korisceni i kao najamnici, vojnici, cuvari utvrda, reda i zakona. Otuda i brojni nazivi imena sur u raznim krajevima – sr, sir, ser, sor, sre ...
Arheolog Jacanovic Dragan je utvrdio drevni, domorodacki karakter srpskih epskih pesama i njihove veze sa kultom Sunca i meseca kroz kalendar kljuca. Dragan Jacanovic, Srpsko kalendarsko znanje u epskoj narodnoj poeziji
Fischer je u svojim radovima ukazao da je narod na Balkanu sacuvao osnovne odlike svoje nosnje, ali i kose, kao i njihovi preci. Prema njemu gradnja kuca, namestaj, pokucstvo, obicaji, pravo, vera i sve ostalo kod Balkanaca, sve do Karpata je jedinstveno.
Jovan Kinam kaze za Srbe da su “narod Dalmati”. “Eade, ferme tempestate Servii, Dalmatica gens, a fide dedicientes Rasum castellum everterunt.
(Rimljani su Srbe zvali Servi, i mislim da je to zato sto im je to bilo lakse za izgovor).
Evastije, episkop solunski u XIII veku (inace moguce je da je on poreklom solunski Sloven), kada opisuje Nemanjin dolazak u Solun, titulise ga kao “vladar Tribala”.
Aleksije Lambin naziva Milutina “arhont Miza i Tribala”.
Teodor Hirtakin Srbiju naziva “Tribalija”.
U radovima Alineia se moze videti da opstoji kontinuitet pogrebnih rituala na Balkanu od neolita.
Istoricari sve vise pocinju da koriste naziv StaroSrbi, ProtoSrbi i sl.
Preci danasnjih Srba su priznali rimsku vlast, a dobili gradjanska prava koja su do sada imali samo gradjani Rima. Oni su bili oslobodjeni obaveza placanja dazbina, i dobili pravo da ucestvuju u politickoj vlasti, da biraju i budu birani. Rimljani su stvorili veliku provinciju Ilirik koja je zahvatala skoro citav Balkan. Ilirske legije su cinili staro-srpski vojnici i one su postale udarne snage rimske imperije.
Sadasnji srpski istoricari se slazu da srpski epski ciklus, narocito kosovski, predstavlja vrlo stari kosmoloski i moralni sistem vrednosti. Ova prica se najmanje pet hiljada godina prepricavala, pozornice su se mnogo puta menjale, kao i imena njenih karaktera, ali su joj osnovna struktura i duh ostali isti.
Ako neko zeli da zna, neki mladji predstavnici nove germanske istorijske skole sve vise uvidjaju apsurd teze da su u velikoj seobi Sloveni u sedmom veku zagospodarili Balkanom.
Za one koji zele povezivanje Srba i Slovena (koje nije sporno ali je pitanje U KOJEM JE PRAVCU ISLO!) evo jednog upecatljivog zapazanja (Vukcevic): “Suprotno tezi o invaziji/kolonizaciji Slovena iz pravca severoistok-jugozapad, nemacka istorijska nauka razvija tezu da Sloveni Germanije, Poljske i pogranicnih zemalja imaju poreklo iz srpskih zemalja izmedju Dunava i Jadrana, to jest, iz nekadasnjih rimskih provincija Ilirije i Dalmacije”.
I td.
Mozemo razviti tezu kakvo je povezivanje Srba i Slovena bilo. Ali da kazem odmah, iako ima dosta tragova koji ukazuju na ovaj moguci put, proci ce jos mnogo vremena dok se ne sloze kockice.
Srbi su starosedeoci Balkana. Tek mnogo kasnije su se pojavili Heleni. Iako bi mnogi pomislili da su Heleni bili napredniji i da su oni prenosili civilizaciju dinarskom stanovnistvu, moglo je biti i obrnuto, a najverovatnije uzajmno. Tokom hiljada godina balkanske istorije, srpska i helenska plemena su bila i u neprijateljskim i saveznickim odnosima. Naravno, dolazilo je do mesanja dinarskog i helenskog stanovnistva. U medjuvremenu, do dolaska Rimljana, jos mnoga plemena su prokrstarila Balkanom i ostavila svoj kulturni i genetski trag.
Mozemo spekulisati da su Srbi isli na Zapad, Sever, Jug i Istok. Da su stigli do Irana, Indije i td. Ali to su sa sadasnjim znanjem samo spekulacije.
Ovde je mnogo bitnija jedna druga stvar. U kom periodu rimske vlasti su Srbi otisli na sever-severoistok i upoznali Slovene. Ili je to bilo mnogo pre. Ili kada?
Ima autora koji mnoge stare balkanske kulture, prethodno smatrane grckim sada zovu srpskim ili slovenskim. Ima autora koji i dinarsku haplogrupu smatraju slovenskom. Sa danasnjim nivoom znanja mogu li se balkanska i slovenska haplogrupa povezati? Mnogi i domaci i zapadni autori proucavajuci istoriju Srba nalaze se pred dilemom: da li se radi o Slovenima ili ne. Evo sta sve autori koriste: srpski Sloveni, slovenski Srbi, Srbi i Sloveni (e ovi autori vec prave razliku!), SrboSloveni, staroSrbi i td.
Konstantin Veliki je dobrim delom u pravu za mitologiju. I tu nema spora.
Mogu da iznesem tezu koja moze biti opovrgnuta, potvrdjena ili izmenjena (Ovo je svakako samo nabacivanje misli i ne zelim da citaoci shvate kao nesto zasnovano na objektivnim dokazima).
Posto su Srbi bili na znatno visem stepenu razvitka od Slovena, onda je moguce da su u kretanjima Srba na sever i severoistok, Sloveni primili deo, ili u velikoj meri, mitologiju Srba, ukljucujuci bogove, kult svetlosti, Sunca i dr. Tesko je pomisliti da su Srbi Slovenima preneli i jezik (ili barem delimicno); iako ima i takvih misljenja, to su zaista spekulacije.
Ironijom sudbine u devetom veku, i to od strane Grka (Cirilo i Metodije), slovenski jezik (jezik solunskih Slovena) postaje osnova za danasnji srpski jezik!
Mi ne znamo koji su jezik koristili nasi preci.
Moja teza je da Srbi u osnovi nisu Sloveni. To sam zakljucio na osnovu ponasanja slovenskih naroda (Slovenaca, Hrvata, Poljaka, Ukrajinaca i Rusa) u odnosu na ponasanje Srba.
Kod svih slovenskih naroda se moze uociti velika slicnost u kolektivnom i individualnom ponasanju. Ponasanje Srba je potpuno razlicito.
Zasto je ovo vazno danas znati?
Za posao, trgovinu, ekonomski napredak, odbranu, kulturni napredak, sport, spoljnu politiku, bilo sta, jako je vazno da znamo kako da se ponasamo u odnosu na slovenske narode.
Mi ispoljavamo slabost, naivnost i bolecivost prema slovenskim narodima (bilo kom, bez obzira da li su u pitanju zapadni, severni ili istocni).
S druge strane slovenski narodi, u manjoj ili vecoj meri, na ovaj ili onaj nacin, to izuzetno koriste.
Vredno je reci da ni prema jednom drugom narodu ne ispoljavamo takvu bolecivost i naivnost, izuzimajuci u manjoj meri Grke (verovatno usled toga sto su nam preneli pravoslavlje). Cak sta vise, prema mnogim narodima smo izuzetno tvrdi i cesto ne sa pravom.
Od enormne vaznosti za nasu buducnost je da prekinemo sa tom slaboscu i bolecivoscu u odnosu na slovenske narode (koja nam je u bliskoj i daljoj proslosti donela bespotrebno mnogo nevolja).
Prvo sam mislio da Konstantinu Velikom pokusam da odgovorim licno, ali bolje je da citaoci sagledaju neke ideje, sada gledajuci veliku sliku.
Tekst je vezan za temu jezika. Kao sto sam i ranije isticao, za nas identitet je najvaznije da saznamo starosrpski ili jos bolje da kazem, izvorni srpski jezik.