Čiji je Dubrovnik ?

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Dubrovčani 1890. nisu znali za hrvatski jezik, govorili srpski​

Austrougari su popisom stanovništva utvrdili da Dubrovčani 1890. godine nisu znali za postojanje hrvatskog jezika.

Tvrdi ovo portal Borba.me, u osvrtu na izjavu Ivana Anušića, hrvatskog ministra odbrane, koji je kako navode, tokom vikend boravka u Crnoj Gori citirao Alojzija Stepinca da "svaki kamen u Boki Kotorskoj govori hrvatski".

"I ne samo da žitelji Dubrovnika (koji decenijama pripada Hrvatskoj) nisu poznavali osnove hrvatskog jezika, već je njih 87 odsto kao svoj maternji jezik označilo srpski", navodi se u tekstu ovog portala.

Kako dalje navode, prema podacima koje je skupila Austrougarska država, a koji se mogu vidjeti u broju „Kalendara Dubrovnika“( koji je izašao 1897. godine, a za narednu 1898. godinu), na dan 31. decembra 1890. godine od ukupno 11.177 stanovnika Dubrovnika (sa naseljima Gruž-Lapad, Brgat Gornji, Brgat Donji, Grbavac, Martinovići, Makoše, Buići, Petrača, Čelopeci, Čibača, Brašina, Zavrelje, Soline i Plat) njih 9.713 se izjasnilo da govori srpskim jezikom. Italijanskim je pričalo 716, mađarskim 384, njemačkim 285, češkim 52, slovenskim 19, poljskim 6 i ruskim dva stanovnika Dubrovnika.

Prema istom popisu, treba dodati da je u Dubrovniku 1890. godine živjelo 10.327 katolika, 546 pravoslavaca, 221 evangelista, 79 Jevreja, dva muhamedanaca i jedan unijat.

"Kalendar „Dubrovnik“ štampan je na latinici i bavio se književnošću, istorijom, kulturom i politikom, a uređivao ga je (period: 1897-1903) Antun Fabris (1864-1904), dubrovački Srbin katolik. Saradnici Fabrisu na kalendaru „Dubrovnik“ bili su mnogi tamošnji ugledni Srbi katolici: Andra Murat, dum Ivan Stojanović (1829-1900), Marko Car (1859-1953), Vid Vuletić Vukasović (1853-1933)…", dodaje portal Borba.me, koji je uz tekst objavio i fotografiju kojom ilustruje svoje tvrdnje.
Opet laž, to je falsifikat Srbokatolika.
Koliko puta sam postavljao originalni popis i nigdje nema ni blizu tako nečemu.
 
Opet laž, to je falsifikat Srbokatolika.
Koliko puta sam postavljao originalni popis i nigdje nema ni blizu tako nečemu.

Ni to nije istina, to ime je dobio 1892.

Goran Šarić: Srpski doprinos dubrovačkoj književnosti je neosporiv​

Krajem juna ove godine je donesena deklaracija o granicama srpske književnosti u Tršiću. Deklaracija je bila interkatedarska, a na nju su odmah reagovale i Matica hrvatska kao i Hrvatska akademija nauke i umjetnosti.
1753292032900.png
Nedugo poslije donošenja deklaracije su stigle oštre osude i kritike iz te zemlje. Tako je hrvatski ministar kulture Nina Obuljen Koržinek dala izjavu u kojoj ističe da će njen komentar zauvijek biti isti: "zato što se Srbija bavi mitovima i prisvajanjem tuđih kulturnih vrijednosti, zato je tu gdje jeste".

Koržinek je na sve to dodala kako je Hrvatska država koja se u "ratu izborila za svoju nezavisnost i slobodu", da je hrvatski jezik priznat, kao i to kako se Hrvatska ne bavi besmislenim prisvajanjima.

Ubrzo nakon toga se oglasilo i hrvatsko ministarstvo spoljnih poslova ističući da upućuju najoštriju protesnu notu Srbiji zbog prisvajanja kulturne baštine.

"Republika Hrvatska neprihvatljivim drži sadržaj Deklaracije pod nazivom Granice srpske književnosti koja je usvojena na Četvrtoj interkatedraskoj srbističkoj konferenciji, a u kojoj se ponovo neargumentovano prisvajaju dijelovi hrvatske nacionalne kulturne baštine", stoji u objavi hrvatskog ministarstva.

Dubrovačka književnost je srpska

Kako hrvatski istoričar i teolog Goran Šarić kaže za B92.net, dubrovačka književnost je nesumnjivo srpska, a hrvatska je samo ako su hrvatski i srpski jezik isti.

Šarić je citirao i bečkog profesora i akademika, Dubrovčanina Milana Rešetara.

"Još uvijek tvrdim, kao što sam tvrdio prije 50 godina, da se u Dubrovniku nije nikada govorilo, ni u njemu cijelom ni u jednom njegovu dijelu, dalmatinskim čakavsko-ikavskim govorom, nego uvijek samo hercegovačkim štokavsko-jekavskim. Iz te objektivne konstatacije ne izvodim nikakve dalje zaključke, jer su meni Srbi i Hrvati jedan narod pod dva imena, pa ja zato neću nikako reći da se u Dubrovniku nije govorilo hrvatski nego srpski, ali u kome su Srbi i Hrvati dva naroda, taj će morati priznati da je Dubrovnik po jeziku bio uvijek srpski", naveo je Šarić za B92, citirajući Rešetara.

Šarić je istakao da su sami Dubrovčani pisali pjesme i knjige o kosovskom zavjetu, a najugledniji Dubrovčani 19. vijeka, Medo Pucić i Anton Fabris su utvrdili da je čitava dubrovačka književnost nadahnuta kosovskim zavjetom.

" ‘Srbi svojataju, prisvajaju Dubrovnik’ je hrvatska mantra", dodao je on.

Svjedoci smo posljedica ratova koji su se dešavali na ovim prostorima. Često u Hrvatskoj možemo čuti kako Srbi nešto prisvajaju.

"Činjenica je da je Dubrovnik imao romanski karakter, i da su najstarije dubrovačke porodice romanske, ali da su ti originalni stanovnici negdje morali da nađu radnu snagu, a gdje će, nego u zaleđu Crne Gore i Hercegovine", kaže Goran Šarić za B92.

Šarić zaključuje da se Dubrovnik vijekovima punio stanovništvom iz zaleđa.

"To zaleđe je i danas srpsko, i onda je tek bilo. Prema tome, neosporno je da je dobar dio stanovnika Dubrovnika kroz vijekove imao inicijalno srpsko porijeklo", naveo je on.
 

DUBROVNIK Preveli naziv pravoslavne crkve na hrvatski​

1753297943528.png
U Dubrovniku se zatire sve što je srpsko, pohrvaćivanje Srba vrši se falsifikovanjem istorije, pa je tako pravoslavni hram u centru tog grada nazvan “Crkva Svjetog blagovještenja” – pišu “Večernje novosti”.

Na turističkim prospektima, koje je Hrvatska odštampala za katolički Božić i Novu godinu, svi nazivi srpskih ustanova u Dubrovniku su “prevedeni” na hrvatski jezik i nisu obilježeni kao pravoslavni.

Tako je pravoslavni hram u centru Dubrovnika nazvan “Crkva Svjetog blagovještenja”, a crkva i groblje u Boninovu ostali su bez oznake da su srpski.

“Ne treba se čuditi falsifikovanju pravoslavnih i srpskih naziva, jer je u toku proces prohrvaćenja Srba u Dubrovniku”, rekao je vjernik Dragan Drakulić koga su “Novosti” zatekle u porti Crkve Svetog blagoveštenja.

On nije znao da odgovori koliko Srba ima u Dubrovniku, navodeći da zvanično po popisu ima svega 1.164, a nezvanično oko 3.000, istakavši da se boje da se izjasne kao Srbi.

List navodi da su i dalje prisutne neprestane prijetnje i napadi na Srbe u Dubrovniku.

Srbi su u Dubrovniku i njegovom hercegovačkom zaleđu u Srednjem vijeku činili većinu, a u tadašnjoj Republici Raguzi i Dubrovniku govorilo se srpskim jezikom, ali je nova hrvatska država tu činjenicu pretvorila u tvrdnju da se govorilo latinskim.

Prema popisu austrijskih vlasti iz 1890. godine, od 9.713 stanovnika Dubrovnika, 5.283 je navelo da govori srpskim jezikom, dok nije bilo nijednog građanina koji je govorio hrvatskim. Srpska pravoslavna Crkva Svetog blagoveštenja, kao glavna srpska ustanova i mjesto okupljanja dubrovačkih Srba, izgrađena je 1877. godine.

Hrvatska država je posljednjih godina renovirala Srpsku pravoslavnu crkvu u Ulici od puča broj 8, ali je nastavila da izbjegava da naznači da su hram i Muzej ikona vlasništvo Srpske pravoslavne crkve.

Vlast je ugasila i dvije pravoslavne kapele koje su postojale u dubrovačkom zatvoru i bolnici.
 
Neno valjda misli da će notorne laži najednom postati istina ako ih dovoljno puta ponovi. :klap:
Šta ja (ili bilo ko dugi..) imam da mislim..
Kad smo već kod "ponavljanja", da krenemo od ćirilice ;)
..a kad to savladamo latinica neće biti problem :mrgreen:

Koliko "poznatih" Hrvata vuče srpsko porijeklo?
-Tomislav Karamarko ima srpsko prezime i korene, kao i Zoran Milanović, te izraziti njihov nacionalista Anto Đapić. Đapići su od pravoslavaca iz okoline Nikšića..
- Marko Perković Tompson, izvođač nacionalističkih i ustaških pesama, vodi poreklo od Domazetovića iz Nikšićkog Grahova, a estradna umetnica Severina od Vučkovića iz okoline Trebinja.
Srpskog roda su i Arsen Dedić, Darko Rundek, Oliver Dragojević i Petar Grašo (nemanjićkog roda po ženskoj liniji), Zdravko Mamić, Darijo Srna (rod Mališevci), te preci tenisera Gorana Ivaniševića (veliki plemićki rod Borojevića).

Jedan od najboljih Jugoslovenskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović nastupao je i za selekciju Hrvatske sa kojom je 1992. godine u finalu Olimpijskih igara u Španiji protiv Drim tima doneo svojoj selekciji srebrnu medalju. Rođen je u Šibeniku od majke Biserke i oca Jovana, Srbina iz hercegovačkog mesta Zagora, kod Trebinja.

itd, itd..
Sličan primjer je i sa Bošnjacima..

Da li treba ići dalje u istoriju, zaključi sam.
 
Šta ja (ili bilo ko dugi..) imam da mislim..
Kad smo već kod "ponavljanja", da krenemo od ćirilice ;)
..a kad to savladamo latinica neće biti problem :mrgreen:

Koliko "poznatih" Hrvata vuče srpsko porijeklo?
-Tomislav Karamarko ima srpsko prezime i korene, kao i Zoran Milanović, te izraziti njihov nacionalista Anto Đapić. Đapići su od pravoslavaca iz okoline Nikšića..
- Marko Perković Tompson, izvođač nacionalističkih i ustaških pesama, vodi poreklo od Domazetovića iz Nikšićkog Grahova, a estradna umetnica Severina od Vučkovića iz okoline Trebinja.
Srpskog roda su i Arsen Dedić, Darko Rundek, Oliver Dragojević i Petar Grašo (nemanjićkog roda po ženskoj liniji), Zdravko Mamić, Darijo Srna (rod Mališevci), te preci tenisera Gorana Ivaniševića (veliki plemićki rod Borojevića).

Jedan od najboljih Jugoslovenskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović nastupao je i za selekciju Hrvatske sa kojom je 1992. godine u finalu Olimpijskih igara u Španiji protiv Drim tima doneo svojoj selekciji srebrnu medalju. Rođen je u Šibeniku od majke Biserke i oca Jovana, Srbina iz hercegovačkog mesta Zagora, kod Trebinja.

itd, itd..
Sličan primjer je i sa Bošnjacima..

Da li treba ići dalje u istoriju, zaključi sam.
Nitko od navedenih nema srpske korijene, jer srpstvo nije ethnos. Samo srpstvo nije građeno oko narodne pripadnosti, ono je u svojoj suštini pravoslavna vjerska zajednica koja je oko sebe okupila i asimilirala brojne nesrpske narode, njihove običaje i kulturnu, jezik i zemlju.
 
Prema popisu austrijskih vlasti iz 1890. godine, od 9.713 stanovnika Dubrovnika, 5.283 je navelo da govori srpskim jezikom, dok nije bilo nijednog građanina koji je govorio hrvatskim.
Nije mi jasno kako sad niko ne priča u Dubrovniku Hr. jezikom u 19.st. kad tvoj drugar Leki meni jučer govori kako su se Hrvati naselili u DU u 19.st.??

"Говорили смо о средњем веку, Хрвати се појављују у 19. веку, мораш да пратиш хронологију догађаја."
https://forum.krstarica.com/threads/ciji-je-dubrovnik.931361/page-25

Može neko od vas dvojice objasnit ovu zavrzlamu?
 
Jao, ovo morate pogledati, RTS emisija:

Uglavnom, emisija promiče (propagira) srpstvo Dubrovnika. A u uvodnom dijelu se govori o prošlosti i ističe da je Dubrovnik od cara Dušana kupio Pelješac, Ston,... zatim i Konavle, te na taj način proširio svoju republiku. I nakon što bi ti dijelovi došli pod dubrovačku vlast, Dubrovčani su se počeli rasistički odnositi prema zatečenim pravoslavcima. Pravoslavni svećenici su bili maltretirani i uopće nisu smjeli izlaziti iz svojih kuća. Doseljavali su katoličko svećenstvo i stanovništvo, tako da su pravoslavci ubrzo nestali sa tih prostora. Bilo je još toga navedenog u sličnom stilu. Navodi se i često spominjana stvar da pravoslavci nisu smjeli prespavati unutar zidina Dubrovnika, iako se nekad radilo o srpskim trgovcima s kojima su Dubrovčani imali sporazume.
Dobro, bilo je u emisiji i krivotvorina iz srpskih štamparija, kao ona da se većina stanovništva izjasnila da govori srpski.
Ali uglavnom, to što Dubrovnik nije srpski, Srbi bi trebali kriviti same Dubrovčane, koji su im u cijeloj svojoj povijesti oduzimali teritorije i protjerivali stanovništvo. I kad su mogli, na izborima su isprašili ove plaćene Srbe katolike. Nekih lukavih dubrovačkih metoda se ne bi ni ustaše sjetile.

P.S. U emisiji naravno da nije objašnjeno kako su se pravoslavni svećenici pojavili na Pelješcu i drugim krajevima.
 
Poslednja izmena:

Goran Šarić: Srpski doprinos dubrovačkoj književnosti je neosporiv​

Krajem juna ove godine je donesena deklaracija o granicama srpske književnosti u Tršiću. Deklaracija je bila interkatedarska, a na nju su odmah reagovale i Matica hrvatska kao i Hrvatska akademija nauke i umjetnosti.
Pogledajte prilog 1760443
Nedugo poslije donošenja deklaracije su stigle oštre osude i kritike iz te zemlje. Tako je hrvatski ministar kulture Nina Obuljen Koržinek dala izjavu u kojoj ističe da će njen komentar zauvijek biti isti: "zato što se Srbija bavi mitovima i prisvajanjem tuđih kulturnih vrijednosti, zato je tu gdje jeste".

Koržinek je na sve to dodala kako je Hrvatska država koja se u "ratu izborila za svoju nezavisnost i slobodu", da je hrvatski jezik priznat, kao i to kako se Hrvatska ne bavi besmislenim prisvajanjima.

Ubrzo nakon toga se oglasilo i hrvatsko ministarstvo spoljnih poslova ističući da upućuju najoštriju protesnu notu Srbiji zbog prisvajanja kulturne baštine.

"Republika Hrvatska neprihvatljivim drži sadržaj Deklaracije pod nazivom Granice srpske književnosti koja je usvojena na Četvrtoj interkatedraskoj srbističkoj konferenciji, a u kojoj se ponovo neargumentovano prisvajaju dijelovi hrvatske nacionalne kulturne baštine", stoji u objavi hrvatskog ministarstva.

Dubrovačka književnost je srpska

Kako hrvatski istoričar i teolog Goran Šarić kaže za B92.net, dubrovačka književnost je nesumnjivo srpska, a hrvatska je samo ako su hrvatski i srpski jezik isti.

Šarić je citirao i bečkog profesora i akademika, Dubrovčanina Milana Rešetara.

"Još uvijek tvrdim, kao što sam tvrdio prije 50 godina, da se u Dubrovniku nije nikada govorilo, ni u njemu cijelom ni u jednom njegovu dijelu, dalmatinskim čakavsko-ikavskim govorom, nego uvijek samo hercegovačkim štokavsko-jekavskim. Iz te objektivne konstatacije ne izvodim nikakve dalje zaključke, jer su meni Srbi i Hrvati jedan narod pod dva imena, pa ja zato neću nikako reći da se u Dubrovniku nije govorilo hrvatski nego srpski, ali u kome su Srbi i Hrvati dva naroda, taj će morati priznati da je Dubrovnik po jeziku bio uvijek srpski", naveo je Šarić za B92, citirajući Rešetara.

Šarić je istakao da su sami Dubrovčani pisali pjesme i knjige o kosovskom zavjetu, a najugledniji Dubrovčani 19. vijeka, Medo Pucić i Anton Fabris su utvrdili da je čitava dubrovačka književnost nadahnuta kosovskim zavjetom.

" ‘Srbi svojataju, prisvajaju Dubrovnik’ je hrvatska mantra", dodao je on.

Svjedoci smo posljedica ratova koji su se dešavali na ovim prostorima. Često u Hrvatskoj možemo čuti kako Srbi nešto prisvajaju.

"Činjenica je da je Dubrovnik imao romanski karakter, i da su najstarije dubrovačke porodice romanske, ali da su ti originalni stanovnici negdje morali da nađu radnu snagu, a gdje će, nego u zaleđu Crne Gore i Hercegovine", kaže Goran Šarić za B92.

Šarić zaključuje da se Dubrovnik vijekovima punio stanovništvom iz zaleđa.

"To zaleđe je i danas srpsko, i onda je tek bilo. Prema tome, neosporno je da je dobar dio stanovnika Dubrovnika kroz vijekove imao inicijalno srpsko porijeklo", naveo je on.
E jbg, kad se netko poziva na Gorana Šarića onda tek znam da nema argumenata. Možeš isto tako pozivati na Derezića i srpski Egipat.
 

Back
Top