Nije groblje pored crkve Sv. Đurđa, al evo zato presjek pronađenih predmeta iz groblja Sv. Stjepana prvomučenika iz Dubrovnika. Dovodi se u par navrata i sama crkva Sv. Đurđa u kontekst s ovim pronalscima pošto je sve to na neki način povezano i ima dodirnih točaka. Dakle ovo je skraćena analiza samo jednog starohrvatskog groblja sa svim pronađenim predmetima ,a kakvih ima na desetke u našim krajevima šta se i spominje kroz ovaj stručni rad.
CRKVA SV. STJEPANA U DUBROVNIKU - VIŠEFAZNO GROBLJE I INVENTAR NALAZA
Premda je crkva napuštena nakon što je stradala u Velikom potresu 1667. godine, spominje se još i 1740. prilikom nekog obreda. Zatim je bila u upotrebi kao lapidarij za arheološke spomenike iz Dubrovnika i okolice.
Frano Radić opisuje stanje crkve Sv. Stjepana krajem 19. st. i spominje pleterne ostatke na lokalitetu, a donosi i plan crkve s kapelom iz 15. st. koja je smještena uz njezinu sjevernu stranu.
Pronađeni su raznovrsni nalazi u slojevima, u kontekstu grobnih cjelina ili uništenih grobova: numizmatički nalazi (kat. br. 1-21; T. XI-XII), ostali raznovrsni metalni nalazi
(sljepoočničarke, jednojagodna naušnica, dugmad, prsten, igla, fibula, kopče, ključ, olovo, čavli, bakreni lim, bakrena žica) (T. XIII-XV), ulomci kamene plastike, mramor, obrađeni kamen, freske (T. XVI-XVII), te- gule, keramičke posude i pločice (T. XVIII-XIX), koštani nalazi - češljevi, igraće kocke, igla i pršljen, keramički žetoni i ljuska jaja (T. XX), stakleni na- lazi (ulomci posuda, svjetiljki, prozorskog stakla) (T. XXI), krunice (od stakla, drva, metala, gagata), medaljice i križić-raspelo (T. XXII), keramičke lule, ulomak grafitne talioničke posude, kremen (T. XXIII). Nasipi u zidanim grobnicama sastojali su se od građevinskog materijala ili morskoga pijeska, što treba uzeti u obzir pri interpretaciji mnoštva nalaza iz njihovih zapuna.
Njihov smještaj prilagođen je okolnom prostoru crkve (koji je bio ograničen) i stjenovitom te- renu.
Orijentacija grobova u smjeru sjever-jug već je zabilježena kod crkve u Žažviću kod Bribira, kod samostana Sv. Mojsija u Solinu i na groblju kod katedrale u Biogradu. Pokojnici su također polagani i jedan iznad drugoga da bi bili smješteni što bliže crkvi, kao što je slučaj i kod crkve Sv. Jurja na Putlju. Općenito, za grobove kasnije od 11. st. karakteristično je da gotovo nemaju priloge, 39 a sličnu situaciju nalazimo i na groblju uz crkvu Sv. Stjepana u Dubrovniku.
Pronađeno je šest jednostavnih brončanih karičica-sljepoočničarki bez nastavaka (T. XIII.1-4), različite debljine žice i dimenzija. Učestale su u grobovima, a zbog jednostavnosti forme i dugog vijeka trajanja ne mogu služiti za pouzdanu kronološku determinaciju grobova. Zabilježene su od sredine 9. do polovice 16. st. Dubrovački nalazi sljepoočničarki mogu se stratigrafijom i 14 C analizom kostura datirati u zreli srednji vijek (10-13. st).
Različiti tipovi sljepoočničarki poznati su sa starohrvatskih nekropola (8. - polovica 9. st) (Nin, Kašić, Biskupija, Biljani Donji, Bribir, Benkovac, Cetina- Sv. Spas, Kašić, Knin, Koljani, Skradin, Solin ). Prilikom istraživanja groblja crkve Sv. Martina u Pridrazi pronađena je jednostavna sljepoočničarka na dnu kosturnice, vjerojatno iz 9. st. Sljepoočničarke su puno brojnije u starohrvatskim grobovima od 9. do 12. stoljeća, a ti nalazi razlikuju se od ranije datiranih po vrsti metala, veličini, varijantama.
Brončane sljepoočničarke, pored ostalog raskošnijeg nakita, nađene su u istraživanju Crkvine u Galovcu kod Zadra, u dječjem i ženskom grobu. Nalazi su iz zatvorenih grobnih cjelina i mogu se datirati u razdoblje 9-10. st. U Galovcu su također, u sloju grobova od 12. do 16. stoljeća, pronađene jednostavne sljepoočničarke, a nađene su i u Radašincima kod Benkovca. Analogije kronološki bliže dubrovačkim nalazima su sljepoočničarke iz grobova na ******u (12. st. i 14-16. st. ) i izvan grobnog konteksta
Analogne su također i jednostavne karičice otvorenih krajeva nađene u istraživanju groblja kod crkve Sv. Đurđa u Župi dubrovačkoj. Jednostavne karičice-sljepoočničarke također su pronađene u sklopu istraživanja župne crkve u Ninu u starijem sloju grobova (9-11. st) kao i u mlađem sloju grobova (12-15. st)
U istraživanju crkve Sv. Stjepana, u grobu 21 pronađena je jednojagodna naušnica (T. XIII.5) izrađena od dvije glatke polutke. Jednostavne naušnice s jednom jagodom bile su u upotrebi od kraja 9. do 11. st. Porijeklo im treba tražiti u kasnoantičkim bizantskim uzorima.
Nalazimo ih i u kasnijem srednjem vijeku na ostalim slavenskim područjima. Čest su prilog u grobovima, a ima i raskošnije ukrašenih zlatnih i srebrnih primjeraka (filigran, granulacija). Analogne primjere nalazimo u Biskupiji, Koljanima, Benkovcu, Kašiću, Biljanima Donjim, Bribiru, evrskama, Skradinu, Solinu, Vrpolju, Kninu. Jednojagodne naušnice pronađene su u sklopu istraživanja župne crkve u Ninu u starijem sloju grobova (9-11. st). Prilikom istraživanja groblja crkve Sv. Martina u Pridrazi također je pronađena jednojagodna naušnica pored groba, datirana u 9. st. U Škabrnji su u istraživanju crkve Sv. Luke otkrivene dvije jednojagodne naušnice u sloju ranosrednjovjekovnih grobova. Brončana jednojagodna naušnica od dvije kalote pronađena je u istraživanju starohrvatskih grobova iz 9. st. kao nalaz u sloju, uz crkvu Sv. Jurja na Putlju. U Galovcu kod Zadra u sloju grobova od 9. do 11. st. pronađene su jednojagodne naušnice. Takve naušnice poznate su i iz Radašinaca kod Benkovca. Dubrovački je nalaz više kugličastog oblika, dok su ostali primjeri jednojagodnih naušnica rijetko kugličasti, a većinom elipsoidni. Dubrovački nalaz stratigrafski bismo mogli smjestiti u period 10-11. st.
U grobu 37 nađeno je nekoliko kopčica za odjeću od brončane žice - Ω karičice (T. XV.3).
Takav tip ušica i kukica-kopčica poznat je iz istraživanja u Dalmaciji (crkva Gospe od Site u Strožancu, crkva Sv. Jurja na Putlju ) i Istri (crkva Sv. Franje u Poreču, 17-18. st). Bile su u upotrebi duže vrijeme, a služile su za kopčanje odjeće.
Osim analognih primjera na dubrovačkom području, slično ornamentiranu kamenu plastiku nalazimo i na sarkofagu iz zadarske katedrale (8-9. st) te na pluteju iz Kotora, što upućuje na to da su motivi imali širu primjenu i da nisu bili ograničeni na određeni radionički krug. Drugi fragment (T. XVI.5) nađen je u sloju s ostacima obrađenih kamenih ulomaka koji su vjerojatno nastali kao produkt preklesavanja ranijeg kamenog namještaja u romaničkom razdoblju, tijekom radova na crkvi (proširenju na zapadnoj strani). Taj ulomak ornamentiran je jednoprutim spiralama između kojih se nalazi listić s po jednom viticom sa svake strane koje se dalje nastav- ljaju.
Slično, ali dosta raskošnije, ukrašen je ulomak kamene grede iz crkve Sv. Mihajla u Stonu s troprutom viticom koja tvori kružne motive između kojih se nalazi trolisna palmeta. Nalazi kamene plastike iz zadnjeg istraživanja crkve Sv. Stjepana u Dubrovniku (2011-2012) prema ornamentima i analognim primjerima mogu se datirati u šire razdoblje od 8. do 11. st. Uobičajeni su za južnodalmatinsku pleternu skulpturu.
Jedan dubrovački ulomak ima vrlo slične višeprute X ureze (T. XVIII.6) kao i posuda iz Crkvine u Biskupiji. Nađeni su i veći ulomci keramike ukra-šene utiskivanjem prstiju ispod oboda (T. XVIII.7), a analogne primjere nalazimo kod crkve Sv. Đurđa u Župi dubrovačkoj
Dubrovačkim su nalazima slične keramičke posude s izvijenim obodom, trbušasto-kružnog ili jajoliko-kružnog oblika, glatke površine ili s raznim urezima i valovnicama.
Taj tip posuda pro- nađen je na više srednjodalmatinskih staroslavenskih groblja (Kašić, Glavčurak, Nin, Biljane Donje, Stankovci, Biskupija, Vrlika)
Ulomci neornamentirane keramičke posude istog tipa nađeni su u starohrvatskom grobu kod crkve Sv. Jurja na Putlju. Slični keramički nalazi iz ranog srednjeg vijeka (7-11. st) nađeni su i na ranosrednjovjekovnom groblju na lokalitetu Brig kod izvora Zduša nedaleko od Vrlike. Trbušastokružnog su oblika, s profiliranim vratom i obodom izvijenim prema van. Te posude ukrašene su urezanim paralelnim i isprekidanim crtama, ili su bez ukrasa. Poznati su i analogni primjeri takvih posuda iz istraživanja Istre. Dakle, takvi su nalazi karakteristični za srednju Dalmaciju, no očito je njihova raširenost sezala i dosta južnije nego što se smatralo do nedavno, jer su nađeni u istraživanjima crkve Sv. Žurđa u Župi dubrovačkoj i crkve Sv. Stje- pana u Dubrovniku. Takav materijal iz srednje Dalmacije prvenstveno je vezan uz grobove, dok su dubrovački nalazi nađeni u nasipnim slojevima, uz grobove ili unutar crkve pa im se zatečeni kontekst razlikuje. Sličnih keramičkih posuda ima u kasnoantičkim grobovima u unutrašnjosti Dalmacije (4-6. st) (okolica Sinja i Imotskog) te na području jugo- zapadne Bosne, što svjedoči o kontinuitetu stavljanja takvih priloga u grobove.
U kontekstu kosturnice 19 pronađena je polovica keramičkog pršljena (T. XX.7). Takvi su nalazi vrlo rijetki, a uglavnom se radi o plosnatim perforiranim kolutima sa zaobljenim ili oštrim rubovima. Kao nalazi ili grobni prilozi pršljeni su poznati od prapovijesti do srednjeg vijeka. đVjerojatno su imali funkciju utega za vreteno, a vremenski raspon upotrebe takvih nalaza u srednjem vijeku vrlo je dug, od polovice 8. do sredine 14. st.
Čest su nalaz na nekropolama (Biskupija, Cetina-Sv. Spas, Bribir, Biljane Donje), i u grobovima i izvan njih. Poznati su nalazi iz Kašića, Nina, Smilčića, Biskupije, evrski, Glavičina (kod sela Mravince iznad So- lina), ******a. Na Crkvini u Galovcu također su pronađeni keramički pršljeni u otkopnim slojevima, a mogu se datirati u razdoblje 9-11. st
Nalazi iz nekropola srednje Dalmacije svjedoče da se radi o prilozima u ženskim grobovima, dok je primjerak iz Nina nađen u naseobinskom sloju.
Ovi dubrovački nalazi nađeni su izvan grobnog konteksta, a vjerojatno su bili inventar uništenih ranosrednjovjekovnih/predromaničkih grobova na koje je sjela romanička crkva. Prema zatečenoj stratigrafiji možemo ih datirati u raz- doblje 8-9. stoljeća, dakle slično onima iz starohrvatskih grobova s područja sjeverne Dalmacije (nekropole u Ninu i Stankovcima, 8. st). Takvi češljevi nađeni su u Gorici na Strančama, u Biskupiji i Kašiću, a izvrsno sačuvan češalj s koštanom futrolom ornaentiran urezima nađen je u grobu na Otresu kod Bribira.
Pronađeno je više fragmenata bikoničnih kasnosrednjovjekovnih svjetiljki (14-15. st) (T. XXI.5-6), vjerojatno dubrovačke ili venecijanske produkcije. Uglavnom su imale po tri ručke koje su služile za vješanje na metalni lančić, ali su mogle biti i glatkih stijenki bez aplikacija.
Taj tip rasvjete bio je uobičajen na dubrovačkom području. Ulomcima iz crkve Sv. Stjepana nalazimo brojne analogije na istočnoj jadranskoj obali (Zadar, Koločep, Župa dubrovačka, Kotor ) i u zaleđu (Crkvina na Galovcu, Bribir )
