milanrsfc
Zainteresovan član
- Poruka
- 197
Pozdrav svima,
imam 24 godine, ove godine završavam Ekonomski fakultet, smatram da sam bistar, normalan, miran i pošten dečko, ali problem je u tome što imam vrlo česte razmirice i žestoke svađe sa mojim rođenim ocem, čak do te mere da je jednom pozvao policiju misleći da ću ga istući. Situacija je takva da mi je otac srčani bolesnik i mlad penzioner. Radio je posao mašinovođe na železnici što je loše uticalo na njegovo zdravlje (stres, višak kilograma, srčani problemi, nervoza). Ja sam, inače, od svoje 21. godine gotovo stalno nešto radio, raduckao i snalazio se (u Italiji, SAD, Beogradu i kod kuće u Subotici) dok sam studirao, što je uticalo da prolongiram studije za 2 godine. Iako me gotovo nikad nije pitao kako živim i da li imam dovoljno novca za život, dok sam radio, uvek me je sputavao šta treba da radim i šta ne treba da radim u životu, kako nikad neću uspeti bez nečije veze, pokušavao da me ugurava u neke stranke i nelegalne poslove misleći da sam nesposoban idiot i da se nikad ne bih snašao u ovom ludom vremenu, ne videvši da ja pokušavam kako znam i umem, da završim studije što pre i konačno nađem stalno zaposlenje. Međutim, poslednja tri meseca sam bez posla, iz razloga što sam završio 7-mesečnu praksu u Beogradu, nakon čega sam se vratio u SU da odradim preostala 2 ispita na faxu, nakon čega bih se vratio u istu firmu. Tu su krenule svađe sa njim, kako sam ja idiot što sam radio za tako male pare, što nisam na vreme fax završio, što sam ponekad tražio 200-300 dinara od njega za kafu i cigare sa curom, što mu ponekad uzmem auto itd., i to samo u toku poslednja tri meseca. Ponekad, oko nekih nebitnih stvari se posvađamo, nakon čega on dobije napad panike pa mi opsuje majku i moju devojku onako perfidno opsuje na nacionalnoj osnovi (koja je inače Mađarica), samo zato što petkom uveče odem do nje u periferiju. Čovek je svaki dan bar 2 puta u obližnjoj kafani, a posle mi kuka kako nema para da mi da za prijavu ispita ili nedaj bože ratu za fakultet. Majka je inače dobro situirana žena, obrazovana, radna, i sa stalnim zaposlenjem i honorarnim poslom (govorimo o plati preko 100,000), što moj otac organski ne može da podnese i konstantno joj zamera i ***** što nije kod kuće na vreme, što ne stigne da opere veš, što ne donosi dovoljno para kući, i pazi ovo, što ne namešta neke poslovne kombinacije u svoju korist. Inače, majka mu je bar 5 puta pokušala namestiti neki posao da radi, samo da se zanima i zaradi nešto, međutim, on to uporno odbija pod izgovorom kako će to loše uticati na njegovo srce i kako svakog momenta može infarkt da dobije, mada po lekarskim dijagnozama se to vrlo teško može desiti. Često odbija da razgovara i druži sa ljudima sa kojima se majka druži, govoreći da su to ******, idioti, debili i sl., dok se on vucara po nekoj raspaloj kafani sa najgorim slojevima ljudi. Čak štaviše, čovek je nagovorio majku da proda dedovinu (njivu) koju je njen otac ostavio, uzeo je pare i potrošio u roku od 3-4 meseca bez ičijeg znanja (oko 5-6 hilj EUR), samo da ne bi radio na to njivi i nešto pokušao da zaradi. Zadnja od naših svađa je dovela do toga da je on plačući pozvao policiju, jer sam mu govorio da ću ga istući ukoliko mi opet bude opsovao majku ili devojku, svađa je nastala zbog toga što sam već tri dana unapred isplanirao da idem kod devojke i za šta mi je trebao auto..
Mogu vam još dosta toga napričati, nego da skratim priču.. Imam osećaj da mi je moj otac najveća kočnica u životu, i da ni na koji način ne može ni ti želi da mi pomogne, ne znam kako ni zašto. Valjda ga je finansijska kriza dovela do potpunog psihičkog rasula i ludila, ili je nešto drugo, ne znam. Sasvim solidno živimo, ali on uporno jadikuje i sputava celu porodicu...
Ne znam da li je neko od vas ima sličnu situaciju... ako imate dodatna pitanja slobodno pitajte... Imam osećaj da ću poludeti načisto kao i on
imam 24 godine, ove godine završavam Ekonomski fakultet, smatram da sam bistar, normalan, miran i pošten dečko, ali problem je u tome što imam vrlo česte razmirice i žestoke svađe sa mojim rođenim ocem, čak do te mere da je jednom pozvao policiju misleći da ću ga istući. Situacija je takva da mi je otac srčani bolesnik i mlad penzioner. Radio je posao mašinovođe na železnici što je loše uticalo na njegovo zdravlje (stres, višak kilograma, srčani problemi, nervoza). Ja sam, inače, od svoje 21. godine gotovo stalno nešto radio, raduckao i snalazio se (u Italiji, SAD, Beogradu i kod kuće u Subotici) dok sam studirao, što je uticalo da prolongiram studije za 2 godine. Iako me gotovo nikad nije pitao kako živim i da li imam dovoljno novca za život, dok sam radio, uvek me je sputavao šta treba da radim i šta ne treba da radim u životu, kako nikad neću uspeti bez nečije veze, pokušavao da me ugurava u neke stranke i nelegalne poslove misleći da sam nesposoban idiot i da se nikad ne bih snašao u ovom ludom vremenu, ne videvši da ja pokušavam kako znam i umem, da završim studije što pre i konačno nađem stalno zaposlenje. Međutim, poslednja tri meseca sam bez posla, iz razloga što sam završio 7-mesečnu praksu u Beogradu, nakon čega sam se vratio u SU da odradim preostala 2 ispita na faxu, nakon čega bih se vratio u istu firmu. Tu su krenule svađe sa njim, kako sam ja idiot što sam radio za tako male pare, što nisam na vreme fax završio, što sam ponekad tražio 200-300 dinara od njega za kafu i cigare sa curom, što mu ponekad uzmem auto itd., i to samo u toku poslednja tri meseca. Ponekad, oko nekih nebitnih stvari se posvađamo, nakon čega on dobije napad panike pa mi opsuje majku i moju devojku onako perfidno opsuje na nacionalnoj osnovi (koja je inače Mađarica), samo zato što petkom uveče odem do nje u periferiju. Čovek je svaki dan bar 2 puta u obližnjoj kafani, a posle mi kuka kako nema para da mi da za prijavu ispita ili nedaj bože ratu za fakultet. Majka je inače dobro situirana žena, obrazovana, radna, i sa stalnim zaposlenjem i honorarnim poslom (govorimo o plati preko 100,000), što moj otac organski ne može da podnese i konstantno joj zamera i ***** što nije kod kuće na vreme, što ne stigne da opere veš, što ne donosi dovoljno para kući, i pazi ovo, što ne namešta neke poslovne kombinacije u svoju korist. Inače, majka mu je bar 5 puta pokušala namestiti neki posao da radi, samo da se zanima i zaradi nešto, međutim, on to uporno odbija pod izgovorom kako će to loše uticati na njegovo srce i kako svakog momenta može infarkt da dobije, mada po lekarskim dijagnozama se to vrlo teško može desiti. Često odbija da razgovara i druži sa ljudima sa kojima se majka druži, govoreći da su to ******, idioti, debili i sl., dok se on vucara po nekoj raspaloj kafani sa najgorim slojevima ljudi. Čak štaviše, čovek je nagovorio majku da proda dedovinu (njivu) koju je njen otac ostavio, uzeo je pare i potrošio u roku od 3-4 meseca bez ičijeg znanja (oko 5-6 hilj EUR), samo da ne bi radio na to njivi i nešto pokušao da zaradi. Zadnja od naših svađa je dovela do toga da je on plačući pozvao policiju, jer sam mu govorio da ću ga istući ukoliko mi opet bude opsovao majku ili devojku, svađa je nastala zbog toga što sam već tri dana unapred isplanirao da idem kod devojke i za šta mi je trebao auto..
Mogu vam još dosta toga napričati, nego da skratim priču.. Imam osećaj da mi je moj otac najveća kočnica u životu, i da ni na koji način ne može ni ti želi da mi pomogne, ne znam kako ni zašto. Valjda ga je finansijska kriza dovela do potpunog psihičkog rasula i ludila, ili je nešto drugo, ne znam. Sasvim solidno živimo, ali on uporno jadikuje i sputava celu porodicu...
Ne znam da li je neko od vas ima sličnu situaciju... ako imate dodatna pitanja slobodno pitajte... Imam osećaj da ću poludeti načisto kao i on
