Car Upravda - lažni Sloven

4) U istom delu Lukari tvrdi da je u nekom nepoznatom dokumentu iz Bugarske, koji zove 'diadario', pronašao da se na slovenskom jeziku Justinijan zvao Upravda, što bi trebalo da znači Justinijan ili Justin. Pomenutu ime javlja se isključivo u dubrovačkoj tradiciji;
:hahaha:

Laž broj jedan - ne "javlja se" nego je do danas ostalo očuvano ili pronađeno. A to su nebo i zemlja, pogotovo kad Lakarević svedoči da je, kako ti kažeš, "tvrdi da je pronašao u nekom nepoznatom dokumentu iz Bugarske" (što je tvoja druga laž jer Lukarević to ne tvrdi i ne pominje nepoznati dokument, nego precizira o čemu se radi) koji se zove "diadario".

Ne znam da li samo sebe pokušavaš da obmaneš, pošto ti jedino u tom slučaju, posao uspeva.
 

Глас - Volumes 183-185 - Page 190

што и значе та имена , позива се Лукари на „ vn Diadario in Bulgaria “ , о коме тврди да га је сам виде ) ; „ diadario “ није штампарска погрешка место „ dia- rio " , јер они иначе пише „ diadario “ ; употребио је , дакле , исту реч ..
 
Lukarićev original:

content

https://books.google.rs/books?id=sq...=2ahUKEwiI0IWVhPX-AhUKHOwKHeNnB2UQ6AF6BAgHEAI
 
Просто постоји јака повезаност између Јустинијана и Анта а о томе говоре идторичари и царски артифакти на територији Анта.
Присуство самог цара некој страној етничкој групи на њиховој територији претставља преседан.
Није ни тајна да је Белесаур са одредима Анта и Словена истерао Готе из Италије.
Анти постају федерати први после Гота и Франака у Риму.
Све ово говори да су Словени и Анти у једном тренутку променили страну прешли на страну Ромеја и раширили се по Балкану и Италији.
Цар император Јустинијан носиће титулу Антикос и носиће је први Василевс Ромеја Ираклије.
То значи цар Анта и то таква величина цара није истицала титулу над Готима нито много значајнијим етничким групама.
За мене је то превише коинциденција и случајности.

Како је то склепао после неки позни средњовековни романтичар у свој политички памфкет је сасвим друга прича.

Није довољно дискредитовсти личност аутора да би све што је написало пало у воду.

Није ни Тибору Живковићу пало у воду ништа после неких дтвари које се излупао онако професионално аматерски.

Ovo nikada nije bila tema o caru Justinijanu, već o Upravdi; liku iz XVII stoleća, čiji je biografski sažetak mladost izmislio i napisao agent papske Kongregacije za propagandu vere, hrvatski biskup po imenu Ivan Tomko Mrnavić, koji je ujedno i možda jedan od najvećih falsifikatora istorije na području Slovenskog juga. Upravda nikada nije bio Antikos, niti išta od toga što si naveo, a što je sve jedno sasvim drugo pitanje. Ako bi neko van svake sumnje dokazao da je Justinijan bio slovenskog porekla i to postalo opšte prihvaćeno, nikakvog uticaja ne bi imalo na ovu temu, jer se o tome uopšte nikada ovde nije ni radilo. I dalje bi bilo reč o falsifikatu i sve što smo do sada na temi napisali, važilo bi ni trunku manje i dalje.

P. S. Između ostalog, jedan od razloga za ovu temu (osim raščišćavanja nekoliko zabluda vezano za Mrnavićev spis) jeste i da probamo podučiti jednu skupinu ljudi koja je pristalica nekakvih teorija zavere o navodnom falsifikovanju Porfirogenitovog Spisa o narodima u XVII stoleću. Iskustvo sa Slučajem: Upravda treba da pokaže kako treba da izgleda proučavanje falsifikata iz kuhinje Rimokatoličke crkve; metodičnim proučavanjem tragova, povezivanjem činjenica i utvrđivanjem celog procesa. Jednostavno rečeno, rekonstrukcijom „slučaja“. To je metod kojim se stiže do rezultata i razotkrivaju istorijske prevare, kao što je slučaj sa Mrnavićevim spisom, a ne polunasumično bacanje podataka koji suštinski ni na koji način nisu povezani i ostavljanje tvrdnju u vazduhu, u sferi ko zna, možda je tačno.
 
Ovo nikada nije bila tema o caru Justinijanu, već o Upravdi; liku iz XVII stoleća, čiji je biografski sažetak mladost izmislio i napisao agent papske Kongregacije za propagandu vere, hrvatski biskup po imenu Ivan Tomko Mrnavić, koji je ujedno i možda jedan od najvećih falsifikatora istorije na području Slovenskog juga. Upravda nikada nije bio Antikos, niti išta od toga što si naveo, a što je sve jedno sasvim drugo pitanje. Ako bi neko van svake sumnje dokazao da je Justinijan bio slovenskog porekla i to postalo opšte prihvaćeno, nikakvog uticaja ne bi imalo na ovu temu, jer se o tome uopšte nikada ovde nije ni radilo. I dalje bi bilo reč o falsifikatu i sve što smo do sada na temi napisali, važilo bi ni trunku manje i dalje.

P. S. Između ostalog, jedan od razloga za ovu temu (osim raščišćavanja nekoliko zabluda vezano za Mrnavićev spis) jeste i da probamo podučiti jednu skupinu ljudi koja je pristalica nekakvih teorija zavere o navodnom falsifikovanju Porfirogenitovog Spisa o narodima u XVII stoleću. Iskustvo sa Slučajem: Upravda treba da pokaže kako treba da izgleda proučavanje falsifikata iz kuhinje Rimokatoličke crkve; metodičnim proučavanjem tragova, povezivanjem činjenica i utvrđivanjem celog procesa. Jednostavno rečeno, rekonstrukcijom „slučaja“. To je metod kojim se stiže do rezultata i razotkrivaju istorijske prevare, kao što je slučaj sa Mrnavićevim spisom, a ne polunasumično bacanje podataka koji suštinski ni na koji način nisu povezani i ostavljanje tvrdnju u vazduhu, u sferi ko zna, možda je tačno.
Капирам поенту али не можемо ударити такав дистинкт тема је о Управди а не Јустинијану а Управда наводно име цара Јустинијана?!
Сад неко ко конкретно не зна ништа о овоме може мислити да се расправљамо о неком хрватско-босанском бану Управди.
 
Upravdi; liku iz XVII stoleća, čiji je biografski sažetak mladost izmislio i napisao agent papske Kongregacije za propagandu vere, hrvatski biskup po imenu Ivan Tomko Mrnavić,
Nisam ispratio - s kojim je to motivom Mrnavić izmislio slovensku biografiju Justinijana-Uprvade?

PS.
He was the author of several forgeries, with the most famous being that of the Life of Justinian.[4] He also wrote a book on the Life of Saint Sava.
Mrnavić believed that the Illyrians were Slavs.[4] He claimed that Skanderbeg, the national hero of Albania, was of Slav origin, which prompted Frang Bardhi to write a biography on Skanderbeg published in Venice in 1636[6] as a polemic against him, defending the Albanian identity of Skanderbeg.[7][8]

[4] Fine, John V. A. (2006). When Ethnicity Did Not Matter in the Balkans: A Study of Identity in Pre-Nationalist Croatia, Dalmatia, and Slavonia in the Medieval and Early-Modern Periods. Ann Arbor: University of Michigan Press. p. 421.
 
Капирам поенту али не можемо ударити такав дистинкт тема је о Управди а не Јустинијану а Управда наводно име цара Јустинијана?!

Zašto ne možemo? Ko kaže da ne možemo?

Zar ne vidiš da je takvo jasno razgraničenje i od ključnog značaja, zato što se od početka teme do sada čak nekoliko puta govorilo o Justinijanu i njegovom poreklu, iako to pitanje doslovno nije ni od kakvog značaja za temu? I to sve zbog zabune, upravo.
 
Poslednja izmena:
Zašto ne možemo? Ko kaže da ne možemo?

Zar ne vidiš da je takvo jasno razgraničenje i od ključnog značaja, zato što se od početka teme do sada čak nekoliko puta govorilo o Justinijanu i njegovom poreklu, iako to pitanje doslovno nije ni od kakvog značaja za temu? I to sve zbog zabune, upravo.
Ја нисам сигуран да свако на форуму зна ко је Управда.
 
Ја нисам сигуран да свако на форуму зна ко је Управда.

Tema ima 15 stranica i dosta je stara, prilično sam siguran da svi koji prate ovaj potforum znaju o čemu se radi.

A ako neko ne zna, a interesuje ga, pra valjda će se zainteresovati i uzeti nešto da pročita? Zašto bismo o tome uopšte razmišljali?
 
Nisam ispratio - s kojim je to motivom Mrnavić izmislio slovensku biografiju Justinijana-Uprvade?

Mrnavić je bio veliki promoter službe na narodnom jeziku. U tom biografskom delu, koje ilirski narod poistovećuje sa gotskim, stoji da je u vreme vlasti cara Justina (pre 527. godine) maleni Justinijan po želji svog ujaka predao staru crkvu u Carigradu, koju je nastojatelj carigradske Crkve Markijan bio podignuo za Gote, u ruke rimske Crkve. U tekstu stoji da je tu Crkvu posvetio papa Jovan II (533-535), kome je, navodno, Justinijan predao tu crkvu kako bi Rim zaštitio kontinuitet službe na narodnom jeziku (ilirskom, koji je potpuno istovetan gotskom).

To je delo napisao kao sastavni deo njegove kampanje za misu na narodnom jeziku u Dalmaciji (mesto latinskog), iz sličnih razloga iz kojih je falsifikovao i tobožnji glagoljski psaltir iz 1222. godine. Cilj tog falsifikata bio je da izvrši bilo kakav razvod sa šizmatičkom Istočnom crkvom, dokazujući da su rimokatolici u Dalmaciji navodno još od slavnog Svetog Jeronima imali kontinuitet slovenske mise, dakle od IV stoleća, i to zahvaljujući čoveku koji je jedan od najbitnijih rimokatoličkih svetaca i koji je ujedno i standardizator Svetog pisma. Taj falsifikat bio je korišćen u vreme borbe za narodni jezik u crkvama u krajevima u kojima je delovao, a tzv. sažetak Justinijanovog žitija trebalo je da to dodatno ojača, zato što bi slovenska misa dolazila navodno još od cara Justinijana lično, koji se vrlo visoko drži i koji je u čast Rima i osnovao Justinijanu Primu.

To je bio primarni razlog. Usput, to je sastavni deo celovite kampanje kojom je, kao vatreni rimokatolik, trebalo da jasnije veže Slovenski jug za Rim. U njegovoj alternativnoj verziji prošlosti, Srbi su bili verne sluge papi, posebno je, navodno, najveći rimokatolik među Srbima bio Sveti Sava lično. Mrnavić je želeo da ukloni bilo kakav kontekst ćirilometodijevske misije i sve to vrlo jasno veže za zapadni obred, a što je u svojoj najvećoj krajnjosti uključivalo čak i priču da je car Justinijan i jednu crkvu u sred samog Konstantinopolja praktično kao stavropigiju predao u ruke rimskog pape.

Pozadina toga bila je briga zbog popularnosti protesantskih bogoslužbenih knjiga (i same službe), koja je po običaju bila na narodnom jeziku. Papa Pavle V (1605-1621) bio je posebno zainteresovan za preduzimanje mera u duhu Protivreformacije, a možda najbolji način bio je da se učine slovenske bogoslužbene knjige dopustivim i dostupnim. Govorimo ovde i o širem projektu, koji se zasniva na temeljima Firentinske unije iz XV stoleća, Tridenskog koncila (1545-1563), politike Vatikana posle Bitke kod Lepanta 1571. godine i, ništa manje značajno, načela i projekata koje je ustanovio papa Kliment VIII (1592-1605), u čije je vreme bilo štampano delo Lazara Soranca i bila pokrenuta velika zavera da se povede krstaški pohod protiv Osmanskog carstva, a na srpskom crkvenom saboru u Morači kruniše Karlo Emanuel I. Sastavni deo svega toga bila je i unija pravoslavnih slovenskih naroda. Da ne davim, neke od tih stvari su ti i već poznate (Klaudio Akvaviva i Bartolomeo Kašić). Mrnavićevi falsifikati (množina — ne samo ovaj vezan za Justinijanovu mladost, već svi skupa, zato što se svi nadovezuju jedan na drugi u jednu celinu — i glagoljski psaltir i žitije Sv. Save i ostali) tu su da postave jednu jaku istorijsku podlogu za to, a posebno radi promocije u okviru onih crkvenih krugova, izuzetno konzervativnih, koji su se oštro protivili slovenskoj misi.

Naravno, to je nešto što leži u osnovnoj srži. Ima tu još dosta razloga, koji su svi međusobno komplementarni. Mrnavić je bio megaloman neverovatnih razmera. On bi napisao knjigu, a za uvod stavio 16 oda koje je napisao samom sebi u sopstvenu slavu, zato što bi svoje knjige najčešće samom sebi posvećivao. :) On nije samo tvrdio da je potomak Mrnjavčevića, već je objavio i rodoslov te porodice koji ide do antičkih vremena, tvrdeći da su poreklom Rimljani, odnosno od rimskog plemana Markija. :D Tvrdio je da su 1448. godine spasili Janka Hunjadija iz tamnice, da su dobili silne zemlje zahvaljujući tome, nazivao je sebe potomkom kneževa Niša, grofova Zvornika. Bio je pravi promoter sebe i svoje slave i to, uglavnom uspešno. Dobijao je iz Rima najveća priznanja i podršku. Tobožnji pronalazak jednog izvora za mladost jedne od najvećih ličnosti iz istorije Rimskog carstva, odlična je bila prilika za sledeći korak u sticanju slave — posebno kada je bilo „po zadatku“, odnosno kada se moglo uklopiti, kao što rekoh, u celu mrežu motiva iza stvaranja ovog falsifikata.
 
Poslednja izmena:
ma ne, ma kakvi, uopšte ne daviš, sve jasno kao dan zašto je Marnavić falsifikator :)

Deder, dodaj još nešto da ojačaš već snažnu argumentaciju, važna je tema, mogu da nas bombarduju zbog Justinijana kako si već objašnjavao, pa da slučajno neko naivan ne poveruje Marnaviću i tako uveća šansu za sankcije i bombe
 
Inače, ovo o čemu govorimo je, otprilike, možda i najmračniji period Rimokatoličke crkve (ili barem u pogledu razvoja nauke). U oblacima izvesne paranoje od Reformacije i želje da se zaštiti Sveta stolica episkopa grada Rima po svaku cenu, to je išlo i do neverovatnih razmera. Istina u suštini nije bila, već samo progon onih koji se uopšte i usude da preispitaju neke stvari ili upute koji glas kritike. Masa dela bez i trunke istoriografske vrednosti su nastala u ovom razdoblju; to ne važi samo za Mrnavića, mada on jeste bio šampion tu.

Mrnavić je uvek bio tesno povezan sa Barberinijima (kardinal Frančesko Barberini mu je bio mecena, a njegov pak stric lično sam papa). Istoj porodici koja je glavna zaslužna za sudski proces protiv (da, onog) Galilea.
 
:hahaha:

Laž broj jedan - ne "javlja se" nego je do danas ostalo očuvano ili pronađeno. A to su nebo i zemlja, pogotovo kad Lakarević svedoči da je, kako ti kažeš, "tvrdi da je pronašao u nekom nepoznatom dokumentu iz Bugarske" (što je tvoja druga laž jer Lukarević to ne tvrdi i ne pominje nepoznati dokument, nego precizira o čemu se radi) koji se zove "diadario".

Ne znam da li samo sebe pokušavaš da obmaneš, pošto ti jedino u tom slučaju, posao uspeva.

Ma nemoj?

Pa hajde, ukoliko tvrdiš da to „Diadario“ nije nepoznati dokument, pa čak i da je do dana današnjeg taj dokument očuvan, izvoli:
- pod kojom odrednicom u kom mestu se tzv. Diadario danas čuva?
- da li je Diadario digitalizovano? Ako jeste, možeš li ga okačiti na forum?
- je li i ako jeste ko je priredio Diadario? Ukoliko je odgovor pozitivan, kako ide bibliografska odrednica Diadario-a?

Željno iščekujem odgovor na ova pitanja — ukoliko zaista stojiš iza toga da je reč o poznatom dokumentu koji je do danas ostao očuvan.
 
Ma nemoj?

Pa hajde, ukoliko tvrdiš da to „Diadario“ nije nepoznati dokument, pa čak i da je do dana današnjeg taj dokument očuvan, izvoli:
- pod kojom odrednicom u kom mestu se tzv. Diadario danas čuva?
- da li je Diadario digitalizovano? Ako jeste, možeš li ga okačiti na forum?
- je li i ako jeste ko je priredio Diadario? Ukoliko je odgovor pozitivan, kako ide bibliografska odrednica Diadario-a?

Željno iščekujem odgovor na ova pitanja — ukoliko zaista stojiš iza toga da je reč o poznatom dokumentu koji je do danas ostao očuvan.
Dva puta si ispred svoje laži stavio "ukoliko".

jacksfilms-fidget.gif

Ono što tvdim je ovo:

:hahaha:


Laž broj jedan - ne "javlja se" nego je do danas ostalo očuvano ili pronađeno. A to su nebo i zemlja, pogotovo kad Lakarević svedoči da je, kako ti kažeš, "tvrdi da je pronašao u nekom nepoznatom dokumentu iz Bugarske" (što je tvoja druga laž jer Lukarević to ne tvrdi i ne pominje nepoznati dokument, nego precizira o čemu se radi) koji se zove "diadario".

Ne znam da li samo sebe pokušavaš da obmaneš, pošto ti jedino u tom slučaju, posao uspeva.


Dakle, Lucarri jasno kaže:
"kako sam video u Diadariju u Bugarskoj, na slovenskom se nazivaju Upravda" (dakle i Justin i Justinijan)

a tvoja je tvrdnja ovo:
Q: "Lukari tvrdi da je u nekom nepoznatom dokumentu iz Bugarske, koji zove 'diadario', pronašao da se na slovenskom jeziku Justinijan zvao Upravda, što bi trebalo da znači Justinijan ili Justin."

Cb2NBG0.png


 
Poslednja izmena:
Dva puta si ispred svoje laži stavio "ukoliko".

jacksfilms-fidget.gif

Ono što tvdim je ovo:




Dakle, Lucarri jasno kaže:
"kako sam video u Diadariju u Bugarskoj, na slovenskom se nazivaju Upravda" (dakle i Justin i Justinijan)

a tvoja je tvrdnja ovo:
Q: "Lukari tvrdi da je u nekom nepoznatom dokumentu iz Bugarske, koji zove 'diadario', pronašao da se na slovenskom jeziku Justinijan zvao Upravda, što bi trebalo da znači Justinijan ili Justin."

Cb2NBG0.png


Lucarri i ne tvrdi da je Justinijan Sloven, već samo to da se ta imena (Justin i Justinijan) na slovenskom kažu Upravda kako se sam osvedočio uvidom u Diadario u Bugarskoj.

:roll:

Ako se ti sad nešto ne praviš da, kao bajagi, nisi razumeo: niko nema ni najblaže predstave šta je Diadario. Njega je spomenuo jedan jedini čovek, dubrovački hroničar Jakov Lukari, prvi i poslednji.

Tzv. Diadario je nepoznati izvor.

Sad ti probaj da objasniš šta si ti to tačno umislio.
 
:roll:

Ako se ti sad nešto ne praviš da, kao bajagi, nisi razumeo: niko nema ni najblaže predstave šta je Diadario. Njega je spomenuo jedan jedini čovek, dubrovački hroničar Jakov Lukari, prvi i poslednji.

Tzv. Diadario je nepoznati izvor.

Sad ti probaj da objasniš šta si ti to umislio.
Šta znači reč diadario, da li se neko od proučavalaca izjasnio? Reč sam našao na više mesta u knjigama iz 16 i 17. veka.
 
Šta znači reč diadario, da li se neko od proučavalaca izjasnio? Reč sam našao na više mesta u knjigama iz 16 i 17. veka.

Koliko znam, postojala je hipoteza da je reč o štamparskoj greški i sa treba da stoji diario. Ali ona je odbačena; i sam si citirao Radojčića iznad u kojem tu tezu pobija.

Koliko je meni poznato, ostaje nerazjašnjena misterija do današnjeg dana. Nepoznati dokument, kako sam i rekao, a za šta si me iz bog zna sam kojih razloga po ko zna koji put napao i optužio da, navodno, lažem. :roll:
 
Koliko je meni poznato, ostaje nerazjašnjena misterija do današnjeg dana. Nepoznati dokument, kako sam i rekao, a za šta si me iz bog zna sam kojih razloga po ko zna koji put napao i optužio da, navodno, lažem. :roll:
Od reči dijada (ital. diade) - diad-ario bi po meni bio "dvogodišnjak", tip almanaha ili letopisa.

Sufiks je -ario (kao u dizionario, vocabulario, impresario stc.) koren je od reči diad(e) - "dijada".
 
Od reči dijada (ital. diade) - diad-ario bi po meni bio "dvogodišnjak", tip almanaha ili letopisa.

Sufiks je -ario (kao u dizionario, vocabulario, impresario stc.) koren je od reči diad(e) - "dijada".

Zvuči kao nešto što bi bilo smisleno, ali ne postoji to kao reč uopšte. I tada nije postojao koncept nečega što se piše ili izlazi 2 puta godišnje, kao neki magazin, koliko je meni poznato.

Reč sam našao na više mesta u knjigama iz 16 i 17. veka.

Iz 16. veka? Da nije lapsus?
 
:hahaha:

Laž broj jedan - ne "javlja se"

Da. Javlja se. Iznenada se pojavljuje 1605. godine u Copioso ristretto degli annali di Ragusa. Niko nikada pre 1605. godine nije spomenuo to „Diadario“ iz Bugarske.

A da li je od Mrnavića preuzeo ovo:

Po Lucarriju, Biljenca je bila Istokova supruga (Istok je bio slovenski knez) i Justinijanova sestra.

https://books.google.rs/books?id=NGgoAAAAYAAJ&pg=PA303&dq="diadario"&hl=en&newbks=1&newbks_redir=1&sa=X&ved=2ahUKEwjv-LPG2vX-AhUQuosKHbuDCPUQ6AF6BAheEAI

Ne, nije. Naprotiv, Lukarijeva knjiga je bila upravo jedan od izvora (ili inspiracija, ako hoćeš) koji su bili korišćeni prilikom sastavljanja Upravdine biografije iz mladosti.
 

Back
Top