Moje misli danas!
Jutarnja kafa u velikoj crvenoj solji iznad koje vijuga plavicast oblacic pare se polako hladila na stolu, dok je na televizoru Nole gubio prvi set meca veoma brzo. Nikada nisam voleo da zapalim cigaru pre bar par gutljaja sveze, tople kahve. Tako je bilo i ovog jutra. Dosta toga se promenilo u mom okruzenju a ja sam promenio naviku jutarnjeg budjenja sa dva sata na 20 minuta. Za mene impresivno jer u dvadesetim jednostavno nisam mogao da dignem sistem bez par sati… Intelektualni maksimum bih osetio tek oko 10h navece sto mi nije islo u prilog preko dana ali sam vec bio navikao. Zaista osetio bih potpuno otreznjenje tek pri kraju dana kada svi polako privode kraju svoje dnevne i vecernje aktivnosti. Kada sve utihne i noc postane mirna i beskrajna. Koliko je samo noci koje sam u potpunosti osetio, sve te cari i harmoniju koje nose. Uvek sam voleo energiju koja je vitlala kroz noc, prosuta od bezbroj ljudi koji spavaju. Energija snova koju sebicno akumuliram sam, potpuno sam. Vremenom sam je sve bolje i snaznije crpeo iz okoline. Nije to bila vestina koja se morala vezbati i razvijati na konvencionalan nacin, vremenom sam postajao sve bolji prijemnik . Tajna je u prepoznavanju i osecaju a ne pukom prekidacu i potenciometru sa Klarkove Rame.
Kao i obicno kafu pijem nenaspavan! Moje potrebe glede odmora I prikupljanja energije za sledeci dan su pomalo neobicne. Sa jedne strane trebam bar 3-4h sna I jos najmanje toliko budnih nocnih snova. Prvo sto trebam jeste da odem na Mehaniju flida, kurs koji sam vec slusao u proslosti. Mlade kolege upijaju informacije o osobinama I medjusobnim odnosima fluida, njihovom delovanju na okolinu ali jedino o cemu zaista razmisljaju jeste njihova razmena. Inzinjerske metode I seksualnost su izgleda spojive I jako zanimljive teme. Casovi prolaze kao u trenu I uvek je tako kada se uzivim u teoreme koje opisuju samu prirodu I skoro pa nista sem nje, hmmm.
Jednom prilikom sedeo sam na casu matematike koji je drzao jako autoritativan profesor i veliki covek. Imali smo neki test kao proveru znanja I pohadjao sam sesti razred osnovne skole. Poceo sam sa resavanjem problema. U sali je vladala skoro pa potpuna tisina a profesor je stajao kraj prozora nalaktnjen na parapet sa onim pogledom u daljinu ili proslost nisam siguran. Poceo je da pucketa prstima po drvenoj oplati u nekom linearnom ritmu. Zastao sam I pogledao sta I kako to radi. Udarao je prstima u redosledu od malog prsta do kaziprsta I stvarao neki ritam. Bio sam fasciniran, potpuno otkrovljenje. U jednom jedinom trenutku kao da sam po prvi put shvatio sta je u stvari ritam, kako zvuci i na cemu se bazira. U sledecim danima sam pokusavao da imitiram te pokrete i stvorim nesto slicno. Osecao sam poprilicno zadovoljstvo dok sam to radio, otkrivao sam stalno nove ritmove i matematicki ih analizirao. Jos kao sasvim mlad decak sam osetio sta znaci biti postovan od strane profesora. Ja I jos dvoje smo imali taj neki povlasceni polozaj a njegovo izdvajanje je bilo dosta izrazeno. Nas troje smo zaista uzivali u matishu I bili naravno najbolji u razredu. Tako je pocelo moje interesovanje za ritam koji I danas obozavam ali se stetom ne bavim profesionalno ritmom.
Studentske dane necu nikada zaboraviti, bar ne one prosle, posebne, nostalgicne…Ziveli smo kao da smo jedno bice, ponekad me sve podsecalo na neku modernu hipi komunu. O medjusobnom postovanju ne bih potrosio niti jednu rec vise . Zivot je bio lep za mladica u dvadesetim a I Sarajevo je poseban grad, olimpijsku sta vise reci. Nasli smo se jedne noci u Samirovom stanu. Bilo nas je skoro 20 zbog cega je nervozni Samke znao da iz/izdi dok su ga mnogi ignorisali znajuci da je mnogo dobar lik ali sa promenama raspolozenja. Nakon 10 minuta bi sve bilo po starom-savrsena harmonija. Cirkali smo na stanu do ponoci nakon cega smo otisli na pravo lumpovanje, zvezdu veceri gde su se svi sjatili kao I svake subote u to vreme. Masa poznatih lica I osmeh, osmeh na sve strane. Ljubav, ples, musika, alkohol… budili su covekovu dusu vec narandzasto-crvenim plamenom (plavicasti je ostao u stanu na Marin Dvoru). Upao sam u trans I muziku osecam u svakom delu tela dok nekontrolisano skacem I nazovi ‘’plesem’’. Na trenutke otvaram oci koje zapljuskuju svetlost I lica. Ne mogu osmeh sa lica da skinem niti se trudim. Potpuno prepusten ovom trenutku kojem smo svi svedoci ali i intenzivni ucesnici... Ples sa nepoznatom devojkom me je rasplamsao do srzi, da sam tada stao drhtao bih sav. Neverovatan elektricitet, energija koju samo svesno bice moze da stvori. Da li sam na vrhu sveta?!
Jutro nakon te veceri sam proveo cirkajuci kahvu na bascarsiji sa njom. Bio je to verovatno najispunjeniji trenutak u mom zivotu. Mnogostruko uvecan osecaj jutra na nekoj plazi ili sta li, ne mogu da opisem, ipak nisam knjizevnik.
Deceniju nakon tih dogadjaja ja sam opet na pocetku, prisecam se dogadjaja iz proslosti, dozivljavam neku vrstu flesa. Uz predivna ali i gorka iskustva pitam se da li cu uvek iznova i iznova dolaziti na neki novi pocetak. Jesam li u nekom krugu ili jos bolji opis u nekoj sferi ? Prica se ovde ne zavrsava jer ovo nije posmrtni mars vec samo kratka retrospektiva izazvana sugestivnim delovanjem okruzenja ovog jutra na meine. Zaista da li si TI dosao i nasao za pravo da mi pricas sta treba i kako stoje stvari u vezi mog zivota!? Ti mi govoris ko sam ja ustvari a znamo se nepunih 6meseci. Ti koji podne klanjas u dzamiji i selamis pola carsije a u sebi krckas te gnusne ideje (i ne samo ti, nazalost nalazim se u potpuno drugacijem drustvu i okruznju). Grad je postao prepun licemernih majmuna iz Klarkovih odiseja.
Pred bogom iskren stojim nakon mnogo skretnica i krivina, pred narodom ne mogu jer je izoblicen, trivijalan, sklon glupim malogradjenskim spekulacijama. Ti koji ne zasluzujes da ti ruku pruzim i pozdravim te jer po tvom ne treba se mozda rukovati sa zenama. Ti malji malji hah .
P.S. Nole je sazvakao protivnika u sledeca dva seta. Potpuni genijalac!!