Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
tek sam se danas sjetio da sam reko nesto dvosmisleno sto je jedna osoba do koje mi je i dalje poslije dugo vremena stalo shvatila na onaj smisao koji je pogresan, a i imala je pravo, jer kad je neko dvosmislen treba ga stvarno shvatit na najodvratniji nacin koji rijeci njegove dozvoljavaju. Stidim se sto ne znam sto je uzrok tome da to tada nisam znao, i da mi je sad iznenada palo na pamet
 
ima li nekog da je isao na psihijatriju pa odustao
mada i nemam neko pitanje, onako uopsteno.
deluje mi i da treba da prolazim kroz to, dokle god treba, ali opet negde bih i batalila i pokusala da radim na sebi sama, pa negde prevagne ovo drugo, iako mi se cini da u nekom smislu i nije u redu, da odbacujem bas lekare i tako to, i da idem u neke freak zone. ne svidja mi se ni ova dilema ali opet ona postoji i sada. mislim da bih bila pravi nindza ako bih slusala lekara a ovako sam neki gluplji, ali mozda cu da budem ipak taj gluplji i losiji
 
Poslednja izmena:
Sladjana Tomašević
 
Pozdrav za temu. Slažem se da je danas svi nekud žurimo i problema ima sve više, a sve manje ljudi koji će da nas saslušaju i psiholozi i psihijatri su ljudi budućnosti.

Ja imam lep život. Bar mislim,želim i smatram da je tako i to mi pomaže da održim neku ravnotežu. Doduše, ima tu nekih nedoumica i borba sa samom sobom i nekad ne znam šta hoću i šta želim, ali važno je i znati šta ne želiš. Malo sam zbunjena... Never mind.
Mislim da čovek ako misli da je srećan, on je zaista srećan i treba širiti pozitivnu energiju. Živite život i volite svet oko sebe.
Pozdrav.

P.S. Ne zaboravite da se smejete! :D
 
Evo mene opet...

Shvatila sam da sam svima postala lični psiholog i psihijatar. Nije da mi mnogo smeta, ali nekako me malo nervira. Ja sam tu za sve, sve mogu da razumem i saslušam, ali nekad i meni treba da me neko sasluša. Nije da imam probleme, ali kad si tu za nekoga ceo dan i celu noć, spreman si da u 3 sata ujutru, kad te probudi drugarica sa svojim problemima, ustaneš i saslušaš, pa onda i ti očekuješ bar malo razumevanja, zar ne? Zapravo, ne tražim ja razumevanje, samo malo više oduševljenosti kad joj npr. kažem da imam momka ili da sam dobila nagradu za literarni rad ili fotografiju; da me samo ponekad pita šta ima kod tebe? Možda i ja imam neki problem koji bih želela da ispričam. Možda imam babu koja zvoca po celi dan i živi sa nama i ne da nam mira, možda mi je muka od svih ljudi u školi i želim da se vidim sa nekim van nje i da se ispričam kao čovek - o drugim temama, kao što je npr. knjiga koju sam upravo pročitala i koja me je oduševila ili o filozofskim i psihološkom stavovima, filmovima i slično... Samo mi treba promena. Promena okruženja....
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top