Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Počela je da nestaje ljubav.
Provalio sam joj šifre za mailove i fb. I svašta našao. Dopisuje se sa bivšim dečkom koji živi u drugom gradu. Dopisivanje se meri sa porno romanom.
Kako bi on njoj i kako bi ona njemu...Kako bi oboje voleli da su blize jedno drugom, valjda da urade sve sto pisu...
Onda nadjem prepisku sa nekim drugim likom. "Prijatelj" sa neke mreze. Njemu priča kako ne zna šta da radi. Kako je i njoj i njemu krivo što su se rastali, ali kako je ipak kasno za njih dvoje.
Puk'o sam. Oterao sam je od kuce.Klela se u naseg sina da me nije prevarila i da je to samo ventil.
Oterao sam je. Nisam mogao da je gledam. Zgadila mi se. Razočarala me. Izdala.
Imamo sina, 3,5 godine. Bio je kod moje majke tada. Jos je tamo.
Ona je otišla kod sestre i zeta. Bila je tamo nekoliko dana. Zvao sam je da razgovaramo i rešimo šta ćemo.Odbijala je da dodje jer je bila u teskom psihičkom stanju.
Nekoliko dana sam bio kao zombi. Nisam jeo, nisam spavao, nisam mogao da radim na poslu kako treba, nisam funkcionisao.
Dosla je na kraju. Ja sam za to vreme razabrao misli, sabrao se, konsolidovao. Shvatio da je volim, i da ne mogu bez nje i naseg sina.
Opet se zaklela da me nije prevarila i da nikad nece, kao sto sam joj i rekao pre 4 godine: " Ako nadješ nekog boljeg, idi, samo nemoj da me praviš na majmuna."
Zaklela se da me voli, da sam joj dovoljan.
Primio sam je nazad, vratila se. Dogovorili smo se da više nikad ne prolazimo isto, da više nikad ne pomenemo šta je bilo.
Oprostio sam joj.
Mislio sam da ću lako prevazići sve, da sam dovoljno jak i stabilan. Svašta sam preživeo, padao više puta, ali uvek opet ustao i gurao dalje.
Ovo me je poremetilo. Prezupčio sam a da nisam ni svestan koliko.
Ona kaže da sam je gušio, da sam bio naporan, da je to razlog. Istina je da umem da budem naporan, težak kao crna zemlja, ali ne mogu da shvatim to kao opravdanje.
Sumnjam. Da li me voli? Ili joj treba stabilnost braka i porodice? Da li i ona ne može bez mene ili se plaši šta će bez mene?
Kada pokušam da razgovaram, kaže mi da sam opet naporan. Ne želim da se vraćam na prošlo vreme, ali me muče mnoge stvari i pitanja?
Nikome nisam govorio o ovome i ne mogu. Ni porodici ni prijateljima. Šta će biti posle? Kako će je gledati i kako će gledati mene? Ne želim da se zna šta se desilo.
Ja se trzam na svaku telefonsku poruku ili kada joj stigne mail, jer dobija izveštaj na telefonu. Pitam ko piše? Kaže da opet isto radim. Da je gušim. Kune se da se ni sa kim više ne dopisuje. A ja brinem.
Ja sam samo povredjen i sada nepoverljiv. Pokušava da me razume. Želim da joj verujem. Oprostio sam, ali me misli more i vraćaju u blisku prošlost.
Rastrzan sam.
Kažem joj da ću se i ja promeniti, kada se i ona promeni. Njoj treba prostor, razumem to. Meni sada treba dokaz ljubavi, treba mi njena ljubav.
Kaže da razume, prvo se isplače i kaže da ne može ovako, da joj se ne vraća tamo gde je izgleda boli kao i mene.
A ja ne mogu da se otrgnem od crnih misli. Postao sam nesiguran u sebe, u momentu sam postao takav. Osećam se slabo, sada kada trebam da budem jak.
Volim je. Ne mogu bez nje i bez sina. Kaze da me voli i da ne može bez mene.
Žena mi je, majka moga sina.
A misli me more.
 
Ovo sto je ona uradila uopste ne lici na nju.
Puklo je nesto u njoj, cini mi se.
Ne znam da li me je prevarila. Nadam se da nije. Zelim da verujem da nije. Ali. to sto ja zelim uopste ne mora da bude tacno.
Kune se da nije, ali vec me je slagala. Kako da verujem?
Kako uopste da joj ikada verujem? Kako da je gledam istim ocima?
Sve je to ok. Slazem se. I da me je prevarila, u redu, prevarila me je, neka kaze, i gotovo. U tom slucaju nas nema vise. I ona to zna.
Ne mogu da zivim sa takvom zenom. Ma koliko je voleo, izdaju ne mogu da oprostim.
Puna mi je glava crnih misli. Sada se hvatam za sitnice, povezujem, vrtim i prebacujem, pravim scenarije...
Moram da porazgovaram sa nekim psihologom.
 
Ovo sto je ona uradila uopste ne lici na nju.
Puklo je nesto u njoj, cini mi se.
Ne znam da li me je prevarila. Nadam se da nije. Zelim da verujem da nije. Ali. to sto ja zelim uopste ne mora da bude tacno.
Kune se da nije, ali vec me je slagala. Kako da verujem?
Kako uopste da joj ikada verujem? Kako da je gledam istim ocima?
Sve je to ok. Slazem se. I da me je prevarila, u redu, prevarila me je, neka kaze, i gotovo. U tom slucaju nas nema vise. I ona to zna.
Ne mogu da zivim sa takvom zenom. Ma koliko je voleo, izdaju ne mogu da oprostim.
Puna mi je glava crnih misli. Sada se hvatam za sitnice, povezujem, vrtim i prebacujem, pravim scenarije...
Moram da porazgovaram sa nekim psihologom.

Postoji trenutak u životu kada se nešto prelomi ...
Takođe, dešava se da, u vrlo intimnim trenucima sa voljenom osobom, fantaziramo o nekom drugom. Ko kaže da mu se to nikada nije dogodilo - laže.
Tvojoj ženi su se preklopila dva životna trenutka: onaj u kome je, možda, bila uljuljkana u sigurnost braka ali istovremeno zasićena svakodnevicom, i onaj kada se pojavio realni objekat fantazije. Da taj muškarac nije postojao, projektovala bi svoju žudnju za promenom na nekog drugog. Jer, suština je u želji za promenom, ni u čemu drugom. Sad pošto je iskusila rizike od želje za promenom, shvatila je ... i mislim da je ta priča gotova i da je treba zakopati.
Ništa strašno se nije desilo. Krenite dalje. I ne pritiskaj je, jer je kontraproduktivno. Teško ti je ali je teško i njoj, pa imaj u vidu da uzajamno posipanje solju po ranama samo sprečava njihovo zarastanje.
 
Znam da imaš hiljadu pitanja na koja tražiš odgovore.Da li još uvek razmišlja o tim muškarcima, da li je prestala da te voli, da li kada legne u krevet pored tebe vidi tebe ili zamišlja nekog drugog. Kada bi dobio odgovore na ta pitanja ništa nebi rešio, jer ako kaže da si joj ti najvažniji pitaćeš se da li laže, a ako kaže da je istina onako kako ti zamišljaš, a čovek uvek je više sklon crnim mislima tek onda ćete boleti.Zato je najbolje da prestaneš da pitaš.
Neću ti reći da ćete lako rešiti problem, da je potrebno samo da joj daš prostora da diše. Neću ti reći da će biti sa srećnim krajem možda i neće.Reći ću ti da ćete boleti mnogo, dugo, često ćeš mučiti sebe sa hiljadu pitanja bez odgovora.Smenjivaće ti se raspoloženje brzinom svetlosti. Jedna nehotice izgovorena rečenica tebe će podsećati na problem u koji ste zapali i trebaće dosta vremena da se sve dovede u red i stekne ponovno poverenje.
Želim ti reći jednu stvar: ako je dobra majka, ako je dobra žena, ma ako je jednostavno voliš, bori se za nju.Lako je sve srušiti to se uradi za pet minuta ali je teško posle nastaviti. Zato bori se. Neka boli, neka razdire, neka te kida ta bol, ti se i dalje bori. Nemoj zbog jedne njene greške ti da napraviš još veću i izgubiš ženu koju voliš.
 
Ovo sto je ona uradila uopste ne lici na nju.
Puklo je nesto u njoj, cini mi se.
Ne znam da li me je prevarila. Nadam se da nije. Zelim da verujem da nije. Ali. to sto ja zelim uopste ne mora da bude tacno.
Kune se da nije, ali vec me je slagala. Kako da verujem?
Kako uopste da joj ikada verujem? Kako da je gledam istim ocima?
Sve je to ok. Slazem se. I da me je prevarila, u redu, prevarila me je, neka kaze, i gotovo. U tom slucaju nas nema vise. I ona to zna.
Ne mogu da zivim sa takvom zenom. Ma koliko je voleo, izdaju ne mogu da oprostim.
Puna mi je glava crnih misli. Sada se hvatam za sitnice, povezujem, vrtim i prebacujem, pravim scenarije...
Moram da porazgovaram sa nekim psihologom.

nije te prevarila, samo se prcnula sa drugim.
nekad to ljudim posluži da bi još više voleli one sa kojima su.
ako to ne razumeš, onda pritisni dugme na vremepolovu i trk u 18-ti vek.
 
nije te prevarila, samo se prcnula sa drugim.
nekad to ljudim posluži da bi još više voleli one sa kojima su.
ako to ne razumeš, onda pritisni dugme na vremepolovu i trk u 18-ti vek.

Nema to veze sa vekom.
To ima veze sa moralom, poverenjem, ljubavi.
Izdaja je izdaja u bilo kom istorijskom periodu.
Mozda samo ja nisam dovoljno promiskuitetan, ali to sam ja.
 
Ovo sto je ona uradila uopste ne lici na nju.
Puklo je nesto u njoj, cini mi se.
Ne znam da li me je prevarila. Nadam se da nije. Zelim da verujem da nije. Ali. to sto ja zelim uopste ne mora da bude tacno.
Kune se da nije, ali vec me je slagala. Kako da verujem?
Kako uopste da joj ikada verujem? Kako da je gledam istim ocima?
Sve je to ok. Slazem se. I da me je prevarila, u redu, prevarila me je, neka kaze, i gotovo. U tom slucaju nas nema vise. I ona to zna.
Ne mogu da zivim sa takvom zenom. Ma koliko je voleo, izdaju ne mogu da oprostim.
Puna mi je glava crnih misli. Sada se hvatam za sitnice, povezujem, vrtim i prebacujem, pravim scenarije...
Moram da porazgovaram sa nekim psihologom.



Vidim da te je strasno i opasno pogodilo, ako je velika ljubav u pitanju- razumljivo. Za pocetak se saberi i skupi snage da ne daj Boze ne napravis neku glupost, pa vas sve poubijas, daleko bilo, a onda ohladi glavu i napravite jedan kompromis i dogovor, recimo, mesec dana da svako ima svoju slobodu i radi sta hoce, da bi imao vremena da pronadje sebe i shvati sta hoce...........ali budi spreman na svaki moguci krajnji ishod i nemoj se naci zatecen i povredjen, moras akceptirati i njenu odluku, jer na silu se nista ne pravi, i gledaj pozitivno u buducnost i vodi se parolom "ko zna zasto je to dobro"
 



Vidim da te je strasno i opasno pogodilo, ako je velika ljubav u pitanju- razumljivo. Za pocetak se saberi i skupi snage da ne daj Boze ne napravis neku glupost, pa vas sve poubijas, daleko bilo, a onda ohladi glavu i napravite jedan kompromis i dogovor, recimo, mesec dana da svako ima svoju slobodu i radi sta hoce, da bi imao vremena da pronadje sebe i shvati sta hoce...........ali budi spreman na svaki moguci krajnji ishod i nemoj se naci zatecen i povredjen, moras akceptirati i njenu odluku, jer na silu se nista ne pravi, i gledaj pozitivno u buducnost i vodi se parolom "ko zna zasto je to dobro"

Nece niko umreti. Nece moj sin ostati siroce.
Nisam lud. Povredjen sam, i boli uzasno.
Ne mozemo mi da radimo sta hocemo. Imamo dete, porodica smo.
 
Postoji trenutak u životu kada se nešto prelomi ...
Takođe, dešava se da, u vrlo intimnim trenucima sa voljenom osobom, fantaziramo o nekom drugom. Ko kaže da mu se to nikada nije dogodilo - laže.
Tvojoj ženi su se preklopila dva životna trenutka: onaj u kome je, možda, bila uljuljkana u sigurnost braka ali istovremeno zasićena svakodnevicom, i onaj kada se pojavio realni objekat fantazije. Da taj muškarac nije postojao, projektovala bi svoju žudnju za promenom na nekog drugog. Jer, suština je u želji za promenom, ni u čemu drugom. Sad pošto je iskusila rizike od želje za promenom, shvatila je ... i mislim da je ta priča gotova i da je treba zakopati.
Ništa strašno se nije desilo. Krenite dalje. I ne pritiskaj je, jer je kontraproduktivno. Teško ti je ali je teško i njoj, pa imaj u vidu da uzajamno posipanje solju po ranama samo sprečava njihovo zarastanje.

Hvala.
 
Nema to veze sa vekom.
To ima veze sa moralom, poverenjem, ljubavi.
Izdaja je izdaja u bilo kom istorijskom periodu.
Mozda samo ja nisam dovoljno promiskuitetan, ali to sam ja.

to što ti nisi promiskuitetan, smatraj falinkom.
promiskuitet je prirodna
i to što si ti Ti je tvoj problem, ne njen.

a ti si mnogo osetljiv i emotivno zaieban.
kolko kapiram još i ne znaš dal se prcala sa drugim a već šištiš.

znaš kako se kaže, najgore stvari u mom životu bile su one koje se nikad nisu dogodile.

više ćeš dobiti poverenja ako nekoga pustiš, nego ako nekoga teraš, očekuješ zavetuješ.

Žena je kao mačka, ako je teraš da uđe, neće hteti, ako li odškrineš vrata, ući će sama.
Tvoj problem je što ne umeš da odškrineš vrata poverenja.

i što si krut.
A kad je neko krut, on se lomi.

veruj, nemam nameru da te vređam.
Samo sam veoma iskusan i recimo da sam bio tamo gde ćeš ti tek da dođeš.

Ti bi čak možda i voleo da te se sve to ne tiče, ali ne znaš kako se to radi.

Za početak, moraš je poštovati i voleti više nego sebe.
Samo tako ćeš uspeti.
A dokle god ti je tvoj bol važniji od nje, ugasio si ga.
Kad je budeš voleo više od svog bola, onda će i bol nestati.
 
Za početak, moraš je poštovati i voleti više nego sebe.
Samo tako ćeš uspeti.
A dokle god ti je tvoj bol važniji od nje, ugasio si ga.
Kad je budeš voleo više od svog bola, onda će i bol nestati.

Moja ljubav nije u pitanju. Ne bi sada pricali o svemu ovome da je ne volim.
Ono sto mene muci i lomi, i za sta mi treba odgovor i dokaz, je njena ljubav prema meni.
Jer, kako mozes prirediti tako nesto i naneti bol nekome koga volis?
"Ne cini drugima ono sto ne zelis da oni ucine tebi.". Tim se vodim u zivotu. Ona me poznaje, zna za moja osecanja i principe.
I pored toga, desilo se sta se desilo.
 
Moja ljubav nije u pitanju. Ne bi sada pricali o svemu ovome da je ne volim. to ti nije nikakav dokaz. Ljudi tatrljaju o svačemu
Ono sto mene muci i lomi, i za sta mi treba odgovor i dokaz, je njena ljubav prema meni.The love you take is equal to the love you make. Dakle, nešto u tvojoj ljubavi prema njoj ne štima.
Jer, kako mozes prirediti tako nesto i naneti bol nekome koga volis? nije ona to uradila tebi, već njoj.
"Ne cini drugima ono sto ne zelis da oni ucine tebi.". Tim se vodim u zivotu. Ona me poznaje, zna za moja osecanja i principe. I kako bože moj može da uradi nešto za šta zna da će da te povredi? Pa eto, možda misli da su tvoji principi bezveze. Jel su tebi važniji principi ili ona?
I pored toga, desilo se sta se desilo. ako ti je ona na prvom mestu, onda sve ostalo treba da je nebitno

ako voliš Nju, volećeš i sve ono što nju čini srećnom.
sve ostalo je tante za kukuriku.
 
Nisi mi jasan. Ustvari jesi,ali ne verujem sta govoris...
Ako sam dobro razumeo: ako nju cini srecnom da ima drugog pored mene, i ja nju volim, ja trebam da prihvatim da ona ima drugog?
Jesi li ti mazohista?
Ili samo prodajes tante za kukuriku...?

u njenom životu, pe tebe, već je bilo i bilo drugih
ti si samo jedan od.
to što ste duže zajedno je stvar kompromisa, vremena, uzusa.
ne laskaj sebi da si najposebniji baja u njenom životu.
deca su joj važnija od tebe, a kao što vidiš i njena priroda joj je važnija od tvojih principa.

sve u svemu, jedino što ovde isplivava je tvoj ego.
to nije loše, ali..udaviće se.
i da - naravno da treba da prihvatiš drugog ako to nju čini srećnim.
jedino tako ćeš izbeći da je osudiš samo na svoju "sreću" koju joj pružaš, a koja - prirodno (i očigledno) nije dovoljna.

jasnije?
 
NIsmo na istim talasnim duzinama.

ne lupetaj
ovde se ne radi o "talasima"
već o činjenicama

činjenicse su te da te ljubomora razjeda
sumnja, nesigurnost isl

nisi jedini kome se to dešava, ali se ponašaš kao da si ti jedini čovek koji prolazi kroz to..
uvidi prvo svoju poziciju: ona je uobičajena, redovna, naučno obrađena, umetnički opevana, tragična, čak i smešna..

ono što ja pokupavam da ti kažem je da je ovo 21 vek i da su ljudi došli do nekih zaključaka posmatrajući stvari koje se ponavljaju

ti si npr, tipičan primer.
Ja sam, s druge strane, neko ko Zna.
Mogao bih da ne pišem ništa na ovu temu i da te pustim da patetišeš i tražiš dozvolu javnosti za ono što ti nemaš muda da uradiš - da je napustiš i preuzmeš rizik sam za svoj život, ali - ti nisi odgovoran čovek.

Ti si mlitav. Tvoj um nema izgrađene pipke za toleranciju i razumevanje.
On ima samo jedan kruti stub postavljen egocentrično, stoga i očekuješ da se stvari vrte oko tebe.

To ne ide tako.
Tvoja žena je biće za sebe. Ne "tvoja" zaista.
Ona je samo pristala da bude pored tebe tj ti pored nje.
Ceni to.

Ako misliš da možeš da je ukrotiš, svežeš, obavežeš - unapred si sebe osudio na..pa, na ovo sada što ti se dešava.
Želiš li to?

Možda i želiš.
Možda tražiš način da odeš od nje, pa smišljaš razloge, argumente, nije verna, maše repom, ne poštuje te, trt mrt..

Kako god, ljubomora je uvek odraz emotivne nesigurnosti, plačiptičkovanja i mamosisanja.
Nisi mali spolja, ali jesi iznutra.
Iznutra nisi porastao do mere koja je potrebna za saživot sa nekim
Iznutra si ostao malo, nesigurno dete koje sa ovolikim očima gleda gde mu je mama, kad će doći i zašto je zaboga nema.
veliki medur je dakle mala plišana meca

i, kao što rekoh..zaboravi na talase
uzmi činjenice
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top