Caffe "Na psihoterapiji kod čika Frojda"

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
njegova posesivnost i njen "izduvni ventil"
dve ključne tačke za razgovor sa savetnikom.
Kako zracis, tako i privlacis...nikakva mudrost...koliko je (ne)podnosljiva situacija to njih dvoje najbolje znaju, i da li i kako resiti...i da li zele uopste.
Ali je nezahvalno deliti savete, cak iako su iz dobrih namera...
Jeste Ranjeni, potpuno si u pravu. Sve su tragovi jos iz "kolevke" i retko se ko pozabavi samim sobom i psihologijom sebe, mnogo je jednostavnije pogledati druge. Slucajno se nesvesno (ili svesno) vecina uporedjuje sa...losijima ili boljima, zavisno od toga kako vidi casu.

Pretpostavljam da obojica imate iskustvo, tako da ne cudi saglasnost...iskustvo i mudrost se ne sticu preko noci. Da ste ranije znali to sto sada znate, eh... ;)
 
Kako zracis, tako i privlacis...nikakva mudrost...koliko je (ne)podnosljiva situacija to njih dvoje najbolje znaju, i da li i kako resiti...i da li zele uopste.
Ali je nezahvalno deliti savete, cak iako su iz dobrih namera...

pa eto, on zrači tako da privlači savete
smatram njegov post ovde uvodom u nešto ozbiljnije
čovek ispipava teren, mišljenja, sebe
do sada još nisam čuo da mu neko savetuje da u vreme punog meseca ode iza kuće i zakopa u zemlju jedan mobilni telefon izgovarajući ženino ime, a onda da na to mesto posadi živu ogradu..
 
Jeste Ranjeni, potpuno si u pravu. Sve su tragovi jos iz "kolevke" i retko se ko pozabavi samim sobom i psihologijom sebe, mnogo je jednostavnije pogledati druge. Slucajno se nesvesno (ili svesno) vecina uporedjuje sa...losijima ili boljima, zavisno od toga kako vidi casu.

Ah ti Tibi, pogađaš u metu i kad (verovatno) ti to i nije namera;)
Ovijeh dana se samo sobom bavim i da ti pravo kažem, vrlo dosadna rabota, lakše mi nekako kada tuđe greške i boljke analiziram, svoje bih ipak zadržala za sebe, što greške, što boljke, bar kad je bilo koji forum u pitanju, nekako čisto sumnjam, kad bih se ogolila do koske da ne bi bilo: aj da je linčujemo, pre svega, a neka samilost i saosećajnost i nadasve razumevanje, ahhhh, to bi bilo eventualno od moderatora koji bi morao da prekine diskusiju ili uvrede ili nešto slično.
 
Počela je da nestaje ljubav.
Provalio sam joj šifre za mailove i fb. I svašta našao. Dopisuje se sa bivšim dečkom koji živi u drugom gradu. Dopisivanje se meri sa porno romanom.
Kako bi on njoj i kako bi ona njemu...Kako bi oboje voleli da su blize jedno drugom, valjda da urade sve sto pisu...
Onda nadjem prepisku sa nekim drugim likom. "Prijatelj" sa neke mreze. Njemu priča kako ne zna šta da radi. Kako je i njoj i njemu krivo što su se rastali, ali kako je ipak kasno za njih dvoje.
Puk'o sam. Oterao sam je od kuce.Klela se u naseg sina da me nije prevarila i da je to samo ventil.
Oterao sam je. Nisam mogao da je gledam. Zgadila mi se. Razočarala me. Izdala.
Imamo sina, 3,5 godine. Bio je kod moje majke tada. Jos je tamo.
Ona je otišla kod sestre i zeta. Bila je tamo nekoliko dana. Zvao sam je da razgovaramo i rešimo šta ćemo.Odbijala je da dodje jer je bila u teskom psihičkom stanju.
Nekoliko dana sam bio kao zombi. Nisam jeo, nisam spavao, nisam mogao da radim na poslu kako treba, nisam funkcionisao.
Dosla je na kraju. Ja sam za to vreme razabrao misli, sabrao se, konsolidovao. Shvatio da je volim, i da ne mogu bez nje i naseg sina.
Opet se zaklela da me nije prevarila i da nikad nece, kao sto sam joj i rekao pre 4 godine: " Ako nadješ nekog boljeg, idi, samo nemoj da me praviš na majmuna."
Zaklela se da me voli, da sam joj dovoljan.
Primio sam je nazad, vratila se. Dogovorili smo se da više nikad ne prolazimo isto, da više nikad ne pomenemo šta je bilo.
Oprostio sam joj.
Mislio sam da ću lako prevazići sve, da sam dovoljno jak i stabilan. Svašta sam preživeo, padao više puta, ali uvek opet ustao i gurao dalje.
Ovo me je poremetilo. Prezupčio sam a da nisam ni svestan koliko.
Ona kaže da sam je gušio, da sam bio naporan, da je to razlog. Istina je da umem da budem naporan, težak kao crna zemlja, ali ne mogu da shvatim to kao opravdanje.
Sumnjam. Da li me voli? Ili joj treba stabilnost braka i porodice? Da li i ona ne može bez mene ili se plaši šta će bez mene?
Kada pokušam da razgovaram, kaže mi da sam opet naporan. Ne želim da se vraćam na prošlo vreme, ali me muče mnoge stvari i pitanja?
Nikome nisam govorio o ovome i ne mogu. Ni porodici ni prijateljima. Šta će biti posle? Kako će je gledati i kako će gledati mene? Ne želim da se zna šta se desilo.
Ja se trzam na svaku telefonsku poruku ili kada joj stigne mail, jer dobija izveštaj na telefonu. Pitam ko piše? Kaže da opet isto radim. Da je gušim. Kune se da se ni sa kim više ne dopisuje. A ja brinem.
Ja sam samo povredjen i sada nepoverljiv. Pokušava da me razume. Želim da joj verujem. Oprostio sam, ali me misli more i vraćaju u blisku prošlost.
Rastrzan sam.
Kažem joj da ću se i ja promeniti, kada se i ona promeni. Njoj treba prostor, razumem to. Meni sada treba dokaz ljubavi, treba mi njena ljubav.
Kaže da razume, prvo se isplače i kaže da ne može ovako, da joj se ne vraća tamo gde je izgleda boli kao i mene.
A ja ne mogu da se otrgnem od crnih misli. Postao sam nesiguran u sebe, u momentu sam postao takav. Osećam se slabo, sada kada trebam da budem jak.
Volim je. Ne mogu bez nje i bez sina. Kaze da me voli i da ne može bez mene.
Žena mi je, majka moga sina.
A misli me more.

dosadilo joj da jede uvek isti sladoled od istog proizvodjaca, cak i da je najbolji na trzistu. ljudi su radoznala bica, vole da probaju, a i po prirodi nisu monogamni.

sta da radis i da te je prevarila? el sebe moris nocnim morama kako je necija tudja yaya udaraju s guza i necija tudja sapa je steze, a onda drhtuce i posrce pod njim? :think:
 
Koliko zlonamernih i zajedljivih ljudi ovde...
A prikrivaju se pod maskom vajnih psihologa i poznavalaca stvari.
U stvari sve moj do mojega.
Da bog da vam se nikad ne desi ono sto se meni desilo.

Borac za prava zivotinja, Gogili, Jevropa, Slatka ko secer...i ostali koji su se potrudili da pomognu, hvala.



Odoh da vodim ljubav sa zenom.
Ajd' uzdravlje.
 
Poslednja izmena od moderatora:
Koliko zlonamernih i zajedljivih ljudi ovde...
A prikrivaju se pod maskom vajnih psihologa i poznavalaca stvari.
U stvari sve moj do mojega.
Da bog da vam se nikad ne desi ono sto se meni desilo.

Borac za prava zivotinja, Gogili, Jevropa, Slatka ko secer...i ostali koji su se potrudili da pomognu, hvala.



Odoh da vodim ljubav sa zenom.
Ajd' uzdravlje.

e pa pravi psiholog je licencirano bice iza zatvorenih vrata sto isto nije 100% garant
prokleti zivot :cry:
 
I sta sad...ako podelim tugu to ce meni ostati jedna polovina a ostalima druga... i briga oslabila kao da je na dijeti bila, sad jos izgleda vitko i podnosljivo, samo da pripazi da se ne opusti previse i ponovo ugoji?
A srecu treba razmnoziti da bi izgledala velicanstvenija no sto jeste... a kako jeste veca kad je samo onolika kolika jeste?

Po meni i srecu i tugu treba poveriti zemljinoj rupi...a onda ce carstvo kad dodje vreme saznati kolike su tuzne i srecne necije usi.
 
Imam problem.Svidja mi se decko koji mene gleda kao drugaricu.Vec duze vreme mi se svidja.E sad ovako..
Pre 4 godine bili smo mnogo dobri ''drugovi'',on je tad zeleo nesto vise,ali ja ne.I tada smo se posvadjali.Nismo pricali do pre godinu dana,sasvim slucajno smo se ''pomirili'' preko fb..I tako je opet pocelo nase druzenje,ali sam sada ja osetila nesto vise,mislila sam tj.cinilo mi se da i on to osjeca..Ali nisam imala snage da mu kazem,plasila sam se da ce me odbiti.Na kraju je ipak tako bilo.Priznala sam mu 8-og marta,da mi se svidja(naravno,preko fb :D)iii BUM rekao mi je da me gleda kao drugaricu..Razocarala sam se,ali na neki nacin sam ipak ja za to kriva.Jer ja sam njega odbila prva..
Sada evo proslo je 4 mjeseca..I dalje smo dobri,on misli da sam ja ''prebolila'' to svidjanje,jer sam bila primorana da mu to kazem,iako nisam..Iako i dalje zelim ga kao nesto vise od prijatelja..
 
Imam problem.Svidja mi se decko koji mene gleda kao drugaricu.Vec duze vreme mi se svidja.E sad ovako..
Pre 4 godine bili smo mnogo dobri ''drugovi'',on je tad zeleo nesto vise,ali ja ne.I tada smo se posvadjali.Nismo pricali do pre godinu dana,sasvim slucajno smo se ''pomirili'' preko fb..I tako je opet pocelo nase druzenje,ali sam sada ja osetila nesto vise,mislila sam tj.cinilo mi se da i on to osjeca..Ali nisam imala snage da mu kazem,plasila sam se da ce me odbiti.Na kraju je ipak tako bilo.Priznala sam mu 8-og marta,da mi se svidja(naravno,preko fb :D)iii BUM rekao mi je da me gleda kao drugaricu..Razocarala sam se,ali na neki nacin sam ipak ja za to kriva.Jer ja sam njega odbila prva..
Sada evo proslo je 4 mjeseca..I dalje smo dobri,on misli da sam ja ''prebolila'' to svidjanje,jer sam bila primorana da mu to kazem,iako nisam..Iako i dalje zelim ga kao nesto vise od prijatelja..

Na njegova osećanja niko ne može da utiče. Kao što niko nije mogao ni na tvoja...
Ja bih na tvom mestu njega zadržala kao dobrog druga i našla nekog drugog sa kim ne bi bilo igre "mačke i miša".
Ozbiljno ti kažem, iz iskustva, život je kratak i treba uživati u tim godinama - zezati se, ludirati, živeti što manje opterećeno i voleti :heart: (i biti voljen) pa makar i trajalo kratko.

Ali istina je da nikad ne znaš šta ti život sprema - može biti i da mu je ovo neka taktika. :roll:
Mada ni to ne volim, jer se kalkuliše i nije iskreno. :(
 
ako ga zelish moras u bitku koja nije tako prosta verbalna "je l oces, je l neces" nego valjda da ga muvash
ili otkud znam neke zene su to resile nekako intuitivno nisu razmisljale i taktizirale, radile su kako misle, znam neki primer, one su povukle potez da ga zadrze polusvesno
posto si vec razmislila otkud znam sto si dolazila ovde a nisi se sama setila
mozda i ne moras u bitku batali ga nije ni prvi ni poslednji da ti se svidja a da te nece
 
pa mozesh da pises nesto, mislim ne mora da bude vrh da se uzme neki kesh??
ili onako iz hobiha
ili neka bude lose ali da svi misle da je dobro i da je uzviseno :think:

radim samo za kesh, nema na kredit.
tragedicno sa uzvisenoscu...ok...priznajem, i ja sam ljudski stvor, sto znaci da....


Imam problem.Svidja mi se decko koji mene gleda kao drugaricu.Vec duze vreme mi se svidja.E sad ovako..
Pre 4 godine bili smo mnogo dobri ''drugovi'',on je tad zeleo nesto vise,ali ja ne.I tada smo se posvadjali.Nismo pricali do pre godinu dana,sasvim slucajno smo se ''pomirili'' preko fb..I tako je opet pocelo nase druzenje,ali sam sada ja osetila nesto vise,mislila sam tj.cinilo mi se da i on to osjeca..Ali nisam imala snage da mu kazem,plasila sam se da ce me odbiti.Na kraju je ipak tako bilo.Priznala sam mu 8-og marta,da mi se svidja(naravno,preko fb :D)iii BUM rekao mi je da me gleda kao drugaricu..Razocarala sam se,ali na neki nacin sam ipak ja za to kriva.Jer ja sam njega odbila prva..
Sada evo proslo je 4 mjeseca..I dalje smo dobri,on misli da sam ja ''prebolila'' to svidjanje,jer sam bila primorana da mu to kazem,iako nisam..Iako i dalje zelim ga kao nesto vise od prijatelja..


Slusaj devojcice...to je obicna taktika, samo se "cifra", cisto da uzvrati shamarchic i malo udeli istovetni bol. Bice to dobro sigurno. Budi strpljiva i ne hitaj u drugi sokak ako ovo putovanje potraje. Naravno, pod uslovom da znas sta hoces...vise ili manje.
 
1zm2tls.jpg
 
I sta sad...ako podelim tugu to ce meni ostati jedna polovina a ostalima druga... i briga oslabila kao da je na dijeti bila, sad jos izgleda vitko i podnosljivo, samo da pripazi da se ne opusti previse i ponovo ugoji?
A srecu treba razmnoziti da bi izgledala velicanstvenija no sto jeste... a kako jeste veca kad je samo onolika kolika jeste?

Po meni i srecu i tugu treba poveriti zemljinoj rupi...a onda ce carstvo kad dodje vreme saznati kolike su tuzne i srecne necije usi.

Ako si tužan poveri se dobrom prijatelju. Tuga neće nestati ali će ti svakako biti lakše kada vidiš saosećanje u očima prijatelja, možda će i on tebi poveriti neku svoju tugu pa ćeš shvatiti da možda tvoja tuga i nije toliko strašna.
Ako si srećan samo se nasmeši i zagrli svakog ko ti pod ruku dođe i reci mu nešto lepo. Možda je taj kojeg prvog zagrliš baš strašno tužan i možda tvoja sreća i prijateljski zagrljaj ublaže njegovu tugu.
 
Glupost ukratko .Kad si u problemu treba ti cvrst oslonac , neko da te gura napred, koliko takvih drugova/ca moze realno da postoji , jedan maximalno (da nije ljubomoran na tebe , da je 100% iskren itd).
Kad si u go.nima samo krvno srodstvo pomaze i to oni 2% mozda najblizih .
Jedino ako problemi nisu tipa , ostavila me devojka jos sta cu , raspala mi se barbika , izgubio sam klikere itd. . . :lol:
 
Imam problem.Svidja mi se decko koji mene gleda kao drugaricu.Vec duze vreme mi se svidja.E sad ovako..
Pre 4 godine bili smo mnogo dobri ''drugovi'',on je tad zeleo nesto vise,ali ja ne.I tada smo se posvadjali.Nismo pricali do pre godinu dana,sasvim slucajno smo se ''pomirili'' preko fb..I tako je opet pocelo nase druzenje,ali sam sada ja osetila nesto vise,mislila sam tj.cinilo mi se da i on to osjeca..Ali nisam imala snage da mu kazem,plasila sam se da ce me odbiti.Na kraju je ipak tako bilo.Priznala sam mu 8-og marta,da mi se svidja(naravno,preko fb :D)iii BUM rekao mi je da me gleda kao drugaricu..Razocarala sam se,ali na neki nacin sam ipak ja za to kriva.Jer ja sam njega odbila prva..
Sada evo proslo je 4 mjeseca..I dalje smo dobri,on misli da sam ja ''prebolila'' to svidjanje,jer sam bila primorana da mu to kazem,iako nisam..Iako i dalje zelim ga kao nesto vise od prijatelja..

Ako te je zavoleo tada, a njegova osecanja i danas nisu nestala, mislim da tu ne moze biti igre. Posebno ne da te zeza 4 meseca, kako bi ti vratio.

Nastavi ti da se druzis sa njim, i pokusaj ako ti da sansu ili ako se sansa sama ukaze, ali nemoj da zapostavljas svoj zivot zbog toga. Odredi granicu do koje ces da pokusas, i to je to.
 
Ako si tužan poveri se dobrom prijatelju. Tuga neće nestati ali će ti svakako biti lakše kada vidiš saosećanje u očima prijatelja, možda će i on tebi poveriti neku svoju tugu pa ćeš shvatiti da možda tvoja tuga i nije toliko strašna.
Ako si srećan samo se nasmeši i zagrli svakog ko ti pod ruku dođe i reci mu nešto lepo. Možda je taj kojeg prvog zagrliš baš strašno tužan i možda tvoja sreća i prijateljski zagrljaj ublaže njegovu tugu.


Ja sam ~na, nisam ~n...to cisto da obelezim teren.
Saosecanje ne umanjuje tugu. Sreca nije zarazna. Ali je rame nuzno. Da.
 
Izvini, nisam obratila pažnju da li si ona ili on.
Ja nisam ni ustvrdila da će tuga biti manja, već da se lakše podnosi. Takođe ne tvrdim ni da je sreća zarazna već da prijateljski zagrljaj puno znači.

Shvatila...u pravu:si....u redu je....:zag: :cmok2:(zasto ne izmisle smeskove gde se zene ljube i grle?!...pa to nije perverzno, nimalo ...oh zaostalosti...).
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top