Zdravo svima
Imam 50.g. nezaposlena, istina radim ali na crno, penziju ću dobiti kada je ova zemlja više ni ne bude isplaćivala. Imam odrasle sinove kojima više nisam potrebna, hvala dragom bogu, od ono "potrebna" ostalo je samo da mi donose veš na pranje i peglanje i obavezno svaki dan svrate na ručak, hmmmmm, čitam ovde svašta nešto i razmišljam da sam ja u stvari vrlo srećna persona. Naime, sinove sam (skoro pa uvek sama odgajala, hranila, školovala.....) uz mnogo odricanja odškolovala, zaposlili se, samostalni su, sem ako se ne računa ono pranje krpa i klopa, al' ajde-de. Mladi su ljudi obojica, mnogo teških godina su pregurali samnom zajedno da bi danas bili to što jesu (neizmerno sam ponosna na njih iako me često dovode do ludila), kad se samo setim njihovih fakultetskih dana i muka kroz koje su prošli jer nisam uvek imala love da im plaćam stan a tamo neki dobijali studenske domove pa ih iznajmljivali sirotinji, ali, uh, sve je to ništa kada se ulogujem na ovaj forum i vidim kakve sve muke muči današnja omladina, ihhh...
Jednoj curi ponudih moralnu podršku zarad alkoholizma, ona se blago rečeno zajebava sa svojim ne malim problemom, druga pak priča kako je bila i sportiskinja i najbolja učenica na svim nivoima (istina, maternji jezik još uvek nije savladala kako treba), pa se najedared popišmanila, svega joj dosta, sad više ne zna ni ko je ni gde je, treća pak ovoj drugoj odaje priznanje za sve dosad postignuto i usput se žali na slične probleme, pa ja sad razmišljam kako sam zaista srećna majka svojih sinova. Nekako mi dođe da ih vratim u školske (i fakultetske) klupe pa da malko drndaju vunu nako iz čista mira, da se zajebavaju sa depresijom kad sunce zađe, ili ne zađe, kako-god, pa bih da im dozvolim da budu bezobrazni i bezosećajni, a još bih im dozvolila i da puše, piju i da se kockaju, sve nako iz čista mira, pa da budu malko depresivni, pa što i ne bi bili, vala su se i najeli govana dok su se trudili da o roku završe fakultete, a ja još kukam po forumima kako im i dan-danas perem gaće i kuvam ručkove, sram da me bude odavde pa do pakla.