Будизам...

  • Začetnik teme Začetnik teme Jasna
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
i... sta bi na kraju, kakve veze imaju taoizam i budizam
ste je sledece, ultraprosvetljenje? vi se zafrkavate jer NISTE prosvetljeni, dzaba vam dalekoistocne, a mislite pogresno da je prosvetljenje neki cilj. Nije. Ja sam npr. dosegao prosvetljenje pa sam tek onda postao vernik. Tada, za zen na primer nisam ni znao.
Јеврејима, глава 10
32. Опомињите се, пак, првих дана својих, у које се просветлисте и многу борбу страдања поднесосте,
Јел можеш сада да се присетиш тих првих дана својих у које си се просветлио
и да ми их опишеш?
 
Јел можеш сада да се присетиш тих првих дана својих у које си се просветлио
и да ми их опишеш?
pa, mogao bih, ali pitanje je zasto bih... cak sam i pisao o tim danima, jer prosvetljenje je samo 1 stvar koja vas zanima, vas navodni cilj, a ne verujete mi da to nije cilj, vec usputna stanica u jednom sirem kontekstu, recimo 1 od markera... sto ga vise uzdizete, sve vam vise postaje nedostizan cilj, a nama prosvetljenima je marker, cini mi se da je zen budzami to plasticnije objasnoi... ja inace znam za 4 ukupno markera, manifestacije ljubavi, zasebno funkcionisu, ali ne znam nisam siguran nemam dovoljno iskustva sa njima kao sa celinom... i zato vam pricam samo ono sto znam, za dzabe uzdizete prosvetljenje, samo ga udaljavate od sebe
 
Poslednja izmena:
pa, mogao bih, ali pitanje je zasto bih
Ваља се опоменути, а и нема ничег кориснијег и бољег што би са нама
могао да поделиш.
Ето, то су два разлога.

Ако није довољно има и трећи разлог
После можеш да идеш по Кнезу да продајеш наруквице.
 
Ваља се опоменути, а и нема ничег кориснијег и бољег што би са нама
могао да поделиш.
Ето, то су два разлога.

Ако није довољно има и трећи разлог
После можеш да идеш по Кнезу да продајеш наруквице.
3. nedostaje vam ozbiljnost, taman sam podelio koliko vam treba, tj. koliko bi vas neozbiljnost pustila da shvatite
sto se tice ulice i kneza, ja sam u americi, nemam potrebe za fizickim idenjem, za fizickim gazenjem, a za duhovno tumacenje vidi u bibliji i za ulicu i za kneza
 
3. nedostaje vam ozbiljnost, taman sam podelio koliko vam treba, tj. koliko bi vas neozbiljnost pustila da shvatite
sto se tice ulice i kneza, ja sam u americi, nemam potrebe za fizickim idenjem, za fizickim gazenjem, a za duhovno tumacenje vidi u bibliji i za ulicu i za kneza
Ево признајем да немам појма о чему ти причаш.
 
Ево признајем да немам појма о чему ти причаш.
pa ni proroci nisu znali sta prorokuju pa su opet prorokovali, cak istovremeno za njihovo vreme i za udaljeno... ne moz' svako sve da zna, vec delimo, ali ja kada delim , onda delim sta ja hocu; hteli ste prosvetljenje, ne udaljavajte ga od sebe onda kao nedostizan cilj - zar to nije logicno sto sam podelio sa vama? ja ne znam da zafrkancija ima veze sa prosvetljenjem, a ja ako moje licno iskustvo podelim sa tobom, mozda bih ti priblizio, a mozda bih ti udaljio tvoje prosvetljenje, razumes li samo to, ili mozes sve sto hoces da razumes?
ulica ima raznih
knezova takodje
oni nisu tema ovde, uzmes biblijski pretrazivac, pa trazis, pa onda uzmes biblijski neki recnik, leksikon, pa trazis, ...
 
Библија је још мање тема овде.
Ок. Сада те разумем. Можда имаш проблем са изражавањем на српском?
Коментари су ти некако конфузни, углавном. И ово се сада не шалим.
 
Иначе, зафрканција је озбиљан део просветљења.
Без ведрог духа не стиже се никуда.

Не мислим да дељење тог искуства може неком другом приближити или
удаљити његово искуство. Него га управо чини мање недостижним циљем.
Инспиративно је и охрабрујуће.
 
i... sta bi na kraju, kakve veze imaju taoizam i budizam
ste je sledece, ultraprosvetljenje? vi se zafrkavate jer NISTE prosvetljeni, dzaba vam dalekoistocne, a mislite pogresno da je prosvetljenje neki cilj. Nije. Ja sam npr. dosegao prosvetljenje pa sam tek onda postao vernik. Tada, za zen na primer nisam ni znao.
Јеврејима, глава 10
32. Опомињите се, пак, првих дана својих, у које се просветлисте и многу борбу страдања поднесосте,


Onaj ko je prosvijetljen ne može postati vjernik, naprotiv, prosvjetljenje znači postaviti svjetlost pažnje
na ono što je nepromjenjivo, nestvorivo, nerodivo, i uzdići to znaje u duh, u Svijest.
Znanje anulira Vjeru. Povratkom pažnje u svjesnost sebe-čovjeka sa sobom unosimo i znanje koje
na mjesto vjere postavlja povjerenje u Sebe-Boga. Zašto u Sebe-Boga? Zato što drugog Boga nema.
Kako nema? Tako što TI nisi nikakav čovjek već biće-apsolut koji sebe doživljava i čovjekom i Bogom.
I 'svi ljudi' su samo izrazi jednog te istog bića, te stoga ne možeš govoriti o tvom i mom prosvjetljenju, čovjek
ne doživljava prosvjetljenje, prosvjetljenje doživljava to biće-apsolut. Ono je isto u svima te je i prosvjetljenje, kao
i istina koja se u svjetlosti uzdiže kao Svijest apsoluta, ISTA. Nije ni čudo da svi oni koji pričaju o istini, u bilo kom
vremenu, u bilo kojoj civilizaciji, govore isto, jer isto biće kroz njih otkriva i isto znanje; svoju ISTINU.
 
Sve što doživljavaš, da l' dobro il' zlo, sam birašn ne dešava ti se, dešavaš mu se.
A ti sad vidi kako to, speciajlno ako tvrdiš da si prosvijetljen.
slaba je to uteha, kad slomis vrat, da kazes da je to zato sto je pao soliter i izginuli silni ljudi, tj. zaDESIO si mu se - soliteru, bolje da si izabrao evakuaciju kao i ostali, niko nije izginio - lazes samog sebe jedini birajuci zlo
 
slaba je to uteha, kad slomis vrat, da kazes da je to zato sto je pao soliter i izginuli silni ljudi, tj. zaDESIO si mu se - soliteru, bolje da si izabrao evakuaciju kao i ostali, niko nije izginio - lazes samog sebe jedini birajuci zlo



Nema zadešavanja. Se je izbor ali nije sve izabrano svjesno.

Da si nešto svjesno mogao izabrati izabrao bi, ali svjesno izabrati možeš samo ono čega već jesi svjestan.
Ono što nisi osvijestio u sebi djeluje kroz nužnost, iz tame, u neznanju.

Odatle, onaj koji govori o utjehama ne govori o izboru koji čini, već što je nesvjesniji izbora
to više teži da osuđuje sudbinu ili pak slučajnost u kojoj se našao na mjestu gdje se soliter ruši i slično.
Onaj koji govori o slučajnosti ne zna ništa o mehanizmu kroz koji se stvara realnost niti zna
išta o odgovornosti za ono što svjesno ili pak nesvjesno bira. Taj nije ni blizu prosvjetljenja.

Sve što si gore naveo su izgovori nekoga ko svoj izbor ne vidi i stoga ne preuzima odgovornost
za posledice tog izbora. Znaš li recimo kako je moguće da nužnost određuje realnost?
Ako znaš, onda ćeš znati da nužnost takođe prestaje tamo gdje svjesnost postaje i obrnuto. Ako si svjestan
da soliter pada... nećeš tamo. Ako si svjestan da će se srušiti, izaći ćeš. Ali ako si u soliteru a
zemljotres 'se desi' ( a ništa se ne dešava tebi, ti se dešavaš svemu) i nemaš vremena da djeluješ,
da izađeš, znači da si situaciju kao takvu izabrao nesvjesno, ne znajući to, a to se onda manifestuje
kao nešto nužno. Ono što je za tebe načinilo nužni izbor realnosti dok si ti spavao jeste tvoja emocija,
strah, ubjeđenja i slično. Oni su se potkrali i kao filteri su filtirali tvoje misli, upravljajući te ka mjestu i
vremenu koje će opravdati taj mentalni sklop i tvoje prisustvo u događaju koji će se 'desiti'.

Dakle, u tom slučaju se ne radi o tome da li znaš da će zgrada pasti, već se radi o tvom mentalnom
sklopu koji je već dugo djelovao kroz negativnost, kroz strah, kroz stresove, kroz sve te negativnosti
koje su postale ultimatni vodič za nužni izbor, a ti ih nisi primjećivao. A onda slijede posledice...
slomljen vrat i td... ako ostaneš živ a sa slomljenim vratom, to ne treba da ti bude dokaz da se
nešto događa mimo tvoje volje, već to treba da ti bude dokaz da si izabrao realnost nesvjesno, te da
ti to posluži kao budilnik, da od tad posmaraš svoje misli, svoje emocije, stresove, strahove, šta gledaš
na telviziji recimo, kakve teme te interesuju na internetu, kakve knjige čitaš, s kakvim se ljudima srećeš...
ukratko: treba da postaneš svjestan svih tih faktora koji nesvjesno utiču na tvoj izbor. Tada možeš reći da
živiš prosvijetljen, probuđen.
 
Nema zadešavanja. Se je izbor ali nije sve izabrano svjesno.
ko nije izabrao svesno, ti ili ja? to je opet tvoja slaba uteha da biras i nesvesno, a ne moja.
već što je nesvjesniji izbora
to više teži da osuđuje sudbinu ili pak slučajnost u kojoj se našao na mjestu gdje se soliter ruši i slično
ne, ja sam svesno napravio izbor da se evakuisem, niti se pozvajuci na sudbinu da je htela da se ja spasem, niti na slucajnost, vec samo na svoju svest
Ako si svjestan da će se srušiti, izaći ćeš.
tacno, ali ti kazes
dobro il' zlo, sam biraš
znaci po tebi dobro biram svesno, a zlo nesvesno - ja ti opet kazem da ti to radis, a ne ja, pa ti ni nesvest nije dovoljna unutrasnja
uteha, vec je stavljas van sebe recima
ne dešava ti se, dešavaš mu se.

Znaš li recimo kako je moguće da nužnost određuje realnost?
Ako znaš, onda ćeš znati da nužnost takođe prestaje tamo gdje svjesnost postaje i obrnuto. Ako si svjestan
da soliter pada... nećeš tamo. Ako si svjestan da će se srušiti, izaći ćeš. Ali ako si u soliteru a
zemljotres 'se desi' ( a ništa se ne dešava tebi, ti se dešavaš svemu)
za mene ne postoji nuznost, realnost mi odredjuje drugo
ti opet koristis slabe utehe, umesto sudbine - nuznost
umesto svesti pravdas se da si bio u nesvesti
umesto licnog konteksta, stavljas sve u siri, ali opet izokreces - kao da se ti desavas sirem kontekstu, a one siri kontekst tebi, a to je upravo zbog nesvesti, da nisi pao u nesvest, shvatio bi da se I TEBI desva, a ne samo ti da se desavas sirem rusenju, mozda tvoj soliter zajedno sa celim blokom
 
Sve što si gore naveo su izgovori nekoga ko svoj izbor ne vidi i stoga ne preuzima odgovornost
upravo je obruto, samo sto si ti svoju odgovornost IZVEZAO iz sebe u nesvesno koje se ne desava tebi vec se tvoje nesvesno, tvoj soliter desava celom bloku zgrada
moja odgovornost je svesna i desava se u meni, a ti si svoju onesvestio i kazes da se desava/desavas nekom drugom, da ti se odgovornost desila svesno, ne bi zaginuo, ovako u nesvesti kazes da si se ''odgovoran'' ZAdesio ko zna kome - rusitelju zgrada, bloka
ukratko: treba da postaneš svjestan svih tih faktora koji nesvjesno utiču na tvoj izbor.
Jes djavo je u detaljima
već se radi o tvom mentalnom
sklopu koji je već dugo djelovao kroz negativnost, kroz strah, kroz stresove, kroz sve te negativnosti
koje su postale ultimatni vodič za nužni izbor, a ti ih nisi primjećivao
nema negacije, samo afiormacije
nema straha, bar ja sam pokazao da se nikoga ne bojim
nema stresa, mozda ti sve ovo iz licnog iskustva... samo se ispovedi, sve to sto si osvestio, evo slusam, objasni nam taj tvoj nuzni izbor, koja nuznost ti je odredila realnost, samo imaj u vidu da smo na javnom mestu
Znaš li recimo kako je moguće da nužnost određuje realnost?
 
Poslednja izmena:
upravo je obruto, samo sto si ti svoju odgovornost IZVEZAO iz sebe u nesvesno koje se ne desava tebi vec se tvoje nesvesno, tvoj soliter desava celom bloku zgrada
moja odgovornost je svesna i desava se u meni, a ti si svoju onesvestio i kazes da se desava/desavas nekom drugom, da ti se odgovornost desila svesno, ne bi zaginuo, ovako u nesvesti kazes da si se ''odgovoran'' ZAdesio ko zna kome - rusitelju zgrada, bloka
Jes djavo je u detaljima
nema negacije, samo afiormacije
nema straha, bar ja sam pokazao da se nikoga ne bojim
nema stresa, mozda ti sve ovo iz licnog iskustva... samo se ispovedi, sve to sto si osvestio, evo slusam, objasni nam taj tvoj nuzni izbor, koja nuznost ti je odredila realnost, samo imaj u vidu da smo na javnom mestu


Iz komentara se vidi da nisi shvatio o čemu govorim.
 
ne, ja sam svesno napravio izbor da se evakuisem, niti se pozvajuci na sudbinu da je htela da se ja spasem, niti na slucajnost, vec samo na svoju svest

Svjesno si mogao načiniti izbor da se evakuišeš samo ako si već bio svjestan mogućnosti da će soliter da se sruši, da će zemljotres da se desi u određeno vrijeme baš u tom regiounu gdje si bio dok si mislio o evakuaciji, dakle svjesno si mogao izabrati evakuaciju samo ako je u tvojoj svjesnosti ikada bilo ikakvog nagovještaja o takvim manifestacijama volje. Međutim, gdje si se to evakuisao? Odakle ti znanje da i tamo gdje si se evakuisao neće biti slično ili nešto gore? Dakle, morao bi prvo biti svjestan da 'tamo negdje drugdje' postoji mogućnost drugačije, za tebe bolje realnosti, pa tek onda da odlučiš da se 'tamo' evakuišeš..
Prije toga bi morao biti svjestan da postoji mogućnost zemljotresa recimo. Ukoliko ne bi bilo govora niti nagovještaja mogućnosti zemljotresa...zašto bi bilo ikakve potrebe da se tobož' 'svjesno' odatle pomjeriš???


znaci po tebi dobro biram svesno, a zlo nesvesno - ja ti opet kazem da ti to radis, a ne ja, pa ti ni nesvest nije dovoljna unutrasnja
uteha, vec je stavljas van sebe recima


Šta li si samo htio reći s ovim kometarom? Preispitaj se prije nego pošalješ poruke. Nije dovoljno samo pisati isprazne rečenice.

U prethodnom pasusu na koji sam ti odgovorio kažeš da ti svjesno biraš da se evakuišeš... a šta bi to značilo po ovom komentaru na koji ti sad evo dajem odgovor?
To bi značilo da evakuacija za tebe predstavlja 'dobro' a ostanak u zgradi 'zlo'. Dakle, ti si svjesno izabrao 'dobro'. A da si ostao u zgradi za koju znaš da će se srušiti, a sebi tobož' želio 'dobro', zar misliš da bi ta odluka i izbor bio svjestan? No ni to nije ono o čemu sam pričao, ti nisi ni blizu shvatanja, izgleda mi da čitaš površno, bez želje da razumiješ. Ja sam govorio o svjesnom i nesvjesnom izboru. Govorio sam o izboru (svjesnom i nesvjesnom) kojim se stvara realnost. Ti nisi nikakva iznimka u tom procesu. Dakle, realnost u kojoj se nađeš misleći da tu realnost, takvu kava te "zadesila", nisi izabrao već da te je zatekla ... biraš nesvjesno. Kad nešto nesvjesno biraš ono ti se nameće i nemaš opciiju da to izbjegneš. To je NUŽOST. Jedini način da se oslobodiš nužnosti jeste da osvijestiš motiv kojim biraš.
 
za mene ne postoji nuznost, realnost mi odredjuje drugo

Da li ti vidiš, shvataš (očito ne) da si u samo ovih par riječi izrekao svoje neznanje?

Ako za tebe ne postoji nužnost onda ti realnost ne određuje ništa drugo do ono što svjesno biraš.
U drugim riječima, svjestan izbor anulira nužnost.

Ako ti pak realnost određuje 'sudbinu' to je znak da ničega prije manifestacije te realnosti nisi svjestan, dakle nesvjestan si.
Metafizički dio procesa za tebe ne postoji. O kakvom prosvjetljenju ti govoriš?
Raealnost je posledica izbora, te bazirati svoje odluke na realnosti koju vidiš znači 'kasno Marko na Kosovo stiže'.
Realnost kojoj svjedočiš svojim čulima nije ista realnost kojom stvaraš to čemu svjedočiš. Razlika je u tvojoj osviješćenosti.
Ako si nesvjestan metafizičke postavke realnosti ti nemaš mogućnost da je ispravljaš prije nego li ona postane manifestovana.
Kad ti takva, manifestovana i čulima osvjedočena realnost određuje tvoju sudbinu onda si ostavljen na milost i nemilost nužnosti.
 
ti opet koristis slabe utehe, umesto sudbine - nuznost
umesto svesti pravdas se da si bio u nesvesti

Ti očito ne znaš šta je sudbina, niti pak znaš šta je nužnost. Zašto se ne zaustaviš i malo razmisliš?
Kakva je poenta razgovora kad o nečemu nemaš pojma?

Sudbina je samo ono što se desilo, dakle ono što se ne može promijeniti. Sve drugo su namjere i mogućnosi.
Ako pak namjere koje su nepromjenjive (dušu) smatraš jedino sudbinskim, onda sudbina po tom shvatanju
uvijek predstavlja nešto dobro, jer duša je u harmoniji sa Bogom, a Bog ne stvara zlo, zar ne. Međutim, iako je
duša inicijalna iskra kojom Bog pokreće mehanizam kreacije, duša nije uvijek i vodilja nečije sudbine. Neki kažu
da postoji i zla sudbina, a šta bi to onda bilo? To bi bio izbor, načinjen i ostvaren nesvjesno, bez savjesti.
Savjest je opet osviješćena matrica vrijednosti kroz koju nadgledaš svoj izbor.
 
umesto licnog konteksta, stavljas sve u siri, ali opet izokreces - kao da se ti desavas sirem kontekstu, a one siri kontekst tebi, a to je upravo zbog nesvesti, da nisi pao u nesvest, shvatio bi da se I TEBI desva, a ne samo ti da se desavas sirem rusenju, mozda tvoj soliter zajedno sa celim blokom

Prvo, da li znaš KO SI TI? Sudeći po tvom izlaganju ne znaš.
Ti si biće koje je isto u svim svojim izrazima, u svim svojim stvorenjima. Kada je to biće apsolutno budno
i kad sebe zna onakvim kakvo jeste, ono je BOG.
U tvom slučaju, to biće je u totalnom snu. Da je budno
znalo bi, tj, eto 'ti bi sad znao, da se to biće dešava svemu; ono je kreator i svjedok (posmatrač) kreiranog.
Ono ima moć poistovjećenja te se poistovjećuje sa onim što kreira, zaboravljući pri tom istinu o sebi Bogu.
Zaborav je preduslov koji je samo sebi odredilo kako bi realnost sebe-čovjeka doživjelo uvjerljivom. No, u
toj realnosti ono je stvorilo i postavilo sistem osvješćenja (hijerarhiju nivoa svjesnosti) koji ga vodi ponovo
ka sebi-Bogu. A gdje si 'ti' na toj ljestvici?

Ništa se ne dešava tebi. Sve što postoji u tvojoj svjesnosti sam si izabrao. To ne znači da si kao čovjek sve
to i stvorio. Kao čovjek i ti si stvar već stvorena, izbor već načinjen, projekcija već osvjedočena. Da bi postao
čovjek sa svim situacijama u kojima ćeš se naći moraš da imaš izbor. Izbor činiš iz cjelovitog razuma dimenzije
a izbor možeš činiti svjesno ili nesvjesno. Svjestan izbor je kad su ti mogućnosti u svjetlu pažnje, dakle osviješćene.
Nesvjestan izbor je kad biraš iz tame. Dakle, i tada sve što je u kolektivno nesvjesnom razumu postoji kao dio
dimenzije ali to tebi nije prosvijetljeno, nisi to osvijestio u sebi. Kada tako nesvjestan svega biraš, a kad prvenstveno
nisi svjestan emocija, stresova, ubjeđenja... vjere kroz koju biraš, ti nemaš moć da izabereš relanost da bude onakava
kakvu hoćeš već ti se realnost nameće onakva kakvom te u neznanju zatiče.

Primjer:
Uđeš u sobu s povezom preko očiju a nemaš pojma kakvi te uslovi tamo čekaju. Kad si se našao u sobi i neko ti
kaže (da ti uputstvo) da skineš povez s očiju šta ćeš zateći? Ako u sobu ne dolazi nikakva svjetlost, dakle ako je
totalno izolovana od izvora svjetlosti soba će, sa svim predmetima u njoj, biti u tami. A tvoje oči... bit će slijepe, jer
neće biti svjetlosti da obasja sadržaj nit' dimezije sobe. I šta misliš, kakvu ćeš realnost odatle stvarati? Pokreneš li se
bilo u kojem smijeru, može se desiti da u nešto udariš... 'da te udari' (to je po tebi). Jedini svjesni izbor koji bi tad
mogao činiti jeste da prvo polagano ispružiš ruke ili noge i da tijelom, dodirom, otkrivaš predmete i praznine između njih.
Ako se imalo trgneš mogao bi zadobiti ozlede koje ni po kojim uvjerenjima ne predstavlju nešto 'dobro' za tebe...

To pipanje je dakle osvješćavanje predmeta u tami, ali je veoma mukotrpan i ekstremno limitirajući posao. Čovjek koji
je nesvjestan sadržaja sobe je nesvjestan i nemoćan da se po njoj slobodno kreće. Tako i biće, biće koje je nesvjesno
sadržaja razuma i sebe u razumu je nesvjesno biće koje nema moć da svjesno stvara realnost. Osvijestiti se jedino može
kada prosvijetli sebe i proces kroz koji stvara. Tada shvata da sve što je napolju već postoji unutra. Spoljašnjost je
samo refleksija unutrašnjosti, tačnije to je refleksija onog što je osviješćeno. Ako se dopusti da ono što je neosviješćeno upravlja
procesom, onda je jasno da će spoljašnjost biti jedino mjesto gdje osvješćavaš izbor. Međutim, u spoljašnjosti ga ne možeš
mijenjati. Izbor kojeg osvijestiš u spoljašnjosti je izbor već načinjen unutar, na metafizičkom nivou procesa. Jedino na tom,
metafizičkom nivou, ga i možeš mijenjati.

Šta je razlika između metafizičke postavke tvog svijeta i svijeta u kojemu si projektovan, 'stvaran', sada?
Metafizička postavka je postavka mogućnosti koje možeš birati i biraš u skladu sa svojim nivoom svjesnosti, dok je 'Svijet'
skup mogućnosti već izabranih, manifestovanih, ostvarenih u sada, stoga je nepromjenjiv. Mijenjati svjet jedino možeš unutar.
Ti si promjena koja se dešava u tom svijetu.
 

Back
Top