Bojite li se starosti svojih roditelja?

To necemo nikad saznati 🤷‍♂️
Ali ti si napisao žive kroz nas. Kada rano izgubiš, onda postaje deo tebe i bukv više ne patim jer je prošlo mnogo god... ja sam recimo mamu videla kad sunce greje, uvek sam zamišljala da me ona kroz Sunce gleda i radovala sam se tome. I na primer, baš zato što je bila religiozna, ja sam uvek verovala da je svuda tu negde. Osećaj njenog prisustva me nikad nije ostavljao. Tako da sam imala njene savete na papiru što mi je ostavila, i to sledila. I kada neko tužno odreaguje ja se pitam što. preko 30 god je prošlo a vreme je samo varka. svi postojimo u bezvremenu. tako gledam.
 
Kad ostanes bez roditelja, onda te kao grom udari jedna jednostavna istina: vise nisi ničije dete.
I odjednom se na tvoja pleća spusti sva ona težina života koju su oni nosili na svojim plećima.
Tada, pod tim teretom, ili poklekneš i padneš, ili ojačaš poput stene.

Ali ta dva moguca ishoda nisu stvar slucajnosti i spleta dogadjaja vec naseg izbora.
Ja sam izabrao da ne pokleknem, i guram.
I mislim da bi bili ponosni jer sam tako odlucio.
Kad mi je umrla mama prvo što sam pomislila: više me niko ne voli najviše na svijetu :(
I bila sam tako srećna što je došlo vrijeme da im se zahvalim za sva odricanja njihova, za svu ljubav, za sve što su mi (i u nemogućim uslovima) obezbijedili. Ukratko, željela sam da bude najrazmaženija mama na svijetu.
 
Zakonska je obaveza briga o roditeljima kada ostare. Svi čiji su roditelji ostarili treba da su srećni jer to znači da su poživjeli dug život.
I ne mogu se roditelji izgubiti, oni su svoju misiju ispunili dajući život nama a mi čemo svoju isto tako dajući mjesto našoj djeci i uvijek će stariji ustupati mjesto mlađima.

Život se uvijek iznova rađa i gasi i opet rađa, mjenja oblike ali nikada ne nestaje. Roditeljska ljubav je najveće bogatstvo univerzuma.
 
Stari ljudi postaju kao deca, moj otac je jedan dan kako je navršio 60 godina dobio poziv za obaveznu imunizaciju starije populacije. Ja sam bio apsolutno protiv ali je on otišao na svoju ruku verujući zdravstvu. Posle mesec dana je bio potpuno oduzet i završio u dubrovačkoj bolnici, čovek koji nikada nije imao nikakvih zdravstvenih problema. Odavno više nije sa nama 🥺

Čuvajte svoje roditelje kako znate i umete.
 
Kad mi je umrla mama prvo što sam pomislila: više me niko ne voli najviše na svijetu :(
I bila sam tako srećna što je došlo vrijeme da im se zahvalim za sva odricanja njihova, za svu ljubav, za sve što su mi (i u nemogućim uslovima) obezbijedili. Ukratko, željela sam da bude najrazmaženija mama na svijetu.

Mnogo je to zaiebano.
Ja sam bio, bukvalno, na drugom kraju planete kada mi je otac preminuo.
Put do Srbije je trajao 2 dana.
U ta dva dana se toliko toga motalo po glavi i bezbroj emocija i ko zna cega sve.

A kad sam stigao u rodno mesto, i video sve te ljude koji su se tu okupili, koji su bili deo Njega i Njegovog zivota - odjednom se milion najjacih emocija sručilo kao najjači letnji pljusak. I razlicitih emocija.

Ne postoje reci da to opisu.

Na kraju, ostaje samo jedno: beskonacna zhvalnost.
 
Svi vi koji ste ostali bez roditelja u fizičkom smislu, nemojte biti tužni, ja vjerujem negdje duboko u sebi da je njihova ljubav prema vama zadužila Univerzum da se oni ponovo rode ali nekim brižnim roditeljima budu djeca kao vi njima što ste bili, istu taku ljubav da osjete jer je to najjača sila koja postoji.

I to sa religijskog aspekta nije nikakvo bogohuljenje jer reinkarnacija nije isto što i vaskrsnuće koje dolazi samo na kraju vremena.
Jednostavno ljubav koju su vam pružili je ostala vječna, neizbrisiva i izvor iz kog će nići nova.
 
Искрено можда имам малу дозу страха и та доза се сада појавила од када сам прочитао ово.Како време лети нисам размишаљао о томе,али не би ни требао,мислим да се не треба пре времена стресирати или мучити питањима неким.
 
I ja ih nemam već dugo... baš dugo.

Jeste teško kad si mali, ali sada nemam uopšte brigu o tome, samo mogu da mislim na decu i sebe.

Pitam se šta je teže, da li kad pregrmiš sve dok si mali ili u starijim godinama kada si svesniji svega.
Mislim da se lakše pregrmi kada si stariji. Jer i roditelji su tada stariji. Kada umre star čovjek teško je ali očekuješ to. A kada umre mlada osoba...
 
Ja bi ove sekunde, sada, bez da trepnem i s ikim se pozdravim, bacio svoj život u vjetar, kada bi znao da moju staru više neće boliti i da će spokojno dočekati smrt.
Lepo od tebe,ali ja kao roditelj,ne daj boze,dete sahranjivati to boli vise od svake fizicke boli.Sto nas narod kaze...neka ide svojim redom.
 
Roditelji se uzimaju zdravo za gotovo dok ne umru sto je u skladu sa prirodom coveka.Stari roditelji nisu preterano zanimljivi a niti od njih mladja i situirana jedinka ocekuje materijalnu korist dok su zivi.Kad umru javlja se taj osecaj krivice da im nije posveceno dovoljno paznje,da s njima nije provodjeno dovoljno vremena, i posebo osecaj krivice da im nije blagovremeno pruzena odgovarajuca medicinska pomoc kako bi im se produzio zivot.
Teske su to stvari.Zivot je tezak.
 
Uz demenciju bi istakao i nepokretnost.
Moj dementni deda se 2019., znači tri godine pred svoju smrt potajno oženio 30 godina mlađom susjedom.
Žena praktički bez ikakvih primanja, živjela od milostinje što bi dobila od djece i što bi petljala tako s nekim dedama.

:rotf:

I sad stari sav razrogačenih očiju došao meni, ja mu kažem da kako god okreneš, pola kuće je njeno :hahaha:, dobit će njegovu penziju zato što nema primanja, ali na nju stari ionako ne bi imao pravo.
Da mi je bilo vidjeti to vjenčanje, uredno kod matičara sve ispečatirano i potpisano, ali ne piše tko su svjedoci.
Međutim, ta žena je onako malo priglupa, tj. više neobrazovana, mislila da će penziju dobiti bez poziva na ostavinsku, potajno.
Gadna situacija, stari bi praktički jedino mogao povući tužbu za poništaj braka zbog dedine demencije, ali izvoli to dokazati na sudu.
Međutim, moja stara dodatno okrenula starom vodu na mlin kada je u lokalnoj pošti najvećoj tračari u kvartu rekla da se ova za dedu potajno udala zbog para.

Mislim da je bilo kao u "Pop Ćira i pop Spira", ta kvartovska verzija Sremčevog seoskog telegrafa proširila trač takvom brzinom da se ova za par dana izbezumljena pojavila starcima na vratima, kaže stari da je doslovno vrištala kako se odriče kuće i penzije, morao je pridržati da ne padne, zateturala, skoro povratila.
Dala ona tu njemu papir koji je deda potpisao, a na sudu bi imao koliko toliko težinu - da njoj ostavlja penziju iz humanitarnih razloga, a kuću svojoj djeci.
Ja rekao starom da je odvede javnom bilježniku i samo zatraži da se odrekne prava na nasljedstvo bez prava žalbe, a penziju neka pusti, ionako nema ništa od nje.
Tako i bilo, kaže mi stari da je tamo bila kao miš, kada je na red došlo pitanje o penziji ona šuti, ali stari rekao da on neće pokretati nikakav zahtjev za poništaj braka i nek si penziju uzme, ionako nije dio ostavinskog.
Eto što ti dementni, napaljeni stari jarci mogu napraviti.
 
Moj dementni deda se 2019., znači tri godine pred svoju smrt potajno oženio 30 godina mlađom susjedom.
Žena praktički bez ikakvih primanja, živjela od milostinje što bi dobila od djece i što bi petljala tako s nekim dedama.

:rotf:

I sad stari sav razrogačenih očiju došao meni, ja mu kažem da kako god okreneš, pola kuće je njeno :hahaha:, dobit će njegovu penziju zato što nema primanja, ali na nju stari ionako ne bi imao pravo.
Da mi je bilo vidjeti to vjenčanje, uredno kod matičara sve ispečatirano i potpisano, ali ne piše tko su svjedoci.
Međutim, ta žena je onako malo priglupa, tj. više neobrazovana, mislila da će penziju dobiti bez poziva na ostavinsku, potajno.
Gadna situacija, stari bi praktički jedino mogao povući tužbu za poništaj braka zbog dedine demencije, ali izvoli to dokazati na sudu.
Međutim, moja stara dodatno okrenula starom vodu na mlin kada je u lokalnoj pošti najvećoj tračari u kvartu rekla da se ova za dedu potajno udala zbog para.

Mislim da je bilo kao u "Pop Ćira i pop Spira", ta kvartovska verzija Sremčevog seoskog telegrafa proširila trač takvom brzinom da se ova za par dana izbezumljena pojavila starcima na vratima, kaže stari da je doslovno vrištala kako se odriče kuće i penzije, morao je pridržati da ne padne, zateturala, skoro povratila.
Dala ona tu njemu papir koji je deda potpisao, a na sudu bi imao koliko toliko težinu - da njoj ostavlja penziju iz humanitarnih razloga, a kuću svojoj djeci.
Ja rekao starom da je odvede javnom bilježniku i samo zatraži da se odrekne prava na nasljedstvo bez prava žalbe, a penziju neka pusti, ionako nema ništa od nje.
Tako i bilo, kaže mi stari da je tamo bila kao miš, kada je na red došlo pitanje o penziji ona šuti, ali stari rekao da on neće pokretati nikakav zahtjev za poništaj braka i nek si penziju uzme, ionako nije dio ostavinskog.
Eto što ti dementni, napaljeni stari jarci mogu napraviti.
Tvoja familija je neiscrpno vrelo zabave za napomene forumase :worth: :hahaha: :rotf:
 
I moj pradeda je tako proćerdao imanje, hteo i da se tuče a capnuo posle ni godinu dana.
Drugi dida je isto skoro tako, pa su ga moja mater i njene sestre napale.
Ista stvar, on dementan, stalno ponavlja isto, baba umrla, a on bi si po selu tražio ženu.
Umro je nedugo nakon toga.
E da, zanimljiva stvar, znao je stari da ona od dede muze pare, pa mu sakrio osobnu i bankovnu karticu, davao mu penziju kao džeparac, zbog toga što je deda zbog ove zakucao račun u maksimalno dozvoljeni minus, a režije neplaćene.
Nakon što je umro, našao stari potpuno novu putovnicu, valjda mu je služila kao isprava na vjenčanju, ali kako je do nje došao bez osobne, to danas nikom nije jasmo.
U biti je nemoguće, jedino da mu stari u tadašnjem trenutku još nije oduzeo osobnu, ali je deda nanjušio da bi se moglo dogoditi, pa na brzinu napravio back up u vidu putovnice.
 

Back
Top