Тврдња да је сврха религије развијање духовности код човека ме наводи на питање који је идеал те духовности?
Пре него што религиозни почну да наводе делове Библије и тврде да је њихов Бог један и једини прави, подсетићу да све велике религије од хришћанских, ислам, јудаизам тврде да је Бог један.
Зашто духовност не подразумева да прихватите сви да Бог јесте један и да га само различито зовемо, да верски ритуали представљају само сценографију за лакше манипулисање верницима а да тај један једини Бог не гледа ко је шта и кад јео, шта је обукао, када је укључио машину за прање веша или ушио дугме...
Да тај један једини велики Бог ваљда види нашу душу, да ли је добра или грешна, зла или невина и суди по томе а не по ономе како га зовемо, како му се обраћамо...
Какву духовност развијају религије кад и данас у њихово име започињу ратови а ево овде свађе свакодневне?
До ког степена духовности сте дошли ви велики верници кад се поваздан свађате чији је Бог прави?
Зар није Бог љубав и Бог један?
Istina po ovom pitanju je mnogo jednostavnija samo što niko nije naučio čoveka nečem najosnovnijem.
Uglavnom, skoro svi ljudi gledaju na život iz svoje dnevne ili ego svesti odnosno iz humane svesti. Ta svest, koju koristimo u budnom stanju, evo dok ovde pišemo, idemo na posao ili u školu, biramo hranu i sve ostalo, i nije prava svest. To je samo vrsta programa poput softvera na računaru kojeg koristimo a samo ga formiramo počev od rođenja.
Prava svest je ono za šta većina tvrdi da tako nešto i ne postoji. Odnosno, prava svest u čoveku je baš ono što mi suštinski jesmo, a to nešto iz ove spoljašne svesti (programa) zovemo moja Duše, tvoja Duša, imam Dušu, nemam Dušu itd. itd.
Da ne dužim.
Bog je kreirao nas Duše i on nas je ovde odaslao da kroz iskustva razvijamo ili ekspandiramo sve kvalitete koje je u nas ugradio a koji su još uvek samo potencijalni. Evo samo nekih: Ljubav, nesebičnost, kreativnost, inteligencija, mudrost.... Mi kao Duša smo besmrtni i šta god i kako god da se događa ovde u ovom svetu mi smo uvek Biće koje nikada ne nestaje. To je razlog da Bog, naizgled uopšte ne mari za nas i naše probleme ovde. I zašto bi?
Kada naučimo da posmatramo na život iz naše prave svesti, svesti Duše, onoga što jesmo, onda život izgleda sasvim drugačije. Tada shvatamo da sve razlike koje vidimo iz našeg uma, jesu tu samo da nam iskustveno pomognu da se uzdižemo u svojoj svesti. Drugačije rečeno, sve te razlike vidimo iz humane svesti odnosno iz uma koji, već rekoh, sadrži program za komunikaciju u budnom stanju, praktično je to ono što istočnjaci zovu Maja a zapadnjaci to zovu iluzija.
Kada dovoljno ekspandiramo svoju svest, duhovnu svest u nama Dušama, tada uspemo nadrasti tu maju ili iluziju i tek tada u drugima vidimo baš ono što oni stvarno jesu, Dušu. Dok to ne uspemo, ponašamo se onako kako se ponašaju ljudi danas. To već svako zna iskustveno i tu nemam šta reći.
Svrha svih poznatih religija je da čoveku da nešto da ga okupira i drži pažnju na nešto što on sam još ne može shvatiti mada to ne shvataju ni sami lideri tih religija.
Otuda, šta je to duhovnost ako smo svi mi duhovna Bića i mi i bez religija živimo duhovnim životima.
Otvorenije reći, Bog ne brine ni za koga od nas, kao humanog bića, ali ni za nas kao Duše. ON (TO) egzistira na viskom nivou svesti u svetu čiste suštine i čiste svesti gde je u funkciji samo jedan jedini zakon i to je Zakon Ljubavi.
Taj svet je naše odredište i njega svako od nas treba i mora dosegnuti vlastitim naporima kada u sebi izgradi i realizuje sve one, već navedene, duhovne ili Božanske kvalitete (Ljubav, nesebičnost, kreativnost, odgovornost, samodisciplinu, inteligenciju....).
Zato, ko kada može i ko kada shvati ovu srž života i srž življenja ima obavezu prema sebi a sa time i prema celokupnom životu da se lati svesnog rada na ekspanziji i realizaciji svih tih najviših stanja. Sve ostalo čime se ljudi u ovom svetu bave i nadmeću ili ratuju je nešto što je rezultat niskih stanja svesti i ništa više.
Jednostavno, kao što svaka kruška na ndrvetu ne sazreva u isto vreme tako ni mi u isto vreme ne dosežemo onaj vrh svesti. Svaka kruška opada sa zrelošću i svaka Duša, sa zrelošću odlazi iz ovih nižih svetova koji su ratni svetovi i vraća se u svetove čiste ljubavi...
Ima se po ovom pitanju mnogo šta reći, ali, ima jedno veliko ali a ono kaže koga ovde uopšte briga za istinom. Ovde je mesto gde se ljudi nadmeću, udaraju, gaze i guraju, jer, drugačije i ne znaju.
Pozdrav tebi Nata Li ali i Fredericku i AbsolutelyNoMan-u ispod.
Kada čovek nauči da svoje srce otvori struji ili Toku Duha Svetog po prvi put počene svesno učiti o sebi, Duši, i o Kreatoru, Bogu.
Ako je Bog ljubav, zasto su pocinjeni silni genocidi u njegovo ime?
Zvanicno priznate religije ne manipulisu covekom.
Razlicite organizacije koje se izdaju za verske vrlo cesto navode na manipulaciju.