Bog i (ne)pravda

Interesuje me odnos Boga (odnosno tog imaginarnog (nad)bica u koje verujete) prema malim, licnim nepravdama i tragedijama.
Dakle, imate postenog coveka. Dobrodusan, nikom ne zeli zlo, gleda kako da pomogne drugima... op, u udesu mu poginu sin jedinac i snajka. Ostane unuk iza njih, on krene da ga odgaja, ali ne lezi vraze, Centar za soc. rad mu ga uzme i stavi u dom za nezbrinutu decu, pod izgovorom da je deda "suvise star" i nepodoban da ga podize.
Njegov komsija recimo, bio na ratistu u Bosni kao pripadnik jedne od onih 'ozloglasenih' jedinica koje su cinile stravicne zlocine. Nije bitno dal' ih je on cinio... ajd' sve i da pretpostavimo da nije. Uglavnom, dosao je sa "ratista" pun para. Digao kucu, kupio besna kola, i bas u vreme kad su ovom izginuli sin i snaja, on udaje kcerku uz pompeznu svadbu. Pokrece sopstveni biznis od koga se jos vise bogati.

E aj sad neko da mi objasni... zasto toliko dobri, pravedni i zastitnicki nastrojen Bog dozvoljava da se jednom cestitom coveku unisti zivot kroz pogibiju sina i nemogucnost da odgaja unuka, zasto to dete nece dobiti mogucnost da odraste uz ljubav i toplinu ako nikog drugog ono dede, nego ce najlepse godine zivota provesti po domovima i pretvoriti se u ko zna sta... dok ce jedan materijalista, i covek nikakvog karaktera da uziva u svim blagodetima zivota i zivi u porodicnoj sreci i harmoniji?
Da bog zaista postoji do ovoga nebi doslo
 
Baš naprotiv. Pošto Boga ima dolazi do toga iz jednostavnog razloga da ga više nije briga jer je sve prepustio sinu Hristu. Takve stvari ne impresioniraju Hrista otuda i nema Njegove reakcije.
 

Back
Top