BOG: da li je Bog stvorio covjeka, ili covjek Boga?

super ego je, po frojdu, vozilo idealnog-ega, on je riznica individualnih standarda i principa vrednovanja, mesto gde se nalazi savest, funkcija koja razmatra ponašanje ličnosti, neprestano je odmeravajući prema standardima idealnog, a takođe je i sedište jednog mehanizma koji kažnjava kršenje tih standarda.

samo, ovde trebamo imati na umu to da je frojdov koncept superega samo jedan njegov pokušaj projektovanja realnosti viših dimenzija na dvodimenzionalno platno materijalističkih paradigmi. najbolje što je on mogao da kaže je da je super ego jedan skup moralnih programa koje dobijamo u životu što je razlog zašto se mi lepo ponašamo jer nas to drži vezanim za moralne standarde. to jedino važi za ljude bez duha koji se, s obzirom da imaju samo ego kao svog najvišeg člana, ispravno ponašaju samo zbog njihovog takvog društvenog programiranja i zbog straha od kazne.

istinska savest proističe iz empatije i razumevanja, što su unutrašnje karakteristike duha i nije potrebno imati nikakve religijske ili društvene programe da bi se to spoznalo. "moralni" deo ega ima još uvek predatorsku prirodu i on se hrani našim vlastitim energijama kad nas savetuje, kad nam inducira stid ili nas bespotrebno kritikuje samo da bi nam preokupirao um.
dakle,po meni se jedan istinski viši ego u startu razlikuje od frojdovog super ega jer on predstavlja jednu unutrašnju personifikaciju duha, i on nas podstiče uz pomoć intuicije, razumevanja i empatije. ta razlika se lepo može videti na primeru popa (koji je ubio onog narkomana) i njegovih pristalica koje će frojdovski superego kažnjavati ukoliko oni na mahove osete sažaljenje prema narkomanima (jer to krši hrišćanske principe kojima su programirani), dok će svako ko poseduje jedan istinski viši ego osećati empatiju za druga bića i drugačije se ponašati. to ukazuje na još jedan važan faktor ega: njegov relativizam.
na univerzalnom nivou, to znači da univerzalni ego može stvarati jednu realnost koja je potpuno iluzorna i otsečena od istinske realnosti, odnosno, jednu samo-referencijalnu i relativnu realnost kao neki san na kojeg čovek gleda kao na realnost.
setih se matrixa za primer:
.
ego, na oba nivoa, ličnom i univerzalnom, je tako proizvođač simulakre, što podrazumeva kopije bez orginala.
A da li,Bili,taj nad nivo savesti koji zoveš duhovnim i koji potiče od intelektualne empatije za lepotu stvaranja i saznavanja sa sličnim sebi,
da li taj korpus novih stavova drukčije funkcioniše od Frojdovog superega? Moračeš odgovoriti da mu je dinamika ista te priznati da se radi
o superegu,ali na višem intelektualnom nivou...Viši ti "standardi",kako to inače među nama kažemo...
Ovo nije sporenje duhovnosti,ali sam malo intervenisao jer je moda nipodaštavanja Frojda pomalo degutantna...
Tog pionira psihoanalize nikako ne treba potceniti.sve ovo što ovde pišemo je bolje znao od nas...:mrgreen:
Na kraju krajeva i on je bio agnostik...:mrgreen:
Izleti poput Kastenedinih ,tipa Matrixa su mogući kao vežba imaginacije koju treba tek upreći u nove umne poduhvate...Ali,to i nije
baš mudro bez jasnog plana i sagledavanja ciljeva...
Nešto bismo morali početi učiti od hipotetičnih vanzema...:lol:
 
Pošto smo već projekcija 'nečega', dakle nismo nastali iz ničega, mi-'ljudi' već jesmo u razumu kroz koji se projektujemo, stoga, pokušat' ću još jednom da na razumu razumni način predstavim kako postojanje ili biće-koje-jesmo (nazovi 'BOG', ja ga nazivam apsolut ali ne smeta ni 'BOG') jeste sve što jeste i zna to što jeste u sebi, Svijest, i kako postaje Svjesnost-o-sebi-koji-postaje-iskustvo kroz Jedno zanje-o-sebi, kroz jedno 'Ja'. To sam za vas sveo na grafički prikaz kroz sliku brojeva (naravno, to pripada samo ovom svijetu UM-a i raz-Uma a ne i apsoutu...ali da bi smo govorili i pokazivali na 'nešto' moramo to nešto načiniti i vidljivim razumu).

Ako pretpostavimo da sve što postoji možemo predstaviti brojevima od 1 do 0, pri čemu suština svakog jednog 'Ja' jeste jedan broj, onda se možemo približiti razumijevanju apsoluta. Pošto je apsolut postojanje u svom bezvremenom (vrijeme=0), besprostornom (prostor=0), bestjelesnom (tijelo=0) aspektu u totalnom NE-kretanju (kretanje=0), prosto je nemoguće razumom ga zamisliti, dakle, razumom ga ne možemo registrovati, vidjeti, te ga zato razum i predstavlja kao prazan skup, 'ništa', nula.

Predstavljam va dva prikaza:

Prkaz 1. Apsolut
Graphicpresentationoftheabsolute-1.jpg



Ako možemo da dopustimo sebi da se igramo grafikom onda ovako: U Prikazu 1. vidimo postojanje koje razumom (inače) ne možemo vidjeti...te stoga to što razum ne vidi smatra ga za ništa ili matematičkim simbolom predstvaljeno kao 0 (nula), jer ga biće u razumu nije svjesno. Ako dakle, zamislimo da je sve što postoji kao apsolut=0 (nula) onda je logično da se sve što jeste nalazi u toj nuli. Svaki broj je podjednako nevidljiv i sadrživ kao i sama nula. Dakle, u nuli SVE JESTE. Svaki broj ima vrijednost nule. Stoga, zamislimo apsolut kao tamu, 0, za koju smo ipak svjesni da postoji. (Čitav ovaj kvadrat-Prikaz zajedno sa brojevima, mogli bi smo smatrati nulom, 0).

Prikaz 2. Univerzum
Graphicpresentationoftheuniversewiththea-1.jpg




Ako nam je jasno da u toj 'tami' koju razumom ne možemo registrovati postoje svi brojevi od 1 do 9 u nuli (dakle i sama nula) onda bi nam trebalo biti lako shvatiti šta se desi kada biće ili duh odluči da premjesti svoju pažnju na broj 1 i od njega načini UM.
U Prikazu 2. ću pokušati da vam dočaram sliku svjesnosti 1 (jedinice). Kada se biće koncentriše na 1 ono sebe postavlja u jedinicu ali ne samo kao 1 već 1 koji u sebi sadrži ostatak apsoluta. Ako je br. 1 znanje-o-sebi ('Ja') koje kaže:"Ja jesam 1, Ja jesam bijelo-svjetlost!" recimo, onda sve što je u meni 1 (jedinici, jednom 'Ja') bit' će po meni-bijelo-svjetlost. Svaki drugi broj bit' će dio mene i jedino kroz mene moći će da se odnosi sa bilo kojim drugim postojećim brojem. Naprimjer, 2-1-3 moće postati jedan odnos, jedno iskustvo kroz mene-1-svjetlost. Ali i svaki drugi broj može da se odnosi ne samo na svaki drugi pojedinačni broj već i na već kreirani skup. Kombinacije su beskonačne. Kreacija je proces kombinovanja odnosa. 'Ja'-1...JESAM Univerzum. Jedino 0 (nula) ostaje nevidljiva. Nulu možemo spoznati samo aktiviranjem svih drugih brojeva u njoj. Nula dakle ne vibrira, vibriraju sva ostala znanja-o-sebi. Šta je onda nula u projekciji? Nula je praznina koja jedino vibracijom najmanje dva broja (dva znanja-o-sebi) u sebi, postaje 'vidljiva', postaje PROSTOR. Vibraciju omogućava UM. Nula postaje vidljiva samo postavljanjem objekata u relaciju. Bbjekti vibriraju i stoga određuju svoje koordinate u praznini.

Ali ustinu, 'Ja'-1 (UM) JESAM Duh koji omogućava odvajanje jenog 'Ja' (1) od sebe aposluta, nule (0) u kretanje. Stoga, Ja JESAM biće koje doživljava sebe kroz 1. U ovom slučaju 'Ja'-biće koje-jesam NISAM SVIJEST(postojanje koje zna da jeste) već postajem Svjesnost o sebi-kreatoru i kreaciji u jednom 'Ja' koja se nadgrađuje kroz manifestaciju ODNOSA sa drugim 'Ja', kroz iskustva.

Kao što vidimo na Prikazu 2....iako br. 1 vibrira svjetlost i zasjenjuje tamu apsoluta (nulu), apsolut nije nestao...samo je prividno 'potisnut' iz Svijesti duha o sebi-postojanju-apsolutu u Svjesnost postajanja kroz 1-univerzum (duh ne zahtijeva kretanje da bi pomjerio pažnju (centar interesovanja) sa jednog aspekta sebe na drugi...jer, sve što JESTE jeste u duhu-u sebi).
Moram priznati da su ti ideje interesantne,ali znaš kako je bilo za Regicu kad se udala za Dudeka i ovog pitali da li je bila nevina?"Neki vele da je,a neki da nije..."
Ta ideja o "vrcanju" čestica svetlosti iz vakuum je prilično stara i eksperimentalno dokazana...Pa šta?
To što je jasno da nešto nastaje iz "ničeg"? Stara priča...Mada ne negiram...
 
Poslednja izmena:
Kada se polako sa pažnjom pročitaju svi postovi i diskusije da se uočiti da nema dobre zajedničke podloge od koje bi se pošlo da bi se na kraju stiglo do cilja - da se ljudi medjusobno po ovim pitanjima nedvosmisleno razumeju. Istovremeno nema ni dovoljno volje da se diskusija vodi sa pristupom; saslušajmo druge sagovornike, nadogradjujmo diskusiju, izvlačimo zaključke, otkrijmo bolji pristup i postavimo prihvatljiviji temelj. Ovako, stiče se utisak da bi diskusija mogla teći decenijama a da se ni za jednu jotu diskusija ne približi nekoj zajedničkoj liniji.
Ono što smo prihvatili za istinu, a izgleda da smo prihvatili za istinu ono sa čime smo se prvi put susreli što je objašnjavalo ili možda samo postuliralo o području na kojem smo hteli biti informisani....
Stičem utisak da jedni govore o objektivnom i subjektivnom govoreći sa pozicije dnevne svesti (ega ili nižeg "ja" odnosno nižeg svesnog). Drugi govore o objektivnom i subjektivnom sa prihvaćenih pozicija drugih tumača što bi trebalo biti sa pozicije Super Ega (više svesnog, transcedentalno svesnog ili višeg "Ja") iako ne govore stvarno sa pozicije Super Ega...
Kada je reč o samom Bogu stvar bude jo čudnija budući da ovde nema autoriteta po tom pitanju ali se zato nameću nadriautoriteti poput religijskih sveštenika koji nikada nisu znali voditi ni svoj život ali su se zato nametnuli tumačiti Boga kroz religiju. Tumače Ono za šta ni sami nisu sigurni ni da li postoji i kako komunicirati sa Tim što sigurno i postoji.
Ajnštaj ne iznedrio lepu izreku; "Ako neko ne može objasniti nešto na jednostavan način onda on to sigurno ne razume..." A čovekovo pravo znanje i razumevanje ne dolazi kroz spoljašna saznavanja i "razumevanja" mada spoljašna životna iskustva čine osnovicu da mi kao duhovne jedinke metodom probe i greške otkrivamo najviši Zakon Ljubavi i na taj način ekspandiramo svoju svest. Jer, mi jesmo svest u stalnoj ekspanziji, svest koja nastoji dosegnuti svoj maksimum i time realizovbati sebe onakvom kakva jeste....
U celom tom procesu um jeste u ostaje da bude samo instrument, pomagalo ili orudje. Kome služi kao orudje? Pa nama, duhovnim jedinkama, ili Dušama koje nikada nismo bile Bog niti ćemo ikada postati Bogom ali ćemo realizovati svoju pravu božanstvenu prirodu - svest, ljubav, duhovnu slobodu ali svakako i moć. Naravno ne onu moć koji vidimo u našem okruženju ovde na planeti koja je zapravo izraz nemoći ljudi da kontrolišu svoje umove (pasije uma), nagone i emocije. Pravu moć sagledavamo tek kada ovladamo svojim umom i kontrolišemo ga a sve njegove usputne devijacije ispravimo...
Ovde smo govorili o svesti gde je neko smestio svest u samom umu i video je njegovo automatsko funkcionisanje kao svesne odluke, reakcije ili svesno razmišljanje a da tako nečeg u umu nikada nije ni bilo. Mada, um nikada ne treba potceniti jer ta njegova visoka "sofisticiranost" u radu čini da budemo zavedeni i zamenjujemo ga svest...
Istovremeno, nije naše telo mozak stvarno samo goli transmiter jer ima i svoju svest. Nije ni naš um takodje goli transmiter jer ima svoj nivo svesti. Ali, svest tela (mozga), svest uma kao i podsvesnog dela uma (eteričkog dela- postoji dobar razlog da je dobro da se on odvojeno razmatra) jesu daleko ispod one svesti kojoj mi kao prava biće težimo i kojoj se približavamo. Taj cilj nikome nije izmakao pa neće ni nama i to nezavisno što kuburimo sa njegovim sagledavanjem
Takodje ne treba brkati svest i savest. Iako je savest u našim ranijim fazama razvitka uglavnom zavisna od moralnosti koja je u nas ugradjena od strane roditelja, okoline i škole a donekle i religijskih učenja, ipak dodje trenutak kada tu fazu nadrastemo i naša savest počinje zavisiti samo od nas samih odnosno od naše duhovne svesti. To je trenutak kada smo kao jedinka nadmašili prosečnu svest zajednice i njenih moralnih načela...
U svemu ovome je najbitnije postaviti na svoje mesto samo nekih pet ili šest detalja, sagledati njihove načine finkcionisanja i medjusobu komunikaciju i završiti posao. Nažalost, dok se držimo šta su govorili i o tome postulirali mnogi mislioci i nadrimislioci dotle ćemo promašivati srž. Ličićemo na dinosauruse koji su izumrli jer se nisu prilagodili novonastalim uslovima - mada je istina da nisu zbog toga nestali već jednostavno zato što za njihovim postojanjem više nije bilo potrebe. Eksperimenat svesti je sa njima završen i gradnja i evolucija (i to kontrolisana evolucija) otišli su dalje...
Na nama je da uspemo da preuzmem o svoj dalji tok razvitka svesti u svoje ruke - da to teče našim svesnim sagledavanjem tog toka i da ga mi svesno kontrolišemo i usmeravamo. Da kontrolišemo tok i brzinu ekspanzije samo i jedino svoje svesti ali ne i tokove i dogadjaje oko nas samih...
 
Iz singulariteta prapočetka...A u njemu ne važe zakonitosti,čak ne možeš ni reči ovo "u njemu"...

Do singulariteta dolazis ako u redukcionistickoj maniri ides nazad u proslost, po Einsteinovim postulatima OTR-a.
Medjutim, to nije obrazlozenje za kauzalnost samih zakona. Ti mjesas kruske i jabuke.
Ponavljam: gdje je izvor zakonima?
Drugacije receno, kako bi ti bilo lakse odgovoriti: tko je uzrok singulariteta? Odakle dolazi singularitet?
 
Kada se polako sa pažnjom pročitaju svi postovi i diskusije da se uočiti da nema dobre zajedničke podloge od koje bi se pošlo da bi se na kraju stiglo do cilja - da se ljudi medjusobno po ovim pitanjima nedvosmisleno razumeju. Istovremeno nema ni dovoljno volje da se diskusija vodi sa pristupom; saslušajmo druge sagovornike, nadogradjujmo diskusiju, izvlačimo zaključke, otkrijmo bolji pristup i postavimo prihvatljiviji temelj. Ovako, stiče se utisak da bi diskusija mogla teći decenijama a da se ni za jednu jotu diskusija ne približi nekoj zajedničkoj liniji.
Ono što smo prihvatili za istinu, a izgleda da smo prihvatili za istinu ono sa čime smo se prvi put susreli što je objašnjavalo ili možda samo postuliralo o području na kojem smo hteli biti informisani....
Stičem utisak da jedni govore o objektivnom i subjektivnom govoreći sa pozicije dnevne svesti (ega ili nižeg "ja" odnosno nižeg svesnog). Drugi govore o objektivnom i subjektivnom sa prihvaćenih pozicija drugih tumača što bi trebalo biti sa pozicije Super Ega (više svesnog, transcedentalno svesnog ili višeg "Ja") iako ne govore stvarno sa pozicije Super Ega...
Kada je reč o samom Bogu stvar bude jo čudnija budući da ovde nema autoriteta po tom pitanju ali se zato nameću nadriautoriteti poput religijskih sveštenika koji nikada nisu znali voditi ni svoj život ali su se zato nametnuli tumačiti Boga kroz religiju. Tumače Ono za šta ni sami nisu sigurni ni da li postoji i kako komunicirati sa Tim što sigurno i postoji.
Ajnštaj ne iznedrio lepu izreku; "Ako neko ne može objasniti nešto na jednostavan način onda on to sigurno ne razume..." A čovekovo pravo znanje i razumevanje ne dolazi kroz spoljašna saznavanja i "razumevanja" mada spoljašna životna iskustva čine osnovicu da mi kao duhovne jedinke metodom probe i greške otkrivamo najviši Zakon Ljubavi i na taj način ekspandiramo svoju svest. Jer, mi jesmo svest u stalnoj ekspanziji, svest koja nastoji dosegnuti svoj maksimum i time realizovbati sebe onakvom kakva jeste....
U celom tom procesu um jeste u ostaje da bude samo instrument, pomagalo ili orudje. Kome služi kao orudje? Pa nama, duhovnim jedinkama, ili Dušama koje nikada nismo bile Bog niti ćemo ikada postati Bogom ali ćemo realizovati svoju pravu božanstvenu prirodu - svest, ljubav, duhovnu slobodu ali svakako i moć. Naravno ne onu moć koji vidimo u našem okruženju ovde na planeti koja je zapravo izraz nemoći ljudi da kontrolišu svoje umove (pasije uma), nagone i emocije. Pravu moć sagledavamo tek kada ovladamo svojim umom i kontrolišemo ga a sve njegove usputne devijacije ispravimo...
Ovde smo govorili o svesti gde je neko smestio svest u samom umu i video je njegovo automatsko funkcionisanje kao svesne odluke, reakcije ili svesno razmišljanje a da tako nečeg u umu nikada nije ni bilo. Mada, um nikada ne treba potceniti jer ta njegova visoka "sofisticiranost" u radu čini da budemo zavedeni i zamenjujemo ga svest...
Istovremeno, nije naše telo mozak stvarno samo goli transmiter jer ima i svoju svest. Nije ni naš um takodje goli transmiter jer ima svoj nivo svesti. Ali, svest tela (mozga), svest uma kao i podsvesnog dela uma (eteričkog dela- postoji dobar razlog da je dobro da se on odvojeno razmatra) jesu daleko ispod one svesti kojoj mi kao prava biće težimo i kojoj se približavamo. Taj cilj nikome nije izmakao pa neće ni nama i to nezavisno što kuburimo sa njegovim sagledavanjem
Takodje ne treba brkati svest i savest. Iako je savest u našim ranijim fazama razvitka uglavnom zavisna od moralnosti koja je u nas ugradjena od strane roditelja, okoline i škole a donekle i religijskih učenja, ipak dodje trenutak kada tu fazu nadrastemo i naša savest počinje zavisiti samo od nas samih odnosno od naše duhovne svesti. To je trenutak kada smo kao jedinka nadmašili prosečnu svest zajednice i njenih moralnih načela...
U svemu ovome je najbitnije postaviti na svoje mesto samo nekih pet ili šest detalja, sagledati njihove načine finkcionisanja i medjusobu komunikaciju i završiti posao. Nažalost, dok se držimo šta su govorili i o tome postulirali mnogi mislioci i nadrimislioci dotle ćemo promašivati srž. Ličićemo na dinosauruse koji su izumrli jer se nisu prilagodili novonastalim uslovima - mada je istina da nisu zbog toga nestali već jednostavno zato što za njihovim postojanjem više nije bilo potrebe. Eksperimenat svesti je sa njima završen i gradnja i evolucija (i to kontrolisana evolucija) otišli su dalje...
Na nama je da uspemo da preuzmem o svoj dalji tok razvitka svesti u svoje ruke - da to teče našim svesnim sagledavanjem tog toka i da ga mi svesno kontrolišemo i usmeravamo. Da kontrolišemo tok i brzinu ekspanzije samo i jedino svoje svesti ali ne i tokove i dogadjaje oko nas samih...
Ljudi koji nastupaju sa pozicija S. Freuda i njegove podjele licnosti, duha, nisu za satisfakciju. Ako bi moral bio produkt evolucije, zasto se i zivotinje ne ponasaju moralno? Ili recimo primati. Ako si misljenja, da ova podjela drzi vodu, onda te pitam: Sto pravi razliku izmedju dva covjeka, koji, iako se nalaze u istom miljeu, recimo u neprijateljski raspolozenom miljeu, da reagiraju na razlicite nacine. Obrazac evolutivnog morala bi morao biti za sve jednak. Dakle, sto omogucava jednom covjeku, da se izdigne iznad te neprijateljski raspolozene situacije, i postane inspiracija za druge, dok drugi u istoj situaciji propadne u zlu? Zar ti ne upada u oci, da je ovdje nesto potrebno, sto nadilazi evolutivno prilagodjavanje?

U suprotnom C. G. Jung kaze, da je moralno stanje cistog "ega" jedno stanje, u kojem se ego nalazi u dodiru objektivne stvarnosti. Pod uplivom Freuda, i Jung je u pocetku bio skloniji dati prednost instiktivnom i nesvjesnom, odnosno podsvjesnom nedefiniranom prednost, kako bi se kasnije sam korigirao i naglasio imenznu vaznost moralnog principa u covjeku. Freud je ostao na stupnju individuacije, koju je onda podijelio u tri strukturalno oprecna entiteta, koji se bore za prevlast, gdje je ego rob ida, na jednoj strani, i pokorni ucenih super ega. Jung je napustio tu nebuloznu diobu, i suprostavio super egu samo postojanje, koje preko savjesti kontrolira ego, a nesvijesni elementi nemaju moci o odlucivanju u moralnim stvarima, ako je savjest aktivirana u usmjerena na dobro. Zato se kod nerazvijene savjesti pojavljuju simptomi psihopatologije, ako instiktivni nagoni dodju na povrsinu i postanu obrazac moralnog djelovanja. Ako netko kaze, "ne moja volja, nego neka se vrsi tvoja volja", onda se evidentira razgovor ega, sa svojim kreatorom, Bogom.

Time postaje jasno, da je ljudima u duhu usadjeno moralno ponasanje, koje se naziva savjest. Sva savjest je svijest, ali obrnuto nije moguce reci, da je sva svijest savjest, jer i druga komponenta ima svoj udio u svijesti, i manifestira se preko nagona i instikta. A moral kojem je korektiv nasa savjest je iskljucivo tamo, gdje se nalazi besmrtna dusa, njezine komponente sloboda odlucivanja, preko volje, svijest i razum. Svi ljudi su svijesni, pa i onaj najokorijeliji zlocinac, da i u njima postoji iskra moralnog ponasanja i niti jedan od njih nije nikada ustvrdio, da nije spoznao, da je njegov zlocin bio zlo. Zato moramo priznati, da nasa moralnost nije u nama usadjena od roditelja, jer oni nisu u stanju djetetu nista usaditi, sto nam pokazuju fakti zlocinaca iz najmoralnijih obitelji. Iskljucivo sto roditelji mogu jest, pomoci da dijete probudi svoju savjest i da pocne odgovorno postupati u zivotu. Ako tu zakazu, dolazi do psihopatoloskih promjena u strukturi licnosti, gdje nagoni prevladaju moc savjesti i uniste ego, po principu podvrgavanja i navike.

Zato je svako tzv. prosirenje nase svijesti ujedno i suzavanje nase savjesti, sto nam pokazuje i potvrdjuje nekontrolirana konzumacija droga i pornografije. Animalnost preko nagona suzava nasu perceptivnu stranu u prosirenoj svijesti, i na taj nacin unistava moral i vrijednosti. Mi u prosirenoj svijesti postanemo robovi vlastitih poroka i suzimo u konacnici i nasu svijest i nasu savjest. Sve postane jedno te isto, i razlika vise nigdje nema.
Tada se ljudi proglase bogovima, postaju megalomani, narkomani, pornomani i ini manijaci i psihopatoloski monstruumi.
 
Do singulariteta dolazis ako u redukcionistickoj maniri ides nazad u proslost, po Einsteinovim postulatima OTR-a.
Medjutim, to nije obrazlozenje za kauzalnost samih zakona. Ti mjesas kruske i jabuke.
Ponavljam: gdje je izvor zakonima?
Drugacije receno, kako bi ti bilo lakse odgovoriti: tko je uzrok singulariteta? Odakle dolazi singularitet?

Singularitet prapočetka je bez zakona,bar bez fizičkih i drugih u našim vizurama i našim presretnutim komparacijama dešavanja...
Ne mogu ti odgovoriti na nešto što je predmetom ,još uvek,grozničavog ,istraživanja...
Onaj koji jeste piše nešto o tome kako nastaje nešto iz ništa,ali zapravo on ne poznaje svojstva prostora,
a i mi tek površno...
Ne poznamo čak ni gravitaciju,tu silu strahovitu koja teče ka materijama u prostoru...Kao da reke prostora
teku ka svakom svom poremečenom deliću...
Ati tražiš nepokretnog pokretača...:mrgreen:
Da ne trčiš pred rudu?
Lepo je ponovio Luis rečenicu čika Alberta:Ako ne znaš objasniti jednostavno,onda to i ne razumeš...
Uporno se držiš kauzalnosti jer ti jasno da ako ona ne postoji-nema ni prvog uzroka...
E pa-kauzalnost ne postoji-to je samo odnos naših glupih reči-u prirodi se sve dešava bez uzroka i ništa nije
posledično.... To su sledovi koji se bolje razumeju primenom algoritama...A svaki algoritam je s posebnim ,za taj
događaj specifičnim,pravilom! Ne postoje univerzalni zakoni sem onih koje je čovek smislio ! ! !
Ako ovo nije jasno-onda ću početi da crtam...
 
Singularitet prapočetka je bez zakona,bar bez fizičkih i drugih u našim vizurama i našim presretnutim komparacijama dešavanja...
Taj pojam je potreban kozmolozima kako bi mogli doci do svojih teorija. Einstein nije o tome gubio ni rijeci, jer je bio veliki protivnik kvantne fizike, i smatrao da Bog ne baca kocku, odnosno da nije igrac i hazarder "Gott würfelt nicht!". Naime, na putu ka ujedinjavanja kvantne fizike i OTR-a, znanstvenici su zavrsili u singularitetu, koji prakticno fragmentira i raskida cijelu stvarnost i gdje zakoni prestaju vaziti, jer sve zavrsava u beskonacnosti. Medjutim, nitko nikada i nigdje nije tvrdio niti tvrdi, da su zakoni postojali prije singulariteta, jer ako singularitet zahtjeva cirkularnost, onda bi zakoni morali vrijediti i u njemu. Oni ne tamo ne vrijede, sto nam jasno pokazuje, da singularitet mora imati svoj uzrok. I upravo u BB- onda nastaje materija, prostor, vrijeme i sve sto iz fizike poznajemo, ali po INFORMACIJI koja dolazi od nekog entiteta koji stoji iza singulariteta, ako taj postoji. Po logickom zakljucivinju dolazimo do racionalnijeg rjesenja. Bog kreiira iz nista po svojoj svemoci, gdje je na djelu Bozji LOGOS, koji po informaciji kreira sve sto postoji. Kvantna fizika je na istinskom putu da to i potvrdi, ako se preseli iz SF- i njezinih ispraznih teorija o strunama i superstrunama i konacno dodje ka razumu.
Ne mogu ti odgovoriti na nešto što je predmetom ,još uvek,grozničavog ,istraživanja...Onaj koji jeste piše nešto o tome kako nastaje nešto iz ništa,ali zapravo on ne poznaje svojstva prostora,a i mi tek površno...
Ne moze nesto nastati iz nista, ako je nista ne-egzistencija. Iskljucivo jedan svemoguci entitet je u stanju kreirati ex nihilo. Spontano ne moze nista nastati iz nista. Ex nihilo nihil fit! Ako imas neki dokaz za takvu tvrdnju, onda ces oboriti moju argumentaciju, ako ne, onda je ona vrijedna paznje.

Lepo je ponovio Luis rečenicu čika Alberta:Ako ne znaš objasniti jednostavno,onda to i ne razumeš...
Sto ako vas dvojica niste razumjeli EINSTEINA?
Covjek nije uvjek u stanju objasniti ono sto mu je jasno kao na dlanu. Aurelius Augustinus, kaze o vremenu: "Kada me nitko ne pita, znam. Kada me netko upita sto je vrijeme, onda ne znam!" Ne postoje jednostavna, nego razumljiva rjesenja!

Uporno se držiš kauzalnosti jer ti jasno da ako ona ne postoji-nema ni prvog uzroka...
Covjece, na kauzalnosti pociva cijela znanost. I kvantna fizika pociva na kauzalnim principima, ali buduci da mi ljudi nismo u stanju spoznati sva kvantna stanja i time sve mogucnosti, mi ne mozemo uvjek detektirati uzrok, ali on postoji u toj "beskonacnoj" mnozini mogucih opcija. A to se zove teoloski determinizam. Bog sve zna! I zato iskljucivo onaj koji sve zna, zna da sve ima svoj uzrok.Nepokretni pokretac je logicno misljenje, jer ako postavis nesto kao prvo, onda ne postoji jos nesto drugo, sto bi bilo prvije od prvog. To bi bilo nelogicno.

E pa-kauzalnost ne postoji-to je samo odnos naših glupih reči-u prirodi se sve dešava bez uzroka i ništa nije posledično.To su sledovi koji se bolje razumeju primenom algoritama...A svaki algoritam je s posebnim ,za taj događaj specifičnim,pravilom! Ne postoje univerzalni zakoni sem onih koje je čovek smislio ! ! !
Onda je za tebe cijela znanost obicna farsa! Ovom tvrdnjom gore ju ukidas! Zakoni su za mene Bozja informacija i postoje kao regulativi u prirodi, po kojima se ona ravna. Ako dokines kauzalnost, znanost ti je fuc, i ti si u vodama ezotericnog kaosa, koji ne postoji. Zar bi ti mogao izmisliti alfa konstantu, ako ona nebi stvarno vladala u svijetu?

Ako ovo nije jasno-onda ću početi da crtam...
Sumnjam da ce ti uspjeti, jer ti ne razumjes niti "J" od svega!
 
.. može .. materija može iz energije .. ajnštajn .. relativnost .. .. ako to ne znaš .. onda ****** .. .. ako to znaš onda treba vidjeti može li čestica biti u vidu energije ..
(.. ****** .. mislim da je najbolje da priznaš da to ne znaš .. pa da se ne mučiš mnogo ..)
Daj ne budali!
Energija je osobina materije i po formuli E=mc^2 ekvivalentna masi. Dakle, energija nije nista, nego nesto!
 
Taj pojam je potreban kozmolozima kako bi mogli doci do svojih teorija. Einstein nije o tome gubio ni rijeci, jer je bio veliki protivnik kvantne fizike, i smatrao da Bog ne baca kocku, odnosno da nije igrac i hazarder "Gott würfelt nicht!". Naime, na putu ka ujedinjavanja kvantne fizike i OTR-a, znanstvenici su zavrsili u singularitetu, koji prakticno fragmentira i raskida cijelu stvarnost i gdje zakoni prestaju vaziti, jer sve zavrsava u beskonacnosti. Medjutim, nitko nikada i nigdje nije tvrdio niti tvrdi, da su zakoni postojali prije singulariteta, jer ako singularitet zahtjeva cirkularnost, onda bi zakoni morali vrijediti i u njemu. Oni ne tamo ne vrijede, sto nam jasno pokazuje, da singularitet mora imati svoj uzrok. I upravo u BB- onda nastaje materija, prostor, vrijeme i sve sto iz fizike poznajemo, ali po INFORMACIJI koja dolazi od nekog entiteta koji stoji iza singulariteta, ako taj postoji. Po logickom zakljucivinju dolazimo do racionalnijeg rjesenja. Bog kreiira iz nista po svojoj svemoci, gdje je na djelu Bozji LOGOS, koji po informaciji kreira sve sto postoji. Kvantna fizika je na istinskom putu da to i potvrdi, ako se preseli iz SF- i njezinih ispraznih teorija o strunama i superstrunama i konacno dodje ka razumu.

Ne moze nesto nastati iz nista, ako je nista ne-egzistencija. Iskljucivo jedan svemoguci entitet je u stanju kreirati ex nihilo. Spontano ne moze nista nastati iz nista. Ex nihilo nihil fit! Ako imas neki dokaz za takvu tvrdnju, onda ces oboriti moju argumentaciju, ako ne, onda je ona vrijedna paznje.


Sto ako vas dvojica niste razumjeli EINSTEINA?
Covjek nije uvjek u stanju objasniti ono sto mu je jasno kao na dlanu. Aurelius Augustinus, kaze o vremenu: "Kada me nitko ne pita, znam. Kada me netko upita sto je vrijeme, onda ne znam!" Ne postoje jednostavna, nego razumljiva rjesenja!


Covjece, na kauzalnosti pociva cijela znanost. I kvantna fizika pociva na kauzalnim principima, ali buduci da mi ljudi nismo u stanju spoznati sva kvantna stanja i time sve mogucnosti, mi ne mozemo uvjek detektirati uzrok, ali on postoji u toj "beskonacnoj" mnozini mogucih opcija. A to se zove teoloski determinizam. Bog sve zna! I zato iskljucivo onaj koji sve zna, zna da sve ima svoj uzrok.Nepokretni pokretac je logicno misljenje, jer ako postavis nesto kao prvo, onda ne postoji jos nesto drugo, sto bi bilo prvije od prvog. To bi bilo nelogicno.


Onda je za tebe cijela znanost obicna farsa! Ovom tvrdnjom gore ju ukidas! Zakoni su za mene Bozja informacija i postoje kao regulativi u prirodi, po kojima se ona ravna. Ako dokines kauzalnost, znanost ti je fuc, i ti si u vodama ezotericnog kaosa, koji ne postoji. Zar bi ti mogao izmisliti alfa konstantu, ako ona nebi stvarno vladala u svijetu?


Sumnjam da ce ti uspjeti, jer ti ne razumjes niti "J" od svega!
Sit gladnom ne veruje...
Ja jednostavno ne verujem da ti ne kapiraš šta ja pišem...Nažalost izgleda da je konačno tako...
Jer ako nisi u stanju da se odmakneš od ljudske kauzalnosti i moždanih dedukcija i kreneš,kako bi to Koko Bil rekao,putem
duhovne mudrosti prosvetljene širokim i dalekim saznajnim horizontom,tada ,u tim tvojim uskim kauzalnim i deduktivno-
induktivnim okvirima, nemamo bog zna o čemu da piskaramo...
Ne teram te ja da prosvetljenije misliš...Ali nemoj mene terati da te tvoje puzle slažem...
Govoriš da iza singulariteta stoji sedi čiča i drži čarobni štapić kojim pokreče BB...:hahaha::rotf:Idi u dope!:mrgreen:
Singularitet važi i za Godoa,ak nisi mogel znat,al ne po logici,već po izboru samog singulariteta kog se ima zvat živim
na izvestan kompleksan način...Kad si to skapiraš,moremo nastavit-hebal ga vragec...
Kad bi naučnici koji učestvuju u CERNu mislili kak ti elektron i pozitron bi im bili još uvjek najmanje čestice materijalnog oblika...:mrgreen:
Pak su to fakini koji razmaštaju svoja naučna znanja i hebiga,malo kvarkovi,malo leptoni,a bogami i koja napupela bozonka...:hahaha:
 
Kada se polako sa pažnjom pročitaju svi postovi i diskusije da se uočiti da nema dobre zajedničke podloge od koje bi se pošlo da bi se na kraju stiglo do cilja - da se ljudi medjusobno po ovim pitanjima nedvosmisleno razumeju. Istovremeno nema ni dovoljno volje da se diskusija vodi sa pristupom; saslušajmo druge sagovornike, nadogradjujmo diskusiju, izvlačimo zaključke, otkrijmo bolji pristup i postavimo prihvatljiviji temelj. Ovako, stiče se utisak da bi diskusija mogla teći decenijama a da se ni za jednu jotu diskusija ne približi nekoj zajedničkoj liniji...
zajednička polazna točka može biti ono što svi na isti način možemo doživjeti.
na veliko podcjenjuješ ulogu religije, koja naučnicima, roditeljima i školi određuje pristup i razumijevanje svijeta i sebe na određen način, s određenim, ni u čemu osim u mašti utemeljenim pretpostavkama. to vrijedi i za jezik kojim se izražavaš. riječi nisu ništa što stvarno postoji, niti one označavaju nužno nešto što stvarno postoji. tak je i tvoj post satkan od mističkih predodžba tvog kulturnog okružja.
svojim operiranjem sa svojstvima i funkcijama mozga, svijesti, podsvijesti, zakonom ljubavi, potrebom postojanja dinosaurusa i mnogim drugim frazama i pretpostavkama te samom riječi bog, samo si složio varijantu na postojeću simfoniju fikcija.
tvoje riječi, način na koji ih upotrebljavaš i sadržaj koji želiš prenijeti, samo su jedna suvremena vjeroispovijest, s vrlo malo dodirnih točaka s onim, što možemo svi na jednak način doživjeti..
 
Poslednja izmena:
zajednička polazna točka može biti ono što svi na isti način možemo doživjeti.
na veliko podcjenjuješ ulogu religije, koja naučnicima, roditeljima i školi određuje pristup i razumijevanje svijeta i sebe na određen način, s određenim, ni u čemu osim u mašti utemeljenim pretpostavkama. to vrijedi i za jezik kojim se izražavaš. riječi nisu ništa što stvarno postoji, niti one označavaju nužno nešto što stvarno postoji. tak je i tvoj post satkan od mističkih predodžba tvog kulturnog okružja.
svojim operiranjem sa svojstvima i funkcijama mozga, svijesti, podsvijesti, zakonom ljubavi, potrebom postojanja dinosaurusa i mnogim drugim frazama i pretpostavkama te samom riječi bog, samo si složio varijantu na postojeću simfoniju fikcija.
tvoje riječi, način na koji ih upotrebljavaš i sadržaj koji želiš prenijeti, samo su jedna suvremena vjeroispovijest, s vrlo malo dodirnih točaka s onim, što možemo svi na jednak način doživjeti..
Ljudi se gađaju rečima ko ciglama,a tek poneka je mekša...Kad te izbombarduju dobro-boli glava...:mrgreen:
Štos je misliti bez reči-mislima koje teku kao film,s dešavanjima kojima se u hodu radi scenario i režija,a reči koristiti za komunikaciju...
Ko misli rečima,deducira,zaštozatozira,indukuje-taj se udaljava od stvarnosti u svet reči...:(
 
Poslednja izmena:
Svoj tekst sa pdf. religija stavljam i ovdje na uvid!

Za sve ezotericare!
Pojam iluzije ima svoje znacenje tek onda, ako stoji u odnosu prema necemu sto nije iluzija, a to je onda realnost. Bez ove predpostavke je pojam iluzija prazan pojam i ne posjeduje nikakvo znacenje.

"Ezotericar muzjak" i njegovi konsorti se ne koriste dovoljno preciznim pojmovima i logickim zakljucivanjem, te tako stvaraju iskljucivo zbrku i konfuziju u diskursu, umjesto da pokusaju fundirati svoju argumentaciju na istinskim i preciznim pojmovima. Ako se zeli diskutirati o stvarnosti svijeta, onda se trebaju luciti pojmovi kao objektivni, adnosno apsolutni iskazi od relativnih konstrukcija.

Konstruktivisticka filozofija unistava znanost na kojoj se fundira nase znanje, jer ni ezotericari nebi imali puno pojma o stvaranju iluzija, da se ne sluze neurofizioloskim nalazima iz znanosti. Ako zastupaju strogi konstruktivizam, koji u ekstremu ide tako daleko da postaje solipsizam, onda su ezotericari pseudofilozofi i neznalice. Naime, uvjek se moraju praviti distinkcije izmedju apsolutnog i relativnog izricaja.

Kvantna fizika nas uci, da mi nismo u stanju spoznati i dokazati objektivnu stvarnost, odnosno apsolutni Bitak, ali to ne znaci da on ne postoji i da ne postoji apsolutna ISTINA, odnosno apsolutna realnost, pa se ezotericari sluze ovom tvrdnjom kako bi dokazali svoju subjektivnost u zakljucivanju.

Ovdje bih zelio istaknuti samo ovo: ja nisam vulgarni realist, nego ontolosk-hipoteticki realist, a ujedno i idealist, jer ontoloski realist tvrdi da postoji realni vanjski svijet, neovisno o opazanju i svijesti, gdje ja ovu ideju jednostavno transcendiram i tvrdim, da postoji objektivna, odnosno apsolutna realnost, a ta je Bog. Za ovu vrstu vjerovanja postoje plauzibilni dokazi, docim za njezino negiranje ne postoje nikakvi dokazi i nisu moguci. Ovaj svijet postoji i onda, ako nas nema, jer onda je Bog posmatrac u tome sustavu stvarnosti i ta stvarnost je egzistentna.

Ona ne moze biti iluzija, ukoliko se pozivamo na apsolutnu i objektivnu realnost. Ovaj realni svijet posjeduje svoje strukture, i posjeduje stvari, koje mogu interagirati sa nama, nasim subjektom.

Na drugoj strani mi imamo i spoznajno teoretskog realistu, koji je takodjer misljenja, da je realni svijet, dakle ne apsolutno realni svijet, spoznajan, pa cak i stvar sama po sebi, kao dio toga sustava. Kod toga treba imati na umu, da se nuzno projiciranje svijeta dogadja na ustrb njegova spoznavanja. Tu postoje stupnjevi spoznaje, sto nam u redukcionistickom primjeru promatranja materije jasno definira Heisenbergova "Unschärferelation", gdje nismo u stanju istovremeno odrediti lokaciju i kretanje jedne tzv.kvantne cestice.

Kod tzv. metodoloskog realizma se ide zatim, kako bi se pokazalo, kako i na koji nacin mi mozemo saznati nesto o nasoj stvarnosti. Znanstvene teorije pokusavaju opisati te strukture nase stvarnosti, prema Heisenbergovoj "Unschärferelation!" Ali, to ne znaci, da je sve iluzija! Iza svega se krije jedna realnost, a posmatrac sustava je BOG.

Znanost nam jasno pokazuje, da pojedine metode mjerenja daju odredjene rezultate, kao kod mjerenja prirodnih konstanti, i mi mozemo doci do aproksimativnih rezultata, u odnosu na nasu stvarnost. Jos jedan argument u prilog ove opcije jest, otkrice energije i impulsa. U fizici nalazimo uvjek ove velicine i po njima konvergiraju sve teorije. Da realni svijet postoji u jednom vidu, dokaz su upravo znanstvene teorije, jer se mogu falsificirati. Zasto neke teorije zakazu, na ovo solipsisti i konstruktivisti nemaju odgovora. Ako bi svijet bio iluzija, onda bi on uvjek i bez vremenskog parametra morao biti iluzija. Kako vidimo, on to nije.
Zato je predpostavka jednog realiteta, koji nije ovisan o nasoj svijesti nuzna i imperativna. I konstruktivist kao i realist moraju vjerovati da jedna objektivna stvarnost mora egzistirati, jer ako u to ne vjeruju, onda su u kontradikciji sa svojom spoznajom o ikuziji.

Dokaz: Ja mogu otvoriti svoju kalotu na glavi i mogu u ogledalu vidjeti svoj vlastiti mozak. Ja sam predpostavljam, da moj mozak producira moju stvarnost, i kod te pomisli dolazim u kontradikciju sa samim sobom, jer mislim, da je mozak koji me takoreci samoprojicira u moju stvarnost, sam dio te stvarnosti, koju je sam kreirao. A to je nelogicno! Dakle, ja mogu svoj mozak promatrati kod projiciranja i kreiranja moje stvarnosti, a istovremeno je i moj mozak dio te stvarnosti. Ova stvarnost je u sebi potpuno zatvorena, i ne postoji nista iza svega toga, sto bi ja mogao verivicirati. Pa ipak to je nekonzistentno misljenje, jer iza svega mora postojati netko tko cijeli svijet, moj mozak i moju subjektivnu kreaciju o njemu kreira, jer drugog logicnog objasnjenja, niti ima, niti ga moze biti.

A taj netko jest objektivna ili apsolutna realnost, dakle ono sto mi zovemo BOG. Ako ja kao neurofiziolog istrazujem svoj mozak, onda ja to cinim u svojoj stvarnosti, koja se sa objektivnom realnoscu ne moze poistovjetiti. Medjutim, kod ovakvog procedera mora postojati neko, ko je mene kreirao, a ne pojavljuje se u mojoj stvarnosti i nije dio moje stvarnosti. I ovo je dokaz, da postoji objektivna realnost, koja ne ovisi o mojoj svijesti. Ovaj ekskurz je neminovan dokaz i za konstriktivistu, kao i za ontoloskog i spoznajno teoretskog realistu, da svijet nije iluzija.

I konstruktivist i realist moraju priznati da postoji jedna vrsta hipotetickog znanja. Pa iako znanost ne naucava istinu, ipak se mora priznati, da mi mozemo pogreske odkriti i kao takve ih spoznati, a to nije mala stvr, jer u iluzijama ne postoje pogreske, buduci se radi o iluziji. Na putu spoznaje, preko otkrivanja pogresaka, mi napredujemo i svakim korakom se blizimo realnoj, dakle apsolutnoj stvarnosti. Zato je veoma lose i stvarno pogresno, kada konstruktivisti tvrde, da mi nismo u stanju nista saznati o apsolutnoj Istini. Naime, to je iluzija, a stvarnost je, da mi nismo u stanju apsolutnu ISTINU, dokazati.

Ovdje bih se posluzio jednom maksimom hipotetickog realiste, koji kaze: ja Istinu nemogu dokazati, zato se i sluzim hipotezama. Medjutim, ta hipoteza moze biti istinita i samim tim je realnost, a ne iluzija i konstrukt naseg mozga. Konstruktivist je mislkjenja, ako svijet nebi bio iluzija, onda bi morao biti spoznajno za verificirati, sto je apsurdno misljenje, jer bi to bila Bozja opcija gledanja na svijet.

Samo Bog vidi stvarnost, jer je Bog apsolutna Istina i apsolutna realnost, koja sve generira. Dokaz za ovu tvrdnju je slijedeci: konkurentnost medju zivim bicima u potrazi za sredstvima prezivljavanja jasno ukazuje, da svijet nije iluzija i nije konstrukcija naseg uma, jer ako bi to bilo istinito, onda bi za svakog stanovnika zemlje, iluzija o prezivljavanju u zivotu, bila iluzija, i samim time laz, jer mi stvarno imamo u zvotu i lijepih i ruznih dozivljaja, lijepog cvijeca i ruznog smrada. Zato svijet nije iluzija naseg subjekta, nego odgovara hipotetickom svijetu plauzibilnih rjesenja na putu ka apsolutnoj ISTINI, koju ovdje u relativnom svijetu znanstvenom metodom nismo u stanju dokazati, ali zato smo u mogucnosti istu spoznati, preko opce i posebne Bozje Objave, preko teleologije univerzuma i Biblijske Objave.


Konstruktivisti ne tematiziraju factum, da se misljenje ne konstruira preko osjetilnih organa i da samom tom cinjenicom mora imati visi dignitet, od obicnog empirijskog spoznanja. To isto vrijedi i za sve a priorske spoznaje, svijest i apercepciju. Zato je solipsizam i konstruktivizam kruh bez “motike” i nema sadrzajnosti u sebi, jer se sam obara, preko iluzije i predstave o svijetu, jer je ta predstava iluzija iluzije i same te predstave.
 
"Ezotericar muzjak" i njegovi konsorti se ne koriste dovoljno preciznim pojmovima i logickim zakljucivanjem, te tako stvaraju iskljucivo zbrku i konfuziju u diskursu, umjesto da pokusaju fundirati svoju argumentaciju na istinskim i preciznim pojmovima. Ako se zeli diskutirati o stvarnosti svijeta, onda se trebaju luciti pojmovi kao objektivni, adnosno apsolutni iskazi od relativnih konstrukcija.


Kvantna fizika nas uci, da mi nismo u stanju spoznati i dokazati objektivnu stvarnost, odnosno apsolutni Bitak, ali to ne znaci da on ne postoji i da ne postoji apsolutna ISTINA, odnosno apsolutna realnost, pa se ezotericari sluze ovom tvrdnjom kako bi dokazali svoju subjektivnost u zakljucivanju.
.
---------------------------------------
1.Ne koriste se jer ne raspolažu,niti iko niti OBJEKTIVNE REČI NITI OBJEKTIVNI LOGOS za iste te reči da bi IZREKLI istinitu stvarnost,ali uostalom i da imaju (što nije moguće).
2.Kvantna fizika (postojanje u kvantima i na kvantni način) to onemogućava kako si izrekao ČAK I BOGU! ! !

Dakako,po principu koji bi podrazumevao išta univerzalno-čak i Bog bi nestao u singularitetu-u tački u kojoj nestaje sav univerzum...
(Kao što rekoh:možemo se gađati rečima kao ciglama-Istina je delo! Što bi rekao Niče:Nemoj mi pričati o Bogu-pokaži mi ga...
Iako cenim tvoj umni napor,smatram ga nedovoljnim,jer umesto da nastaviš da istražuješ,predaješ se pred nesaznatim, rečima:To je Bog...
Ja tražim dalje...)
 
Poslednja izmena:
---------------------------------------


Dakako,po principu koji bi podrazumevao išta univerzalno-čak i Bog bi nestao u singularitetu-u tački u kojoj nestaje sav univerzum...
Daj budi pametan! Vec ova konstrukcija mi jasno kaze, da ti singularitet uzimas kao vjecni entitet, a to je i vise nego banalno, ako se kod toga ne pitas odakle dolazi. Ako pstovai dvije opcije, dva entiteta, onda moras birati onaj logicniji, a da pomocu njega mozes sve objasniti. Ockhamova britva reze tvoje nelogicnosti, kao sto si vec jednom i sam primjetio. Sam po sebi ne moze postojati, dakle, odakle dolazi?
 
Daj budi pametan! Vec ova konstrukcija mi jasno kaze, da ti singularitet uzimas kao vjecni entitet, a to je i vise nego banalno, ako se kod toga ne pitas odakle dolazi. Ako pstovai dvije opcije, dva entiteta, onda moras birati onaj logicniji, a da pomocu njega mozes sve objasniti. Ockhamova britva reze tvoje nelogicnosti, kao sto si vec jednom i sam primjetio. Sam po sebi ne moze postojati, dakle, odakle dolazi?
Sasm po sebi može postojati samo Bog?Pa to ti je singularitet...:mrgreen:
Sam bi došao do čega i Spinoza da ti nije tako napunjen superego ...
Otvori svoj um čoveče...(Neće te đavo pojesti,to ti je samo arhetipski primitivac-neandertalikus u nama,
a onomu što zoveš Bog pa ga kratiš i uljuđuješ,umesto da se ti ubožavaš,bolji si otvoreniji za saznavanja-
nije ni tom bolje što smo gluplji...)
 
---------------------------------------
1.Ne koriste se jer ne raspolažu,niti iko niti OBJEKTIVNE REČI NITI OBJEKTIVNI LOGOS za iste te reči da bi IZREKLI istinitu stvarnost,ali uostalom i da imaju (što nije moguće).
2.Kvantna fizika (postojanje u kvantima i na kvantni način) to onemogućava kako si izrekao ČAK I BOGU! ! !
1) Pogledaj sto nas uci aktualna znanost. Najprije moras razlikovati znanstvene podatke i znanstvene teorije. Predpostavimo, da mi mozemo alfa-konstantu tako precizno izmjeriti, onda to mjerivo ne podlijeze prirodoznanstvenoj promjeni. Znanstvene teorije se mjenjaju i modificiraju, ali precizno izmjereni podatci ostaju.Ono sto je Newton mjerio, ostaje vrijedno i za danas i za sutra. Ono sto se promjenilo jest interpretacija . Po teoriji korespondencije Einstein je iskljucivo drugacije interpretirao Newtonove teorije, a konkretno u eksperimentu ih je potvrdio kao napr. kod Michelson-Morley eksperimenta. Problem svih prirodnih znanostiju jest, da one manje ili vise "apsolutne podatke mjerenja", interpretiraju sa "relativno ispravnim" teorijama, gdje se onda ocituje, da znanstvene teorije imaju dvije komponente:
-Jedan apsolutno ispravni dio, naime logiku u obliku matematickih formula, i relativni dio teorije, naime onaj dio teorije, koji je za vrijeme postavljanja iste, bio nedokaziv, a to su premise te teorije. A svaki student logike zna, da su istinite konkluzije iskljucivo onda moguce, ako su i premise istinite i dokazane, a to mi u prirodnim znanostima ne mozemo postici, pa se onda sluzimo plauzibilnim rjesenjima.
Ergo: matematicki dio Newtonovih teorija je jos uvjek 100% tocan. Pogresne su bile iskljucivo njegove premise, da su vrijeme i prostor apsolutnog karaktera. Tamo gdje se ovi parametri ne traze, Newtonova fizika se i danas sa uspjehom primjenjuje. U kvantnoj fizici mi imamo danas vrlo preciznih mjerenja i podataka o njima. Kod toga nesmjemo onda samo jedno zaboraviti, naime cinjenicu, da u singularitetu vladaju kvantni odnosi i da su njihova mjerenja nemoguca, jer se preko fraktaliranja i kvantiziranja objekata matematicka mjerenja presele u beskonacnost, a mi u fizici nemamo beskonacnosti. Pred Planckovim zidom vlada nemjerivost. Planckova duzina koja iznosi oko 10^-33 cm je najmanji "komadic" NECEGA; UZMIMO MATERIJE ILI PROSTORA; a najmanje mjerivo vrijeme, PLanckovo vrijeme iznosi 10^- 43 sec. Dakle, ispod ovih velicina mi nismo u stanju nvise nista mjeriti. To znaci, tu za nas prestaje fizika, ali da li tu prestaje i informacija, nije sigurno, jer sudeci po teoriji BB- , tu bi mogla vladati informacija i zakoni, a mi ih ne mozemo mjeriti, jer nas ovi Planckovi parametri tu ogranicavaju.
2) Bog je po ovim principima pravi matematicar i zato su prirodni zakoni i konstante dio njegove informacije po kojima se svijet ravna. Sve sto postoji je kontingentno i moglo bi i da ne bude. Bog je actus purus, On je jedini nuzni i logicni entitet, ali nije dio univerzuma Sto to znaci? To znaci, da nuzni entitet postoji sam po sebi. On mora biti vjecan, kako bi materija i sve sto postoji moglo u njemu imati svoj izvor i uzrok.Sto se tice kauzalnih uzroka, trebas pogledati kod Allan Aspect-a, koji je osamdesetih godina proslog stoljeca napravio jedan eksperiment, koji je pokazao istovremenost uzroka i posljedice. Koristio se tzv. fenomenom "quantum entanglement"="Verschränkte teilchen". Kako se to srpski kaze, stvarno ne znam.
Sve u svemu taj je eksperiment pokazao, da postoje ove vrste kauzalnih uzroka:
-Uzrok vremenski prije posljedice.
-Uzrok istovremeno sa posljedicom
-Uzrok poslije posljedice
-Uzrok i posljedica neovisni jedno o drugom.
Buduci da postoje iskljucivo tri vremenska slijeda, prije, istovremeno i poslije, a kauzalni prinsip vrijedi za sve parametre, postaje evidentno, da princip kauzalnosti nije ovisan o vremenu. On je jedan "meta-princi."
 
Sasm po sebi može postojati samo Bog?Pa to ti je singularitet...:mrgreen:
Sam bi došao do čega i Spinoza da ti nije tako napunjen superego ...
Otvori svoj um čoveče...(Neće te đavo pojesti,to ti je samo arhetipski primitivac-neandertalikus u nama,
a onomu što zoveš Bog pa ga kratiš i uljuđuješ,umesto da se ti ubožavaš,bolji si otvoreniji za saznavanja-
nije ni tom bolje što smo gluplji...)
Bog nije singularitet, jer je Bog cisti duh, nikakvim metodama mjeriv ili shvatljiv u svom Bitku. Da Duh postoji uvjerio sam se i sam vise puta i vidio djelovanja duha. A Bog je uzrok svemu pa i nasem duhu. Spinozin panteizam je obicna nelogicna fglupost. Ako uzmes da je u univerzumu ljudski um, kao parametar duha, nesto najkompleksnije , i da je po samorefleksiji nadmasio univerzum, koji se sam po sebi i iz sebe nije u stanju objasniti, onda je stvar evidentna: nas um nije kreator univerzuma, pa tko je onda kreator svega?
 
Bog nije singularitet, jer je Bog cisti duh, nikakvim metodama mjeriv ili shvatljiv u svom Bitku. Da Duh postoji uvjerio sam se i sam vise puta i vidio djelovanja duha. A Bog je uzrok svemu pa i nasem duhu. Spinozin panteizam je obicna nelogicna fglupost. Ako uzmes da je u univerzumu ljudski um, kao parametar duha, nesto najkompleksnije , i da je po samorefleksiji nadmasio univerzum, koji se sam po sebi i iz sebe nije u stanju objasniti, onda je stvar evidentna: nas um nije kreator univerzuma, pa tko je onda kreator svega?

Pa vere se oduvek graničile s paranojom...
Iza nečega mora postojati nešto...:mrgreen:
AlaurBalaur?
Iza čoška neko u zasedi?
Strah i nesigurnost...
Čovek je mravac da bi neki Bog po liku svojemu...Prepotentno mišljenje ima čovek o sebi-otud i ta arogancija i gordost...
A čime se budala ponosi pametan se toga stidi...
Baš se nekad stidim ljudi...Toliko visoko mišljenje imati o sebi-sramota-do Boga!:lol:
UMESTO DA ČOVEK PORADI NA SEBI,POTRUDI SE DA NAPREDUJE,DA DOSTIGNE TOG ZAMIŠLJENOG BOGA...:cool:
 

Back
Top