Bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević: u Srebrenici je bio genocid i tačka

Godina 2246, u Srbiji se održavaju predsednički izbori, u toku je debata kandidata, moderator debate postavlja pitanje - kakav je vaš stav o Srebrenici?
Od kako su Gospodara kamenovali ovde se o tome ne govori.
Samo na ovom forumu se otvaraju te teme ali više zbog nekog marketinga i zloupotrebe u cilju stvaranja unitarne bivše SRBiH.
Žele da na račun tog "genocida" negiraju Republiku Srpsku.
 
Pogledajte prilog 728133






Vukčević: U Srebrenici je bio genocid i tačka

U Srebrenici se dogodio genocid, izjavio je juče bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević na tribini „22 godine posle sukoba: Da li su ratni zločini završena priča?“, koju su organizovali nemačka organizacija ForumZFD i list Danas.

Vukčević: U Srebrenici je bio genocid i tačka 1


– Stalne su političke manipulacije političara oko toga šta se desilo u Srebrenici i šta je to genocid. Genocid je takođe ratni zločin, samo najteži. Da li se desio genocid u Srebrenici? Jeste, desio se. Imate odluku Međunarodnog suda pravde koji kaže da se tu desio genocid i tačka – rekao je Vukčević.

Prema rečima Nataše Kandić, koordinatorke Koalicije za REKOM, srpski sudovi su jako vodili računa da se nijednom presudom Srbija ne dovede u vezu sa genocidom u Srebrenici. Kako je istakla, veliki je pesimista što se tiče procesuiranja ratnih zločina u budućnosti.

– Dosadašnji premijer je bio u prilici da saopšti neke vrlo važne vesti koje se tiču procesuiranja ratnih zločina. Nikada nismo čuli niti od Jedinice za otkrivanje ratnih zločina, niti od Službe za ratne zločine, niti od Tužilaštva za ratne zločine, niti od Republičkog tužilaštva o događajima od 16. decembra 1998. u kafiću Panda, ali smo to zato čuli od premijera. Ipak, ni posle toga nije bilo reakcije službi i institucija koje se time bave – rekla je Kandić i dodala ne vidi kako institucije funkcionišu bez tužioca za ratne zločine.

Vukčević je dodao je nedopustivo to što je premijer povodom određenih stvari izneo u javnost, jer zločin u kafiću Panda nije bio predmet interesovanja Tužilaštva. To se desilo, kako je rekao, u vreme „kada mi nismo ni mogli da reagujemo jer nismo ni bili nadležni, ali otprilike znamo šta se desilo i ko je to uradio“.

– Međutim, premijer je sticajem okolnosti došao do podataka o Naseru Oriću, gde se navodi da je Orić vadio oči sudiji i on je to vrlo detaljno opisao, pošto je imao uvid u iskaz svedoka, koji sam ja dao pokojnom Mikiju Rakiću. To je skandalozno. Bilo je još nekoliko slučajeva kada je premijer Vučić direktno ometao istragu – istakao je Vukčević.

Kao primer opstrukcije Tužilaštva naveo je i to da Služba za otkrivanje ratnih zločina nije radila svoj posao pošto je na njenom čelu bio šef kabineta Vlastimira Đorđevića, koji je haški osuđenik.

Miloš Teodorović, glavni i odgovorni urednik dopisništva Radio Slobodna Evropa iz Srbije, smatra da je „pitanje ratnih zločina drugo ime za problem Aleksandra Vučića“.

– Ukoliko bi on više insistirao na rešavanju slučajeva ratnih zločina i pojačao pozicije tužilaštva, on bi morao da uđe u problem sa Goranom Radosavljevićem Gurijem, koji mu sedi u partiji. Zatim, našao bi se u problemu sa načelnikom Generalštaba LJubišom Dikovićem, kao i sa Momirom Stojanovićem, koji je na poternici Kosova zbog zločina u Đakovici – rekao je Teodorović i dodao da vladajuća stranka nije zainteresovana da se na tom pitanju insistira, dok javnost za ovih 17 godina nije senzibilisana za ovo pitanje niti može da prepozna ove probleme kao relevantne. Po njegovim rečima, problem ratnih zločina je toliko relativizovan da se više i ne prepoznaje kao problem, jer ga ni političke elite to ne definišu tako.

– Mediji u tom spletu kontrola i pritisaka prate ono što diktiraju mejnstrim krugovi, a interes je nedopustivo mali – istakao je Teodorović.

Urednik u listu Danas Aleksandar Roknić ukazuje da su programi izabranih kandidata za tužioca za ratne zločine, Snežane Stanojković i Milana Petrovića, patriotski i da se zasnivaju na tome da se istražuju isključivo zločini nad Srbima.

– Ono što je najneprihvatljivije u programu Snežane Stanojković je to što se ona pozivala na lično prijateljstvo sa glavnim tužiocem Haškog tribunala Seržom Bramercom, zbog čega je on protestovao. Petrovićev program se razlikovao od njenog samo u delu koji se odnosi na unapređenje položaja žrtava i svedoka – rekao je Roknić, na šta je Nataša Kandić dodala da njihovi programi nisu patriotski, i da oni jednostavno nemaju nikakvu viziju šta treba raditi.

– Oni neće moći da sarađuju sa kosovskim institucijama, od kada im je polovinom 2014. Euleks predao nadležnosti, pošto Srbija ne priznaje Kosovo. Jedini tužilac koji se usudio da takne to pitanje je Đorđe Ostojić – rekla je Kandić. Roknić je dodao da je Ostojić bio politički nepodoban kao tužilac pošto je bio republički tužilac tokom akcije Sablja i zato što bi, da je tužilac za ratne zločine, optuživao po komandnoj odgovornosti.


link








Pogledajte prilog 728140


Bivši tužilac Srbije: U Srebrenici je bio genocid

09.07.2020.

U povodu 25. godišnjice genocida u Srebrenici gosti specijalne emisije sa Amirom Krivošijom "Genocid i sud" bili su Serge Brammertz, glavni tužilac Mehanizma za međunarodne krivične sudove, Vasvija Vidović, advokatica sa dugogodišnjim iskustvom u haškim procesima i Vladimir Vukčević, bivši tužilac za ratne zločine Srbije.


link














У јулу 1995. године у Сребреници је убијено преко 7000 мушкараца и дечака, а преко 40 000 жена, деце и стараца протерано је са својих огњишта само зато што су мухамеданске вере. Пресуде Суда БиХ, као и међународних судова, масакре у Сребреници класификовали су као геноцид. Високи представник у Босни и Херцеговини, Валентин Инцко, рекао је да ће Закон о забрани негирања геноцида бити усвојен до обележавања 25. годишњице сребреничког геноцида ове године у Поточарима, али то се још увек није догодило, а сам Инцко није вољан да искористи Бонска овлашћења да закон наметне.
У Федерацији БиХ постоји одредба која забрањује негирање сребреничког геноцида, али ова одредба је лоше написана и не користи се у пракси. Порицање геноцида у Сребреници, слављење осуђених ратних злочинаца и ревизионистички ресентимани у јавном простору нека су од кључних питања која су наведена у извештају о напретку Босне и Херцеговине у 2019. години, а који је припремила Европска комисија.
У јануару је делегат Хрватског народног клуба у Дому народа Златко Милетић затражио од Инцка да искористи своја Бонска овлашћења и да уведе закон којим се забрањује негирање сребреничког геноцида, с обзиром на то да Босански политичари то нису у стању.
После 25.годишњице у Сребреници и читавог низа добро организованих комеморација које се одржавају не само у Босни већ и широм Европе, свакако да се више неће моћи да се одлаже са доношењем Закона о негирању геноцида у Сребреници. Ово је важно како због жртава тако и због чињенице да ће усвајање овог закона спречити да на предстојећим локалним изборима у Босни и Херцеговини побеђују и они Босански политичари који славе архитекте и извршиоце геноцида у Сребреници.
Bice genocid kada institucije koje su to tako nazvale, nazovu i Oluju genocidom. Dotle ce biti samo zlocin.
 
Društvo


Podsećanje REKOM-a: Kako je Dodik govorio o Srebrenici 2007. godine


Milorad Dodik, koji je 2007. godine bio predsednik Vlade Republike Srpske, u intervjuu za Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem potvrdio je da se u Srebrenici 1995. godine dogodio genocid,p podseća REKOM.



Podsećanje REKOM-a: Kako je Dodik govorio o Srebrenici 2007. godine 1
Milorad Dodik Foto: EPA/VLADIMIR STOJKOVIĆ



Intervju je prikazan na NTV Hayat 2. decembra 2007. godine, objavljeno je na portalu RECOM.link.

„Dakle, ja znam savršeno dobro šta je bilo. Bio je genocid u Srebrenici. To je presudio sud u Hagu, i to je nesporna pravna činjenica. Ono što sam trebao da uradim, trebao sam akcijom koju smo poveli da pokušam da vraćam povjerenje, koje se ne može riješiti u jednoj godini ili u pet godina, ali može se riješiti dugoročno“, govorio je Milorad Dodik, podseća REKOM.

Danas, kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Milorad Dodik i druge institucije Republike Srpske ne priznaju da je u Srebrenici počinjen genocid.

Milorad Dodik, Srebrenica
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.


Povezani tekstovi:
Dodik: Rezolucija o poštovanju žrtava fašističkih režima podvala političkog Sarajeva 2
Dodik: Rezolucija o poštovanju žrtava fašističkih režima podvala političkog Sarajeva


Poslanica SNSD-a: Za mene je Dodik bog 4


https://www.danas.rs/drustvo/podsecanje-rekom-a-kako-je-dodik-govorio-o-srebrenici-2007-godine/
 
U toj istoj debati te iste 2246. godine, kandidate za predsjednika u Srbiji pitat će i kakav je njihov stav o Jasenovcu.

U Srbiji to ni sad niko ne pita, to će možda kod vas lol.

Mislim poenta priče je da je bio zločin, niko ne negira da je bio zločin, a ta priča o klasifikaciji samog zločina, dal je genocid il nije genocid mi je na kraju dana priča o semantici, koja traje evo već 20 godina i muka mi je više. Kao da je u svojoj suštini ratni zločin ili zločin protiv čovečnosti manje strašan od genocida... rezultat je isti - ljudi su ubijeni.
 
U Srbiji to ni sad niko ne pita, to će možda kod vas lol.

Mislim poenta priče je da je bio zločin, niko ne negira da je bio zločin, a ta priča o klasifikaciji samog zločina, dal je genocid il nije genocid mi je na kraju dana priča o semantici, koja traje evo već 20 godina i muka mi je više. Kao da je u svojoj suštini ratni zločin ili zločin protiv čovečnosti manje strašan od genocida... rezultat je isti - ljudi su ubijeni.

Sve ok, samo stvar je u tome da priča o klasifikaciji zločina zapravo ne postoji, jer je suvišna. Mjerodavni sudovi (Haški i Međunarodni sud) su pravomoćno klasificirali zločin i time ga definirali. Bilo kakve daljnje rasprave o tome su bespredmetne, jer je presuda takva kakva je i neće se mijenjati.
 
Haški sudija Priska Nijambe je u obrazlaganju svog izdvojenog mišljenja prilikom presude Tolimiru argumentima i logikom razbila u paramparčad sav dokazni materijal koje je prezentovalo tužilaštvo. Između ostalog, ona je u vezi broja žrtava rekla:

http://www.nspm.rs/dokumenti/izdvojeno-misljenje-sudije-u-predmetu-zdravka-tolimira.html?alphabet=l

"U spisu postoji dokaz koji upućuje na to da je u izvjesnom broju masovnih grobnica pronađeno nekoliko stotina tijela sa svezanim rukama i povezima preko očiju. Ja mogu da zaključim van razumne sumnje da su te ljude ubili pripadnici snaga bosanskih Srba. Međutim, bez daljih forenzičkih dokaza za izvjestan broj za koji ne postoje jasni dokazi, ja nisam ubijeđena van razumne sumnje da smrti ispunjavaju elemente ubistva. Dokazi u ovom predmetu pokazuju da su mnogi iz kolone ubijeni u borbi – moguće oko 3000 muškaraca."

Forenzičari Haškog suda su iskopali 3 568 tela u prečniku od 60km oko Srebrenice. Utvrđeno je da je streljano njih 505, a kod ostalih su pronađene rane od gelera, eksplozija, granata....što ukazuje na stradanje u borbi, od minskih polja itd. Nakon povlačenja forenzičara Haškog suda iskopavanje preuzima Institut za nestale na čelu sa kadrom SDA Amorom Mašovićem koji svedoči o 8000 pobijenih kao krunski svedok optužbe kojeg poziva da svedoči haško tužilaštvo. Međutim, analize Mašovićevog instituta nisu validne jer njihove laboratorije mogu samo da identifikuju umrlu osobu, ali ne i da odgovore na pitanje kako je i kad nastradala.

Ibran Mustafić, jedan od razočaranih Izetbegovićevih sledbenika i nekada jedan od osnivača SDA u Srebrenici, koji je u knjizi "Planirani haos" razotkrio metode SDA propagande, smatra da se veoma teško može utvrditi tačan broj ubijenih u Srebrenici. Mustafić: "Veoma teško, zato što je Srebrenica odavno predmet manipulacija, a glavni manipulator je Amor Mašović koji je planirao da na žrtvama Srebrenice živi narednih 500 godina."
https://www.nezavisne.com/novosti/b...ali-nepodobne-sunarodnike-u-Srebrenici/180743
 
https://www.novosti.rs/vesti/naslov...o-kako-je-usmrceno-1923-pokopanih-u-Srebrenic

Da bi znali o čemu se radi, Dunjić i tim su devet meseci radili po 12 sati dnevno dok nisu izvršili ekspertizu svakog slučaja koji su dobili iz Haga - priča, za "Novosti", čovek upoznat sa ovim radom. Tu se radi o slučajevima (kompletnim ostacima ljudi ili samo delovima skeleta) koje su "iskopali" forenzičari Haškog suda do kraja 2002. godine, kada su se povukli. Posle patologa Haškog tribunala, od 2002.iskopavanja i pronalaske masovnih grobnica radili su Američka nevladina organizacija ICPM (Međunarodna komisija za nestala lica) sa sedištem u Vašingtonu, a ograncima u Sarajevu i Banjaluci i Institut za nestale Amora Mašovića iz Tuzle. Međutim, njihove analize nisu validne jer njihove laboratorije mogu samo da identifikuju umrlu osobu ali ne i da odgovore na pitanje kako je i kad nastradala.

Naravno, niko u advokatskim krugovima nije naivan da bi pomislio da bi Dunjić spasao Mladića od presude. Takođe, malo koji od advokata iz Srbije ali i iz drugih delova sveta koji su imali prilike da rade u "ad hok sudovima", a sa kojima smo razgovarali, ne veruje da je on umro prirodnom smrću.

- Teoretski, Dunjić je mogao da stavi sudsku tačku na sledeće podatke - nastavlja jedan od advokata upoznatih sa slučajem. Haški sud ima ostatke 3.568 ljudi iskopanih u niz masovnih grobnica u prečniku oko 60 kilometara od Srebrenice. Upareno je 1.920 butnih kostiju i to su kompletni skeleti. Utvrđeno je da su od ovog broja rane od metka pronađene na 505 ljudi, što može da svedoči da su streljani. Njih 442 je imalo poveze preko ruku i očiju i oni su sigurno streljani. Kod 950 ubijenih nađene su rane od metka, ali i od gelera i šrapnela što znači da su stradali u borbi. Kod 150 nađeno je da su poginuli od eksplozija, dok za 411 nije bilo moguće utvrditi od čega su nastradali. To bi bila sudska istina, a sve ostalo je sudski neproverljivo.

Na primedbu da se u Haškom sudu uoči obeleževanja 20 godina od srebreničke tragedije govorilo o spisku od preko 6.600 identifikovanih žrtava, naš sagovornik objašnjava:

- Svake godine se taj broj povećava, ali taj spisak nije javni i dokument i njega mogu dobiti samo na uvid advokati odbrane. Na njemu su imena i prezimena ljudi bez matičnog broja iz lične karte i drugih podataka koje bi moglo potvrditi verodostojnost žrtava. Zato sud ove podatke i nudi. Dakle, ni oni nemaju identifikaciju. Ova imena su im dostavljena iz ICMP odnosno Instituta za nestala lica iz Tuzle. Ako se uzme u obzir da prilikom ukopa u Potočarima svakog jula baš nikome sa strane nije dozvoljeno (iz verskih razloga) da prisustvuje proveri ko se zaista ukopava, sudski - ovaj spisak je nevažan.

Inače, pre nego što je predviđeno da Dunjić izađe na suđenje Mladiću, prema izvorima "Novosti" njegov tim odbrane odlično je pripremio teren. Detaljno je ispitan Tomas Parson, regionalni direktor ICPM za forezničke studije i šef laboratorije koja radi identifikaciju posmrtnih ostataka za Srebrenicu. On je na suđenjima,prvo marta 2012. kod Karadžića, a detaljnije marta ove godine, na procesu Mladiću "objasnio" da njegova laboratorija u Tuzli ne može da pruži baš nikakav podatak o uzrocima smrti, već samo DNK potvrdu profila. Inače ova laboratorija, koja praktično radi od 2002. do oktobra 2007, do kada je "otkrila" najviše žrtava uopšte nije imala sertifikat za rad čak ni organizacije GEDNAP (Međunarodna agencija koja odobrava rad DNK laboratorijama).
 
Pogledajte prilog 728133






Vukčević: U Srebrenici je bio genocid i tačka

U Srebrenici se dogodio genocid, izjavio je juče bivši tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević na tribini „22 godine posle sukoba: Da li su ratni zločini završena priča?“, koju su organizovali nemačka organizacija ForumZFD i list Danas.

Vukčević: U Srebrenici je bio genocid i tačka 1


– Stalne su političke manipulacije političara oko toga šta se desilo u Srebrenici i šta je to genocid. Genocid je takođe ratni zločin, samo najteži. Da li se desio genocid u Srebrenici? Jeste, desio se. Imate odluku Međunarodnog suda pravde koji kaže da se tu desio genocid i tačka – rekao je Vukčević.

Prema rečima Nataše Kandić, koordinatorke Koalicije za REKOM, srpski sudovi su jako vodili računa da se nijednom presudom Srbija ne dovede u vezu sa genocidom u Srebrenici. Kako je istakla, veliki je pesimista što se tiče procesuiranja ratnih zločina u budućnosti.

– Dosadašnji premijer je bio u prilici da saopšti neke vrlo važne vesti koje se tiču procesuiranja ratnih zločina. Nikada nismo čuli niti od Jedinice za otkrivanje ratnih zločina, niti od Službe za ratne zločine, niti od Tužilaštva za ratne zločine, niti od Republičkog tužilaštva o događajima od 16. decembra 1998. u kafiću Panda, ali smo to zato čuli od premijera. Ipak, ni posle toga nije bilo reakcije službi i institucija koje se time bave – rekla je Kandić i dodala ne vidi kako institucije funkcionišu bez tužioca za ratne zločine.

Vukčević je dodao je nedopustivo to što je premijer povodom određenih stvari izneo u javnost, jer zločin u kafiću Panda nije bio predmet interesovanja Tužilaštva. To se desilo, kako je rekao, u vreme „kada mi nismo ni mogli da reagujemo jer nismo ni bili nadležni, ali otprilike znamo šta se desilo i ko je to uradio“.

– Međutim, premijer je sticajem okolnosti došao do podataka o Naseru Oriću, gde se navodi da je Orić vadio oči sudiji i on je to vrlo detaljno opisao, pošto je imao uvid u iskaz svedoka, koji sam ja dao pokojnom Mikiju Rakiću. To je skandalozno. Bilo je još nekoliko slučajeva kada je premijer Vučić direktno ometao istragu – istakao je Vukčević.

Kao primer opstrukcije Tužilaštva naveo je i to da Služba za otkrivanje ratnih zločina nije radila svoj posao pošto je na njenom čelu bio šef kabineta Vlastimira Đorđevića, koji je haški osuđenik.

Miloš Teodorović, glavni i odgovorni urednik dopisništva Radio Slobodna Evropa iz Srbije, smatra da je „pitanje ratnih zločina drugo ime za problem Aleksandra Vučića“.

– Ukoliko bi on više insistirao na rešavanju slučajeva ratnih zločina i pojačao pozicije tužilaštva, on bi morao da uđe u problem sa Goranom Radosavljevićem Gurijem, koji mu sedi u partiji. Zatim, našao bi se u problemu sa načelnikom Generalštaba LJubišom Dikovićem, kao i sa Momirom Stojanovićem, koji je na poternici Kosova zbog zločina u Đakovici – rekao je Teodorović i dodao da vladajuća stranka nije zainteresovana da se na tom pitanju insistira, dok javnost za ovih 17 godina nije senzibilisana za ovo pitanje niti može da prepozna ove probleme kao relevantne. Po njegovim rečima, problem ratnih zločina je toliko relativizovan da se više i ne prepoznaje kao problem, jer ga ni političke elite to ne definišu tako.

– Mediji u tom spletu kontrola i pritisaka prate ono što diktiraju mejnstrim krugovi, a interes je nedopustivo mali – istakao je Teodorović.

Urednik u listu Danas Aleksandar Roknić ukazuje da su programi izabranih kandidata za tužioca za ratne zločine, Snežane Stanojković i Milana Petrovića, patriotski i da se zasnivaju na tome da se istražuju isključivo zločini nad Srbima.

– Ono što je najneprihvatljivije u programu Snežane Stanojković je to što se ona pozivala na lično prijateljstvo sa glavnim tužiocem Haškog tribunala Seržom Bramercom, zbog čega je on protestovao. Petrovićev program se razlikovao od njenog samo u delu koji se odnosi na unapređenje položaja žrtava i svedoka – rekao je Roknić, na šta je Nataša Kandić dodala da njihovi programi nisu patriotski, i da oni jednostavno nemaju nikakvu viziju šta treba raditi.

– Oni neće moći da sarađuju sa kosovskim institucijama, od kada im je polovinom 2014. Euleks predao nadležnosti, pošto Srbija ne priznaje Kosovo. Jedini tužilac koji se usudio da takne to pitanje je Đorđe Ostojić – rekla je Kandić. Roknić je dodao da je Ostojić bio politički nepodoban kao tužilac pošto je bio republički tužilac tokom akcije Sablja i zato što bi, da je tužilac za ratne zločine, optuživao po komandnoj odgovornosti.


link








Pogledajte prilog 728140


Bivši tužilac Srbije: U Srebrenici je bio genocid

09.07.2020.

U povodu 25. godišnjice genocida u Srebrenici gosti specijalne emisije sa Amirom Krivošijom "Genocid i sud" bili su Serge Brammertz, glavni tužilac Mehanizma za međunarodne krivične sudove, Vasvija Vidović, advokatica sa dugogodišnjim iskustvom u haškim procesima i Vladimir Vukčević, bivši tužilac za ratne zločine Srbije.


link














У јулу 1995. године у Сребреници је убијено преко 7000 мушкараца и дечака, а преко 40 000 жена, деце и стараца протерано је са својих огњишта само зато што су мухамеданске вере. Пресуде Суда БиХ, као и међународних судова, масакре у Сребреници класификовали су као геноцид. Високи представник у Босни и Херцеговини, Валентин Инцко, рекао је да ће Закон о забрани негирања геноцида бити усвојен до обележавања 25. годишњице сребреничког геноцида ове године у Поточарима, али то се још увек није догодило, а сам Инцко није вољан да искористи Бонска овлашћења да закон наметне.
У Федерацији БиХ постоји одредба која забрањује негирање сребреничког геноцида, али ова одредба је лоше написана и не користи се у пракси. Порицање геноцида у Сребреници, слављење осуђених ратних злочинаца и ревизионистички ресентимани у јавном простору нека су од кључних питања која су наведена у извештају о напретку Босне и Херцеговине у 2019. години, а који је припремила Европска комисија.
У јануару је делегат Хрватског народног клуба у Дому народа Златко Милетић затражио од Инцка да искористи своја Бонска овлашћења и да уведе закон којим се забрањује негирање сребреничког геноцида, с обзиром на то да Босански политичари то нису у стању.
После 25.годишњице у Сребреници и читавог низа добро организованих комеморација које се одржавају не само у Босни већ и широм Европе, свакако да се више неће моћи да се одлаже са доношењем Закона о негирању геноцида у Сребреници. Ово је важно како због жртава тако и због чињенице да ће усвајање овог закона спречити да на предстојећим локалним изборима у Босни и Херцеговини побеђују и они Босански политичари који славе архитекте и извршиоце геноцида у Сребреници.
Komšo...da nisi nekog izgubio u srebrenici...neke rođake ili prijatelje...neke šehide ili mudžahedine
 
Sve ok, samo stvar je u tome da priča o klasifikaciji zločina zapravo ne postoji, jer je suvišna. Mjerodavni sudovi (Haški i Međunarodni sud) su pravomoćno klasificirali zločin i time ga definirali. Bilo kakve daljnje rasprave o tome su bespredmetne, jer je presuda takva kakva je i neće se mijenjati.


U sudskom veću koje donosi odluke postoje u svakom slučaju samo troje sudija, a ne hiljade eksperata koji bi trebali analizirati forenzičke i sve druge dokaze. Haški sudija Flige je u izjavi za štampu rekao da se ne radi o genocidu, pa su ga odmah napale Majke Srebrenice. Haški sudija Nijambe je u izdvojenom mišljenju praktično oborila sve dokaze tužilaštva. I njoj su pisale Majke Srebrenice. Bez obzira na to što postoji žestok pritisak na haške sudije i što su odluke duboko ispolitizovane, ako se analizira dokazni materijal i odbrana vidi se da nema osnova tvrdnja o genocidu, mada masovnih ubistava ratnih zarobljenika jeste bilo. Izrečeno na sudu opovrgava tvrdnje o genocidu, ali medijska propaganda i politički pritisak na sudije čine svoje, pa u srebreničku genocidološku bajku veruje većina.
 

Back
Top