Upravo sam završila Kakao, Mišel Kan, Laguna, 430 strana.
Možda ne bi trebalo odmah da pišem nego da pustim malo da se slegne. Ali sad iz nekih razloga ne mogu da radim ništa drugo nego da sedim za kompom, pa da iskoristim.
Istorija bilo čega, pa čak ni nastanka čokolade, nije moja omiljena tema. A kad se uz to, veći deo knjige opisuje progon, pokrštavanje i svakakvo drugo obespravljivanje Jevreja, onda je to još manje nešto što se meni dopada. Uz rizik da zvučim antisemitski, ali stvarno dokle više.
Priča je o Davidu Alvarezu Sarmientu, koji prodaje šećer, cimet, kakao i začine iz Novog sveta i priprema čokoladu. On je star, radnju polako preuzima njegova unuka Luna. Pošto su Jevreji u Bajoni sve uspešniji u pripremi i prodaji i čokolade i ostalog, konkurenti katolici od vlasti traže da im zabrane rad. David se trudi da nadje istorijske činjenice koje će dokazati da su Portugalci, kako nazivaju Jevreje, doneli čokoladu u Francusku. Sad tu imamo malo preplitanja sadašnjosti (ako uzmemo da su godine od 1761. do 1767. koje se obradjuju u knjizi - sadašnjost) i prošlosti. Ko je, kada i kuda otišao i šta je naučio, doneo, odneo, preneo.... Imamo i porodično stablo na početku knjige, koje sam ja u početku stalno proučavala, kao i lica, kao u drami, na koja sam se takodje vraćala. A posle shvatila da to nije tako ni važno.
Naravno imamo i jednu tanku ljubavnu nit u knjizi (kako bi bez toga) izmedju Lune i .... od početka se naslućuje koga, pa onda vrlo neobičnim i po meni neubedljivim promenama vera ta veza postaje moguća.
Ono što je meni bilo interesantno je opis kako se u stvari dobija kakao, pa onda i čokolada. Nešto o čemu se ne razmišlja mnogo, uzima se zdravo za gotovo, a u stvari gajenje drveta kakaovca, branje plodova, sušenje, čuvanje, razbijanje čaure, vadjenje ploda, mlevenje, mućenje, mešanje sa drugim sastojcima kako bi se dobili različiti ukusi i arome.... uopšte nije jednostavno i pažljivo se prenosi s kolena na koleno...
I sad ocena... onako osrednja. Što bi neki ovde rekli, za iz biblioteke. Nije nezanimljivo, ni u jednom momentu nisam pomislila da ostavim knjigu, što mi se sa nekima dešava, ali nije me ni nešto oborila s nogu.