Mozda je i meni tako sto se tice starinske i sporovozne literature. Evo u ovih poslednjih mesec dana ili koliko citala sam sve ono sto je starije ali razbija u dusu, sve vreme ti knedla u grlu: price Bore Stankovica (ko posle njih normalan ostaje, bez knedle, taj nije normalan, npr. "Uvela ruza" ili "U noci" - jedna od mojih omiljenih ikada), price Ive Andrica u zbirci Price o deci, Dereta objavila. Kakva divna slika decjeg ali u stvari odraslog mikrokosmosa, malih i velikih briga. Vidi se da je pisao neko ko nije imao decu, to je starmali pogled na svet, ali opet je tako tanano izveden da se takodje vidi da je pisao neko ko tako detaljno i pazljivo i pronicljivo gleda svet i ljude. Ali opet onaj problem sa knedlom, a jos jace izrazen u zbirci Zenske price, isto Dereta, e tu zbirku nisam zavrsila, nisam imala snage.
Sve te price sam citala i ranije, neke vise puta, u razlicitim fazama zivota ali sad sam, ko sto Lamar rece, bila na ivici zivaca pa pozelela ponovo nesto tako. I upropasti me nacisto...