Rešila sam da sledeću kupim ''
Moju omiljenu suprugu'' Tonija Parsonsa jer su mi je drugarice hvalile (pročitala sam samo jednu njegovu knjigu, ''Prava porodica'' - valjda se tako zove i ne sećam se uopšte kako sam se osećala dok sam je čitala

)
Pusi, izvini, al' nemoj da trošiš pare na Tonija
nije on baš toliko loš, ali nije za investiciju
uzmi iz biblioteke, ako ti se baš čita
Potpisujem!
Osim toga, bas konkretno ta "Moja omiljena supruga" jer mnogo bledja od predhodnih knjiga, pa ako se ne secas "Prave porodice" pomisli koliko ces se ove secati kad ti ja kazem da je nezanimljivija i jos vise klise.
Ja moram da intervenišem sa jednim glasom za. Meni se jako dopala
Moja omiljena supruga. Ne mogu da se setim šta sam ranije od njega čitala (nisam kod kuće pa ne mogu da proverim spisak) da bih uporedila, ali ova me se baš dojmila.
U stvari manje mi je tu bio zanimljiv njihov odnos (supružnika), tu me je glavni junak jako nervirao, tipičan glupi muškarci koji razmišlja onom stvari, a mnogo mi je interesantniji bio prikaz savremene Kine. Naročito fabrika i na neki način demistifikacija kineskog privrednog čuda.
Verovatno većinu ne zanima, ali znate li u kakvim neljudskim uslovima i pod kakvim pritiscima se tamo radi. (uskoro ni kod nas neće biti mnogo drugačije). Verovatno je mom utisku doprinelo i to što se baš u isto vreme kad sam ja čitala tu knjigu u javnosti pojavio slučaj Fokskon, fabrike u kojoj je za kratko vreme više mladih radnika izvršilo samoubistva. Na neki način bavim se takvim vestima na poslu (ne o samoubistvima, nego o ekonomiji), pa mi se sve nekako uklopilo.
Naravno, primećujete da je utisak potpuno subjektivan i ne odnosi se samo na roman.
Ako nekog zanima slučaj Fokskon, evo jednog od tekstova:
http://www.dw-world.de/dw/article/0,,5613580,00.html